Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-48/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća, te mr.sc. Marijana Bitange i Sanje Katušić-Jergović, članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. M. zbog kaznenog djela iz članka 230. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj K-53/2021-44 od 17. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 19. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog A. M. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom od 17. prosinca 2021., broj K-53/2021-44, Županijski sud u Zagrebu proglasio je krivim optuženog A. M. zbog dva kaznena djela protiv imovine – razbojništvom iz članka 230. stavak 1. i 2. KZ/11., činjenično i pravno opisanih u izreci te presude te mu je, na temelju članka 230. stavak 2. KZ/11. utvrdio kazne zatvora u trajanju od po 3 (tri) godine za svako kazneno djelo, pa ga je, uz primjenu članka 51. KZ/11., osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina u koju kaznu mu je na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i sve vrijeme oduzimanja slobode od 24. siječnja 2020. pa nadalje.

1.1. Na temelju članka 557. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) i članka 560. stavak 1. i 2. ZKP/08. u vezi s člankom 77. stavak 1. KZ/11. utvrđeno je da novčani iznos od 1.340,00 kuna predstavlja imovinsku korist koju je optuženi A. M. ostvario kaznenim djelima iz članka 230. stavak 2. KZ/11. opisanim pod točkama 1.) i 2.) izreke prvostupanjske presude i to iznos od 750,00 kuna pod točkom 1.) te iznos od 590,00 kuna pod točkom 2.). Utvrđeno je da je novčani iznos od 1.340,00 kuna imovina Republike Hrvatske, te je naloženo optuženom A. M. isplatiti Republici Hrvatskoj novčani iznos od 790,00 kuna u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe, dok će se preostali iznos imovinske koristi od 550,00 kuna naplatiti iz novčanih sredstava privremeno oduzetih od optuženika uz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broj 01313474 i 01313475 uplatom u korist državnog proračuna Republike Hrvatske.

1.2. Na temelju članka 79. KZ/11. od optuženog A. M. je oduzet preklopni nož marke P. duljine oštrice 7 centimetara, ukupne dužine 17 centimetara, koji je od njega oduzet uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj 01313473, a koji nož će se uništiti.

1.3. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08. optuženi A. M. je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08., te obveze naknade nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

2. Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženi A. M. po branitelju, odvjetniku N. A..

2.1. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni (članak 471. stavak 1. i 2. ZKP/08.), s prijedlogom da se pobijana presuda "preinači u dijelu odluke o kazni te okrivljenog osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora u duljem adekvatnom trajanju".

2.2. Optuženi A. M. se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 467. točka 3. u vezi članka 470. ZKP/08.) i odluke o kazni (članka 471. stavak 1. ZKP/08.) te predlaže da "…Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvati ovu žalbu, preinači prvostupanjsku presudu na način da okr. A. M. oslobodi od optužbe, podredno, da ukine prvostupanjsku presudu i uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje odnosno preinači prvostupanjsku presudu glede odluke o kazni".

3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženi A. M. po branitelju, odvjetniku N. A. s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Žalbe državnog odvjetnika i optuženog A. M. nisu osnovane.

6. Ističući u žalbi žalbenu osnovu pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP/08. optuženik u bitnome iznosi argumentaciju kojom nastoji negirati utvrđenja prvostupanjskog suda glede njegovog sudjelovanja u inkriminiranim djelima. Drugim riječima, on ustrajava na navodima svoje obrane pred raspravnim sudom u kojoj je poricao počinjenje terećenih kaznenih djela, te uskratio odgovarati na eventualna pitanja.

6.1. Međutim, bez obzira na takvu optuženikovu obranu po ocjeni ovog drugostupanjskog suda potpuno je i točno prvostupanjski sud na raspravi utvrdio sve odlučne činjenice bitne za postojanje kaznenog djela i krivnje optuženika i na iste odgovarajuće primijenio odredbe kaznenog zakona. U tom kontekstu neosnovano optuženik pribjegava minucioznoj stranačkoj analizi iskaza pojedinih svjedoka, tražeći u eventualnim različitostima podlogu za ocjenu nevjerodostojnosti istih tih dokaza. Protivno tome, ispravno je prvostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke izložio dokaze i činjenice koje proizlaze iz tih dokaza, a koji kao takvi nedvojbeno upućuju na optuženog A. M. kao počinitelja kaznenih djela iz optužnice.

6.2. To se prije svega odnosi na zapisnik i potvrdu o privremeno oduzetim predmetima od optuženika, jer je preko privremeno oduzetih predmeta prvostupanjski sud nedvojbeno identificirao optuženog A. M. kao počinitelja inkriminiranih kaznenih djela. Riječ je o šalu, ruksaku, preklopnom nožu, biciklu i jakni, te novcu, oduzimanje kojih predmeta je optuženik bez primjedbi potpisao na potvrdama i zapisnicima o privremenom oduzimanju, a upravo ti predmeti potvrđuju kako je baš optuženik počinio terećena kaznena djela, na što je prvostupanjski sud ukazao u svom obrazloženju izvođenjem dokaza pregleda video-zapisa nadzorne kamere u odnosu na kazneno djelo opisano točkom 1. pobijane odluke.

6.3. Štoviše, kao podlogu svojih činjeničnih utvrđenja sud je prihvatio i iskaze ispitanih svjedokinja (svjedokinje oštećene I. K., te svjedokinje T. M. i A. P. M. u odnosu na djelo iz točke 1. izreke pobijane presude, te svjedokinje žrtve S. Č. i svjedokinje R. J. u odnosu na djelo iz točke 2. izreke prvostupanjske presude), koje su vjerno i podudarno opisale izgled počinitelja kaznenih djela, pa i navođenjem određenih razlikovnih specifičnosti (zelena boja očiju, visina oko 170 – 175 cm). Iste te karakteristike tjelesnog izgleda počinitelja prvostupanjski sud je utvrdio i neposrednim zapažanjem na raspravi.

6.4. Logično je i okolnosno obrazloženje prvostupanjskog suda kada opisuje dinamiku počinjenja kaznenih djela u kontekstu njihovog vremenskog i prostornog rasporeda. Prvo kazneno djelo optuženik je počinio u … oko … sati, a drugo na … oko … sati, da bi ga po dojavi građana policija uhitila na … u … sati kako upravlja upravo biciklom marke J. K. koji bicikl je prema sadržaju video-zapisa uporabljen po počinitelju u prigodi dolaska i odlaska sa mjesta počinjenja kaznenog djela iz točke 1. prvostupanjske presude. Sve te prostorno – vremenske elemente raspravni sud je valjano analizirao i u svojoj odluci iscrpno obrazložio, koja utvrđenja kao takva prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

6.5. Žalbeni prigovori optuženika koji se odnose na djelomičnu razliku u izgledu, odjevenosti optuženika prilikom počinjenja kaznenih djela, te izostanak ukupne svote kaznenim djelima pribavljenog novca kod njega prilikom uhićenja, prvostupanjski sud je ispravno obrazložio upravo kroz opis prostorne i vremenske dinamike kritičnih događaja (točka 22.8. do 23.10. obrazloženja prvostupanjske presude) i mogućnosti optuženika da u vremenskim intervalima između počinjenih kaznenih djela različito maskira glavu (šal, pa kapa "fantomka"), odnosno, da za dio protupravno pribavljenog novca kupi neke od predmeta i stvari koji su pronađeni u njegovom ruksaku (vrijeme između kaznenih djela i nakon drugog kaznenog djela, pa do uhićenja).

6.6. Slijedom svega navedenog neutemeljen je žalbeni prijedlog optuženika da bi glede odlučne činjenice utvrđenja identiteta počinitelja inkriminiranih kaznenih djela trebalo primijeniti pravilo (u žalbi nazvano "načelo") in dubio pro reo, dakle, u dvojbi odlučiti u korist optuženika, jer je prvostupanjski sud odlučne činjenice utvrdio na nedvojben način.

7. Neosnovano se optuženik i državni odvjetnik žale zbog odluke prvostupanjskog suda o kazni, tvrdeći, ovisno o stranačkoj poziciji, da su pravilno utvrđene pojedine olakotne i otegotne okolnosti precijenjene, odnosno, podcijenjene.

7.1. Sve i pod pretpostavkom točnosti nema karakter olakotne okolnosti, kako to tvrdi žalitelj, to što je "…od počinjenja zadnjeg kaznenog djela proteklo više od 12 godina", to tim prije što je prema podacima kaznene evidencije (list spisa 302 – 303) zadnje pravomoćno osuđivan 2020. i to za kazneno djelo prijetnje i kazneno djelo krađe, pa su aktualno počinjena djela istovrsni, specijalni povrat. Ovo treba gledati i u svjetlu podataka prekršajne evidencije (list spisa 298) prema kojoj je u 2018. i 2020. osuđivan radi djela prekršaja u prometu i radi nasilja u obitelji.

7.2. Protivno shvaćanju državnog odvjetnika koji u žalbi naglašava višestruku osuđivanost optuženika, pa i za istovrsna kaznena djela, te upornost i agresivnost u počinjenju predmetnih kaznenih djela, pravilno je prvostupanjski sud valorizirao, između ostalih, i ove dvije okolnosti na koje upire žalba državnog odvjetnika. Naime, iako je za pojedina kaznena djela utvrdio kazne zatvora u minimalno zakonom propisanom trajanju, prvostupanjski sud je kod izricanja jedinstvene kazne očito imao u vidu i sve utvrđene otegotne okolnosti slijedom kojih je ta jedinstvena kazna izrečena u njezinom gornjem propisanom trajanju. Pritom je sud ispravno visinu izrečene kazne stavio u relaciju sa stupnjem krivnje optuženika (članak 47. stavak 2. KZ/11.), vodeći računa da kroz kaznu izražena društvena osuda ne premaši stupanj krivnje optuženika.

7.3. Slijedom svega izloženog ovaj drugostupanjski sud nalazi da će se kroz opisani postupak individualizacije kažnjavanja optuženika po prvostupanjskom sudu postići svrha kažnjavanja istog, kako je određena člankom 41. KZ/11. (specijalna i generalna prevencija, društvena osuda i resocijalizacija počinitelja kaznenog djela).

8. Iz svih navedenih razloga, a kako nisu utvrđene postupovne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, kao niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika (članak 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08.), na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 19. travnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović, v.r.