Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-158/2022-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca od Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te dr. sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ane Matić Puljar, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Z. C., zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 2. u vezi članka 158. stavka 1. i 5. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog Z. C. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku, broj Kv I-13/2022-5 (Kzd-7/2021.) od 24. ožujka 2022. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 19. travnja 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog Z. C. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Sisku, broj Kv I-13/2022-5 (Kzd- 7/2021.) od 24. ožujka 2022., u tijeku postupka nakon podignute optužnice, zbog dva teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 2. u vezi sa člankom 158. stavkom 1. i 5. KZ/11. i kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11., pod točkom I. izreke rješenja, na temelju članka 127. stavka 4. u vezi članka 133. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženog Z. C. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., koji može trajati do pravomoćnosti presude, ali ne dulje od rokova iz članka 133. stavka 4. ZKP/08. Pod točkom 2. izreke rješenja riješeno je da će sud na temelju članka 131. stavka 3. ZKP/08. svaka 2 mjeseca do izricanja nepravomoćne presude, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru, ispitivati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora te ga rješenjem produljiti ili ukinuti.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženik po braniteljici, odvjetnici K. Ć., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se ukine istražni zatvor protiv optuženika, podredno da se zamijeni mjerama opreza.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nije u pravu optuženik kada u žalbi pobija postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora. Naime, razmotrivši razloge pobijanog rješenja, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog Z. C. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti svrha istražnog zatvora te je za svoju odluku iznio jasne, valjane, neproturječne i dostatne razloge, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Jednako tako, prvostupanjski sud je iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.
6. Naime, postojanje osnovane sumnje da je optuženik počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret, proizlazi iz dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, koje je prvostupanjski sud pobliže i naveo u pobijanom rješenju, pri čemu činjenica da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj ukidnoj odluci naložio prvostupanjskom sudu provođenje psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja oštećenog djeteta na okolnost njegove sposobnosti za davanje vjerodostojnog iskaza, ne dovodi u pitanje postojanje opće pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, jer i dalje postoji odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženi Zoran Cvetković počinio terećena kaznena djela, dok će odluku o krivnji optuženika donijeti raspravni sud nakon provedenog dokazanog postupka, ocjenom svih dokaza.
7. Nadalje, postojanje konkretne i razborito predvidive bojazni od ponavljanja kaznenih djela na strani optuženika, kao posebne pretpostavke, prvostupanjski sud protivno tvrdnji žalitelja pravilno temelji na načinu i okolnostima počinjenja terećenih kaznenih djela. Naime, optuženik se tereti da je u razdoblju od polovine mjeseca prosinca 2019. do 6. siječnja 2020. iskoristivši odnos zavisnosti svoje sedmogodišnje kćeri L. V. prema ocu s kojim živi u zajedničkom kućanstvu, u dva navrata, jednom po noći, a jednom po danu stavljao svoje spolovilo u usta djetetu, ljubio je u usta, svojim spolovilom dirao njeno spolovilo, a zatim se spolno zadovoljavao na način da je uzeo svoje spolovilo u ruke, stimulirao ga i pred djetetom ejakulirao, te da je u razdoblju od 7. do 13. siječnja 2020. svojoj kćeri L. V. rekao da legne na stari krevet u podrumu, što je ona učinila, a optuženik je skinuvši svoj donji dio trenirke i gaće i donji dio njene odjeće ljubio svoju kćer u usta, stavljao svoje spolovilo u njena usta, dirao je svojim spolovilom po njenom spolovilu, a potom dirao svoje spolovilo i ejakulirao, nakon čega je rekao kćerki L. V. da je to tajna i da nikome ne smije reći. Iz tako opisanog načina počinjenja kaznenih djela prema ocjeni drugostupanjskog suda, proizlazi izrazita upornost, bezobzirnost i visok stupanj kriminalne volje u protupravnom postupanju optuženika na štetu kćeri L. V., te po ocjeni drugostupanjskog suda odudara od načina počinjenja ove vrste kaznenih djela, osobito imajući od vidu da je žrtva optuženikova kćer. Osim toga, optuženik se tereti da je od druge polovice 2019. do 13. siječnja 2020. u više navrata kćer L. V. kažnjavao udarajući ju otvorenim dlanom u predjelu lica.
7.1. Također, prvostupanjski sud ispravno cijeni da je optuženik pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela mamljenja djece za zadovoljavanje spolnih potreba iz članka 161. stavka 1. KZ/11., dakle zbog istovrsnog kaznenog djela, pa neovisno o žalbenom navodu da mu je za počinjenje navedenog kaznenog djela izrečena uvjetna kazna zatvora, odnosno da su okolnosti počinjenja kaznenog djela bile takve da nije bilo opravdano izreći mu kaznu zatvora, po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske upravo ranija osuđivanost za istovrsno kazneno djelo, neovisno o izrečenoj uvjetnoj osudi, ukazuje na opasnost od povrata.
8. U odnosu na pitanje dinamičkog principa kojeg žalba sadržajno problematizira navodeći da se protekom vremena istražni zatvor mora obrazložiti postojanjem "jačih" i kvalitetnijih razloga za produljenje istražnog zatvora od onih koji su postojali u trenutku određivanja istražnog zatvora, napominje se da protek vremena od uhićenja žalitelja 14. siječnja 2020. do donošenja pobijanog rješenja nije doveo u pitanje aktualnost i značaj relevantnih okolnosti, koje su spomenute u prethodnom dijelu ove odluke.
9. Također, nije u pravu žalitelj kada ističe da je opasnost od ponavljanja kaznenog djela otklonjena dosadašnjim boravkom optuženika u istražnom zatvoru, niti je njime povrijeđeno načelo razmjernosti iz članka 122. stavak 2. ZKP/08., imajući u vidu težinu počinjenih kaznenih djela, kaznu koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu u konkretnom slučaju ne prijeti iscrpljivanje rokova najduljeg trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.
10. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je nužno daljnje produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženog Z. C. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. radi otklanjanja konkretne i predvidive iteracijske opasnosti, te se ista svrha, imajući na umu kvalitetu i značaj svih odlučnih okolnosti, za sada ne može ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08.
11. Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a niti su ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 19. travnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Turudić, univ.spec.crim.,v.r.
