REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Pn-61/2018

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja 1 A. V. P., OIB: … i pod 2 V. P.,

OIB: …, obje iz K., , koje zastupa

punomoćnica K. V., odvjetnica u S., protiv tuženih pod 1 G. K.,

OIB: …, K., , kojeg zastupa punomoćnica

V. K., odvjetnica u S. i pod 2 H. c. d.o.o. Z., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1. veljače

2022. u nazočnosti punomoćnica tužiteljica i tuženika pod 1 te punomoćnice tuženika pod 2 T. M., na ročištu radi objave 19. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženicima solidarno isplatiti tužiteljici A. V. P.

iznos od 141.181,90 kn s osnova imovinske štete i to iznos od 108.641,50 kn radi izvođenja građevinskih radova, kao i iznos od 32.540,40 kn radi nabave opreme za osposobljavanje prostora, sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 141.181,90 kn teče od dana donošenja ove odluke do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena.

2. Nalaže se tuženicima G. K. i H. c. iz Z.,

u roku od 15 dana, solidarno naknaditi tužiteljici A. V. P.

parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana presuđenja pa do končanje isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena."

r i j e š i o  j e

I Utvrđuje se kako je tužba povučena u odnosu na tužiteljicu pod 2 V. P..

II Nalaže se tužiteljici pod 1 A. V. P., u roku od 15 dana,

naknaditi tuženiku pod 1 G. K. parnični trošak u iznosu od 9.765,60 kn.

Obrazloženje

1. Dana 29. siječnja 2018. tužiteljice su ustale protiv tuženika te ranije označene tužene pod 3 R. H., M. p., p. i

i., radi isplate iznosa od 205.000,00 kn s osnova naknade imovinske i neimovinske štete. Navode kako je dana 30. na 31. siječnja 2015. zbog plimnog vala,

a uslijed neadekvatnog obrambenog zida prema moru, teško oštećeno prizemlje sa stropom i vanjski zid njihove kuće u K., zbog čega je tužiteljica V. P. zadobila ozljede te joj je pružena hitna medicinska pomoć u bolnici u

S., dok je u stambenom prostoru i namještaju nastala šteta koja je onemogućila život tužiteljica na dulje vrijeme i zahtijevala adaptaciju uz visoke novčane troškove. Tvrde kako se kapitalni infrastrukturni objekti na pomorskom dobru grade tako da u svom statičkom i funkcionalnom smislu traju 100 godina i kako se prilikom njihovog projektiranja uzima u obzir viša sila poput plimnog vala, tako da je obveza lokalne samouprave održavati tu infrastrukturu na primjeren način, što znači da je imovinska šteta nastala isključivo zbog neodržavanja obalnog obrambenog zida. Slijedom toga, smatraju kako su ranije označena tužena R. H. i tuženik pod 1

odgovorni za naknadu nastale štete, jer su dužni voditi brigu o zaštiti pomorskog dobra na kojem je bio izgrađen urušeni obrambeni zid. Dodaju kako je radi osiguranja dokaza u izvanparničnom postupku pred ovim sudom broj R1-99/15 proveden očevid održan na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka

J. Š. koji je izradio nalaz i mišljenje na okolnost nastale imovinske štete.

2. U svom odgovoru od 26. veljače 2018. tuženik pod 1 osporio je tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. U bitnom ističe nedostatak aktivne legitimacije tužitelja i promašenu pasivnu legitimaciju ovog tuženika. Dodaje kako je obalni obrambeni zid u isključivoj funkciji zaštite prometnice uz koju je izgrađen te kako se ne radi o pomorskom dobru za čije bi održavanje bio nadležan G. K.. Na kraju navodi kako održavanje zaštitnih zidova spada u nadležnost pravne osobe koja upravlja cestom, radi čega na strani ovog tuženika nema odgovornosti za naknadu štete, a pored svega prigovara visini tužbenog zahtjeva po svim osnovama i ističe zastaru potraživanja.

3. Dana 12. ožujka 2018. zaprimljen je odgovor tuženika pod 2 kojim se također osporava tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije i ponavlja već izneseno od strane tuženika pod 1 kako je predmetni zid postavljen isključivo u svrhu zaštite sudionika u prometu od pada u more. Dodaje kako uzrok štetnog događaja nije zid na cesti, nego vjetar orkanske jačine koji je izazvao plimni val, a za zaštitu od takvih utjecaja grade se lukobrani ili razbijači energije valova, što nije u nadležnosti ovog tuženika. Slijedom toga smatra kako ne odgovara za štetu po načelu objektivne odgovornosti, već su tužiteljice dužne dokazati krivnju, odnosno propust tuženika u održavanju ceste. Na kraju ističe kako je održavanje javnih cesta koje prolaze kroz naselje u nadležnosti jedinica lokalne samouprave.

4. Podneskom od 12. studenog 2020. tužba je povučena u odnosu na ranije označenu tužiteljicu pod 2 V. P., a tužbeni zahtjev postavljen radi

isplate iznosa od 185.000,00 kn s osnova naknade imovinske štete. S obzirom na djelomično povlačenje tužbe, a primjenom odredbe iz čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("NN" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP) valjalo je odlučiti kao u točki I izreke rješenja.

5. Kako tužiteljice prije podnošenja tužbe nisu postupile u skladu s odredbom iz čl. 186 a ZPP po kojoj su bile dužne obratiti se R. H. zahtjevom za mirnim rješenjem spora, sud je rješenjem broj Pn-61/2018 od 12. studenog 2020. odbacio tužbu u odnosu na ranije označenu tuženu pod 3 R. H., a tužiteljicama naložio naknaditi ovoj stranci parnični trošak u iznosu od 5.625,00 kn, tako da je dokazni postupak proveden u odnosu na tuženike označene pod 1 i 2 u uvodu ove odluke.

6. Podneskom od 1. veljače 2022. konačno je postavljen tužbeni zahtjev na način koji je sadržajno praktički istovjetan izreci ove presude

7. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom spisa ovog suda broj R1- 99/2015, medicinske dokumentacije i računa priloženih uz tužbu, vlasničkih listova zk odjela ovog suda i posjedovnog lista Ureda za katastar S., Ispostave V. broj 2127

od 26. rujna 2019., plana H. c. d.o.o. o građenju i održavanju državnih cesta za 2019., presuda zbog ogluhe ovog suda broj P-1185/17 od 12. prosinca 2017. i Pst-828/13 od 28. lipnja 2016., presude zbog izostanka i rješenja broj Pst- 828/13 od 17. ožujka 2016. i presude na temelju priznanja i rješenja broj Pst-828/13 od 4. veljače 2016., ugovora o darovanju nekretnina od 29. listopada 2011., 23. svibnja i 6. lipnja 2018., rješenja broj Z-34307/17 od 23. ožujka 2018. i Z-139/06 od 29. travnja 2009., pregledom fotografija priloženih uz podnesak od 12. studenog 2020., obavijesti DHMZ od 25. studenog 2020. i H. h. i. od

23. prosinca 2020. s prilogom, očevidom održanim na licu mjesta 25. svibnja 2021. uz sudjelovanje sudskih vještaka za geodeziju R. R., odnosno za graditeljstvo J. M., pregledom geodetskog nalaza od 29. lipnja 2021. s prilozima i graditeljskog vještva od 20. rujna 2021. s prilogom, vlasničkih listova od 31. siječnja 2022. te saslušanjem tužiteljice kao stranke.

8. Tužiteljica i tuženik pod 1 zatražili su naknadu parničnog troška.

9. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

10. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi pitanje aktivne, odnosno pasivne legitimacije tužiteljice i tuženika, osnovanosti tužbe i visine tužbenog zahtjeva te pitanje zastare potraživanja.

11. Prije svega, a uzimajući u obzir odredbu iz čl. 7. st. 1. ZPP, za navesti je kako su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju, uz napomenu kako je sud na odgođenom pripremnom ročištu održanom 12. studenog 2020., postupio u skladu s odredbom iz čl. 288. a st. 2. ZPP i sa strankama raspravio o odlučnim činjenicama koje je potrebno utvrditi, kao i dokazima kojima se one utvrđuju.

12. Kako je predmet spora naknada štete, treba navesti kako su pretpostavke odgovornosti za štetu subjekti obveznog odnosa (štetnik koji je odgovoran i oštećenik koji zahtjeva odštetu), štetna radnja štetnika, šteta na strani oštećenika, uzročna veza između štetne radnje i štete kao njezine posljedice te protupravnost štetne radnje (radnja protivna nekom pravnom pravilu ili počinjena krivnjom štetnika).

13. Popravljanje imovinske štete uspostavom prijašnjeg stanja i naknadom u novcu, reguliran je odredbama iz čl. 1085. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO) pa je u stavku 1. propisano kako je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego je šteta nastala. Odredbom iz čl. 1086. ZOO propisano je kako se obveza naknade imovinske štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, a sud će, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje. Odredbama iz čl. 230. st. 1. i 2. ZOO propisano je kako tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a ta tražbina u svakom slučaju zastarijeva za pet godina od nastanka štete.

14. Odredbom iz čl. 3. st. 1. Zakona o cestama (NN broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19 i 144/21) propisano je kako su javne ceste javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu R. H., a H. c. d.o.o. pravna osoba

ovlaštena upravljati državnim cestama, kako to propisuje odredba iz st. 6. istog članka. Odredbom iz čl. 17. st. 1. propisano je kako se javne ceste planiraju, projektiraju, grade, rekonstruiraju i održavaju na način da omogućuju sigurno prometovanje svih sudionika u prometu, kao i sukladnost javnih cesta s drugim zahvatima u prostoru i s okolišem kroz koji se protežu te sukladno uvjetima koji su određeni ovim Zakonom i propisima za njegovu provedbu, zakonom koji se uručuje prostorno uređenje i gradnja i propisima za njegovu provedbu, propisima kojima je uređena zaštita okoliša te propisima o sigurnosti prometa na cestama.

15. Pregledom spisa ovog suda broj R1-99/2015 razvidno je kako je ranije označena tužiteljica V. P., kao predlagateljica, pokrenula protiv ovdje tuženika i ranije označene tužene R. H., izvanparnični postupak radi osiguranja dokaza. Iz spisa proizlazi kako se između 30. i 31. siječnja 2015. srušio obrambeni zid prema moru ispred njezine kuće u K., i kako je zbog prodora mora pretrpjela imovinsku štetu na svom objektu i

njegovoj opremi te neimovinsku štetu zbog zadobivenih ozljeda. Spisu prileži internetski članak portala C.-m. i prognoziranje vremena od 31. siječnja 2015. u kojem se izvještava o nevremenu kojem je grad K. bio izložen između 19,00 i 20,00 sati uslijed olujnog i orkanskog jugozapadnog vjetra garbina, koji je dosezao brzinu od 60-70 čvorova, a njegovi najjači udari prelazili su orkanskih 130km/h, što je izazvalo izraženu ciklonalnu plimu čija se rušilačka snaga okomila na otok V., a posebno grad K.. Također je razvidno kako se radi o najjačem vjetru posljednjih desetljeća zbog čega je more na dijelu k. rive potpuno urušilo 6-7 m ceste, dizalo asfalt i kamene blokove te potopno srušilo ogradni armirani zid uz cestu. U članku se spominju ozljede ranije označene tužiteljice V. P., kao i šteta koja je nastala u njezinom objektu. U tijeku postupka sud je proveo očevid na licu mjesta 16. ožujka 2015. uz sudjelovanje sudskog vještaka za graditeljstvo J.

Š., koji je u svom vještvu od 7. rujna 2015. utvrdio i specificirao sva oštećenja objekta predlagateljice osiguranja u njegovom prizemlju i na prvom katu, držeći kako su ona nastala uslijed prodora mora u zgradu, ali i zbog djelovanja sila koje je izazvalo naglo izlijevanje i povlačenje mora iz objekta. U skladu sa zatečenim stanjem i svim okolnostima, vještak je mišljenja kako se u trenutku izrade ovog vještva ne može specificirati troškovnik sanacije nastale štete, jer se ne mogu predvidjeti sve štete i njihov intenzitet, poput onih na instalacijama, podovima i zidovima, koje se mogu naknadno manifestirati. Pored svega smatra kako su značajna oštećenja na kamenom pročelju nastala uslijed dugogodišnjeg djelovanja posolice, što može ugroziti statičku stabilnost kuće, a to bi trebala utvrditi naknadno angažirana stručna osoba po provedenim mjerenjima.

16. Prilikom očevida održanog na licu mjesta u ovoj parnici uz sudjelovanje sudskih vještaka za geodeziju i graditeljstvo, tužiteljica je kao predmet spora pokazala kamenu kuću u centru grada K. etaža prizemlja i tri kata, položenu

oko 5 m od mora od koje je fizički razdvajaju javna asfaltna cesta i novi betonski ogradni zid. Sporna kuća zatečena je u uređenom i funkcionalnom stanju, novih drvenih i aluminijskih zatvora, uređene fasade koja je položena nasuprot mora, a njezin prostor u prizemlju u cijelosti je opremljen, namješten i funkcionalan.

17. Sudski vještak za geodeziju R. R. u svom je nalazu od 29. lipnja 2021. identificirao pokazanu nekretninu i utvrdio kako je sporna kuća položena na katastarskim česticama oznake čest. zgr. 559 i 560 K.O. K., kako se zapadno od nje nalazi javna asfaltna cesta koja se pruža do mora, a uz njezin zapadni rub izgrađen je betonski zid visine 1 m, a širine 20 cm. Ova cesta i zid položeni su na nekretninama oznake čest. zem. 8087/14 i 8087/12 K.O. K., a obje su nastale 2020. parcelacijom čest. zem. 8087/7 K.O. K.. Uz nalaz i skicu lica mjesta vještak prilaže izvod iz posjedovnog lista Ureda za katastar S., Ispostave V. broj 172 za nekretninu oznake čest. zgr. 559 K.O. K. koja je upisana u korist naslovnice K. B. iz K., izvod iz posjedovnog lista broj 291 za čest. zgr. 560 K.O. K. upisan kao posjed L. V. iz K. te izvod iz posjedovnog

lista broj 2127 za nekretnine čest. zem. 8087/12, /13 i /14, koje su upisane kao javno dobro putevi, K.. Njegov nalaz sud prihvaća kao stručan i objektivan, jer ga stranke nisu osporile ili kako dovele u sumnju.

18. Na ročištu održanom 1. veljače 2022. tužiteljica i tuženici učinili su nespornim kako je javna cesta položena ispred predmetne kuće i na mjestu urušenog ogradnog zida u statusu javne ceste oznake DC117 i pod upravljanjem tuženika pod

2.

19. Sudska vještakinja za graditeljstvo J. M. u svom je nalazu od

20. rujna 2021. utvrdila kako se štetni događaj zbio u noći između 30. i 31. siječnja 2015. kada je vjetar garbin prouzročio izuzetno velike valove čija je visina prelazila visinu prizemlja predmetne kuće te porušio stari ogradni zid ceste koji je tu prometnicu dijelio od mora. Nadalje navodi kako se mjesto srušenog zida nalazi izvan obuhvata luke u K., stoga se radi o ogradnom zidu, a ne o lukobranu.

Uzimajući u obzir izneseno, raspoloživu dokaznu građu u spisu, uključujući i nalaz sudskog vještaka J. Š. od rujna 2015. u kojem su opisana oštećenja kuće tužiteljice prilikom predmetnog nevremena, vještakinja zaključuje kako bi šteta nastala i da se sporni zid nije urušio, jer su valovi bili visoki u mjeri da su oštetili i sobe na katu kuće, stoga bi se prelili preko zida. Što se tiče vrijednosti građevinskih radova koji su izvedeni radi otklanjanja štete, smatra kako je opravdan iznos od 108.641,50 kn i u prilog tome dostavlja troškovnik radova na sanaciji oštećenja. U odnosu na preostali zatraženi iznos od 80.000,00 kn za dijagnosticiranje i sanaciju poremećene statike objekta, navodi kako narušavanje statičke stabilnosti kuće nije dokazano, stoga nema uporišta za to potraživanje. Stranke nisu imale primjedbe ni na nalaz vještakinje za graditeljstvo, stoga se njezino mišljenje također prihvaća kao stručno i objektivno.

20. Pregledom vlasničkih listova od 31. siječnja 2022. razvidno je kako je čest. zgr. 559 Z.U. 2564 K.O. K., u naravi zgrada površine 38 m2 upisana kao isključivo vlasništvo treće osobe I. M. pok. J. iz Š., dok je čest. zgr. 560 Z.U. 1147 K.O. K., u naravi zgrada površine 40 m2, etažno vlasništvo (E-3), drugi i treći kat, upisan kao isključivo vlasništvo tužiteljice A. V.-P..

21. Pregledom vlasničkog lista od 26. rujna 2019. razvidno je kako je nekretnina oznake čest. zem. 8087/7 K.O. K., u naravi put površine 517 m2,

upisana kao javno dobro.

22. Slijedom iznijetog, tužiteljica je dokazala vlasništvo nekretnine oznake čest. zgr. 560, a što se tiče čest. zgr. 559, za istaknuti je kako predmetna kuća predstavlja jedinstvenu nepodijeljenu cjelinu u odnosu na sve etaže pa tako i na oštećeno prizemlje koje je u njezinom samostalnom posjedu i u potpunosti namješteno i opremljeno, stoga je ovlaštena zahtijevati naknadu imovinske štete koju je trpjela u ovom stambenom prostoru zbog štetnog događaja i otklanjanja njegovih posljedica, što znači i da je aktivno legitimirana u parnici.

23. Što se tiče prigovora zastare tuženika pod 1, valja navesti kako iz stanja u spisu jasno proizlazi da se štetni događaj zbio između 30. i 31. siječnja 2015. Naime, navode tužiteljice potvrđuje već označeni internetski članak od 31. siječnja 2015. priložen spisu broj R1-99/2015, a osim toga, fotografije priložene uz podnesak tužiteljice od 12. studenog 2020. označenog su nastanka 2. veljače 2015., uz napomenu kako vjerodostojnost njihovog sadržaja pa tako i datum izrade tuženici nisu osporili niti doveli u sumnju. Dakle, tužba zaprimljena 29. siječnja 2018. podnesena je pravodobno u zakonom propisanom subjektivnom roku od tri godine od dana oštećenikovog saznanja za nastalu štetu, stoga se prigovor zastare potraživanja smatra neosnovanim i proizvoljnim.

24. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka nedvojbeno je utvrđeno kako je štetni događaj od 31. siječnja 2015. nastao zbog plimnog vala uslijed vjetra koji je bio olujne i orkanske jačine. U takvim okolnostima naleta valova i prodiranja mora na kući tužiteljice nastala je šteta koja je evidentirana u sudskom izvanparničnom postupku, tako da su u prizemlju na južnim vanjskim vratima izbijene vanjske drvene škure i unutarnji zatvor od drvenih profila sa ostakljenjem, uništen zid od gips-kartonskih ploča koji dijeli dnevni boravak od hodnika i kuhinje te uništen strop dnevnog boravka, iskrivljeni okviri i krila drvenih unutarnjih i vanjskih vrata, uništeno cjelokupno pokućstvo i aparati, a u južnim sobama na prvom katu nastale vodoravne pukotine na spoju južnog zida i stropa. Također je utvrđeno kako je ispred kuće tužiteljice položena javna cesta, a parnične stranke nisu činile spornim kako je uz njezin zapadni rub bio betonski zid koji se urušio prilikom nevremena, dok je iz nalaza vještaka za geodeziju razvidno kako je taj zid bio izgrađen na cesti oznake čest. zem. 8087/14 i 8087/12, nastalih parcelacijom čest. zem. 8087/7, koja predstavlja javno dobro, kako to proizlazi iz izvatka iz zemljišne knjige od 26. rujna 2019. Dakle, ne radi se o pomorskom dobru, kako to tvrdi tužiteljica, budući granicu pomorskog dobra utvrđuje u propisanom postupku Povjerenstvo za granice M. p., p. i i., a nakon tako provedenog postupka

pomorsko dobro upisuje se u zemljišne knjige, kako to reguliraju odredbe iz čl. 14. i 15. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (NN br. 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16 i 98(19), uz napomenu kako u priloženom vlasničkom listu nema traga da bi gore označene nekretnine bile pomorsko dobro. Suprotno tome,

zabilježen je čitav niz sudskih odluka kojima su odbijeni prijedlozi R. H.

radi upisa pomorskog dobra na nekretninama upisanim u istom ulošku kao i čest. zem. 8087/7. Konačno, temeljem neposrednog opažanja prilikom očevida na licu mjesta i nalaza sudske vještakinje za graditeljstvo koja je cijenila raspoložive dokaze, uključujući i račune tužiteljice priložene spisu, nedvojbeno je kako je tužiteljica otklonila ovu štetu izvođenjem zanatskih radova na adaptaciji oštećenog prostora te njegovog namještanja i opremanja novim stvarima radi dovođenja prizemnog dijela nekretnine u funkcionalno stanje.

25. Međutim, tužiteljica nije dokazala štetnu radnju, odnosno krivnju štetnika kao jednu od temeljnih pretpostavki odgovornosti tuženika za naknadu štete. Naime, sud je vezan tužiteljičinim činjeničnim supstratom, a u situaciji kada ona u tužbi i u tijeku postupka pa tako i u svom iskazu, ističe odgovornost tuženika zbog neadekvatne gradnje i održavanja obalnog obrambenog zida, kao isključivog uzročnika nastale štete, valjalo je cijeniti nalaz i mišljenje sudske vještakinje za graditeljstvo J. M.. U svom vještvu ona utvrđuje kako je stari sporni zid dijelio cestu od mora i to izvan obuhvata luke u K., tako da se ne radi o lukobranu, odnosno obalnom zidu, već o ogradnom zidu ceste. Osim toga, kod donošenja odluke svakako je od odlučnog značaja bio stav vještakinje kako bi šteta nastala i da se sporni zid nije urušio, jer su valovi bili tako intenzivni da bi se prelili i preko zida. U prilog tome navodi oštećenja južnih soba položenih na katu kuće, a već je ranije navedeno kako stranke nisu osporile graditeljski nalaz ili kako dovele u sumnju njegov sadržaj. Dakle, gradnja predmetnog zida i njegova neodgovarajuća struktura ili neprimjereno održavanje tog objekta nisu razlog nastaloj šteti niti su je mogli spriječiti, kako to očito pogrešno drži tužiteljica, što istodobno znači da u postupanju tuženika nema radnji ili propusta kao osnovnih pretpostavki odgovornosti za nastalu štetu. Kod takvog stanja stvari, tužba nema valjanog uporišta u citiranim odredbama ZOO, radi čega je tužbeni zahtjev postavljen radi naknade štete valjalo odbiti u cijelosti, kako je i odlučeno u izreci presude.

26. S obzirom na ishod parnice, tuženik pod 1 u smislu odredbe iz čl. 154. st.

1. ZPP ima pravo na naknadu troška ovog postupka, uz napomenu kako u svom popisu troška nije postavio poseban zahtjev u odnosu na koju stranku traži naknadu.

Kako je podneskom od 12. studenog 2020. tužba povučena u odnosu na ranije označenu tužiteljicu pod 2 V. P., za naknadu troška do tog trenutka

valjalo je teretiti obje tužiteljice na jednake dijelove. Tuženiku pod 1 kao osnovan i neophodan priznat je sastav odgovora na tužbu od 26. veljače 2018., kao i zastupanja na ročištima održanim 26. rujna 2019., 17. rujna i 12. studenog 2020. te

1. veljače 2022. u iznosu od 2.500,00 kn za svaku označenu radnju (Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje OT), kao i trošak pristupa ročištu održanom 2. prosinca 2019. u iznosu od 625,00 kn (Tbr. 9. toč. 5. i Tbr. 50. OT), jer je ono odgođeno prije početka raspravljanja, dok se u više zatraženom dijelu zahtjev za naknadnom tog zastupanja drži neosnovanim. Temeljem iznijetog, priznat mu je trošak u iznosu od 13.125,00 kn, koji je valjalo uvećati za 25% PDV, što daje ukupan iznos od 16.406,30 kn, a tužiteljici valjalo naložiti naknadu dijela tog troška u iznosu od 9.765,60 kn (trošak odgovora i zastupanja 26. rujna 2019., 17. rujna i 12. studenog 2020. po 1.250,00 kn, zastupanja 2. prosinca 2019. u iznosu od 312,50 kn,

a zastupanja 1. veljače 2022. u iznosu od 2.500,00 kn, sve uvećano za PDV), kako je i odlučeno u točki II izreke rješenja.

Split, 19. travnja 2022.

Sudac

Branko Malenica,v.r.

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu u tri primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DNA

- pun. tužiteljica

- pun. tuženika pod 1

- tuženiku pod 2