Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-74/2022-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Katušić Jergović, predsjednice vijeća, te Željka Horvatovića i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. Š. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 110. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, optuženog J. Š. te M. Š., optuženog M. Š., optuženog J. Š., optuženog T.

V. i optuženog T. Š. te I. i A. Š., podnijetim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 1. prosinca 2021., broj K-9/2021., u sjednici vijeća održanoj 19. travnja 2022. u nazočnosti u javnom dijelu sjednice optuženog J. Š. i njegova branitelja odvjetnika V. M. te branitelja optuženog M. Š. odvjetnika V. G. branitelja optuženog J. Š. odvjetnika A. Ć. branitelja optuženog T. V. odvjetnika N. I.i branitelja optuženog T. Š. odvjetnika M. K.

r i j e š i o  j e

I

1. Na temelju članka 199. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), obustavlja se kazneni postupak protiv optuženog I. R. zbog kaznenih djela sudjelovanja u tučnjavi iz članka 122. stavka 1. KZ/11. i ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi članka 34. stavka 1. KZ/11.

2. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08., kao i nužni izdaci optuženog I. R. i nužni izdaci i nagrada njegova branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

II

1. Prihvaća se djelomično žalba optuženog T. V., a povodom te žalbe i po službenoj dužnosti i u odnosu na optuženog J. Š., optuženog M. Š., optuženog J. Š. i optuženog T. V. ukida se prvostupanjska presuda u osuđujućem i oslobađajućem dijelu, te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, pred potpuno izmijenjeno vijeće.

2. Uslijed odluke pod točkom 1. žalbe državnog odvjetnika, optuženog J. Š. kao i žalba M. Š., optuženog M. Š. i optuženog J. Š., su bespredmetne.

III

Na temelju članka 484. stavka 3. u vezi s člankom 125. stavka 1. točke 2. ZKP/08., protiv optuženog J. Š. se ukida istražni zatvor te se isti ima odmah pustiti na slobodu.

p r e s u d i o  j e

1. Prihvaća se djelomično žalba optuženog T. Š. te se prvostupanjska presuda u odnosu na ovog optuženika preinačuje u odnosu na odluku o kazni na način da se optuženom T. Š. za kazneno djelo ubojstva iz članka 110. KZ/11. za koje je proglašen krivim, na temelju istog propisa utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 14 (četrnaest) godina, a za kazneno djelo iz članka 110. u svezi članka 34. stavka 1. KZ/11., za koje je također proglašen krivim, na temelju članka 110. KZ/11. se utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina, pa se na temelju članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11. optuženi T. Š. osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 19 (devetnaest) godina.

2. U ostalom dijelu žalba optuženog T. Š. kao i žalba I. i A. Š. se odbijaju kao neosnovane i u pobijanom, a neukinutom i nepreinačenom dijelu se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom optuženi J. Š., optuženi M. Š., optuženi T. V., optuženi I. R. i optuženi T. Š. proglašeni su krivim zbog kaznenih djela protiv života i tijela, i to optuženi J. Š. zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi članka 34. stavka 1. KZ/11., a optuženi M. Š., optuženi J. Š., optuženi T. V., kojemu je suđeno u odsutnosti, i optuženi I. R., zbog kaznenog djela sudjelovanja u tučnjavi iz članka 122. stavka 1. KZ/11., a optuženi T. Š., kojemu je također suđeno u odsutnosti, zbog kaznenih djela ubojstva iz članka 110 KZ/11. i ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi članka 34. stavka 1. KZ/11., koja su djela činjenično i pravno opisana pod točkom I. u izreci prvostupanjske presude, pa su, na temelju istih propisa, optuženici osuđeni na kazne zatvora i to optuženi J. Š. u trajanju od deset godina, a optuženi M. Š., optuženi J. Š., optuženi T. V. i optuženi I. R. u trajanju od dvije godine, svaki, dok je optuženom T. Š. za kazneno djelo iz članka 110. KZ/11., utvrđena kazna zatvora u trajanju od devetnaest godina, a za kazneno djelo iz članka 110. u vezi članka 34. stavka 1. KZ/11., kazna zatvora u trajanju od trinaest godina, a na temelju članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11. optuženi T. Š. je osuđen je na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od trideset godina.

2. Nasuprot tome, pod točkom II izreke, na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08., optuženi M. Š., optuženi J. Š., optuženi T. V. i optuženi I. R. oslobođeni su od optužbe zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi članka 34. stavka 1. KZ/11., činjenično i pravo opisano kao u tom dijelu izreke pobijane presude.

3. Na temelju članka 54. KZ/11., u izrečene kazne zatvora optuženicima je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru i to optuženom J. Š. od 14. lipnja 2020. pa na dalje, optuženom M. Š. od 15. lipnja 2020. do 1. prosinca 2021., optuženom J. Š. od 15. lipnja 2020. do 1. prosinca 2021. i optuženom I. R. od 18. rujna 2020. do 1. prosinca 2021.

4. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11. oduzet je jedan pištolj crne boje, marke „W.“ call. … mm, serijskog broja …, s pripadajućim spremnikom, a na temelju članka 181. stavka 7. ZKP/08. određeno je da će se taj predmet uništiti

5. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. ZKP/08., optuženi J. Š. je obvezan platiti troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 66.168,62 kune, optuženi M. Š. u ukupnom iznosu od 59.668,62 kune, optuženi J. Š. u ukupnom iznosu od 59.925,62 kune, optuženi T. V. u ukupnom iznosu od 58.368,62 kune, optuženi I. R. u ukupnom iznosu od 71.306,12 kuna, a optuženi T. Š. u ukupnom iznosu od 56.718,62 kune.

6. Protiv ove presude žalbu je pravodobno podnio državni odvjetnik zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, te je predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7. Žalbe su pravodobno podnijeli i optuženi J. Š. te M. Š., njegov otac, optuženi M. Š., optuženi J. Š., optuženi T. V. i optuženi T. Š. te I. i A. Š., njegovi roditelji.

8. Optuženi J. Š. žalbu je podnio osobno, i po branitelju V. M., odvjetniku u O. društvu M. i partneri j.t.d. iz Zagreba, a u ime optuženika žalbu je podnio i njegov otac M. Š.. U žalbi koju je podnio osobno i po ocu, optuženik prvostupanjsku presudu pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, a u žalbi koju je podnio po branitelju prvostupanjsku presudu pobija je zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni. Predložio je da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno da se preinači na način da se osudi za kazneno djelo osobito teške tjelesne ozljede iz članka 119. stavka 1. KZ/11., ili da mu se izrekne blaža kazna.

9. Optuženi M. Š. žalbu je podnio po branitelju V. G., odvjetniku u S., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i odluke o troškovima kaznenog postupka te je predložio da se pobijana presuda preinači na način da se oslobodi od optužbe za kazneno djelo iz članka 122. stavka 1. KZ/11., ili, ako sud utvrdi da je počinio inkriminirano kazneno djelo, da mu se izrekne blaža kazna, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

10. Optuženi J. Š. žalbu je podnio po branitelju A. Ć., odvjetniku u S., zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i odluke o troškovima kaznenog postupka te je predložio da se pobijana presuda preinači na način da se oslobodi od optužbe za kazneno djelo iz članka 122. stavka 1. KZ/11., ili, ako sud utvrdi da je počinio inkriminirano kazneno djelo, da mu izrekne blažu kaznu, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

11. Optuženi T. V. žalbu je podnio po branitelju N. I., odvjetniku u O. društvu I. & Partneri iz Splita, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te je predložio da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

12. Optuženi T. Š. žalbu je podnio po branitelju M. K. odvjetniku u O. društvu K. & Partneri iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni te je predložio da se pobijana presuda preinači na način da se oslobodi od optužbe, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U korist optuženika žalbu su podnijeli i njegovi roditelji I. i A. Š. zbog, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje te su predložili da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

13. Odgovore na žalbu državnog odvjetnika podnijeli su optuženi J. Š. po branitelju odvjetniku V. M., optuženi M. Š. po branitelju odvjetniku V. G., optuženi J. Š. po branitelju odvjetniku A. Ć. i optuženi T. Š. po branitelju odvjetniku M. K., te su predložili da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

14. Spis je, u skladu s odredbom člankom 474. stavak 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

15. O sjednici drugostupanjskog vijeća, na temelju članka 475. stavak 2. ZKP/08., izvješteni su optuženi J. Š. i njegovi branitelji V. M., odvjetnik u Z. i V. Lj., odvjetnik u S., optuženi M. Š. i njegov branitelj odvjetnik V. G., optuženi J. Š. i njegov branitelj odvjetnik A. Ć. te branitelj optuženog T. V. odvjetnik N. I.i branitelj optuženoga T. Š. odvjetnik M. K.koji su u žalbama i odgovorima na žalbu to tražili. Sjednici vijeća su bili prisutni optuženi J. Š., koji se nalazi u istražnom zatvoru u S., pa je njegova prisutnost sjednici, u skladu s odredbom članka 475. stavka 8. ZKP/08., osigurana pomoću audio-video uređaja, a bio je prisutan i njegov branitelj odvjetnik V. M., kao i branitelj optuženog M. Š. odvjetnik Vinko G., branitelj optuženog J. Š. odvjetnik A. Ć. branitelj optuženog T. V. odvjetnik N. I.i branitelj optuženog T. Š. odvjetnik M. K.a na temelju članka 475. stavka 4. ZKP/08. sjednica je održana u odsutnosti optuženog M. Š. i optuženog J. Š., koji su o sjednici uredno izvješteni.

16. Prije nego je Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske u povodu žalbi stranaka dostavljen spis, Županijski sud u Splitu je zaprimio obavijest branitelja optuženog I. R. da je nakon donošenja prvostupanjske presude, optuženi R. preminuo. Zbog toga je sud od Matičnog ureda K. S. zatražio da se ta činjenica provjeri, a matičar u tom uredu je potvrdio da je optuženi I. R. …. preminuo, a kao prilog tome je dostavio aplikaciju Matice i knjige državljana, koja se nalazi na stranici 1886. spisa, u kojoj je ta činjenica upisana.

17. Odredbom članka 199. ZKP/08., je propisano kad se u tijeku postupka utvrdi da je okrivljenik umro, rješenjem obustaviti kazneni postupak.

18. Budući da iz dostavljenog službenog dokumenta nadležnog tijela nesporno proizlazi da je optuženi I. R. prije pravomoćnog okončanja kaznenog postupka umro, valjalo je, primjenom naprijed citiranog zakonskog propisa, riješiti kao pod točkom I u izreci ovog rješenja.

U odnosu na točku II ovosudnog rješenja

19. Ispitujući podnesene žalbe utvrđeno je da je žalba optuženog T. V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08., djelomično osnovana, a u povodu te žalbe, kako su razlozi zbog kojih je djelomično prihvaćena žalba optuženog V. od koristi i za ostale suoptuženike J. Š., M. Š. i J. Š., koji žalbe u tom smislu nisu podnijeli, ovaj drugostupanjski sud je, s obzirom na prirodu kaznenog djela za koje se isti terete i istovjetnost kriminalnih radnji koje su poduzeli, po službenoj dužnosti, primjenom načela beneficium cohaesionis, u skladu s odredbom članka 479. ZKP/08., i u odnosu na ove optuženike postupio kao da postoje takve žalbe.

20. Međutim, prije nego se iznesu razlozi o postojanju bitne povrede odredaba kaznenog postupka koju je u žalbi istakao optuženi T. V., a koju je bitnu povredu, kako je to navedeno u prethodnoj točki, ovaj drugostupanjski sud po službenoj dužnosti utvrdio i u odnosu na optuženog Jakova Šimića, optuženog M. Š. i optuženog J. Š., navesti će se i one bitne povrede odredaba kaznenog postupka koje su istakli ovi optuženici i državni odvjetnik, a koje ovaj drugostupanjski sud nije prihvatio.

21. U odnosu na bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., koje je u žalbi istakao državni odvjetnik, iz obrazloženja te žalbe proizlazi da žalitelj zapravo dovodi u pitanje pravilnost činjeničnih utvrđenja koja se odnose na sudjelovanje optuženih M. Š., J. Š., T. V. i I. R. u napadu na žrtvu M. B., a koji su terećeni da su zajedno s optuženim J. Š., kao supočinitelji, počinili kazneno djelo iz članka 110. u vezi članka 34. stavka 1. KZ/11., za koje djelo ih je prvostupanjski sud oslobodio od optužbe, navodeći da je sud s tim u vezi izveo nepravilan zaključak, a iste prigovore ovaj žalitelj - mutatis mutandis, stavlja i u odnosu na osuđujući dio presude u kojem je prvostupanjski sud optuženog J. Š. proglasio krivim za kazneno djelo iz članka 110. u vezi članka 34. stavka 1. KZ/11. Dakle, očito se radi o žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, koju žalbenu osnovu, zbog utvrđene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ovaj drugostupanjski sud nije ispitivao.

22. Isto tako, nije u pravu državni odvjetnik kad u žalbi ističe da prvostupanjski sud nije potpuno riješio predmet optužbe (bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 7. ZKP/08.) budući da je optužene M. Š., J. Š., T. V. i I. R. proglasio krivim za kazneno djelo iz članka 122. stavka 1. KZ/11., koje su djelo počinili prema žrtvi M. B., dok je istodobno iz činjeničnog opisa izostavio radnje za isto kazneno djelo, ali u odnosu na žrtvu J. Č., budući da nije dokazano postojanje tog djela. Suprotno iznesenim tvrdnjama državnog odvjetnika, prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude naveo razloge zbog kojih je taj dio činjeničnih navoda ispustio iz inkriminacije, čime je postupio u skladu sa zakonom, pa stoga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 7. ZKP/08., a isto tako pobijana presuda zbog toga nije nerazumljiva niti protivna izvedenim dokazima.

23. Nadalje, nije prihvatljiv žalbeni prigovor optuženog J. Š. da se prvostupanjska presuda ne može ispitati jer prvostupanjski sud u pogledu odlučne činjenice koja se tiče njegove ubrojivosti, u pobijanoj presudi nije naveo koje od navedenih stanja ubrojivosti (potpuno, smanjeno i bitno smanjeno ubrojiv), je doista utvrdio. Naime, psihijatrijska vještakinja dr. D. B. utvrdila je da je optuženi J. Š. u vrijeme počinjenja inkriminiranog kaznenog djela bio smanjeno ubrojiv, što mu je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne cijenio kao olakotno, dok je u usmenoj dopuni vještačenja na ročištu od 7. listopada 2021. vještakinja utvrdila da je optuženik, ako bi sud prihvatio njegovu obranu kao istinitu, u vrijeme počinjenja djela bio bitno smanjeno ubrojiv, na što žalitelj i upire u žalbi. Međutim, bez obzira je li inkriminirano kazneno djelo optuženik počinio u stanju smanjene ili bitno smanjene ubrojivosti, isti i dalje ostaje u granicama ubrojivosti i krivnje, pa se zbog toga ne može dovesti u pitanje namjera optuženika odnosno mogućnost shvaćanja vlastitog postupanja i mogućnost vladanja vlastitom voljom, u odnosu na koje činjenice je prvostupanjski sud naveo jasne i dostatne razloge. Slijedom navedenog, nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., niti je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon u pitanju ima li okolnosti koje isključuju krivnju iz članka 469. točka 2. ZKP/08., koji s tim u vezi ovaj žalitelj u žalbi također ističe.

24. Osim toga, nije u pravu optuženi J. Š. ni kad u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio daljnju povredu odredaba kaznenog zakona iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., koju vidi u tome što se u pobijanoj presudi navodi da se u pogledu inkriminiranog kaznenog djela očitovao da se ne smatra krivim, a sud je kao nesporno utvrdio da je tupotvrdim predmetom u više navrata po glavi udarao M. B., da bi nakon toga dalje naveo … „da je u svojoj obrani priznao počinjenje kaznenog djela ubojstva u pokušaju…“. Naime, to da je optuženi J. Š., kako ističe žalitelj, „priznao počinjenje kaznenog djela ubojstva u pokušaju“, sud je cijenio u kontekstu utvrđenih olakotnih okolnosti bitnih za odmjeravanje kazne, pa bih ta okolnost eventualno mogla biti razlog za žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, i to za stranku koja ima interes da to u žalbi ističe.

25. Nije u pravu niti optuženi T. V. kad u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. jer se u odnosu na njega pobijana presuda isključivo temelji na „nekonfrontiranom“ svjedočkom iskazu oštećenog J. Č., koji je, kako tvrdi, nezakoniti dokaz. S tim u vezi optuženi T. V. u žalbi još ističe da je svjedokinja A. M. svoja saznanja o djelu crpila iz onog što joj je o događaju rekao oštećeni Č. te smatra da prvostupanjski sud njezin iskaz nije mogao koristiti kao zakoniti dokaz jer je proizašao iz nezakonitog dokaza.

26. Suprotno naprijed iznesenim prigovorima optuženog T. V., ispitivanje oštećenika kao svjedoka u prethodnom postupku pred državnim odvjetnikom nije nezakoniti dokaz zbog toga što tom ispitivanju nisu bili prisutni okrivljenik i njegov branitelj budući da tijekom istrage državni odvjetnik samo prikuplja dokaze u svrhu utvrđenja osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela i podizanje optužnice, pa u tome jednostranačkom stadiju kaznenog postupka državni odvjetnik, prema odredbama ZKP/08., nema zakonsku obvezu obavještavati okrivljenika i njegova branitelja o vremenu ispitivanja svjedoka. Stoga žaliteljima nije povrijeđeno konfrontacijsko pravo (koje će ostvariti na raspravi pred nadležnim sudom) na koje se u žalbi poziva, a koje je sadržano u Ustavu Republike Hrvatske i Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, pa zapisnik o ispitivanju oštećenog J. Č., koji je kao svjedok ispitan u prethodnom postupku, nije nezakoniti dokaz. To nedvojbeno proizlazi iz odredbe članka 431. stavku 2. ZKP/08., u kojoj je propisano, ako dokazna radnja ispitivanja svjedoka ili vještaka nije provedena na način propisan člankom 234. i 235. ovog Zakona, da se ti zapisnici mogu pročitati, ali se samo na njima ne može isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuća presuda. Budući da se osuđujuća presuda u odnosu na navedene optuženike ne temelji isključivo ili u odlučujućoj mjeri na nekonfrontiranom iskazu oštećenog J. Č., već i na iskazu svjedokinje A. M., kao i iskazima drugih svjedoka te na materijalnim dokazima, nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. na koju optuženi T. V. upire u žalbi.

27. Međutim, u pravu je optuženi T. V. kad u žalbi ističe da je sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

28. Ovu povredu žalitelj vidi u tome što je činjenični opis i radnje kaznenog djela iz članka 122. stavka 1. KZ/11. za koje djelo ga je prvostupanjski sud, zajedno s optuženim M. Š. te optuženim J. Š. i optuženim I. R. proglasio krivim, identičan činjeničnom opisu i radnjama kaznenog djela iz članka 110. u vezi članka 34. stavka 1. KZ/11., za koje ih je, pod točkom II., na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08., sud oslobodio od optužbe, zbog čega je izreka pobijane presude proturječna sama sebi.

29. Iz činjeničnog opisa djela koje je sadržano u izmijenjenoj optužnici, državni odvjetnik, u odnosu na kazneno djelo počinjeno na štetu M. B., optuženicima je stavio na teret da su, zajedno s optuženim J. Š.… „za vrijeme dok je žrtva M. B. nemoćno ležao na podu i nije pružao nikakav otpor, snažno i brutalno u više navrata tupotvrdim predmetima ga udarali po glavi i cijelom tijelu, uslijed kojih udaraca je isti zadobio teške i po život opasne ozljede“, na koji su način počinili kazneno djelo ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi članka 34. stavka 1. KZ/11. i kazneno djelo sudjelovanja u tučnjavi iz članka 122. stavak 1. KZ/11.

30. Dakle, radi se o idealnom stjecaju jer je optuženicima stavljeno na teret da su prema istoj žrtvi jednom radnjom ostvarili bitna zakonska obilježja dva kaznena djela. U toj situaciji, a nakon što je prvostupanjski sud utvrdio da su optuženici počinili samo kazneno djelo iz članka 122. stavka 1. KZ/11., za koje ih je proglasio krivim, u odnosu na iste radnje i kazneno djelo iz članka 110. u vezi članka 34. stavka 1. KZ/11., sud optuženike nije mogao i osloboditi od optužnice, jer je, kako to ispravno ističe optuženi V., takva izreka proturječna.

31. U prethodno opisanoj situaciji, kad u odnosu na istu žrtvu egzistiraju dva kaznena djela koja su počinjena jednom radnjom, tada se u odnosu na kazneno djelo koje nije dokazano ne donosi oslobađajuća presuda već u obrazloženju presude, nakon analize i ocjene dokaza, sud iznosi razloge zbog kojih je utvrdio da nije dokazano postojanje tog djela. Naime, u skladu s odredbom članka 449. stavak 2. ZKP/08. sud nije vezan za prijedlog tužitelja o pravnoj ocjeni (kvalifikaciji) djela.

32. Zbog naprijed navedenih razloga, budući da je izreka pobijane presude u odnosu na optuženike J. Š., M. Š., J. Š. i T. V. u osuđujućem i oslobađajućem dijelu proturječna, počinjena je bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08. Stoga je valjalo djelomično, kao osnovanu, prihvatiti žalbu optuženog T. V., pa je u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti, na temelju članka 479. ZKP/08., i u odnosu na optuženog J. Š., optuženog M. Š. i optuženog J. Š., ukinuta pobijana presuda u osuđujućem i oslobađajućem dijelu i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, pred potpuno izmijenjeno vijeća. Uslijed takve odluke žalbe državnog odvjetnika, optuženog J. Š. i M. Š., optuženog M. Š. i optuženog J. Š. su postale bespredmetne.

33. Budući da je pobijana presuda ukinuta zbog bitnih povreda odredaba kaznenog zakona a žalbe su podnesene i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u skladu s odredbom članka 487. stavka 4. i 3. ZKP/08., potrebno je navesti u čemu se, prema sadašnjem stanju stvari, sastoje nedostaci u utvrđivanju činjeničnog stanja u odnosu na kaznena djela za koje se terete optuženi J. Š., optuženi M. Š., optuženi J. Š. i optuženi T. V..

34. Prije svega, iz činjeničnog opisa djela nedvojbeno proizlazi da se inkriminirani događaj desio na jednom mjestu i da su radnje optuženika u njihovom obračunu s žrtvama, bile poduzete u kontinuitetu, što je eskaliralo radnjama koje prema optužnici predstavljaju kazneno djelo ubojstva u pokušaju u odnosu prema prema žrtvi M. B., za koje djelo državni odvjetnik tereti naprijed navedene optuženike. Naime, iz činjeničnog opisa inkriminacije koju je u izmijenjenoj optužnici postavio državni odvjetnik, ali i utvrđenjima prvostupanjskog suda, nema sumnje da se radilo o jedinstvenom, povezanom događaju, koji se većim dijelom odvijao u kontinuitetu, pa nije moguće, bez obzira na faze događaja u kojem sudjeluju svi optuženici zajedno (sve do onog dijela događaja za koji se tereti optuženi T. Š., a koji je prema činjeničnom opisu djelovao posebno i izdvojeno) iste promatrati izolirano i odvojeno, kako to neizravno u žalbi sugerira državni odvjetnik. Ono što, prema utvrđenoj kronologiji i činjeničnom stanju, zapravo predstavlja sukus događaja, je da je nakon fizičkog sukoba dviju suprotstavljenih strana, u kojemu s jedne strane sudjeluju optuženi J. Š., M. Š., J. Š., T. V. (i sada pokojni I. R.), a s druge strane žrtve M. B. i J. Č., kojom prilikom je uporabljeno vatreno oružje od identificiranih i neidentificiranih osoba, tijekom kojeg je sukoba hicima ispaljenim od strane nepoznate osobe pogođen M. B., koji zbog zadobivene prostrijelne rane lijeve potkoljenice ostaje ležati na podu, dok je J. Č. pobjegao. Nakon toga, naprijed navedeni optuženici zajedno napadaju M. B. i u cilju da ga usmrte, J. Š. ga tupotvrdim predmetom udara po glavi, a ostali optuženici rukama i nogama po glavi i tijelu. Taj dio inkriminiranog događaja prvostupanjski sud u odnosu na optuženike M. Š., J. Š., T. V. i ranije optuženog, a sad preminulog I. R., kvalificira kao kazneno djelo sudjelovanja u tučnjavi iz članka 122. stavak 1. KZ/11., posve zanemarujući pri tome činjenicu da je bitno obilježje tog kaznenog djela aktivitet svih sudionika koji u tome sudjeluju, dakle i samog M. B., a isti je, kako to proizlazi iz činjeničnog opisa djela, u tom trenutku bespomoćno ležao na podu, dakle, uopće nije bio aktivan. Uostalom, takvu dinamiku događaja između sukobljenih strana prihvaća i prvostupanjski sud, ali samo u odnosu na optuženog J. Š. te ga za taj dio proglašava krivim zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi članka 34. stavak 1. KZ/11.

35. S obzirom na sve što je izneseno u točki 34., za sada se zaključak prvostupanjskog suda o tome koje su kazneno djelo svojim radnjama počinili optuženi M. Š., J. Š. i T. V. (zajedno s preminulim I. R.) i optuženim J. Š., ukazuje neprihvatljivim i stoga pogrešnim. Pri tome treba ponoviti da u početnoj fazi događaja u kojem sudjeluju dvije suprotstavljene strane, niti jedan od optuženika nije taj koji je hicem iz pištolja zadao prostrjelnu ozljedu žrtvi M. B., pa stoga ovaj stadij nije moguće izdvojeno promatrati i u odnosu na taj dio teretiti navedene optuženike za kazneno djelo iz članka 122. stavak 1. KZ/11.

36. Osim toga, kad je riječ o supočiniteljstvu, kao jednom od oblika počinjenja djela koji državni odvjetnik u konkretno slučaju optuženicima stavlja na teret, polazeći od zakonske definicije supočiniteljstva iz članka 36. stavka 2. KZ/11., prvostupanjski sud mora imati na umu da se supočiniteljstvo ostvaruje ne samo poduzimanjem radnje koja, s obzirom na zakonsko biće kaznenog djela, predstavlja samu radnju izvršenja djela, već i radnjama kojima se bitno tome doprinosi, a ocjena tog doprinosa zavisi od karaktera radnje koja je poduzeta kao i načina na koji je svaki pojedini optuženik, zajedno s drugim, participirao u ostvarenju djela. Posebnu pažnju sud će posvetiti i utvrđenju subjektivnog elementa, respektirajući sve okolnosti koje bi životno, logično i iskustveno upućivale na određeni oblik krivnje (izravna odnosno neizravna namjera).

37. Prema tome, u ponovljenom postupku prvostupanjski sud će za osnovu uzeti prijašnju, izmijenjenu optužnicu, te će izvesti sve one personalne i materijalne dokaze koje je već jednom izveo, a ako nađe svrhovitim i nove dokaze, koje će savjesno i pažljivo ocijeniti te će raspraviti sva ona pravna i činjenična pitanja na koje mu je ukazao ovaj drugostupanjski sud i donijeti novu, pravilnu i zakonitu presudu.

38. Optuženom J. Š., na temelju članka 125. stavak 1. točka 2. ZKP/08. je ukinut istražni zatvor, s obzirom da se isti u istražnom zatvoru nalazio od 14. lipnja 2020., dakle nepune dvije godine, pa daljnji istražni zatvor ne bi bio u razmjeru s težinom počinjenog kaznenog djela.

U odnosu na presudu - žalbu optuženog T. Š.

39. Nije u pravu optuženi T. Š. kad u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., jer da presuda ne sadrži razloge u odnosu na njegov subjektivni odnos prema kaznenim djelima za koje je proglašen krivim, budući da je s tim u vezi u obrazloženju pobijane presude sud iznio dostatne i jasne razloge zbog kojih je utvrdio da je optuženik inkriminirana kaznena djela počinio s izravnom namjerom. Naime, s obzirom da je sud nedvojbeno utvrdio da je optuženik u žrtve M. B. i J. Č. pucao iz pištolja, kojom prilikom je u M. B. ispalio najmanje dva hica koja su ga pogodila u leđa i prošla mu kroz srce i pluća, dok je u J. Č. ispalio više hitaca, kojim ga je pogodio u područje leđa, prsiju i kralježnice, što su vitalni ljudski organi, optuženik je, izvan svake razumne sumnje, očito postupio s izravnom namjerom u cilju da M. B. i J. Č. usmrti.

40. Također, nije u pravu optuženi T. Š. kad u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08., jer nije odlučio o njegovom dokaznom prijedlogu da se radi utvrđenja kad je nastupila smrt žrtve M. B., pozove i ispita vještaka neurokirurga. Naime, na okolnosti mehanizma i kvalifikacije ozljeda koje je zadobila žrtva M. B., kao i uzroka njegove smrti, na ročištu od 12. srpnja 2021. prvostupanjski sud je ispitao sudsko medicinske vještake dr. M. D.- G. i dr. A. A.. Tom prilikom, u usmenoj dopuni svog pisanog nalaza i mišljenja, vještakinja D.-Gojević, na pitanje branitelja optuženika T. Š. u odnosu na posljedice oštećenja glave koje je zadobila žrtva M. B., je navela da bi o tome eventualno mogao suditi neurokirurg, ali da bi prognoza o tome „što bi bilo kad bi bilo“, po njezinom mišljenju, bila vrlo neozbiljna. Prema tome, iako je vještakinja decidirano iskazala da su strijelne ozljede koje je kritične zgode zadobila žrtva M. B. neposredni uzrok smrti, branitelj optuženika je iskoristio jedno načelno pitanje, kao i načelan odgovor vještakinje na to pitanje, iz kojeg nedvojbeno proizlazi da angažiranje vještaka neurokirurga, sa stručnog stajališta, nije opravdano. Dakle, radi se o nevažnom dokazu, pa iako prvostupanjski sud o tome nije odlučio, taj formalni propust nedvojbeno nije mogao utjecati na presudu i stoga žalba optuženika u tom dijelu nije osnovana.

41. U odnosu na nekonfrontirani svjedočki iskaz žrtve J. Č. čije korištenje optuženi T. Č. u žalbi također problematizira, to pitanje je ovaj drugostupanjski sud obrazložio u točkama 25. i 26., pa se isti upućuje na prethodno iznesene razloge, s tim da žalitelj pogrešno smatra da … „ako svjedok na raspravi „povuče“ svoj nekonfrontirani iskaz, da se njegov raniji nekonfrontirani iskaz ne smije koristiti za osudu…“, budući da je u članku 431,. stavku 2. ZKP/08. propisano da se ti zapisnici mogu pročitati, ali se samo na njima ne može isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuća presuda.

42. Također, nije u pravu žalitelj ni kad u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., jer je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog da se provede rekonstrukcija događaja, iako je, kako tvrdi, vještak za balistiku V. N. istakao nužnost provođenja rekonstrukcije. Naime, o tome koje će dokazi u postupku izvesti, odlučuje isključivo sud, a mišljenje drugih sudionika s tim u vezi sud može, ali i ne mora uvažiti. Budući da je prvostupanjski sud u vezi prijedloga državne odvjetnice da se provede rekonstrukcija naveo razloge zbog kojih je taj prijedlog odbio, tada nije bitno što je u donosu na provođenje rekonstrukcije naveo vještak za balistiku, što može biti žalbena osnova nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, međutim, time nije počinjena naprijed navedena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju žalitelj upire.

43. Nije točna tvrdnja optuženika da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost jer je prvostupanjski sud utvrdio da je ista osoba pucala u M. B. i J. Č., obzirom da je u obojicu pucano iz istog oružja, što je proturječno utvrđenjima vještaka za balistiku V. N. koji je, a budući da oružje iz kojega su ispaljena streljiva odnosno zrna pronađena u tijelima žrtava, naveo samo vrste pištolja iz kojih su ta streljiva mogla biti ispaljena. Naime, na temelju nalaza vještaka za balistiku koji je utvrdio je streljivo koje se nalazilo u omotu označenim brojem 300, a koje je izvađeno iz tijela žrtve J. Č., ispaljeno iz istog oružja kao i streljiva koja se nalaze u omotima označenim brojem 127 i 128, koja su izvađena iz tijela žrtve M. B., prvostupanjski sud je zaključio, imajući pri tome u vidu iskaze svjedoka, da je u obojicu žrtava pucala ista osoba. Dakle, sud je doveo u vezu izvedene personalne dokaze - utvrđenja vještaka za balistiku i iskaze svjedoka.

44. Prema tome, ne postoji nikakvo proturječje između onog što se navodi u razlozima presude o sadržaju nalaza i mišljenja vještaka za balistiku i onog što je vještak naveo u svom iskazu u usmenoj dopuni vještačenja u odnosu na ono što je vještak stvarno iskazao, pa stoga žalitelj, vadeći iz konteksta ocjenu dokaza i utvrđenja prvostupanjskog suda, neosnovano upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

45. Konačno, nije u pravu optuženik kad ističe da mu je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje jer ga je prvostupanjski sud osudio na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 30 godina koju odluku nije obrazložio, na koji je način ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. i članka 468. stavka 2. ZKP/08.

46. Suprotno tvrdnji optuženika prvostupanjski sud je naveo olakotne i otegotne okolnosti na temelju kojih je utvrdio pojedinačne kazne zatvora te je obrazložio razloge zbog kojih je optuženika osudio na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora (jer dosadašnje kazne zatvora za istovrsna djela nisu na njega djelovale), dakle, ne stoji tvrdnja da mu je sud povrijedio pravo na pravično suđenje i obrazloženu sudsku odluku, pa je žalba u tom dijelu također neosnovana.

47. Osim toga, ispitujući pobijanu presudu u povodu žalbe optuženika ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio ni postojanje onih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08. na koje pazi po službenoj dužnosti

48. Nisu u pravu optuženi T. Š., a niti I. i A. Š. kad u žalbi ističu da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje.

49. Optuženi T. Š., koji se nalazi u bijegu te mu je suđeno u odsutnosti, u žalbi ističe da iz provedenih dokaza odnosno iskaza ispitanih svjedoka nije utvrđeno da se kritične zgode nalazio na mjestu događaja i da je počinio inkriminirana kaznena djela, a tu spornu činjenicu prvostupanjski sud nije mogao utvrditi na temelju onog što je s tim u vezi navela žrtva J. Č. u jednom od svojih nekoliko nekonfrontiranih svjedočkih iskaza, koji je kasnije, na raspravi, izmijenio. Isti prigovor na pobijanu presudu u žalbi su iznijeli I. i A. Š., roditelji optuženika, pa će se obje žalbe uzeti kao jedna žalba.

50. Suprotno prethodno iznesenim žalbenim navodima prvostupanjski je sud, i po mišljenju ovog Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, analizom svakog pojedinog dokaza i u njihovoj međusobnoj vezi, ispravno zaključio da se optuženi T. Š. kritične zgode nalazio na mjestu događaja u K. K., u ulici don. K. T. kod kbr…. i da je tom prilikom iz pištolja nepoznate marke, u nakani da ih usmrti, u žrtve M. B. i J. Č. ispalio više hitaca od kojih su isti zadobili teške i po život opasne ozljede uslijed kojih je M. B. na mjestu događaja preminuo, dok je smrtna posljedica u odnosu na J. Č. izostala uslijed pružene liječničke pomoći.

51. Naprijed navedena utvrđenja prvostupanjski sud nije temeljio isključivo ili u odlučujućoj mjeri na onom što je u svom nekonfrontiranom svjedočkom iskazu navela žrtva J. Č., kako u žalbi tvrdi optuženi T. Š., već na iskazima drugih svjedoka a posebno iskazu svjedokinje A. M., kao i svjedočkim iskazima V. K. M., S. M. i I. V. Š., te nalazu i mišljenju vještaka za balistiku V. N., i materijalnim dokazima.

52. Naime, iz zapisnika koji je sačinjen 11. kolovoza 2020., o ispitivanju svjedoka žrtve J. Č. pred državnim odvjetnikom (list 809. do 814.), proizlazi da je isti naveo da su kritične zgode on i M. B. po dolasku na mjesto događaja tamo zatekli J. Š., M. i J. Š., T. V., T. Š. i I. R. (a bili su još prisutni i D. V. i L. P.), te je vidio da optuženi T. Š. u ruci drži oružje i puca prema njemu te ga s više metaka pogađa u leđa, a nakon toga T. Š. dolazi do M. koji je ležao na podu, podiže mu pancirku te u njega iz pištolja pucaju J. Š., M. Š., T. Š. i K. (optuženi T. V.).

53. Točno je da je žrtva J. Č. u svom svjedočkom iskazu, i to onim pred državnim odvjetnikom od 2. prosinca 2020., a nakon toga i na raspravi od 3. svibnja 2021., iskazao kako ne zna tko je pucao u njega i M. B., te je, nakon što mu je predočen sadržaj onog što je kao svjedok iskazao 11. kolovoza 2020. naveo da kritične zgode nije vidio optuženog T. Š. te se ne sjeća što je bilo, a da je sve što je tada iskazao bilo ono što su mu rekli policijski inspektori.

54. Međutim, iz iskaza svjedokinje A. M. proizlazi da je ista s žrtvom J. Č. razgovarala u njegovoj kući, nakon što je izašao iz bolnice. Ova je svjedokinja navela da joj je Č. tom prilikom rekao da su on i M. B. na mjestu događaja zatekli više osoba, među kojima su sigurno bili T. Š., B. Š., J. Š. te K. (optuženi T. V.) te je vidio kako T. Š. puca u M. dok je ovaj ležao na podu.

55. Nadalje, svjedokinja V. K. M., u odnosu na ono što se događalo na mjestu događaja, je iskazala da je kroz prozor svoje kuće vidjela grupu mladića kako tuku jednu osobu koja je nakon toga ostala ležati na podu, a potom je čula pucnjavu niže, u ulici prema moru, odakle je došao jedan mladić s pištoljem. Taj mladić s pištoljem je najprije pucao u jednog mladića koji se nalazio na mjestu događaja te je u njega ispalio nekoliko hitaca u područje stomaka i prsa, a nakon toga je vidjela da ide prema osobi koja je cijelo vrijeme ležala na podu i u njega ispaljuje tri hica, koja su tu osobu pogodila u područje glave, nakon čega je taj mladić odatle pobjegao cestom prema K. G.. Također, svjedokinja je navela da trenutku kad je taj mladić pucao u te dvije osobe, osim njih na mjestu događaja više nije bilo drugih osoba.

56. Jednako kao i svjedokinja V. K. M., događaj je u bitnom identično opisao i svjedok S. M..

57. Događaju je bila nazočna i svjedokinja I. V. Š., koja je iskazala da je po dolasku do ulice K. T. primjetila petoricu momaka koji su okružili momka koji je sjedio na podu, dok je nedaleko od te osobe na podu ležala druga osoba. U tom trenutku vidjela je da iz pravca sjevera nailazi njoj nepoznata muška osoba, kojemu se obratila riječima: „Molim vas pomozite ubit će momke“ i lagano ga uhvatila za ruku, međutim, isti se otrgnuo i hladnokrvno produžio prema ostatku skupine pa je shvatila da je i on član te skupine, a nakon toga je začula pucnjavu.

58. Slijedom prethodno iznesenog, ispravno je prvostupanjski sud iskaz svjedokinje M., kao i iskaze svjedoka V. K. M., S. M. i V. Š., koji su bili očevici događaja, cijenio kao vjerodostojne te je dovodeći u vezu njihove iskaze s iskazom vještaka za balistiku V. N., kako je to i navedeno u točki 41., koji je utvrdio da su streljiva koja su pronađena u tijelima obje žrtve – M. B. i J. Č., koja su izuzeta te pohranjeni u omotima označenim brojevima 127 i 128 (Žrtva M. B.) i omotu označenim brojem 300 (žrtva J. Č.), ispaljena iz istog oružja, sud ispravno zaključio da je u obje žrtve, iz pištolja nepoznate marke, pucao optuženi T. Š..

59. S obzirom na naprijed iznesene vrlo jasne i određene svjedočke iskaze u pogledu tijeka događaja kao i osobe koja je pucala u obje žrtve, kao i utvrđenja koja proizlaze iz zapisniku o očevidu u pogledu tragova (čahura) koji su pronađeni na mjestu događaja, prvostupanjski sud je pravilno odbio dokazni prijedlog da se provede rekonstrukcija događaja, jer ta radnja ne bi dovela do boljeg i potpunijeg činjeničnog utvrđenja.

60. Usvajajući, prema tome, u svemu uvjerljive i logične razloge na kojima je utemeljena pobijana presuda u odnosu na optuženog T. Š., Visoki kazneni sud Republike Hrvatske nalazi da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice, pa tako i one koje se žalbom pokušavaju dovesti u pitanje, te se stoga žalba optuženog T. Š. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ukazuje neosnovanom.

61. Kao „dokaz“ svojih žalbenih tvrdnji žalitelji I. i A. Š., uz žalbu su priložili i pisanu izjavu J. Č. od …. 2021., ovjerenu kod javnog bilježnika, i pisanu izjavu samog optuženog T. Š., koje ovaj drugostupanjski sud nije uzeo u obzir. Naime, u članku 450. stavku 1. ZKP/08. propisano je da sud presudu temelji samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na raspravi, pa se uz žalbu priložene pisane izjave ne mogu cijeniti kao dokazi.

62. Što se tiče žalbe zbog odluke o kazni, prije svega valja navesti da je državni odvjetnik u žalbi doduše naveo da se žali i zbog odluke o kazni, međutim, nije konkretizirao niti jednog od optuženika, osim što je naveo… „da se izrečenim kaznama osobito za kazneno djelo sudjelovanja u tučnjavi sigurno neće postići kako specijalna tako ni generalna prevencija“. Ovakav sadržaj žalbe bi upućivao da državni odvjetnik smatra neprimjerenim kazne koje je prvostupanjski sud izrekao samo optuženim M. Š., J. Š., T. V. i I. R., kojima je za kazneno djelo iz članka 122. stavka 1. KZ/11. izrekao kazne zatvora u trajanju od 2 godine, svakom, međutim, kako državni odvjetnik u žalbi koja se odnosi na kaznu koju je prvostupanjski sud izrekao optuženom T. Š., nije naveo da ta kazna nije primjerena te obrazložio iz kojih razloga to smatra, proizlazi da u odnosu na ovog optuženika državni odvjetnik nije podnio žalbu zbog odluke o kazni.

63. U odnosu na žalbene navode optuženog T. Š. za ovaj sud drugog stupnja nije prihvatljiv njegov stav da je prvostupanjski sud, utvrdivši mu za svako od dijela pojedinačne kazne zatvora, i to za kazneno djelo iz članka 110. KZ/11. u trajanju od 19 godina, a za kazneno djelo iz članka 110. u vezi članka 34. stavka 1. KZ/11., u trajanju od 13 godina, te ga je, na temelju članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11., osudio na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 30 godina, na taj način prekoračio svoje zakonske ovlasti u pitanju odluke o kazni i time počinio povredu kaznenog zakona iz članka 469. točka 5. ZKP/08.

64. Naime, žalitelj pogrešno smatra da sud, ako okrivljeniku za više kaznenih djela utvrdi pojedinačne kazne zatvora, te kazne može objediniti u jedinstvenu kaznu zatvora, ali ne u jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora, jer takvo tumačenje ne proizlazi iz odredbe članka 51. stavka 2. KZ/11. Prema navedenoj zakonskoj odredbi nema zapreke da jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora sud izrekne i ako niti jedna od pojedinačno utvrđenih kazni, nije kazna dugotrajnog zatvora.

65. Međutim, u pravu je optuženi T. Š. kad u žalbi ističe da mu je prvostupanjski sud za inkriminirana kaznena djela prestrogo utvrdio pojedinačne kazne zatvora te mu je izrekao prestrogu i jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora.

66. Pri izboru vrste i mjere kazne optuženom T. Š. prvostupanjski je sud kao olakotno cijenio njegove obiteljske prilike (oženjen i otac više djece), a kao otegotno mu je cijenio raniju osuđivanost zbog kaznenih djela teške tjelesne povrede i teške tjelesne povrede u pokušaju.

67. Uvidom u izvadak iz kaznene evidencije koji se u spisu nalazi na listu 1128. do 1129., koji je dokaz prvostupanjski sud pročitao, nesporno je optuženik presudom Županijskog suda u Splitu broj Kv-480/11. od 23. siječnja 2012. (pravomoćna 20. veljače 2012.) zbog kaznenih djela iz članka 99. stavka 1. u sveti članka 33. KZ/97., i članka 99. stavka 1. KZ/97., osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i sedam mjeseci.

68. U Zakonu o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji ("Narodne novine" broj 143/12., 105/15., 33/17 i 53/22.), u članku 19. stavku 4. alineja 3. tog Zakona, je propisano da pod uvjetom da počinitelj kaznenog djela nije ponovno osuđen zbog novog kaznenog djela, rehabilitacija nastupa po sili zakona kad protekne deset godina od izdržane, zastarjele i oproštene kazne kod osude na kaznu zatvora od tri godine ili težu kaznu, te se, u skladu s odredbom stavka 7. ovog članka, protekom tog roka počinitelj kaznenog djela smatra neosuđivanom.

69. Prema tome, budući da je presuda Županijskog suda u Splitu broj Kv-480/11. postala pravomoćna 20. veljače 2012., u konkretnom slučaju rehabilitacija je po sili zakon nastupila 20. veljače 2020., od kad se optuženik ima smatrati neosuđivanom osobom.

70. Uvažavajući prethodno utvrđenje te prihvaćajući ono što je u odnosu na odluku o kazni u svojoj žalbi naveo optuženi T. Š., ovaj drugostupanjski sud je preinačio pobijanu presudu u odluci o kazni na način da je optuženiku za kazneno djelo iz članka 110. KZ/11., utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 14 godina, a za kazneno djelo iz članka 110. u vezi članka 34. stavka 1. KZ/11. mu je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 7 godina, a na temelju članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11. optuženi T. Š. je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 19 godina.

71. Pojedinačno utvrđene i izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora ovaj drugostupanjski sud nalazi primjerenim ličnosti optuženika, težini i okolnostima počinjenih djela u kojima je optuženi T. Š. pokazao vrlo visoku dozu upornosti i bešćutnosti, pucajući najprije u leđa jednoj od žrtava, a nakon toga pucajući u glavu drugoj žrtvi, koja je nepokretno ležala na podu.

72. U kontekstu onog što je navedeno u prethodnoj točki, po mišljenju Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, izrečenim kaznama će se postići sve one svrhe specijalne i generalne prevencije koje su predviđene u članku 41. KZ/11., te će te kazne u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika, ali i sve druge da ne čine kaznena djela. Istodobno, u tim je kaznama izražena društvena osuda i prijekor ovakvih kriminalnih radnji i postupaka u kojima pojedinci uzimaju za pravo da međuljudske konflikte rješavaju na ulici, uporabom oružja. Stoga se izrečene kazne ukazuju pravednima te će njihovo izricanje dovesti do jačanja povjerenja građana u pravni poredak i vladavinu prava.

73. Zbog svega naprijed iznesenog, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08., odlučeno je kao u točki II, dok je u odnosu na optuženog T. Š., na temelju članka 486. stavka 1. ZKP/08., njegova žalba djelomično prihvaćena te je prvostupanjska presuda preinačena u odluci o kazni na način kako je to i odlučeno u izreci.

Zagreb, 19. travnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Sanja Katušić Jergović,v.r.