Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-eun-7/2022-6
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek- Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ane Matić Puljar, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv tražene osobe A. de V., zbog kaznenih djela iz članka 167. poglavlje 9. Zakona Republike Malte i drugih, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika i žrtve D. G. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Sisku, broj Kv-II-191/2020. od 21. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj 19. travnja 2022.,
r i j e š i o j e
Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i žrtve D. G. kao neosnovane.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem, pod točkom I izreke na temelju članka 20. stavka 2. točke 4. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije ("Narodne novine", broj: 91/10., 81/13., 124/13., 26/15., 102/17., 68/18., 70/19. i 141/20., dalje: ZPSKS-EU), odbijeno je izvršenje europskog uhidbenog naloga koji je izdao Prekršajni sud u Malti broj AG/499/2020 od 13. srpnja 2020. u svrhu vođenja kaznenog postupka zbog kaznenog djela nanošenja teške tjelesne ozljede (omaškom navedene tjelesne ozljede) počinjene na štetu D. G. iz članka 62. podzakonskog akta 276.05 (ispušteno navesti članka 216. Zakona Republike Malte) i predaja tražene osobe A. de V., OIB:…, državljanke R. H., dok je pod točkom II izreke odbijeno izvršenje europskog uhidbenog naloga koji je izdao Prekršajni sud u Malti broj AG/499/2020 od 4. kolovoza 2020. u svrhu vođenja kaznenog postupka zbog kaznenih djela krivotvorenja dokumenata iz članka 167., poglavlje 9.; svjesnog korištenja specifičnog dokumenta iz članka 169., poglavlje 9.; krivotvorenja iz članka 187., poglavlje 9.; svjesnog davanja lažne izjave i neistinitih podataka namijenjenih tijelima javne vlasti u cilju stjecanja prednosti ili koristi iz članka 188., poglavlje 9.; Zakona Republike Malte i predaja tražene osobe radi vođenja kaznenog postupka. Pod točkom III pobijanog rješenja na temelju članka 98. stavka 6. ZKP/08. ukinute su mjere opreza određene rješenjem Županijskog suda u Sisku Kv II-191/II-14 od 18. veljače 2021. iz članka 98. stavka 2.točke 1. i 3. ZKP/08. traženoj osobi A. de V. i to: zabrana napuštanja prebivališta u Z., i boravišta u Z., te obveza javljanja I. Policijskoj postaji Zagreb, svakog zadnjeg ponedjeljka u mjesecu.
2. Protiv točke II izreke pobijanog rješenja žali se državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavka 1. i 2. ZKP/08., s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske "pobijano rješenje u točkama II i III preinači u smislu žalbenih razloga".
3. Protiv točke I pobijanog rješenja žali se žrtva D. G. po punomoćniku V. M., odvjetniku u Z., zbog svih žalbenih osnova, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijano rješenje preinači "na način da se odobri izvršenje cit. EUN-a, podredno predlaže rješenje ukinuti i predmet vratiti Županijskom sudu u Sisku na ponovno odlučivanje".
4. Na žalbu državnog odvjetnika očitovala se tražena osoba A. de V. osobno i po punomoćniku, odvjetniku Lj. P. V., odvjetniku u Z., s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske odbije žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu.
5. Na temelju članka 495. i članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. dalje: ZKP/08.), u vezi s člankom 132. ZPSKS-EU spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
6. Žalbe nisu osnovane.
7. Žalbeni navod državnog odvjetnika kako je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju pogrešno utvrdio da se činjenični opis kaznenih djela zbog kojih se traži predaja tražene osobe A. de V. ne može podvesti pod zakonski opis kaznenog djela krivotvorenja isprave iz članka 278. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.) i kaznenog djela ovjeravanja neistinitog sadržaja iz članka 281. KZ/11., je u cijelosti neosnovan. Naime, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio činjenično stanje i na temelju istog izveo ispravan zaključak kada je odbio izvršenje europskog uhidbenog naloga, detaljno specificiranog u točki II izreke pobijanog rješenja.
7.1. Ispravno je prvostupanjski sud na temelju članka 20. stavka 2. točke 4. ZPSKS- EU ocijenio da iz činjeničnog opisa kaznenih djela krivotvorenja dokumenata iz članka 167., poglavlje 9.; svjesnog korištenja specifičnog dokumenta iz članka 169., poglavlje 9.; krivotvorenja iz članka 187., poglavlje 9.; svjesnog davanja lažne izjave i neistinitih podataka namijenjenih tijelima javne vlasti u cilju stjecanja prednosti ili koristi iz članka 188., poglavlje 9. Zakona Republike Malte, a radi kojih se traži predaja tražene osobe u svrhu vođenja kaznenog postupka, ne proizlazi da se radi o kaznenim djelima prema domaćem zakonu, odnosno kaznenim djelima propisanim Kaznenim zakonom Republike Hrvatske. Naime, okolnost što je kao otac djeteta upisan bračni drug majke, a da činu prijavljivanja nisu bili prisutni ni biološki otac djeteta niti zakoniti muž majke, ne može predstavljati kazneno djelo krivotvorenja isprave, obzirom da je navedeni postupak proveden sukladno odredbama Obiteljskog zakona Republike Hrvatske.
8. Nadalje, iz sadržaja žalbe žrtve D. G. proizlazi da se žalbeni navodi odnose na točku I pobijanog rješenja te ukazuju na pogrešno i nepotpuno činjenično stanje te bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na način da su navodi o odlučnoj činjenici, da li se u konkretnom slučaju radi o kaznenom djelu ili o prekršaju, netočni i proturječni, odnosno da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima rješenja o sadržaju EUN-a i samih tih isprava.
8.1. Ističe se da, prema ustaljenoj sudskoj praksi, ukoliko državni odvjetnik nije podnio žalbu protiv rješenja kojim se odlučuje o predaji tražene osobe, žrtva ima pravo podnijeti istu, što je i učinila, na način da žalbom pobija točku I rješenja. Naime, valja istaknuti da oštećenik (žrtva) ne može biti lišen svojih prava samo iz razloga što državni odvjetnik nije u cijelosti postupio u okviru svoje nadležnosti i u skladu sa temeljenim načelima pravnog poretka R. H., na što je bio obvezan i to tako da se u najvišoj mogućoj mjeri postigne svrha pravosudne suradnje u kaznenim stvarima unutar Europske Unije, kako je to propisano člankom 4. ZPSKS-EU. U opisanoj pravnoj situaciji, prema odredbama ZPSKS-EU, država izdavanja europskog uhidbenog naloga nema nikakvu mogućnost sama se zastupati u postupku radi izvršenja europskog uhidbenog naloga, pa bi nepriznavanje prava na žalbu žrtvi rezultiralo težom povredom njegovog prava, koje prema Direktivi 2012/29/EU od 25. listopada 2012. države članice EU moraju osigurati žrtvama, odnosno prava na preispitivanje odluke da se ne pokreće kazneni postupak, jer je rješenje kojim se odbija predaja tražene osobe, za žrtvu istog značenja kao i odluka vijeća da se kazneni postupak obustavi.
8.2. Suprotno žalbenim navodima žrtve, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje i na temelju istog izveo ispravan zaključak kada je odbio izvršenje europskog uhidbenog naloga, detaljno specificiranog pod točkom I izreke pobijanog rješenja. Naime, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ispravno je prvostupanjski sud ocijenio da iz činjeničnog opisa kaznenog djela teške tjelesne ozljede, a koje se stavlja na teret traženoj osobi A. de V., proizlazi da se tako opisani inkriminirani događaj ne bi mogao podvesti pod kazneno djelo teške tjelesne ozljede. Na zakonitost i pravilnost odluke prvostupanjskog suda, nisu od utjecaja ni žalbeni navodi žrtve kojima polemizira o točnosti prijevoda europskog uhidbenog naloga s engleskog na hrvatski jezik, odnosno je li predmetni europski uhidbeni nalog izdan od strane prekršajnog ili kaznenog suda, a sve kako je u konkretnom slučaju relevantan činjenični opis djela za koje se tražena osoba tereti.
8.3. Nadalje, iako je u pravu žaliteljica kada navodi da u je konkretnom slučaju na temelju članka 10. ZPSKS-EU isključena provjera dvostruke kažnjivosti, jer se radi o tzv. kataloškim kaznenim djelima, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda predmetni europski uhidbeni nalog ne sadrži sve elemente predviđene člankom 18. ZPSKS-EU. Naime, nedostaje činjenični opis kaznenog djela teške tjelesne ozljede za koje se traži predaja tražene osobe, uključujući okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, vrijeme i mjesto počinjenja, stupanj sudioništva tražene osobe u počinjenju djela, pa stoga isti ne ispunjava formalne uvjete propisane člankom 18. stavkom 5. ZKPSK- EU.
9. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja nisu nađene ni povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 19. travnja 2022.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić, v.r.
