Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-155/2022-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te dr. sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ane Matić Puljar, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog S. K. i okrivljenog Đ. K., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama okrivljenog S. K. i okrivljenog Đ. K. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu, broj Kov-11/2022-9 od 29. ožujka 2022. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 19. travnja 2022.,
r i j e š i o j e
Odbijaju se žalbe okrivljenog S. K. i okrivljenog Đ. K. kao neosnovane.
Obrazloženje
1. Pod točkom I. uvodno citiranog prvostupanjskog rješenja, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv okrivljenog S. K. i okrivljenog Đ. K. zbog osnovane sumnje da su počinili kazneno djelo protiv imovine - razbojništvo iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv oba okrivljenika po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP/08.
2. Žalbu protiv tog rješenja podnio je okrivljeni S. K. po branitelju, odvjetniku B. K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom "da se pobijano rješenje ukine u cijelosti i omogući okrivljeniku daljnja obrada sa slobode, odnosno izrekne jedna ili više mjera opreza čime će se u cijelosti postići svrha i onemogućiti okrivljenika da ponovi kazneno djelo".
3. Žalbu protiv tog rješenja podnio je okrivljeni Đ. K. po braniteljici, odvjetnici A. Č., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom "da je pobijano rješenje potrebno ukinuti, a pogotovo kada se ista svrha može postići i blažom mjerom - mjerama opreza".
4. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.
5. Žalbe nisu osnovane.
6. Naime, iz žalbenih navoda okrivljenog S. K. i okrivljenog Đ. K. proizlazi da osporavaju postojanje osnovane sumnje da bi počinili kazneno djelo koje im se stavlja na teret podnesenom optužnicom, a okrivljeni Đ. K. osporava i postojanje uvjeta za produljenje istražnog zatvora zbog opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, čime ukazuju na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.
6.1. Suprotno navedenom, po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog S. K. i okrivljenog Đ. K. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku prvostupanjski sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge u odnosu na okrivljenike i inkriminirano kazneno djelo, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv okrivljenika i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene blažim mjerama. Te razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona, dok je prvostupanjski sud činjenično stanje potpuno i pravilno utvrdio.
7. Tako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio kako osnovana sumnja da su okrivljeni S. K. i okrivljeni Đ. K. počinili kazneno djelo koje im se podignutom optužnicom stavlja na teret u ovom kaznenom postupku, proizlazi iz dokaza na kojima se ista temelji.
7.1. Za odluku o postojanju osnovne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora potreban je dostatan stupanj osnovane sumnje o počinjenju terećenog kaznenog djela pa u žalbi iznesene osobne ocjene značaja i vjerodostojnosti pojedinih dokaza od strane oba okrivljenika, nisu od utjecaja na odluku o istražnom zatvoru, s obzirom na to da je analizu i ocjenu dokaza ovlašteno dati raspravno vijeće prilikom donošenja odluke o kaznenoj odgovornosti okrivljenika. Osnovanost sumnje prilikom odlučivanja o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora utvrđuje se na osnovu sadržaja postojećih dokaza bez ulaženja u vrijednosnu ocjenu istih. U odnosu na žalbene navode okrivljenog Đ. K. kojima osporava istinitost i zakonitost iskaza okrivljenog S. K. na način da je isti dan protivno odredbi članka 6. stavka 2. i članka 276. stavka 5. ZKP/08., isti navodi nisu predmet razmatranja prilikom odlučivanja o daljnjoj opstojnosti mjere istražnog zatvora, već će sukladno članku 351. stavka 2. ZKP/08. biti predmetom ocjene optužnog vijeća prilikom odlučivanja o potvrđivanju optužnice.
8. Nadalje, nasuprot žalbenim navodima okrivljenog Đ. K., prvostupanjski sud je s pravom izveo zaključak o postojanju posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, odnosno zaključak o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenih djela na strani oba okrivljenika.
8.1. Naime, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio uvidom u izvadak iz kaznene evidencije Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, kako se u odnosu na okrivljenog S. K. radi o do sada već višestruko osuđivanoj osobi uglavnom zbog počinjenja imovinskih kaznenih djela, između ostalog, i zbog počinjenja istog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. KZ/11., koje mu se stavlja na teret i u ovom kaznenom postupku. Stoga se nedvojbeno može zaključiti kako se radi o specijalnom povratniku sklonom kriminalnom ponašanju na kojeg do sada izrečene kazne nisu utjecale da prestane s kriminalnom aktivnosti i uskladi svoje ponašanje sa zakonom. Slijedom navedenog, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda kako sve utvrđene okolnosti upućuju na postojanje konkretno predvidive opasnosti da bi okrivljeni S. K. boravkom na slobodi mogao ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo. 8.2. Također, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio uvidom u izvadak iz kaznene evidencije Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske da je okrivljeni Đ. K. kazneno osuđivan presudom Općinskog suda u Čakovcu broj Km-4/2018. od 7. lipnja 2018. zbog počinjenja kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 2. KZ/11. i kaznenog djela napada na službenu osobu iz članka 315. stavka 4. KZ/11., kada mu je izrečena kazna maloljetničkog zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci. Stoga, okrivljeni Đ. K. je osuđivan zbog počinjenja kaznenih djela s elementima nasilja, a kako mu se u ovom postupku stavlja na teret počinjenje kaznenog djela s elementom nasilja, proizlazi da izrečena kazna nije utjecala na okrivljenika da se suzdrži od daljnjeg kriminalnog postupanja. Slijedom navedenog, na strani okrivljenog Đ. K. postoji konkretna i predvidiva opasnost od ponavljanja istog ili sličnog kaznenog djela koja se može spriječiti jedino daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora. Žalbeni navodi da okrivljenik nije počinio novo kazneno djelo nakon što je za raniju osuđivanost odslužio kaznu, kao i da se okolnost vođenja predmetnog postupka ne može cijeniti s obzirom na presumpciju nedužnosti, ne dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke.
9. Naime, prema stavu Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, na strani oba okrivljenika egzistiraju upravo one osobite okolnosti koje govore u prilog nužnosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora budući da opći interes koji se ostvaruje primjenom istražnog zatvora, a to je zaštita socijalne sredine od novih kaznenih djela za koja za sada postoji predvidiva opasnost da će ih okrivljenici počiniti, i dalje prevladava u odnosu na iznesene žalbene navode da se u konkretnom slučaju svrha istražnog zatvora može postići i primjenom blaže mjere opreza.
10. Stoga, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da kvaliteta i značaj iznesenih okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv imenovanih okrivljenika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. upućuju na zaključak da se svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji, za sada, ne može ostvariti njegovom zamjenom mjerama opreza.
11. Također, vezano uz žalbeni navod okrivljenog Đ. K. da valja razmotriti načelo razmjernosti, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje kako u konkretnom slučaju nije došlo do povrede načela razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. vodeći pri tom računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku kao i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora.
12. Budući da žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti je ispitivanjem istog, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., drugostupanjski sud utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 19. travnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Turudić,univ.spec.crim., v.r.
