REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl. broj: 133 P-5309/15-70
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Brankici Bobšić, u pravnoj stvari tužiteljice G. H. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćnici I. B., odvjetnici iz Z., protiv tuženice A. M. H. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćniku E. V., odvjetniku iz Z., radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 03. ožujka 2022. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice odvjetnice I. B. i zamjenika punomoćnika tuženice odvjetnika D. D., dana 19. travnja 2022.
p r e s u d i o j e
I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
„Nalaže se tuženici A. M. H. iz Z., OIB: …, da tužiteljici G. H. iz Z., OIB: …, na ime dospjelih anuiteta temeljem Sporazumnog utanačenja od 15. ožujka 2004., i to na ime dospjele glavnice i redovnih kamata, isplatiti ukupan iznos od 18.460,00 Eur u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:
- na iznos od 101,72 Eur od 20. rujna 2007. do isplate,
- na iznos od 102,15 Eur od 20. listopada 2007. do isplate,
- na iznos od 102,57 Eur od 20. studenog 2007. do isplate,
- na iznos od 103,00 Eur od 20. prosinca 2007. do isplate,
- na iznos od 103,43 Eur od 20. siječnja 2008. do isplate,
- na iznos od 103,86 Eur od 20. veljače 2008. do isplate,
- na iznos od 104,29 Eur od 20. ožujka 2008. do isplate,
- na iznos od 104,73 Eur od 20. travnja 2008. do isplate,
- na iznos od 105,16 Eur od 20. svibnja 2008. do isplate,
- na iznos od 105,60 Eur od 20. lipnja 2009. do isplate,
- na iznos od 106,04 Eur od 20. srpnja 2008. do isplate,
- na iznos od 106,48 Eur od 20. kolovoza 2008. do isplate,
- na iznos od 106,93 Eur od 20. rujna 2008. do isplate,
- na iznos od 107,37 Eur od 20. listopada 2008. do isplate,
- na iznos od 107,82 Eur od 20. studenog 2008. do isplate,
- na iznos od 108,27 Eur od 20. prosinca 2008. do isplate,
- na iznos od 108,72 Eur od 20. siječnja 2009. do isplate,
- na iznos od 109,17 Eur od 20. veljače 2009. do isplate,
- na iznos od 109,63 Eur od 20. ožujka 2009. do isplate,
- na iznos od 110,09 Eur od 20. travnja 2009. do isplate,
- na iznos od 110,54 Eur od 20. svibnja 2009. do isplate,
- na iznos od 111,00 Eur od 20. lipnja 2009. do isplate,
Posl. broj: 133 P-5309/15-70
- na iznos od 111,47 Eur od 20. srpnja 2009. do isplate,
- na iznos od 111,93 Eur od 20. kolovoza 2009. do isplate,
- na iznos od 112,40 Eur od 20. rujna 2009. do isplate,
- na iznos od 112,87 Eur od 20. listopada 2009. do isplate,
- na iznos od 113,34 Eur od 20. studenog 2009. do isplate,
- na iznos od 113,81 Eur od 20. prosinca 2009. do isplate,
- na iznos od 114,28 Eur od 20. siječnja 2010. do isplate,
- na iznos od 114,76 Eur od 20. veljače 2010. do isplate,
- na iznos od 115,24 Eur od 20. ožujka 2010. do isplate,
- na iznos od 115,72 Eur od 20. travnja 2010. do isplate,
- na iznos od 116,20 Eur od 20. svibnja 2010. do isplate,
- na iznos od 116,68 Eur od 20. lipnja 2010. do isplate,
- na iznos od 117,17 Eur od 20. srpnja 2010. do isplate,
- na iznos od 117,66 Eur od 20. kolovoza 2010. do isplate,
- na iznos od 118,15 Eur od 20. rujna 2010. do isplate,
- na iznos od 118,64 Eur od 20. listopada 2010. do isplate,
- na iznos od 119,14 Eur od 20. studenog 2010. do isplate,
- na iznos od 119,63 Eur od 20. prosinca 2010. do isplate,
- na iznos od 120,13 Eur od 20. siječnja 2011. do isplate,
- na iznos od 120,63 Eur od 20. veljače 2011. do isplate,
- na iznos od 121,13 Eur od 20. ožujka 2011. do isplate,
- na iznos od 121,64 Eur od 20. travnja 2011. do isplate,
- na iznos od 122,14 Eur od 20. svibnja 2011. do isplate,
- na iznos od 122,65 Eur od 20. lipnja 2011. do isplate,
- na iznos od 123,16 Eur od 20. srpnja 2011. do isplate,
- na iznos od 123,68 Eur od 20. kolovoza 2011. do isplate,
- na iznos od 124,19 Eur od 20. rujna 2011. do isplate,
- na iznos od 124,71 Eur od 20. listopada 2011. do isplate,
- na iznos od 125,23 Eur od 20. studenog 2011. do isplate,
- na iznos od 125,75 Eur od 20. prosinca 2011. do isplate,
- na iznos od 126,28 Eur od 20. siječnja 2012. do isplate,
- na iznos od 126,80 Eur od 20. veljače 2012. do isplate,
- na iznos od 127,33 Eur od 20. ožujka 2012. do isplate,
- na iznos od 127,86 Eur od 20. travnja 2012. do isplate,
- na iznos od 128,39 Eur od 20. svibnja 2012. do isplate,
- na iznos od 128,93 Eur od 20. lipnja 2012. do isplate,
- na iznos od 129,47 Eur od 20. srpnja 2012. do isplate,
- na iznos od 130,01 Eur od 20. kolovoza 2012. do isplate,
- na iznos od 130,55 Eur od 20. rujna 2012. do isplate,
- na iznos od 131,09 Eur od 20. listopada 2012. do isplate,
- na iznos od 131,64 Eur od 20. studenog 2012. do isplate,
- na iznos od 132,19 Eur od 20. prosinca 2012. do isplate,
- na iznos od 132,74 Eur od 20. siječnja 2013. do isplate,
- na iznos od 133,29 Eur od 20. veljače 2013. do isplate,
- na iznos od 133,85 Eur od 20. ožujka 2013. do isplate,
- na iznos od 133,40 Eur od 20. travnja 2013. do isplate,
- na iznos od 134,96 Eur od 20. svibnja 2013. do isplate,
- na iznos od 135,53 Eur od 20. lipnja 2013. do isplate,
- na iznos od 136,09 Eur od 20. srpnja 2013. do isplate,
- na iznos od 136,66 Eur od 20. kolovoza 2013. do isplate,
- na iznos od 137,23 Eur od 20. rujna 2013. do isplate,
- na iznos od 137,80 Eur od 20. listopada 2013. do isplate,
- na iznos od 138,37 Eur od 20. studenog 2013. do isplate,
- na iznos od 138,95 Eur od 20. prosinca 2013. do isplate,
- na iznos od 139,53 Eur od 20. siječnja 2014. do isplate,
Posl. broj: 133 P-5309/15-70
- na iznos od 140,11 Eur od 20. veljače 2014. do isplate,
- na iznos od 140,69 Eur od 20. ožujka 2014. do isplate,
- na iznos od 141,28 Eur od 20. travnja 2014. do isplate,
- na iznos od 141,87 Eur od 20. svibnja 2014. do isplate,
- na iznos od 142,46 Eur od 20. lipnja 2014. do isplate,
- na iznos od 143,05 Eur od 20. srpnja 2014. do isplate,
- na iznos od 143,65 Eur od 20. kolovoza 2014. do isplate,
- na iznos od 144,25 Eur od 20. rujna 2014. do isplate,
- na iznos od 144,85 Eur od 20. listopada 2014. do isplate,
- na iznos od 145,45 Eur od 20. studenog 2014. do isplate,
- na iznos od 146,06 Eur od 20. prosinca 2014. do isplate,
- na iznos od 146,67 Eur od 20. siječnja 2015. do isplate,
- na iznos od 147,28 Eur od 20. veljače 2015. do isplate,
- na iznos od 147,89 Eur od 20. ožujka 2015. do isplate,
- na iznos od 148,51 Eur od 20. travnja 2015. do isplate,
- na iznos od 149,13 Eur od 20. svibnja 2015. do isplate,
- na iznos od 149,75 Eur od 20. lipnja 2015. do isplate,
- na iznos od 150,37 Eur od 20. srpnja 2015. do isplate,
- na iznos od 151,00 Eur od 20. kolovoza 2015. do isplate,
- na iznos od 151,63 Eur od 20. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 152,26 Eur od 20. listopada 2015. do isplate,
- na iznos od 152,89 Eur od 20. studenog 2015. do isplate,
- na iznos od 153,53 Eur od 20. prosinca 2015. do isplate,
- na iznos od 154,17 Eur od 20. siječnja 2016. do isplate,
- na iznos od 154,81 Eur od 20. veljače 2016. do isplate,
- na iznos od 155,46 Eur od 20. ožujka 2016. do isplate,
- na iznos od 156,11 Eur od 20. travnja 2016. do isplate,
- na iznos od 5.036,54 Eur od 29. svibnja 2015. do isplate,
sve po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do konačne isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a,
- na iznos od 215,64 Eur od 06. svibnja 2016. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.“
II/ Odbija se kao neosnovan eventualni tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
„Nalaže se tuženici A. M. H. iz Z., OIB: …, da tužiteljici G. H. iz Z., OIB: …, na ime dospjelih anuiteta i redovnih kamata, isplatiti ukupan iznos od 14.234,32 Eur u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, zajedno sa zateznim kamatama koje teku kako slijedi:
- na iznos od 134,60 Eur od 20. rujna 2007. do isplate,
- na iznos od 134,61 Eur od 20. listopada 2007. do isplate,
- na iznos od 134,63 Eur od 20. studenog 2007. do isplate,
- na iznos od 134,65 Eur od 20. prosinca 2007. do isplate,
- na iznos od 134,66 Eur od 20. siječnja 2008. do isplate,
- na iznos od 134,68 Eur od 20. veljače 2008. do isplate,
Posl. broj: 133 P-5309/15-70
- na iznos od 134,70 Eur od 20. ožujka 2008. do isplate,
- na iznos od 134,71 Eur od 20. travnja 2008. do isplate,
- na iznos od 134,73 Eur od 20. svibnja 2008. do isplate,
- na iznos od 134,75 Eur od 20. lipnja 2009. do isplate,
- na iznos od 134,77 Eur od 20. srpnja 2008. do isplate,
- na iznos od 134,78 Eur od 20. kolovoza 2008. do isplate,
- na iznos od 134,80 Eur od 20. rujna 2008. do isplate,
- na iznos od 134,82 Eur od 20. listopada 2008. do isplate,
- na iznos od 134,83 Eur od 20. studenog 2008. do isplate,
- na iznos od 134,85 Eur od 20. prosinca 2008. do isplate,
- na iznos od 134,87 Eur od 20. siječnja 2009. do isplate,
- na iznos od 134,88 Eur od 20. veljače 2009. do isplate,
- na iznos od 134,90 Eur od 20. ožujka 2009. do isplate,
- na iznos od 134,92 Eur od 20. travnja 2009. do isplate,
- na iznos od 134,93 Eur od 20. svibnja 2009. do isplate,
- na iznos od 134,95 Eur od 20. lipnja 2009. do isplate,
- na iznos od 134,97 Eur od 20. srpnja 2009. do isplate,
- na iznos od 134,98 Eur od 20. kolovoza 2009. do isplate,
- na iznos od 135,00 Eur od 20. rujna 2009. do isplate,
- na iznos od 135,02 Eur od 20. listopada 2009. do isplate,
- na iznos od 135,03 Eur od 20. studenog 2009. do isplate,
- na iznos od 135,05 Eur od 20. prosinca 2009. do isplate,
- na iznos od 135,07 Eur od 20. siječnja 2010. do isplate,
- na iznos od 135,09 Eur od 20. veljače 2010. do isplate,
- na iznos od 135,10 Eur od 20. ožujka 2010. do isplate,
- na iznos od 135,12 Eur od 20. travnja 2010. do isplate,
- na iznos od 135,14 Eur od 20. svibnja 2010. do isplate,
- na iznos od 135,15 Eur od 20. lipnja 2010. do isplate,
- na iznos od 135,17 Eur od 20. srpnja 2010. do isplate,
- na iznos od 135,19 Eur od 20. kolovoza 2010. do isplate,
- na iznos od 135,20 Eur od 20. rujna 2010. do isplate,
- na iznos od 135,22 Eur od 20. listopada 2010. do isplate,
- na iznos od 135,24 Eur od 20. studenog 2010. do isplate,
- na iznos od 135,25 Eur od 20. prosinca 2010. do isplate,
- na iznos od 135,27 Eur od 20. siječnja 2011. do isplate,
- na iznos od 135,29 Eur od 20. veljače 2011. do isplate,
- na iznos od 135,31 Eur od 20. ožujka 2011. do isplate,
- na iznos od 135,32 Eur od 20. travnja 2011. do isplate,
- na iznos od 135,34 Eur od 20. svibnja 2011. do isplate,
- na iznos od 135,36 Eur od 20. lipnja 2011. do isplate,
- na iznos od 135,37 Eur od 20. srpnja 2011. do isplate,
- na iznos od 135,39 Eur od 20. kolovoza 2011. do isplate,
- na iznos od 135,41 Eur od 20. rujna 2011. do isplate,
- na iznos od 135,42 Eur od 20. listopada 2011. do isplate,
- na iznos od 135,44 Eur od 20. studenog 2011. do isplate,
- na iznos od 135,46 Eur od 20. prosinca 2011. do isplate,
- na iznos od 135,47 Eur od 20. siječnja 2012. do isplate,
- na iznos od 135,49 Eur od 20. veljače 2012. do isplate,
- na iznos od 135,51 Eur od 20. ožujka 2012. do isplate,
- na iznos od 135,53 Eur od 20. travnja 2012. do isplate,
- na iznos od 135,54 Eur od 20. svibnja 2012. do isplate,
- na iznos od 135,56 Eur od 20. lipnja 2012. do isplate,
- na iznos od 135,58 Eur od 20. srpnja 2012. do isplate,
- na iznos od 135,59 Eur od 20. kolovoza 2012. do isplate,
- na iznos od 135,61 Eur od 20. rujna 2012. do isplate,
Posl. broj: 133 P-5309/15-70
- na iznos od 135,63 Eur od 20. listopada 2012. do isplate,
- na iznos od 135,64 Eur od 20. studenog 2012. do isplate,
- na iznos od 135,66 Eur od 20. prosinca 2012. do isplate,
- na iznos od 135,68 Eur od 20. siječnja 2013. do isplate,
- na iznos od 135,69 Eur od 20. veljače 2013. do isplate,
- na iznos od 135,71 Eur od 20. ožujka 2013. do isplate,
- na iznos od 135,73 Eur od 20. travnja 2013. do isplate,
- na iznos od 135,75 Eur od 20. svibnja 2013. do isplate,
- na iznos od 135,76 Eur od 20. lipnja 2013. do isplate,
- na iznos od 135,78 Eur od 20. srpnja 2013. do isplate,
- na iznos od 135,80 Eur od 20. kolovoza 2013. do isplate,
- na iznos od 135,81 Eur od 20. rujna 2013. do isplate,
- na iznos od 135,83 Eur od 20. listopada 2013. do isplate,
- na iznos od 135,84 Eur od 20. studenog 2013. do isplate,
- na iznos od 135,85 Eur od 20. prosinca 2013. do isplate,
- na iznos od 135,88 Eur od 20. siječnja 2014. do isplate,
- na iznos od 135,90 Eur od 20. veljače 2014. do isplate,
- na iznos od 135,91 Eur od 20. ožujka 2014. do isplate,
- na iznos od 135,92 Eur od 20. travnja 2014. do isplate,
- na iznos od 135,95 Eur od 20. svibnja 2014. do isplate,
- na iznos od 135,97 Eur od 20. lipnja 2014. do isplate,
- na iznos od 135,97 Eur od 20. srpnja 2014. do isplate,
- na iznos od 136,00 Eur od 20. kolovoza 2014. do isplate,
- na iznos od 136,01 Eur od 20. rujna 2014. do isplate,
- na iznos od 136,02 Eur od 20. listopada 2014. do isplate,
- na iznos od 136,05 Eur od 20. studenog 2014. do isplate,
- na iznos od 136,07 Eur od 20. prosinca 2014. do isplate,
- na iznos od 136,08 Eur od 20. siječnja 2015. do isplate,
- na iznos od 136,09 Eur od 20. veljače 2015. do isplate,
- na iznos od 136,12 Eur od 20. ožujka 2015. do isplate,
- na iznos od 136,13 Eur od 20. travnja 2015. do isplate,
- na iznos od 136,15 Eur od 20. svibnja 2015. do isplate,
- na iznos od 136,16 Eur od 20. lipnja 2015. do isplate,
- na iznos od 136,19 Eur od 20. srpnja 2015. do isplate,
- na iznos od 136,19 Eur od 20. kolovoza 2015. do isplate,
- na iznos od 136,22 Eur od 20. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 136,24 Eur od 20. listopada 2015. do isplate,
- na iznos od 136,25 Eur od 20. studenog 2015. do isplate,
- na iznos od 136,26 Eur od 20. prosinca 2015. do isplate,
- na iznos od 136,29 Eur od 20. siječnja 2016. do isplate,
- na iznos od 136,30 Eur od 20. veljače 2016. do isplate,
- na iznos od 136,32 Eur od 20. ožujka 2016. do isplate,
- na iznos od 136,33 Eur od 20. travnja 2016. do isplate,
- na iznos od 140,92 Eur od 30. srpnja 2015. do isplate,
sve po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do konačne isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima.“
Posl. broj: 133 P-5309/15-70
III/ Nalaže se tuženici A. M. H. isplatiti tužiteljici G. H. iznos od 13.352,46 Eur u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate,
te
zakonske
zatezne
kamate
tekuće:
- na iznos od 134,60 Eur od 20. rujna 2007. do isplate,
- na iznos od 134,61 Eur od 20. listopada 2007. do isplate,
- na iznos od 134,63 Eur od 20. studenog 2007. do isplate,
- na iznos od 134,65 Eur od 20. prosinca 2007. do isplate,
- na iznos od 134,66 Eur od 20. siječnja 2008. do isplate,
- na iznos od 134,68 Eur od 20. veljače 2008. do isplate,
- na iznos od 134,70 Eur od 20. ožujka 2008. do isplate,
- na iznos od 134,71 Eur od 20. travnja 2008. do isplate,
- na iznos od 134,73 Eur od 20. svibnja 2008. do isplate,
- na iznos od 134,75 Eur od 20. lipnja 2009. do isplate,
- na iznos od 134,77 Eur od 20. srpnja 2008. do isplate,
- na iznos od 134,78 Eur od 20. kolovoza 2008. do isplate,
- na iznos od 134,80 Eur od 20. rujna 2008. do isplate,
- na iznos od 134,82 Eur od 20. listopada 2008. do isplate,
- na iznos od 134,83 Eur od 20. studenog 2008. do isplate,
- na iznos od 134,85 Eur od 20. prosinca 2008. do isplate,
- na iznos od 134,87 Eur od 20. siječnja 2009. do isplate,
- na iznos od 134,88 Eur od 20. veljače 2009. do isplate,
- na iznos od 134,90 Eur od 20. ožujka 2009. do isplate,
- na iznos od 134,92 Eur od 20. travnja 2009. do isplate,
- na iznos od 134,93 Eur od 20. svibnja 2009. do isplate,
- na iznos od 134,95 Eur od 20. lipnja 2009. do isplate,
- na iznos od 134,97 Eur od 20. srpnja 2009. do isplate,
- na iznos od 134,98 Eur od 20. kolovoza 2009. do isplate,
- na iznos od 135,00 Eur od 20. rujna 2009. do isplate,
- na iznos od 135,02 Eur od 20. listopada 2009. do isplate,
- na iznos od 135,03 Eur od 20. studenog 2009. do isplate,
- na iznos od 135,05 Eur od 20. prosinca 2009. do isplate,
- na iznos od 135,07 Eur od 20. siječnja 2010. do isplate,
- na iznos od 135,09 Eur od 20. veljače 2010. do isplate,
- na iznos od 135,10 Eur od 20. ožujka 2010. do isplate,
- na iznos od 135,12 Eur od 20. travnja 2010. do isplate,
- na iznos od 135,14 Eur od 20. svibnja 2010. do isplate,
- na iznos od 135,15 Eur od 20. lipnja 2010. do isplate,
- na iznos od 135,17 Eur od 20. srpnja 2010. do isplate,
- na iznos od 135,19 Eur od 20. kolovoza 2010. do isplate,
- na iznos od 135,20 Eur od 20. rujna 2010. do isplate,
- na iznos od 135,22 Eur od 20. listopada 2010. do isplate,
- na iznos od 135,24 Eur od 20. studenog 2010. do isplate,
- na iznos od 135,25 Eur od 20. prosinca 2010. do isplate,
- na iznos od 135,27 Eur od 20. siječnja 2011. do isplate,
- na iznos od 135,29 Eur od 20. veljače 2011. do isplate,
- na iznos od 135,31 Eur od 20. ožujka 2011. do isplate,
- na iznos od 135,32 Eur od 20. travnja 2011. do isplate,
- na iznos od 135,34 Eur od 20. svibnja 2011. do isplate,
- na iznos od 135,36 Eur od 20. lipnja 2011. do isplate,
- na iznos od 135,37 Eur od 20. srpnja 2011. do isplate,
- na iznos od 135,39 Eur od 20. kolovoza 2011. do isplate,
- na iznos od 135,41 Eur od 20. rujna 2011. do isplate,
- na iznos od 135,42 Eur od 20. listopada 2011. do isplate,
- na iznos od 135,44 Eur od 20. studenog 2011. do isplate,
- na iznos od 135,46 Eur od 20. prosinca 2011. do isplate,
Posl. broj: 133 P-5309/15-70
- na iznos od 135,47 Eur od 20. siječnja 2012. do isplate,
- na iznos od 135,49 Eur od 20. veljače 2012. do isplate,
- na iznos od 135,51 Eur od 20. ožujka 2012. do isplate,
- na iznos od 135,53 Eur od 20. travnja 2012. do isplate,
- na iznos od 135,54 Eur od 20. svibnja 2012. do isplate,
- na iznos od 135,56 Eur od 20. lipnja 2012. do isplate,
- na iznos od 135,58 Eur od 20. srpnja 2012. do isplate,
- na iznos od 135,59 Eur od 20. kolovoza 2012. do isplate,
- na iznos od 135,61 Eur od 20. rujna 2012. do isplate,
- na iznos od 135,63 Eur od 20. listopada 2012. do isplate,
- na iznos od 135,64 Eur od 20. studenog 2012. do isplate,
- na iznos od 135,66 Eur od 20. prosinca 2012. do isplate,
- na iznos od 135,68 Eur od 20. siječnja 2013. do isplate,
- na iznos od 135,69 Eur od 20. veljače 2013. do isplate,
- na iznos od 135,71 Eur od 20. ožujka 2013. do isplate,
- na iznos od 135,73 Eur od 20. travnja 2013. do isplate,
- na iznos od 135,75 Eur od 20. svibnja 2013. do isplate,
- na iznos od 135,76 Eur od 20. lipnja 2013. do isplate,
- na iznos od 135,78 Eur od 20. srpnja 2013. do isplate,
- na iznos od 135,80 Eur od 20. kolovoza 2013. do isplate,
- na iznos od 135,81 Eur od 20. rujna 2013. do isplate,
- na iznos od 135,83 Eur od 20. listopada 2013. do isplate,
- na iznos od 135,84 Eur od 20. studenog 2013. do isplate,
- na iznos od 135,85 Eur od 20. prosinca 2013. do isplate,
- na iznos od 135,88 Eur od 20. siječnja 2014. do isplate,
- na iznos od 135,90 Eur od 20. veljače 2014. do isplate,
- na iznos od 135,91 Eur od 20. ožujka 2014. do isplate,
- na iznos od 135,92 Eur od 20. travnja 2014. do isplate,
- na iznos od 135,95 Eur od 20. svibnja 2014. do isplate,
- na iznos od 135,97 Eur od 20. lipnja 2014. do isplate,
- na iznos od 135,97 Eur od 20. srpnja 2014. do isplate,
- na iznos od 136,00 Eur od 20. kolovoza 2014. do isplate,
- na iznos od 136,01 Eur od 20. rujna 2014. do isplate,
- na iznos od 136,02 Eur od 20. listopada 2014. do isplate,
- na iznos od 136,05 Eur od 20. studenog 2014. do isplate,
- na iznos od 136,07 Eur od 20. prosinca 2014. do isplate,
- na iznos od 136,08 Eur od 20. siječnja 2015. do isplate,
- na iznos od 136,09 Eur od 20. veljače 2015. do isplate,
- na iznos od 136,12 Eur od 20. ožujka 2015. do isplate,
- na iznos od 136,13 Eur od 20. travnja 2015. do isplate,
- na iznos od 136,15 Eur od 20. svibnja 2015. do isplate,
- na iznos od 136,16 Eur od 20. lipnja 2015. do isplate,
- na iznos od 136,19 Eur od 20. srpnja 2015. do isplate,
- na iznos od 136,19 Eur od 20. kolovoza 2015. do isplate,
- na iznos od 136,22 Eur od 20. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 136,24 Eur od 20. listopada 2015. do isplate,
- na iznos od 136,25 Eur od 20. studenog 2015. do isplate,
- na iznos od 136,26 Eur od 20. prosinca 2015. do isplate,
- na iznos od 136,29 Eur od 20. siječnja 2016. do isplate,
- na iznos od 136,30 Eur od 20. veljače 2016. do isplate,
- na iznos od 136,32 Eur od 20. ožujka 2016. do isplate,
- na iznos od 136,33 Eur od 20. travnja 2016. do isplate,
- na iznos od 11,31 Eur od 30. srpnja 2015. do isplate,
i to za razdoblje od dospijeća svakog pojedinačnog gore navedenog iznosa do 31. prosinca 2007. po stopi utvrđenoj u čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od
Posl. broj: 133 P-5309/15-70
1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te od 01. kolovoza 2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
IV/ Nalaže se tuženici A. M. H. naknaditi tužiteljici G. H. troškove parničnog postupka u iznosu od 23.936,92 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. travnja 2022. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu.uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je 29. srpnja 2015. protiv tuženice podnijela tužbu u kojoj je navela da je 15. ožujka 2004. s tuženicom i I. H., svojim sinom i bivšim suprugom tuženice, sklopila Sporazumno utanačenje, ovjereno kod javne bilježnice Alemke Gajski, broj ovjere: OV-4813/2004. Nadalje je navela da je navedenim sporazumom tuženici i I. H. pozajmila iznos od 45.000,00 Eur za potrebe kupnje i adaptacije stana u Z., dok su se oni obvezali preuzeta
sredstva vraćati tužiteljici kao zajmodavcu u utvrđenim anuitetima od 355,00 Eur mjesečno s kamatama, i to uplatom u kunskoj protuvrijednosti na tekući račun tužiteljice svakog 15. do 20. u mjesecu za tekući mjesec, počevši od 01. ožujka 2004., pa sve do podmirenja ukupnog duga u iznosu od 62.835,00 Eur i to svaki ½ dijela od utvrđenog mjesečnog anuiteta. Isto tako tužiteljica je navela da je vraćanje kredita bilo predviđeno kroz 176 mjesečnih anuiteta. Još je navela da iz potvrda o uplatama Z. b. d.d. proizlazi da je u razdoblju od 29. siječnja 2004. do rujna 2014. tužiteljici isplaćen iznos od ukupno 75.591,40 kn, odnosno protuvrijednosti od 10.293,00 Eur, što odgovara iznosu od 29 mjesečnih anuiteta, pa tužiteljica smatra da je preostalo za uplatiti još 52.542,00 Eur, odnosno 147 mjesečnih anuiteta s time da je na dan podnošenja tužbe dospjelo ukupno 107 anuiteta, odnosno 37.985,00 Eur. Tužiteljica je još navela da se putem punomoćnice, u cilju sporazumnog rješavanja nastale situacije, obratila tuženici dopisom od 02. srpnja 2014. pozvavši tuženicu da predloži eventualni način rješavanja svog dijela dugovanja, te da se još u nekoliko navrata u dobroj vjeri obraćala tuženici u cilju iznalaženja zajedničkog rješenja, međutim, tuženica je, premda je u svim dopisima svoj dug dosljedno priznavala, predlagala rješenja koja nisu bila objektivno prihvatljiva. Stoga je tužiteljica tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi od tuženice za razdoblje od kolovoza 2006. do srpnja 2015. potraživala isplatu ukupnog iznosa od 18.992,50 Eur u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose od dospijeća (svakog 20-tog u mjesecu za tekući mjesec) do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.
2. Tužiteljica je tužbenim zahtjevom postavljenim u podnesku od 14. prosinca 2015. od tuženice za razdoblje od listopada 2007. do studenoga 2015. potraživala isplatu ukupnog iznosa od 17.395,00 Eur u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose od dospijeća (svakog 20-tog u mjesecu za tekući mjesec) do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.
Posl. broj: 133 P-5309/15-70
3. Tužiteljica je na ročištu održanom 06. svibnja 2016. specificirala tužbeni zahtjev za razdoblje od listopada 2007. do travnja 2016., te je istim od tuženice potraživala isplatu ukupnog iznosa od 18.282,50 Eur u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose od dospijeća (svakog 20-tog u mjesecu za tekući mjesec) do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.
4. Tužiteljica je u podnesku od 07. studenoga 2017. konačno postavila tužbeni zahtjev kojim za razdoblje od rujna 2007. do travnja 2016. od tuženice potražuje ukupan iznos od 18.460,00 Eur (glavnicu u iznosu od 13.207,82 Eur i redovne kamate u iznosu od 5.252,18 Eur) u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedinačni iznos od dospijeća (svakog 20-tog u mjesecu za tekući mjesec) do isplate, te iznos od 215,64 Eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 06. svibnja 2016. do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.
5. Tužiteljica je podneskom od 25. rujna 2019. postavila eventualni tužbeni zahtjev u slučaju da sud ne prihvati tužbeni zahtjev od 07. studenoga 2017., te je istim za razdoblje od rujna 2007. do srpnja 2015. od tuženice potraživala na ime dospjelih anuiteta i redovnih kamata ukupan iznos od 12.969,66 Eur u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedinačni iznos od dospijeća (svakog 20-tog u mjesecu za tekući mjesec) do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.
6. Konačno, tužiteljica je u podnesku od 24. veljače 2021. specificirala eventualni tužbeni zahtjev, te istim od tuženice za razdoblje od rujna 2007. do travnja 2016. potražuje na ime dospjelih anuiteta i redovnih kamata ukupan iznos od 14.234,32 Eur u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedinačni iznos od dospijeća (svakog 20-tog u mjesecu za tekući mjesec) do isplate. Nadalje, tužiteljica je u slučaju da sud utvrdi da je došlo do umanjenja dugovanja postavila i daljnji eventualni tužbeni zahtjev za razdoblje od rujna 2007. do travnja 2016. kojim od tuženice potražuje na ime dospjelih anuiteta i redovnih kamata ukupan iznos od 13.352,46 Eur u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedinačni iznos od dospijeća (svakog 20-tog u mjesecu za tekući mjesec) do isplate.
7. U odgovoru na tužbu tuženica se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Navela je da su se tužiteljica, kao zajmodavac, te ona i I. H., kao zajmoprimci, dogovorili da se dug naveden u Sporazumu o utanačenju plaća, odnosno vraća sukladno mogućnostima zajmoprimaca. Nadalje je istaknula da tužiteljica nije navela sve uplate koje su joj uplaćene, te da je tako do rujna 2014. vraćen zajam u iznosu do 110.363,00 kn, što iznosi 15.092,68 Eur i 1.420,00 Eur, odnosno ukupno 16.449,68 Eur, a što odgovara iznosu 47 mjesečnih anuiteta od dospjelih 135 anuiteta, te je navela da bi njezin dug na dan podnošenja tužbe iznosio 15.797,50 Eur, a ne 18.992,50 Eur, koliko tužiteljica u tužbi potražuje od tuženice. Isto tako tuženica je navela da su netočni navodi iz tužbe da je tužiteljica pozvala tuženicu da predloži način rješavanja duga, već je tužiteljica dopisom tražila jednokratno vraćanje duga prije isteka roka od 15 godina (dopis od 16. prosinca 2014.), a ne vraćanje dospjelog duga. Tuženica je, također, navela da je u dopisu od 16. prosinca 2014. tužiteljica dug zajma umanjila za 12.542,00 Eur (1/2 dijela 6.271,00 Eur), te bi tako dospjeli dug tuženice prema tužiteljici temeljem navedenog zajma iznosio 9.526,50 Eur. Tuženica
Posl. broj: 133 P-5309/15-70
je još navela da u Sporazumu o utanačenju stranke nisu ugovorile zakonske zatezne kamate za eventualno kašnjenje, jer su one već uračunate u iznosu od 17.835,00 Eur u samom Sporazumu o utanačenju. Stoga je tuženica predložila odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti kao neosnovan, uz obvezu tužiteljice da naknadi tuženici troškove parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
8. Prije svega valja reći da je tužiteljica u podnescima od 07. studenoga 2017., 25. rujna 2019. i 24. veljače 2021. preinačila tužbu, međutim sud je istu preinaku dopustio sukladno odredbi čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP) jer je isto svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Pri tome je sud imao u vidu da je do preinačavanja došlo nakon provedenog financijskog vještačenja koje je vještak u više navrata dopunjavao. Stoga tužiteljica tužbu nije mogla bez svoje krivnje preinačiti do zaključenja prethodnog postupka (06. svibnja 2016.), pri čemu valja istaknuti da se tuženica navedenim preinakama nije protivila.
9. Dakle, predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za isplatom utuženog iznosa koji je pozajmila tuženici temeljem Sporazumnog utanačenja od 15. ožujka 2004.
10. Sud je tijekom postupka proveo slijedeće dokaze: izvršen je uvid u presliku Sporazumnog utanačenja od 15. ožujka 2004. (stranice 7-9 spisa), preslike naloga (stranice 10-19 spisa), presliku izjave tužiteljice od 16. prosinca 2014. (stranica 20 spisa), preslike dopisa punomoćnice tužiteljice od 02. srpnja 2014., 18. prosinca 2014., 14. travnja 2015. i 18. svibnja 2015. (stranice 21-22, 25-26 i 61 spisa), preslike dopisa odvjetnika D. M. od 31. prosinca 2014. i 05. studenog 2014. (stranice 23 i 62 spisa), preslike dopisa punomoćnika tuženice od 25. ožujka 2015. i 25. svibnja 2015. (stranica 24 i 27 spisa), presliku popisa uplata izvršenih od strane tuženice (stranica 32 spisa), preslike naloga (stranice 33-46 spisa), presliku presude ovoga suda posl. br. P2-1155/11 od 17. svibnja 2013. (stranice 63-70 spisa), presliku oporuke od 04. studenog 1998. (stranice 85-86 spisa), presliku punomoći Ž. J. od 28. studenoga 2000. (stranica 87 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku mr. sc. Z. R. iz R. v. d.o.o. (stranice 89-103, 124-131, 170-179 i 191-204 spisa), saslušan je vještak mr. sc. Z. R. (stranice 119-120 i 139-140 spisa), saslušan je svjedok
I. H. (stranice 73-74 spisa), saslušane su tužiteljica (stranice 74-75 spisa) i tuženica (stranice 75-76 spisa), te je izvršen uvid i ostalu dokumentaciju koja se nalazi u spisu.
11. Ovdje valja reći da je sud proveo sve dokaze predložene od parničnih stranaka jer su iste na ročištu održanom 03. ožujka 2022. navele da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, te su odustale od svih predloženih, a neprovedenih dokaza i predložile su zaključenje glavne rasprave temeljem stanja spisa.
12. Nadalje valja reći da sud prilikom odlučivanja nije uzeo dopis odvjetnika D. M. kao punomoćnika tuženice od 05. studenoga 2014. (stranica 62 spisa), presliku presude ovoga suda posl. br. P2-1155/11 od 17. svibnja 2013. (stranica 63- 70 spisa), presliku oporuke Ž. J. od 04. studenog 1998. (stranice 85-86
spisa), te presliku punomoći Ž. J. od 28. studenoga 2000. (stranica 87
spisa) s obzirom na to da iste dokaze tužiteljica nije predložila do zaključenja prethodnog postupka 06. svibnja 2016., niti je u smislu odredbe čl. 299. st. 2. ZPP-a navela razloge zbog kojih iste nije mogao predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Pri tome je sud imao u vidu da je navedena dokumentacija, s obzirom na datum nastanka, postojala prije zaključenja prethodnog postupka.
Posl. broj: 133 P-5309/15-70
13. Temeljem tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći pravovremeno podnesene dokaze (do zaključenja prethodnog postupka) svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud nalazi da su glavni tužbeni zahtjev tužiteljice i prvi eventualni tužbeni zahtjev neosnovani, dok je drugi eventualni tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan u cijelosti.
14. Uvidom u presliku Sporazumnog utanačenja od 15. ožujka 2004. (stranice 7-9 spisa) utvrđeno je da je isti zaključen između ovdje tužiteljice s jedne strane, te tuženice i I. H. s druge strane, te da su stranke u odredbi čl. 1. istog suglasno utvrdile da je tužiteljica ishodila gotovinski kredit kod U. B. iz Z., Š.,
na iznos od 45.000,00 Eur, s ugovorenom promjenjivom godišnjom kamatnom stopom od 5-6%. U istom članku stranke su navele da je navedena sredstva tužiteljica kao zajmodavac ustupila I. H. i tuženici kao zajmoprimcima za potrebe kupnje i adaptacije stana u Z., i to pod istim kreditnim uvjetima
koje je sada zajmodavac preuzeo od U. B. U odredbi čl. 3. zajmoprimci su se obvezali preuzeta sredstava u iznosu od 45.000,00 Eur s promjenjivom kamatnom stopom od 5-6% godišnje vraćati zajmodavcu prema utvrđenim i obračunatim mjesečnim anuitetima od 355,00 Eur na rok od 15 godina (176 mjeseci), što ukupno iznosi 62.835,00 Eur. U istom članku je navedeno da su zajmoprimci 4 predmetne rate vratili zajmodavcu tijekom 11. i 12. mjeseca 2003. i 1. i 2. mjeseca 2004. U navedenom članku još je ugovoreno da će zajmoprimci preuzetu obvezu otplate kredite ispunjavati isplatom u kunama na tekući račun zajmodavca br. …
kod Zagrebačke banka d.d. svakog 15.-20. u mjesecu za tekući mjesec počevši od 01. ožujka 2004. sve do podmirenja ukupnog duga, glavnice i kamata preuzetog kredita. U navedenom članku zajmoprimci su jamčili zajmodavcu da će uredno podmirivati preuzete kreditne obveze time što će mjesečnu kreditnu ratu isplaćivati administrativnom zabranom, odnosno obustavom osobnog dohotka prema izračunu kod isplate plaće i to svakom zajmoprimcu u ½ dijela od utvrđenog mjesečnog anuiteta u protuvrijednosti od 355,00 Eur (177,50 Eur svaki). U odredbi čl. 4. ugovorne strane su utvrdile da je nesporna visina kreditnih obveza za obje strane preuzeta u Eur, odnosno u valuti, te da zajmoprimcu svoju obvezu isplate mjesečnog anuiteta imaju ispunjavati u protuvrijednosti iznosa od 355,00 Eur bez obzira na promjenu tečajnog odnosa kune i Eur. Nadalje, u odredbi čl. 6. stranke su navele da Sporazumno utanačenje zaključuju na rok koji je sukladan roku ugovorenom za povrat preuzetih kreditnih obveza – glavnice i kamata, odnosno na 15 godina (176 mjeseci). Također je ugovoreno da obveze po sporazumu prestaju i prije ugovorenog roka ako zajmoprimci jednokratnom isplatom vrate iznos ostatka duga umanjenog za vraćeni iznos glavnice i kamata, dakle ako u cijelosti "zatvore kredit".
15. Uvidom u presliku izjave tužiteljice od 16. prosinca 2014. (stranica 20 spisa) utvrđeno je da je tužiteljica u istoj navela da je 15. ožujka 2004. potpisano Sporazumno utanačenje za gotovinski kredit u iznosu od 45.000,00 Eur radi kupnje stanja što s kamatama (5-6%) na rok otplate od 15 godina iznosi sumu od 62.835,00 Eur za otplatiti, te da je kredit podignut kod U. B. Š. kod kojeg je položila novac od prodaje stana naslijeđenog od roditelja. U izjavi je, također, navedeno da je sporazumom utvrđena obveza tuženice i I. H. za vraćanje kredita u mjesečnim ratama u visini od 355,00 Eur (uračunata kamata) kroz 15 godina, uplatom u kunama na njezin tekući račun. Tužiteljica je u izjavi još navela da je do prosinca 2014. prema evidenciji Z. b. d.d. uplaćeno ukupno 75.591,40 kn
(10.293,00 Eur), te da je preostalo za vratiti 52.542,00 Eur (62.835,00-10.293,00 Eur). U istoj izjavi, nadalje, je navedeno da dug umanjuje za 12.542,00 Eur koje je dala tuženici i I. H. za kupnju auta i rješavanje nekih tekućih potreba obitelji, što znači da im je preostalo za vratiti 40.000,00 Eur, a budući su se rastali, svaki od njih je dužan vratiti 20.000,00 Eur. U izjavi je konačno navedeno da s obzirom da se u
Posl. broj: 133 P-5309/15-70
dosadašnjem vraćanju kredita nisu pridržavali odredbi Sporazumnog utanačenja, da potražuje da svaki svoj dio vrati jednokratnom uplatom.
16. Uvidom u presliku dopisa punomoćnice tužiteljice od 02. srpnja 2014., 18. prosinca 2014., 14. travnja 2015. i 18. svibnja 2015. (stranice 21-22 i 25-26), presliku dopisa odvjetnika D. M. od 31. prosinca 2014., (stranica 23) i presliku dopisa punomoćnika tuženice od 25. ožujka 2015. i 25. svibnja 2015. (stranice 24 i 27 spisa) utvrđeno je da su stranke istom prepiskom pokušavale spor riješiti mirnim putem, te da je punomoćnica tužiteljice u dopisu od 02. srpnja 2014. navela da je potrebno uplatiti tužiteljici iznos od 52.542,00 Eur uz napomenu da tužiteljica u tom trenutku potražuje ukupan iznos od 40.000,00 Eur, odnosno od svakog 20.000,00 Eur, dok je u dopisu od 14. travnja 2015. navela da joj tužiteljica u pokušaju mirnog razrješenja nastale situacije u značajnoj mjeri umanjila ukupan iznos potraživanja u odnosu na onaj koji može ostvariti u sudskom postupku.
17. Uvidom u presliku popisa uplata izvršenih od strane tuženice (stranica 32 spisa) utvrđeno je da je u istom navedeno da je tuženica tužiteljici ukupno vratila iznos od 1.420,00 Eur i 110.363,00 kn.
18. Svjedok I. H. je iskazao da mu je tužiteljica majka, a tuženica bivša supruga s kojom je bio u braku do 2013. godine. Nadalje je naveo da su negdje 2004. tuženica i on su bili zainteresirani za kupnju i adaptaciju stana u potkrovlju zgrade u Bukovačkoj ulici 335, te su razmatrali na koji način bi osigurali financijska sredstva. Tada je njegova majka, ovdje tužiteljica, ponudila da im ona pozajmi potreban iznos s obzirom na to da je ona naslijedila neka novčana sredstva koja je imala na štednji te je rekla da bi im to ponudila pod povoljnijim uvjetima nego što bi dobili kredit u banci. Njima je ta ponuda odgovarala, te su on i tuženica s tužiteljicom o tome razgovarali, a odgovaralo im je s obzirom da za takav ugovor o zajmu nisu trebali jamce, hipoteke i slično. Nadalje je naveo da se ne sjeća koji su točno iznos od tužiteljice pozajmili, ali misli da se radilo negdje oko 40.000 ili 50.000 Eur. Isto tako je naveo da su prvotno potpisali na jednom papiru samo da su primili novce od tužiteljice, a kasnije su sastavili i Sporazumno utanačenje koje su potpisali i tužiteljica i tuženica i on. Također je naveo da su tuženica i on trebali vraćati navedeni zajam tužiteljici u mjesečnim anuitetima, ali se ne sjeća točnog iznosa te misli da je bilo negdje između 300,00 i 400,00 Eur. U početku su tuženica i on uredno tužiteljici vraćali rate zajma, međutim, kasnije je on zapao u financijske teškoće te se dogovarao s majkom o odgodi plaćanja i plaćao je prema mogućnostima jer je na to njegova majka pristajala, odnosno tužiteljica je govorila da joj mogu vratiti zajam kad budu u mogućnosti, a jedne cijele godine kada su kupovali auto otpisala im je dugovanje i to je bilo u iznosu od oko 2.000 Eur, odnosno 7-8 rata kredita. Na taj su način povremeno, sukladno njihovim mogućnostima, tužiteljici vraćali zajam do rastave braka, odnosno dok on nije otišao iz zajedničkog kućanstva 1. rujna 2012. Nadalje je naveo da je nakon rastave braka nastavio vraćati kredit s time da je plaćao svoju polovicu kredita, odnosno mjesečnog anuiteta jer je smatrao da je dužan jednu polovicu sukladno utanačenju, dok je drugu polovicu vjerojatno trebala vraćati bivša supruga. Iskazao je i da je on svoju polovicu duga tužiteljici vratio, a misli da je tuženica ostala dužna oko 20.000 Eur, što zna iz razgovora sa svojom majkom. Isto tako je naveo da su za vrijeme trajanja braka tuženica i on rate kredita vraćali zajednički a s obzirom da su imali i punomoći za tekuće račune jedan od drugoga, te su nekad uplatu vršili s njegovog, a nekad s računa tuženice. Također je naveo da je nakon rastave braka razgovarao s majkom vezano za navedeni zajam, te je njegova majka rekla da je ukupno dugovanje negdje oko 40.000 Eur, od čega je njegov dug bio oko 20.000 Eur, a isto tako i dug tuženice oko 20.000 Eur. Isto tako zna da su se tuženica i tužiteljica dogovarale vezano za isplatu neisplaćenog dijela zajma tuženice, te misli da o tome postoji prepiska.
Posl. broj: 133 P-5309/15-70
19. Saslušana u svrhu dokazivanja tužiteljica je iskazala da je tuženica bivša supruga njezinog sina I. H., te da je njezin sin negdje 2003. godine došao kod nje i zamolio je da njemu i tuženici pozajmi iznos od 45.000,00 Eur za kupnju stana za koji su oni bili zainteresirani. Ona je tada imala oročena sredstva u š. banci s obzirom da je prodala stan koji je naslijedila od svojih pokojnih roditelja, te se u istoj banci u Š. raspitala o uvjetima pod kojima oni daju kredite kako bi ona pod tim uvjetima dala kredit, odnosno zajam tuženici i svom sinu. Navela je i da se radilo o povoljnijem kreditu u odnosu na kredite koji su tada tuženica i sin tužiteljice mogli podići u Hrvatskoj. Pristala je na zamolbu sina, te je pozajmila navedeni iznos. Tuženica nikada nije pregovarala s njom već se ona o svemu dogovarala sa svojim sinom, a njezin sin se dogovarao s tuženicom. Prije potpisivanja predmetnog utanačenja ona je svom sinu pokazala mail banke u Š. gdje je bila navedena kamata od 5-6%, a samo Sporazumno utanačenje su njezin sin, tuženica i ona potpisali nakon više od pola godina od kada im je predala novce. Navedeno utanačenje je potpisano na njeno inzistiranje s obzirom na to da su njen sin i tuženica s time odugovlačili, a ona je novce predala svome sinu na ruke. Jedno vrijeme nakon što im je dala zajam tuženica i njezin sin su uredno otplaćivali rate, međutim, kasnije je tužiteljicu sin zamolio da mu omogući da joj zajam vraća otprilike jednom godišnje jer mu je to bilo zgodnije, na što je ona pristala, te su joj oni na taj način uplatili 4-5 godišnjih rata. Nadalje je navela da je umanjila kredit tuženici i svome sinu za oko 5.000 Eur koje im je poklonila s obzirom da su kupovali namještaj, automobil i slično. Također je navela da je nakon rastave braka njezin sin u par navrata uplaćivao manje iznose, a onda je otišao u inozemstvo te joj je krajem ljeta ove godine uplatio cjelokupan svoj dug i to u iznosu od oko 22.000 Eur. Također je iskazala da joj tuženica od rastave, tj. 2013. godine nadalje nije uplatila nikakav iznos na ime svoje polovice duga. Isto tako je navela kako je tuženica u obvezi vratiti polovicu pozajmljenog iznosa jer to piše u utanačenju, a sredstva koja je pozajmila su njezin sin i tuženica potrošili za kupnju stana na B. čiji su suvlasnici tuženica i sin tužiteljice svaki u ½ dijela. U svezi čl. 1. Sporazumnog utanačenja u kojem je navedeno kako je podigla kredit u švicarskoj banci tužiteljica je iskazala da je kod iste banke imala na štednji svoj iznos novaca, međutim, ona je banci morala vraćati iznos novca upravo u anuitetima koji su navedeni u sporazumnom utanačenju, te je također navela kako nije financijske struke i ne zna točno koji pravni posao je zaključila sa švicarskom bankom, te dozvoljava mogućnost da je digla kredit, a da je njena ušteđevina služila kao garancija iako nema pisani ugovor o kreditu. Isto tako je navela da je svome sinu pozajmila novac s računa iz š. banke gdje je položila svoju ušteđevinu od prodaje stana. Isto tako je navela da u sporazumu nisu ugovorili zakonske zatezne kamate u slučaju zakašnjenja s obzirom da nije sumnjala da joj novac neće vratiti.
20. Saslušana u svrhu dokazivanja tuženica je u svom iskazu navela da su se za vrijeme trajanja braka između nje i sina tužiteljice I. H. oni odlučili na kupnju stana, te su 1. listopada 2002. kupili stan u Z.,. Nadalje je
navela da su u prvo vrijeme kada su se I. H. i ona upoznali živjeli u njezinom stanu na J., te su se nakon toga preselili u stan na D. d. koji je bio u vlasništvu djeda i bake njenog tadašnjeg supruga, a koji su oni ostavili njezinom suprugu. Nakon toga je stan na D. d. prodan 2001. te je novce od navedenog stana dobila tužiteljica koja ih je položila u š. banku. Oni su stan kupili od novaca koje su dobili od roditelja tuženice, od djeda i bake njezinog supruga, te od njihove ušteđevine. Do predmetne pozajmice je došlo 2004. zbog toga što su im trebala novčana sredstva za adaptaciju stana. Suprug i ona su pozajmili 45.000,00 Eur od tužiteljice te su trebali vraćati pozajmicu 355,00 Eur mjesečno, a kako je to navedeno u sporazumnom utanačenju, a na taj način su trebali vraćati pozajmicu do 2019. godine. U prvo vrijeme su vraćali svoju pozajmicu po anuitetima, a kasnije su
Posl. broj: 133 P-5309/15-70
vraćali na godišnjoj razini te su po tekućim računima, njezinom i suprugovom, vratili iznos od oko 110.000,00 kn i 1.400 ili 1.500 Eur, a za što ima potvrde Z.
b. Nadalje je navela da misli da su vratili i više od navedenog, ali da za to nema dokaz jer su predavali novce na ruke tužiteljice, a ne može se očitovati o kojem se točno iznosu radilo. Nakon rastave braka ona kredit nije vraćala, te smatra da je dužna još 10.000,00 Eur, s obzirom na iznos koji su uplatili jer je to razlika do iznosa od 45.000 Eur, dok nikakvog kredita nije bilo, odnosno tužiteljica nije podigla nikakav kredit u švicarskoj banci zbog čega smatra da nije dužna platiti kamate tužiteljici. Iskazala je i da je znala da su u Sporazumnom utanačenju navedene kamate, ali da je to tužiteljica dogovarala sa njezinim suprugom i odvjetnicima, a ona je na neki način bila prisiljena to potpisati zbog financijske situacije. Također je navela da stan na D. d. o kojem je iskazivala djed i baka njezinog supruga nikada nisu službeno prenijeli na njega, iako su mu ga htjeli ostaviti, te je navela da stan nikada nije glasio niti na tužiteljicu, te smatra da tužiteljica taj stan nikada nije naslijedila.
21. Radi utvrđivanja visine dugovanja proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku mr. sc. Z. R. koji je u svom nalazu i mišljenju naveo da je tužiteljica s jedne strane, te I. H. i tuženica s druge strane zaključili 15. ožujka 2004. Sporazumno utanačenja iz koje proizlazi da je tužiteljica ishodila gotovinski kredit kod U. B. iz Z., Š., na iznos od 45.000,00 Eur uz promjenjivu kamatnu stopu od 5-6% godišnje, a potom je kao zajmodavac navedena sredstva ustupila I. H. i tuženici kao zajmoprimcima za potrebe kupnje i adaptacije stana, pod istim kreditnim uvjetima koje je preuzela od U. B.. Vještak je, nadalje, naveo da je dogovoreno je da se predmetni zajam zajmodavcu vraća prema utvrđenim mjesečnim anuitetima od 355,00, Eur na rok od 15 godina (176 mjeseci). Isto tako vještak je naveo da je ugovoreni rok povrata od 15 godina ekvivalent za 180 mjeseci, međutim iz sporazumnog utanačenja proizlazi da su zajmoprimci prve četiri kreditne rate zajmodavcu vratili tijekom studenog i prosinca 2003. te siječnja i veljače 2004. Nadalje je naveo da je u Tabeli 1 sačinio otplatni plan sukladno uvjetima utvrđenim predmetnim Sporazumnim utanačenjem. Iz Tabele 1 je razvidno:
- da je visina ugovorenog anuiteta od 355,00 Eur dobivena uz primjenu godišnje stope redovnih kamata od 5,078% (prema konformnom načinu izračuna), odnosno od 4,9635% godišnje (uz proporcionalni način izračuna),
- da je ukupni broj anuiteta 180 (15 godina),
- da su po dospijeću svih 180 anuiteta zajmoprimci zajmodavcu na ime preuzete glavnice i ugovorenih kamata bili dužni isplatiti ukupno 63.900,00 Eur,
- anuiteti dospijevaju na naplatu 20. dana u mjesecu,
- prvi anuitet je dospio na naplatu 20. studenog 2003. (četiri mjeseca prije sklapanja sporazumnog utanačenja),
- da su zajmoprimci prije sklapanja predmetnog sporazumnog utanačenja već podmirili prva četiri anuiteta, te da je po potpisivanju istog preostalo još 176 anuiteta, od kojih je prvi dospio na naplatu 20. ožujka 2004.,
- da su po dospijeću preostalih 176 anuiteta zajmoprimci zajmodavcu na ime preuzete glavnice i ugovorenih kamata bili dužni isplatiti ukupno još 62.480,00 Eur,
- da su zajmoprimci zajmodavcu jamčili za uredno podmirivanje preuzetih kreditnih obveza putem administrativne zbrane (odnosno obustavom osobnog dohotka prema izračunu kod isplate plaće) i to svakom zajmoprimcu po 177,50 Eur, što predstavlja polovinu dijela utvrđenih mjesečnih anuiteta od 355,00 Eur,
- da ugovorena je valutna klauzula na način da su zajmoprimci dužni svoju obvezu ispunjavati u kunskoj protuvrijednosti od 355,00 Eur bez obzira na promjenu tečajnog odnosa kune i Eur, na način da stranke svakih 6 mjeseci obavljaju obračun eventualnih tečajnih razlika, a vještak je pri obračunu uzeo u obzir srednji tečaj Hrvatske narodne banke važeći na dan plaćanja.
Posl. broj: 133 P-5309/15-70
22. Vještak je, nadalje, naveo da su prema predmetnom tužbenom zahtjevu izvršene uplate (konvertirane u valutu Eur) do dana zadnje evidentirane uplate (3. rujna 2012.) ravnomjerno raspoređene na odgovarajući broj do tada dospjelih anuiteta. Stoga je vještak u Tabeli 1 sačinio prikaz svih uplata koje je uz odgovor na tužbu dostavila tuženica, te kojom su obuhvaćene uplate obaju zajmoprimaca, te pored uplata koje je tužiteljica obuhvatila predmetnim tužbenim zahtjevom sadržava i uplate dokumentirane potvrdama o uplati Z. b. d.d. Vještak je također naveo
da su u konačnici obje strane u postupku nespornim priznale uplate od 1.420,00 Eur (na ime podmirenja četiri anuiteta od po 355,00 Eur prije potpisivanja sporazumnog utanačenja) i 110.363,00 kn (koje uplate su prema srednjem tečaju HNB za Eur na dan plaćanja iznosile ukupno 15.000,42 Eur) iz čega proizlazi ukupna visina uplata od 16.420,42 Eur. Stoga vještak ističe da su u cijelosti podmirena ukupno 46 anuiteta po 355,00 Eur, što daje ukupan iznos od 16.330,00 Eur. Tužiteljica je u podnesku od 14. prosinca 2015. navela da iako nije bila obvezna tolerirati kašnjenja u plaćanju jer su se zajmoprimci Sporazumnim utanačenjem obvezali vraćati zajam u mjesečnim anuitetima najkasnije do 20. u mjesecu, u stvarnosti je ona ipak dobrovoljno tolerirala vraćanje duga sukladno njihovim mogućnostima. Navedeno podrazumijeva da ih nije dodatno teretila (putem zateznih kamata) za njihova kašnjenja u plaćanju. Budući da su zajmoprimci u trenutku sklapanja utanačenja bili supružnici, a I. H. je zapravo sin tužiteljice, na daljnji tijek otplate preuzetog zajma uvelike je utjecala činjenica da su se zajmoprimci 17. svibnja 2013. razveli. Nakon razvoda preostali iznos nepodmirenih anuiteta u visini od 47.570,00 Eur ukupno tužiteljica potražuje odvojeno (od svakog zajmoprimca po 23.785,00 Eur). Visina dospjele neotplaćene glavnice po dospijeću 46. anuiteta iznosila je 36.463,24 Eur, po svakom zajmoprimcu 18.231,62 Eur. Vještak je još naveo da je iznos preplate od 90,42 Eur, prema gornjem izračunu, ravnomjerno podijelio na oba zajmoprimca, te da korigirana visina početne glavnice iznosi 18.186,41 Eur. Prema dokumentaciji u spisu proizlazi da je sin tužiteljice (kao prvi zajmoprimac) u potpunosti podmirio preostali dio svojih obveza, dok se predmetni tužbeni zahtjev odnosi na tuženicu kao drugog zajmoprimca. U Tabeli 1a vještak je sačinio novi otplatni plan koji s odnosio na dospjele obveze tuženice za preostali neotplaćeni dio od ukupno 134 anuiteta po 177,50 Eur. Budući da se predmetni tužbeni zahtjev odnosi i na zatezne kamate koje bi se prema zahtjevu tužiteljice trebale zaračunavati na ukupnu visinu anuiteta (redovne kamate i glavnicu) prikazane u Tabeli 1a nalaza, vještak je u Tabeli 2a sačinio prikaz dospjelih anuiteta uz vlastiti izračun zateznih kamata, a sve do dana podnošenja tužbenog zahtjeva (29. srpnja 2015.). Vještak je nastavno naveo da je iz Tabele 2a razvidno da je preostalo potraživanje tužiteljice po predmetnom zajmu na dan podnošenja tužbe iznosilo 22.270,70 Eur od čega dospjele redovne kamate iznose 5.036,24 Eur, dospjela glavnica iznosi 11.825,96 Eur, te zatezne kamate na glavnicu iznose 5.408,50 Eur. Prilikom izračuna zateznih kamata vještak je sukladno Uredbi o visini stope zatezne kamate, te Zakonu o obveznim odnosima primijenio stupu od 15,00 % od početka izračuna do 31. prosinca 2007., stopu os 14,00% od 01. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011., te stopu od 12% od 01. srpnja 2011. do konca izračuna. Kao metoda izračuna korištena je zakonom propisana jednostavna metoda s proporcionalnim kamatnjakom. Budući da se prema pozitivnim propisima zatezne kamate na dospjele nenaplaćene redovne kamate zaračunavaju tek nakon dana podnošenja tužbenog zahtjeva, vještak je redovne kamate do dana podnošenja tužbenog zahtjeva prikazao u zbirnom iznosu (5.036,54 Eur), bez prethodnog zaračunavanja zateznih kamata na iste.
23. Na temelju utvrđenja i izračuna iz nalaza, u skladu s dokumentacijom koja je priložena spisu, vještak je mišljenja da je na dan podnošenja tužbenog zahtjeva (29. srpnja 2015.) potraživanje tužiteljice prema tuženici po predmetnom zajmu iznosilo 22.271,00 Eur, a odnosilo se na 5.036,54 Eur dospjelih nenaplaćenih redovnih kamata, 5.408,50 Eur dospjelih nenaplaćenih zateznih kamata, te 11.825,96 Eur
Posl. broj: 133 P-5309/15-70
dospjelog nepodmirenog glavnog duga (sve plativo u kunama po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja). Vještak je konačno naveo da se na iznos od 16.862,50 Eur (kao zbroj dospjelog nenaplaćenog glavnog duga i redovnih kamata) obračunavaju zatezne kamate počevši od 30. srpnja 2015. do konačne isplate).
24. Ovakvom nalazu i mišljenju je prigovorila tuženica navodeći da je vještak obračunao kako ugovorene tako i zakonske zatezne kamate na glavnicu, a koja zatezna kamata nije predviđena u Sporazumnom utanačenju između ovdje stranka. Još je navela da vještak prilikom izračuna nije uzeo u obzir dopis tužiteljice kojim je ona dug po sporazumnom utanačenju umanjila za 12.542,00 Eur.
25. Vještak se na prigovore tuženice očitovao na ročištu 20. rujna 2017. te je naveo da se zatezne kamate duguju po zakonu, te da ih je zbog toga obračunavao. Nadalje je naveo da pregledom dokumentacije u spisu predmeta nije naišao da je bilo umanjenja predmetnog potraživanja za iznos od 12.542,00 Eur, dakle otpusta duga i slično, pa taj iznos nije niti uzeo u obzir. Također je naveo da nije uzeo u obzir uzeo kamatne stope U. B. iz Š. jer mu takve stope nisu dostupne. Isto tako je naveo da su redovne kamate sadržane u anuitetima, u pojedinim mjesečnim iznosima kako je to navedeno u Tabeli 1, odnosno 1a nalaza, dok su zatezne kamate računate isključivo na dospjelu nepodmirenu glavnicu sadržanu u svakom pojedinom anuitetu (što je ponovno iznos vidljiv iz otplatnog plana), i u tom smislu, a imajući u vidu nespornu činjenicu da se godinama nije plaćalo apsolutno ništa, postoji dospjelo nepodmireno potraživanje kako po osnovi glavnice, tako po osnovi dospjelih neplaćenih redovnih kamata i dospjelih neplaćenih zateznih kamata. Dodatno je pojasnio da niti u jednom dijelu obračuna na glavnicu nisu obračunavane istovremene i redovne i zatezne kamate već su redovne kamate obračunate u skladu s anuitetskim planom, dakle do dospijeća pojedine glavnice sadržane u svakom anuitetu, a zatezne kamate se obračunavaju od prvog slijedećeg dana nakon datuma dospijeća i to isključivo na dospjelu nepodmirenu glavnicu. Nadalje je naveo, imajući u vidu da je naknadno na ročištu 6. svibnja 2016. proširen tužbeni zahtjev i na daljnje anuitete dospjele do 6. svibnja 2016. da u tom smislu iznosima koje je iskazao treba pribrojiti daljnjih 9 iznosa od po 177,50 Eur s dospijećima svakog pojedinog mjesečnog iznosa od 20. u mjesecu (od 20. kolovoza 2015. do 20. travnja 2016.), ali da mu je potreban rok kako bi izračunao na koji iznos glavnice bi tekle daljnje zatezne kamate.
26. U dopunskom nalazu i mišljenju od 10. listopada 2017. vještak mr. sc. Z. R. je naveo da je u Tabeli 2b, primjenom parametara detaljno opisanih u osnovnom nalazu i mišljenju, dao izračun zateznih kamata i dospjelog potraživanja tužiteljice za daljnje razdoblje do zaključno anuiteta dospjelog 20. travnja 2016. Na temelju utvrđenja i izračuna iz osnovnog i dopunskog nalaza, u skladu s dokumentacijom koja je priložena spisu, vještak je mišljenja da je do 06. svibnja 2016. dospjelo potraživanje tužiteljice prema tuženici po predmetnom zajmu iznosilo 24.608,21 Eur, a odnosilo se na 5.252,18 Eur dospjelih nenaplaćenih redovnih kamata, 6.148,21 Eur dospjelih nenaplaćenih zateznih kamata, te 13.207,82 Eur dospjelog nepodmirenog glavnog duga (sve plativo u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja). Nadalje je naveo da se na iznos od 13.207,82 Eur dospjelog nenaplaćenog glavnog duga obračunavaju daljnje zatezne kamate, za razdoblje od 21. travnja 2016. do isplate, na iznos redovnih kamata od 5.036,54 Eur obračunavaju se daljnje zatezne kamate za razdoblje od 29. srpnja 2015. (datum postavljanja zahtjeva) do isplate, a na iznos redovnih kamata od 215,64 Eur obračunavaju se daljnje zatezne kamate za razdoblje od 06. svibnja 2015. (datum postavljanja zahtjeva) do ispate.
27. Dopunskom nalazu i mišljenju je ponovno prigovorila tuženica navodeći da vještak nije naveo kako je utvrdio stopu redovne kamate, a imajući u vidu da spisu ne prileži
Posl. broj: 133 P-5309/15-70
ugovor sklopljen između tužiteljice i U. B. Z. Tuženica je također ponovila da vještak nije uzeo u obzir niti dopis tužiteljice od 16. prosinca 2014. kojim ona dug umanjuje za 12.542,00 Eur.
28. Na ročištu 11. lipnja 2018. vještak se očitovao na prigovore tuženice, te je tom prilikom naveo da je stopu redovne kamate utvrdio primjenjujući pravila financijske matematike prema kojima se kada su poznati visina glavnice, rok otplate, te visina anuiteta, može izračunati preostali nedostajući podatak, a to su, dakle, ugovorne kamate, te je na taj način postupio pri danim izračunima. Nadalje u odnosu na navode tuženice da spisu nije priložen ugovor sklopljen između tužiteljice i U. B. iz Z., te da vjerojatno isti i ne postoji, pa joj je stoga sporno kako je vještak utvrdio da je tužiteljica ishodila gotovinski kredit kod predmetne banke, vještak je naveo da mu isti ugovor nije bio potreban za davanje odgovora na postavljene zadatke. Na prigovor tuženice kako vještak prilikom izrade nalaza i mišljenja i dopune nije uzeo u obzir dopis tužiteljice od 16. prosinca 2014. kojim ona dug po predmetnom sporazumnom utanačenju umanjuje za 12.542,00 Eur vještak je naveo da je mišljenja da se umanjenje u odnosu na tuženicu sastoji od 50% navedenog iznosa, te da mu je za izračun pod pretpostavkom uračunavanja tog iznosa kao umanjenja glavnice potreban kraći rok za pisano dopunsko očitovanje jer se radi o dugom vremenskom razdoblju obračuna.
29. U nastavku postupka provedeno je 1. dodatno financijsko vještačenje po vještaku mr. sc. Z. R. od 24. travnja 2019. na okolnost utvrđivanja visine potraživanja tužiteljice imajući u vidu odredbu čl. 399. st. 1 ZOO-a kojim je definirano da stopa ugovorne kamate između pojedinaca ne može biti veća od kamatne stope koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju. U 1. dodatnom nalazu i mišljenju vještak je naveo da je 20. rujna 2007. kamatna stopa na štedne uloge po viđenju Z. b. d.d. iznosila 0,15% godišnje. Stoga je vještak u Tabeli 1b
dodatnog nalaza sačinio novi otplatni plan u kojem je stopu redovnih kamata uskladio s kamatnom stopom za štednju po viđenju u mjestu ispunjenja (Z.). Nadalje je naveo da se predmetni tužbeni zahtjev odnosi i na zatezne kamate koji bi se prema zahtjevu tužiteljice trebale zaračunavati na ukupnu visinu anuiteta (redovne kamate i glavnicu) te je vještak sačinio prikaz dospjelih anuiteta uz vlastiti izračun zateznih kamata, a sve do dana podnošenja tužbenog zahtjeva (29. srpnja 2015.). Po izračunu vještaka preostalo potraživanje tužiteljice po predmetnom zajmu na dan utuženja iznosi 19.237,24 kn i to iznos od 140,54 Eur s osnova dospjele redovne kamate, iznos od 12.829,12 Eur s osnova dospjele glavnice te iznos od 6.267,58 Eur s osnova zatezne kamate na glavnicu. Prilikom izračuna zateznih kamata vještak je sukladno Uredbi o visini stope zatezne kamate te Zakonu o obveznim odnosima primijenio za razdoblju od početka izračuna do 31. prosinca 2007. stopu os 15% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. stopu od 14% godišnje, te za razdoblje od 01. srpnja 2011. do konca izračuna stopu od 12% godišnje. Prilikom izračuna zateznih kamata korišten je jednostavni kamatni račun uz proporcionalnu metodu izračuna. Budući da se prema pozitivnim propisima zatezne kamate na dospjele nenaplaćene redovne kamate zaračunavaju tek nakon dana podnošenja tužbenog zahtjeva, vještak je redovne kamate do dana podnošenja tužbenog zahtjeva prikazao u zbirnom iznosu (140,54 Eur) bez prethodnog zaračunavanja zateznih kamata na iste. Na temelju utvrđenja i izračuna iz osnovnog i dopunskog nalaza, u skladu s dokumentaciju priloženom spisu, vještak je mišljenja da je na dan podnošenja tužbe 29. srpnja 2015. potraživanje tužiteljice prema tuženici po predmetnom zajmu iznosilo 19.237,24 Eur, a odnosilo se na 140,54 Eur dospjelih nenaplaćenih redovnih kamata, 6.267,58 Eur dospjelih nenaplaćenih zateznih kamata te 12.829,12 Eur dospjelog nepodmirenog glavnog duga (sve plativo u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja). Isto tako vještak je naveo da se na iznos od 12.969,66 Eur (kao zbroj dospjelog nenaplaćenog glavnog duga i
Posl. broj: 133 P-5309/15-70
redovnih kamata) zaračunavaju se zatezne kamate počevši od 30. srpnja 2015. do isplate.
30. Ovakvom nalazu i mišljenju su stranke prigovorile te se vještak o prigovorima očitovao na ročištu 09. prosinca 2019. kojom prilikom je molio rok radi očitovanja na navode tužiteljice u pogledu obuhvaćenog razdoblja, te je na primjedbe tuženice koje se odnose na potvrdu s lista 20 spisa.
31. U svom 2. dodatnom nalazu od 17. prosinca 2019. vještak je naveo da je u dodatnom nalazu i mišljenju od 24. travnja 2019. sačinio izračune u skladu s odredbom čl. 399. st. 1. ZOO-a, no obradio je inicijalno obuhvaćeno razdoblje (do 29. srpnja 2015), te je tužiteljica predložila uzeti u obzir i daljnje razdoblje, kako je obuhvaćeno u prvom dopunskom nalazu i mišljenju od 10. listopada 2017. Stoga je u skladu s prijedlogom tužiteljice u Tabeli 2c dao obračun do zaključno anuiteta dospjelog 20. travnja 2016. pri čemu se polazi od otplatnog plana iz Tabele 1b 1. dodatnog nalaza i mišljenja. Isto tako vještak je u Tabeli 2d izračune sačinio uzimajući u obzir iznos od 6.271,00 Eur s danom 16. prosinca 2014. (1/2 iznosa iz potvrde sa stranice 20 spisa). Stoga je vještak mišljenja kako je na dan 20. travnja 2016. preostalo potraživanje tužiteljice prema tuženici po predmetnom zajmu u ukupnom iznosu od 21.707,97 Eur, ako sud utvrdi da se iznos umanjenja iz potvrde sa stranice 20 spisa ne uzima u obzir, što se odnosilo na 145,92 Eur dospjelih nenaplaćenih redovnih kamata, 7.473,65 Eur dospjelih nenaplaćenih zateznih kamata te 14.088,40 Eur dospjelog nepodmirenog glavnog duga, sve plativo u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja ili iznos od 15.316,42 Eur ako sud utvrdi da se iznos umanjenja iz potvrde sa stranice 20 spisa uzima u obzir, što se odnosilo na 11,31 Eur dospjelih nenaplaćenih redovnih kamata, 1.963,96 Eur dospjelih nenaplaćenih zateznih kamata te 13.341,14 Eur dospjelog nepodmirenog glavnog duga, sve plativo u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja).
32. Prije svega valja reći da je sud kao stručan, jasan i obrazložen prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka u računskom dijelu i to kako osnovni, tako i dopunski te dodatne nalaze i mišljenja, s time da je odluka utemeljena na 2. dodatnom nalazu i mišljenju u varijanti u kojoj je vještak uzeo u obzir umanjenje prema potvrdi tužiteljice od 16. prosinca 2014 (stranica 20 spisa). Ovo stoga što se 2. dodatno vještačenje odnosi na razdoblje za koje je tužiteljica postavila tužbeni zahtjev do zaključenja prethodnog postupka, a imajući u vidu da je isto izrađeno uz primjenu odredbe čl. 399. st. 1, Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91., 73/91., 3/94., 7/96. i 112/99. - u daljnjem tekstu: ZOO/91), i to u varijanti u kojoj je vještak uzeo u obzir umanjenje duga (1/2 dijela) prema potvrdi tužiteljice od 16. prosinca 2014. Isto tako sud je prihvatio iskaz tužiteljice jer je isti životan, logičan i uvjerljiv, te sukladan s dokumentacijom u spisu, osim u dijelu u kojem je navela joj je tuženica dužna 22.000,00 Eur i da je umanjila zajam tuženici i svom sinu za iznos od oko 5.000 Eur. U navedenim dijelovima sud njezin iskaz nije prihvatio jer je isti u suprotnosti s dokumentacijom koja je priložena spisu i s nalazom i mišljenjem financijskog vještaka. Sud je iz istih razloga prihvatio i iskaz svjedoka I. H. osim u dijelu u kojem je naveo da je tuženici i njemu tužiteljica otpisala dugovanje u iznosu od oko 2.000 Eur kada su kupovali auto. U navedenom dijelu njegov iskaz sud nije prihvatio jer je isti u suprotnosti s potvrdom tuženice od 16. prosinca 2014. iz koje je razvidno da je tužiteljica svjedoku i tuženici umanjila iznos od 12.542,00 Eur. Ovdje još u odnosu na iskaze svjedoka I. H. i tužiteljice u dijelu u kojem su prihvaćeni valja reći da činjenica da se svjedok i tužiteljica ne mogu sa sigurnošću izjasniti o pravnom poslu tužiteljice zaključene s U. B. u Z., ne utječe na vjerodostojnost njihovih
iskaza s obzirom na to da su Sporazumnim utanačenjem stranke utvrdile sve bitne elemente ugovora o zajma (visinu zajma, rok otplate, odredivu kamatnu stopu, kako to
Posl. broj: 133 P-5309/15-70
vještak navodi u svom nalazu i mišljenju), pa stoga činjenica iz kojih sredstava je tužiteljica pozajmila novce tuženici nije odlučna u ovom postupku. Stoga iz navedenog razloga, sve da su dokazi koje je tužiteljica dostavila u spis nakon zaključenja prethodnog postupka dostavljeni pravovremno, a koji se odnose na činjenicu raspolaganja stanom pok. Ž. J. (oporuka Ž. J. od 04. studenog 1998. i punomoć Ž. J. od 28. studenoga 2000.) ne bi bili odlučni u ovom predmetu.
33. Međutim, sud nije prihvatio iskaz tuženice u dijelu u kojem je navela da su ona i njezin bivši suprug stan kupili od novaca koje su dobili od njezinih roditelja, od djeda i bake njezinog supruga, te od njihove ušteđevine jer je isti u protivnosti sa Sporazumnim utanačenjem koje je tuženica potpisala, a u kojem je navedeno da im je tužiteljica dala zajam za potrebe kupnje i adaptacije stana. Isto tako sud nije prihvatio iskaz tuženice niti u dijelu u kojem je navela da su vratili i više od onog što je točno navela u postupku te da su predavali novce na ruke tužiteljice, a s obzirom na to da je Sporazumnim utanačenjem ugovoreno da će se otplata zajma vršiti na tekući račun zajmodavca. Pri tome valja dodati i da tuženica svoj iskaz u tom dijelu nije poduprla drugim dokazima, niti se mogla očitovati o kojem se točno iznosu radilo. Nadalje, sud nije prihvatio iskaz tuženice u dijelu u kojem je navela da je dužna još 10.000,00 Eur, te da nije dužna platiti kamate tužiteljici s obzirom da je u tom dijelu njezin iskaz suprotan nalazu i mišljenju financijskog vještaka i Sporazumnom utanačenju. Konačno, sud njezin iskaz nije prihvatio niti u dijelu u kojem je navela da je Sporazumno utanačenje na neki način bila prisiljena potpisati zbog financijske situacije jer ista takvu svoju tvrdnju nije poduprla drugim dokazima. Ovdje još valja reći kako sud nije ocjenjivao iskaz tuženice u dijelu u kojem je iskazivala o vlasništvu stana na D. d. jer isto nije relevantno za donošenje odluke u ovom predmetu. Nadalje, sud je prihvatio iskaz tuženice u ostalim dijelovima u kojem je njezin iskaz sukladan drugim prihvaćenim dokazima.
34. Nadalje, sud je prihvatio kao mjerodavno Sporazumno utanačenje jer je nesporno da su stranke isti zaključile, dok tuženica nije dokazala da bi bila prisiljena na potpisivanje istog Sporazuma.
35. Dakle, sud je iz provedenih dokaza utvrdio su tužiteljica kao zajmodavac, a tuženica i I. H. kao zajmoprimci, prvo zaključili usmeni ugovor o zajmu u smislu odredbe čl. 557. ZOO/91 da bi nakon nekoliko mjeseci zaključili Sporazumno utanačenje od 15. ožujka 2004. Nadalje je iz Sporazumnog utanačenja utvrđeno da je tužiteljica tuženici i I. H. pozajmila iznos od 45.000,00 Eur uz promjenjivu kamatnu stopu za potrebe kupnje i adaptacije stana, te je dogovoreno je da se predmetni zajam zajmodavcu vraća prema utvrđenim mjesečnim anuitetima od 355,00, Eur na rok od 15 godina (176 mjeseci) s time da anuiteti dospijevaju na naplatu do 20. dana u mjesecu. Isto tako je utvrđeno da je ugovoreni rok povrata od 15 godina ekvivalent za 180 mjeseci, s time da iz Sporazumnog utanačenja proizlazi da su zajmoprimci prve četiri kreditne rate zajmodavcu vratili tijekom studenog i prosinca 2003., te siječnja i veljače 2004. Nadalje je iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno da je visina ugovorenog anuiteta od 355,00 Eur dobivena uz primjenu godišnje stope redovnih kamata od 5,078% (prema konformnom načinu izračuna), odnosno od 4,9635% godišnje (uz proporcionalni način izračuna). Isto tako je iz provedenih dokaza utvrđeno da su obvezu vraćanja zajma zajmoprimci (tuženica i I. H.) preuzeli svako u 1/2 dijela, odnosno svaki u iznosu od 177,50 Eur. Također je utvrđeno i da je ugovorena valutna klauzula na način da su zajmoprimci dužni svoju obvezu ispunjavati u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 355,00 Eur bez obzira na promjenu tečajnog odnosa kune i Eur, na način da stranke svakih 6 mjeseci obavljaju obračun eventualnih tečajnih razlika. Još je iz iskaza tužiteljice, tuženice i svjedoka I. H. utvrđeno da je brak tuženice i svjedoka razveden (a isto bi
Posl. broj: 133 P-5309/15-70
proizlazilo i iz preslike presude ovoga suda posl. br. P2-1155/11 od 17. svibnja 2013. koju sud iz gore navedenih razloga nije uzeo u obzir prilikom odlučivanja). Konačno, sud je utvrdio i da je tužiteljica tuženici i I. H. otpustila dug sukladno odredbi čl. 344. ZOO/91 u iznosu od 12.542,00 Eur (svakom 6.271,00 Eur), za kupnju automobila i rješavanje tekućih potreba obitelji, a kako to proizlazi iz potvrde od 16. prosinca 2014. Ovdje valja reći kako suprotno tvrdnji tuženice iz Sporazumnog utanačenja ne proizlazi da bi stranke dogovorile vraćanje zajma prema mogućnosti zajmoprimaca, a tuženica nije dokazala drugačije, dok se takvim sporazumom ne može smatrati činjenica da je tužiteljica određeno vrijeme tolerirala zakašnjenje zajmoprimaca.
36. Stoga je tuženica sukladno odredbama čl. 557. i 562. st. 1. ZOO/91 dužna isplatiti tužiteljici 1/2 ukupnog duga, odnosno iznos od 13.352,46 Eur (glavnica 13.341,14 Eur, te redovna kamata 11,31 Eur ), a sukladno 2. dodatnom financijskom vještačenju u varijanti u kojoj je vještak uzeo u obzir umanjenje duga (1/2 dijela) prema potvrdi tužiteljice od 16. prosinca 2014.
37. Ovdje valja istaknuti da je dosuđeni iznos utvrđen prema obračunu vještaka učinjenom sukladno odredbi čl. 399. st. 1 ZOO/91 s obzirom na to da stopa ugovorne kamate između pojedinaca ne može biti veća od kamatne stope koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju. Budući da se u konkretnom slučaju radi o pravnom poslu između pojedinaca, to tužiteljica neosnovano glavnim tužbenim zahtjevom traži isplatu iznosa prema većoj kamatnoj stopi određenoj u Sporazumnom utanačenju. Stoga je odlučeno kao u t. I. izreke ove presude.
38. Nadalje, sud je kao neosnovan odbio i 1. eventualni zahtjev tužiteljice s obzirom na to da istim nije obuhvaćen otpis duga tuženici od strane tužiteljice (dug umanjen za iznos od 6.271,00 Eur). Stoga je odlučeno kao u t. II. izreke ove presude.
39. Slijedom svega navedenog tuženici je naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 13.352,46 Eur u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke. Ovo stoga što je tuženica Sporazumnim utanačenjem preuzela obvezu isplate mjesečnih anuiteta ispunjavati u kunskoj protuvrijednosti što je dopušteno prema odredbi čl. 395. st. 1. ZOO/91. Tužiteljici su, nadalje, sukladno odredbi čl. 277. st. 1. ZOO/91 u svezi s odredbom čl. 22. st. 4. Zakona o obveznim odnosima, ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - u daljnjem tekstu: ZOO/05), dosuđene i zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa, kako je to navedeno u t. III. izreke ove presude, a imajući u vidu da je u Sporazumnom utanačenju ugovoreno da će zajmoprimci obvezu isplate zajma ispunjavati svakog do 20. u mjesecu. Zakonske zatezne kamate su za razdoblje od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do 31. prosinca 2007. dosuđene po stopi određenoj u odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" br. 153/04.), a od 1. siječnja 2008. do isplate po stopi određenoj u odredbi čl. 29. st. 2. ZOO/05.
40. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a. Troškovi su odmjereni prema vrijednosti predmeta spora i troškovniku stranke, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., u daljnjem u tekstu: Tarifa) po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 10,00 kn. Kako uspjeh tužiteljice uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora prema glavnom tužbenom zahtjevu od 139.338,31 kn (18.460,00 Eur prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan postavljanja konačnog tužbenog zahtjeva od 1 Eur - 7,548121 kn), te eventualne tužbene zahtjeve u sporu iznosi 72%, dok uspjeh tuženice iznosi 28%, tako je tuženica u obvezi naknaditi
Posl. broj: 133 P-5309/15-70
tužiteljici trošak sukladno razlici omjera uspjeha stranaka u parnici odnosno u omjeru od 44%.
41. Tužiteljici je na ime troška zastupanja po punomoćniku-odvjetniku odmjeren trošak u ukupnom iznosu od 41.250,00 kn, a isti se odnosi na sastavljanje tužbe u iznosu od 2.500,00 kn (250 bodova- Tbr. 7/1 Tarife), zastupanje na ročištima 06. svibnja 2016., 03. studenoga 2016., 23. prosinca 2016., 20. rujna 2017., 11. lipnja 2018., 04. ožujka 2021. i 03. ožujka 2022. u 2.500,00 kn za svako (250 bodova-Tbr. 9/1 Tarife), zastupanje na ročištima 17. listopada 2018. i 09. prosinca 2019. u iznosu od 1.250,00 kn za svako (125 bodova-Tbr. 9/2 Tarife), sastavljanje podnesaka od 25. siječnja 2017. u iznosu od 500,00 kn (25 bodova-Tbr. 8/3 Tarife), sastavljanje podnesaka od 14. prosinca 2015., 07. studenoga 2017., 25. rujna 2019. i 14. veljače 2021. u iznosu od 2.500,00 kn za svaki (250 bodova-Tbr. 8/3 Tarife), i trošak PDV-a (25%) na navedene radnje u iznosu 8.250,00 kn. Tužiteljici je isto tako priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 1.750,00 kn i sudske pristojbe na presudu u iznosu do 1.743,00 kn, te je ukupno tužiteljici odmjeren trošak od 44.743,00 kn. Kako je tuženica u obvezi naknaditi tužiteljici trošak u omjeru od 44%, tako joj je parnični trošak dosuđen u istom omjeru pa iznosi 19.686,92 kn. Tužiteljici je, nadalje, na temelju odredbe čl. 154. st. 3. ZPP-a kao potreban u cijelosti priznat trošak financijskog vještačenja u ukupnom iznosu od 4.250,00 kn (2.500,00+125,00+1.500,00+125,00 kn), te joj ukupno dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 23.936,92 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja, odnosno od 19. travnja 2022. do isplate, po stopi određenoj u čl. 29. st. 2. ZOO/05.
42. Tužiteljici nije priznat trošak sastavljanja podnesaka od 03. studenoga 2016. i 23. prosinca 2016. jer isti nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka. Naime, tužiteljica je te podneske predala na ročištima održanim istog dana pa je navode, prijedloge i zahtjeve iz istih mogla iznijeti na ročištima.
43. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 19. travnja 2022.
Sutkinja
Brankica Bobšić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pismeno u 5 primjeraka, putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Zagrebu.
DNA
1. Tužiteljici po odvj. I. B. uz nalog za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 1.743,00 kn
2. Tuženici po odvj. E. V.
