Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-uv-54/2022-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića predsjednika vijeća te Sanje Katušić-Jergović i mr. sc. Marijana Bitange članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika Z. K., zbog kaznenog djela iz članka 140. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.-I), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Ik-I- 130/2022-12 od 22. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 19. travnja 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba zatvorenika Z. K. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijski sud u Velikoj Gorici na temelju članka 170. točka 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 14/21. - dalje: ZIKZ) u vezi članka 69. KZ/11. odbio prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika Z. K. kao neosnovan. Zatvorenik se nalazi u Zatvoru na izdržavanju kazne zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci, na koju je osuđen pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1104/2020. od 20. srpnja 2020. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zadru broj Kž- 244/2020. od 29. ožujka 2021., zbog kaznenog djela iz članka 140. stavak 1. i 2. KZ/11. Predviđeni istek kazne zatvora je 19. svibnja 2022.
2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je zatvorenik Z. K. po opunomoćenici odvjetnici M. T. zbog "bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. st. 1. Zakona o kaznenom postupku te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 470. Zakona o kaznenom postupku". U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske preinačiti pobijano rješenje i usvojiti prijedlog za uvjetni otpust, a podredno ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Spis je u skladu s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine2 broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), na čiju
, prije dostave sucu izvjestitelju, primjenu upućuje članak 51. stavak 2. ZIKZ-a
dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba zatvorenika nije osnovana.
5. Žalitelj ističe da su razlozi u pobijanom rješenju potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni te da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima "presude" o sadržaju isprava ili iskaza i samih tih isprava, pa tako primjerice da je netočan navod da se protiv zatvorenika vodi kazneni postupak kao i netočno da se na izdržavanju kazne zatvora nalazi svega dva i pol mjeseca.
5.1. Međutim, po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o prijedlogu zatvorenika za uvjetni otpust uzeo u obzir i ocijenio sve za to odlučne okolnosti u smislu članka 59. stavak 2. KZ/11. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge koji su u skladu s podacima u spisu. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Suprotno navodima žalbe, ne postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima pobijane odluke u odnosu na (ne)vođenje kaznenog postupka i samih podataka u spisu. Naime, riječ je o postupku pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu pod brojem K-986/2021. u kojem je 4. ožujka 2022. protiv ovdje zatvorenika potvrđena optužnica zbog kaznenog djela iz članka 331. stavak 1. KZ/11. pa sukladno članku 17. stavak 1. točka 2. ZKP/08. pravilno je u pobijanoj odluci navedeno da je tu tom trenutku protiv zatvorenika bio u tijeku kazneni postupak.
5.2. Nadalje, sukladno članku 54. KZ/11. zatvoreniku je u izrečenu kaznu uračunato vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru pa je tako pravilno u pobijanom rješenju navedeno da je u istražnom zatvoru proveo tri mjeseca i petnaest dana (19. svibnja 2020. do 3. rujna 2020.). Žalbenim navodima zatvorenika nije dovedena u pitanje činjenica da je on na izvršenje kazne zatvora stupio 3. siječnja 2022., obzirom da je u prijašnjem razdoblju bio u istražnom zatvoru, čija je svrha različita od svrhe izvršavanja kazne zatvora.
5.3. Stoga pobijanim rješenjem nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. na koju žalitelj upućuje.
6. Nadalje, suprotno tvrdnji žalbe, prema ocjeni drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog zatvorenika za uvjetni otpust, prihvaćajući činjenice koje je utvrdio iz mišljenja Zatvora, gdje zatvorenik izdržava kaznu zatvora, kao i druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uvjetnom otpustu. Naime, uz činjenicu vođenja kaznenog postupka, prvostupanjski je sud zatvoreniku pravilno cijenio i negativno mišljenje Zatvora pribavljeno u povodu njegovog prijedloga za uvjetni otpust, zatim da je u provedbi pojedinačnog programa izvršavanja kazne procijenjen je na razini "zadovoljava" (iznad te ocjene postoji još i "uspješan" i "naročito uspješan"), da nema utvrđene izvan zatvorske pogodnosti, u odnosu na kazneno djelo je nedostatno kritičan te je cijenjena i prijašnja kaznena osuđivanost. Unatoč postojanju i određenih pozitivnih okolnosti u tijeku zatvorenikovog izdržavanja kazne (uredan tijek izdržavanja kazne, bez stegovnih tretmana, radno angažiran i s osiguranim poslijepenalnim prihvatom), a uvažavajući i zatvorenikove socijalne i obiteljske prilike, ocjena je i ovog suda da je nužno da zatvorenik radi ispunjenja svrhe kažnjavanja nastavi s izdržavanjem kazne jer do sada izdržani dio kazne zatvora nije u dovoljnoj mjeri utjecao na zatvorenika u smislu uključivanja u život na slobodi bez rizika od kriminalnog povrata.
7. S obzirom na to da odredba članka 59. stavak 2. KZ/11. izričito propisuje da će se odnos prema počinjenom djelu i žrtvi cijeniti prilikom odlučivanja o prijedlogu za uvjetni otpust, to je u ovoj situaciji neosnovan žalbeni argument da "nedovoljno kritički odnos prema počinjenom djelu ne bi smio biti od odlučujućeg utjecaja".
8. Slijedom svega iznijetog, očito je da je značaj onih okolnosti, zbog kojih je prvostupanjski sud ocijenio da na strani zatvorenika još uvijek nije ostvarena svrha kažnjavanja, u konkretnom slučaju prevladao, a razloge koji su za takvu odluku izneseni u prvostupanjskom rješenju u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, a žalbeni navodi nisu isto uspjeli osporiti.
9. Svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11. (izražavanje društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanje počinitelju ponovnog uključivanja u društvo) treba se postići ne samo izricanjem kazne, već i načinom te duljinom njezinog izvršavanja.
10. Pravilnost pobijanog rješenja nije s uspjehom dovedena u pitanje navodima žalitelja o emocionalnoj podršci majke, čime ujedno osporava navod iz pobijanog rješenja o izostanku "stvarne podrške majke", jer postojanje ili nepostojanje podrške majke ne dovodi u pitanje značaj onih okolnosti koje ukazuju na potrebu nastavka izdržavanja kazne.
11. Mišljenje samog zatvorenika da je ¾ izdržane kazne zatvora dovoljno za postizanje svrhe kažnjavanja i da je u potpunosti rehabilitiran nije od značaja jer time on u stvari problematizira pravilnost odluke o izrečenoj kazni. Također, okolnost uzdržavanja dvoje maloljetne djece kao ni majke nije razlog za uvjetni otpust.
12. Budući da ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavak 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile ostvarene zakonske povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 19. travnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović, v.r.
