REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br:68 Pn-2201/20-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Romani Hukelj, u pravnoj stvari tužitelja S. T. (OIB ….), Z., b. J.J. …, kojeg zastupa punomoćnik I. R., odvjetnik u Z., protiv tuženika E. o. d.d. (OIB …), U. g. V. …, kojeg zastupa punomoćnik T. S. S., odvjetnica u Z., radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 28. ožujka 2022. godine u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 19. travnja 2022. godine,

p r e s u d i o j e:

Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 16.240,72 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27.11.2017. godine do isplate, te mu naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 11.110,02 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude (19.04.22.) do isplate, sve kamate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Nije među strankama sporno da se dana 23.11.2017. godine desila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovao vozilo tužitelja marke Audi A3, kojim je upravljalo S. T., i teretno vozilo reg. oznake ZD …, na dan štetnog događaja osiguranog kod tuženika. Nadalje, nije sporno da je tuženik tijekom mirnog postupka, a nakon primitka odštetnog zahtjeva tužitelja dana 27.11.2018. godine, isplatio iznos od 32.496,00 kn na ime imovinske štete na vozilu tužitelja.

1.2. Među strankama je sporno postoji li krivnja vozačice vozila tužitelja za nastanaka štetnog događaja u omjeru od 20%, kako to tvrdi tuženik, ili je krivnja za prometnu nezgodu u cijelosti na osiguraniku tuženika, kako to tvrdi tužitelj.

2. Smatrajući da je za štetu isključivo kriv osiguranik tuženika, tužitelj potražuje naknadu imovinske štete u preostalom iznosu od 16.240,72 kn sa kamatom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate, uz naknadu parničnog troška s pripadajućom kamatom.

3. Tuženik smatra da je isplatom u mirnom postupku, a u omjeru krivnje svojeg osiguranika, štetu tužitelju namirio u cijelosti pa predlaže zahtjev odbiti u cijelosti i potražuju naknadu troška. Tijekom postupka tuženik osporava tijek kamata, kako to traži tužitelj.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid zapisnik o očevidu, skicu lica mjesta, u fotografije, izvid štete, proveden je dokaz prometnim vještačenjem.

4.1. Ostale po strankama predložene dokaze sud nije provodio, jer je i bez provođenja tih dokaza činjenično stanje utvrđeno u cijelosti.

5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

6. Nije sporno da se dana 23.11.2017. godine desila prometna nezgoda, a dinamika iste detaljno je utvrđena provedenim prometnim vještačenjem po vještaku ing. M. B. i dodatno razjašnjena njegovim usmenim očitovanje.

6.1. Vještak je izvršio uvid u pribavljenu dokumentaciju, zapisnik o očevidu, skicu lista mjesta i fotografije te utvrdio da se osiguranik tuženika u kretanju uključivao sa parkirališta benzinske pumpe na kolnik državne ceste i to na lijevu stranu, u smjeru O., a takvim je kretanjem presjekao put kretanja vozačici vozila tužitelja koja se kretala u smjeru Z.. Na tom dijelu kolnika brzina kretanja ograničena je na 50 km/h, a imajući u vidu tragove kočenja vještak utvrđuje da se vozačica vozila tužitelja u trenutku kočenja kretala brzinom od 69,5 km/h, u trenutku sudara ta je brzina iznosila 56 km/h, a nakon sudara 49,3 km/h. Daljnjom analizom prometne nezgode vještak navodi da u trenutku kada je osiguranik tuženika počeo sa uključivanjem u promet tada se vozačica vozila tužitelja od mjesta sudara nalazila 8,6 m i u toj bi situaciji kočenjem uspjela zaustaviti svoje vozilo samo da se kretala brzinom do 24 km/h.

6.2. Imajući u vidu činjenice koje su utvrđene prometnim vještačenjem i usmenim očitovanjem vještaka, a suprotno navodima tuženika tijekom postupka, ne postoji razmjerni stupanj krivnje vozačice vozila tužitelja za prouzročenu štetu (čl. 1072 st. 2 Zakona o obveznim odnosima NN, 35/05, 78/15 - u daljnjem tekstu ZOO). Naime, brzina kretanja vozačice vozila tužitelja, koja jest veća od propisane na mjestu nastanka sudara, nije ni u kakvoj uzročnoj vezi sa sudarom koji se desio. Navedeno iz razloga jer je, a kako to utvrđuje i vještak, do ovog sudara došlo kretanjem osiguranika tuženika tj. njegovim uključivanjem na kolnik sa parkirališta benzinske pumpe, a koji u svojem kretanju nije provjerio stanje na kolniku i krenuo u uključivanje iako je morao vidjeti vozilo koje mu dolazi sa lijeve strane, jer je u tom trenutku isto od njega bilo udaljeno samo 8,6 m. Vozačica vozila tužitelja u takvim okolnostima nije kriva za nastanak štetnog događaja, jer bi ona sudar uspjela izbjeći samo da se kretala brzinom do 24 km/h.

6.3. Naime, točno je da prema odredbi čl. 51. Zakon o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08 - u daljnjem tekstu ZOSPC) vozač dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku. U tom bi smislu brzina kretanja vozačice vozila tužitelja bila od utjecaja na nezgodu koja se desila. Međutim, treba imati u vidu st. 2, 3 i 4 istog članka, koji zabranjuju vozaču da bez opravdanih razloga vozi tako sporo da bitno usporava prometni tok, a ako se kreće brzinom manjom od polovice najveće dozvoljene brzine na cesti tada mora uključiti sve pokazivače smjera, a zaključno brzina kretanja vozila na cesti uz normalne prometne uvjete ne smije se ograničiti ispod 40 km na sat.

6.4. Dakle, od vozačice vozila tužitelja tražilo bi se u konkretnoj situaciji da se kreće ispod polovice dozvoljene brzine, da pri tome uključi sve pokazivače smjera, jer bi samo u toj situaciji kočenjem izbjegla sudar. Takvo ponašanje u prometu se ne može očekivati te sud ističe da temeljem čl. 1072. st. 1 ZOO-a isključiva krivnja za nastanak ovog štetnog događaja leži na osiguraniku tuženika koji je nepropisnim uključivanjem u promet presjekao put kretanja vozačici vozila tužitelja, a morao ju je i mogao vidjeti, jer je u trenutku njegova ulaska na kolnik ona od njega bila udaljena samo 8,6 m. To je razlog zbog kojeg je tuženik dužan tužitelju naknaditi cjelokupnu štetu na vozilu, jer nije utvrđen stupanj krivnje na strani tužitelja u omjeru od 20% kako je to tvrdio tuženik.

6.5. Na nalaz i mišljenje vještaka, nakon njegovo usmenog očitovanja, više nije bilo primjedbi i prigovora, a i sud ga prihvaća u cijelosti jer je sačinjen jasno, obrazloženo i u skladu sa pravilima struke.

7. Vještak ing. B. utvrdio je da na vozilu tužitelja nastupila totalna šteta te je vještak nastavno utvrdio da je ukupna visina štete na osobno vozilu tužitelja na dan štetnog događaja iznosila 48.736,72 kn, a u koji iznos je uračunat i PDV. Na takvu visinu stranke nisu imale prigovora niti primjedbi pa ju i sud prihvaća u cijelosti.

7.1. Kako je tuženik tužitelju isplatio iznos od 32.496,00 kn to tužitelj ovom tužbom osnovano potražuje preostali iznos od 16.240,72 kn.

7.2. U konkretno slučaju radi se totalnoj šteti na vozilu, kakav bi upućivala a primjenu odredbe čl. 1089. st. 2 ZOO-a.

7.3. Međutim, sukladno odredbi čl. 12. st. 4. u vezi sa st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu NN 151/05 - u daljnjem tekstu ZOUP) odgovorni osiguratelj dužan je u slučaju imovinske štete najkasnije u roku od 15 dana od dana podnošenja odštetnog zahtijeva oštećenoj osobi dostaviti obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporni, odnosno u istom roku dostaviti utemeljeni odgovor - ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporni (st. 1.). U slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete iz prethodno cit. st. 1., oštećena osoba, uz dužni iznos naknade štete ima i pravo na isplatu iznosa kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (st. 4. cit. odredbe Zakona).

7.4. Obzirom da specijalni propis, u konkretnom slučaju ZOUP, određuje da tužitelj ima pravo, uz dužni iznos naknade štete i na kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, to je osnovan zahtjev tužitelja kojim on na imovinsku štetu kamatu potražuje od 27.11.2017. godine. Naime, dana 28.11.2017. godine tuženik je sačinio izvid štete na vozilu tužitelja, pa se prihvaća tvrdnja tužitelja, iako nema dostavnice, da se tužitelj dan ranije obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom. Taj je stav potvrđen u brojnim odlukama VS RH pa tako i u Rev-1131/15.

7.5. Sud je kod visine štete tužitelju priznao i iznos PDV-a, jer u smislu odredbe čl. 1085. ZOO-a obveza je odgovorne osobe (tuženika) uspostaviti stanje kakavo je bilo prije štetnog događaja, što u konkretnom slučaju znači da se vrijednost ima promatrati i kroz PDV.

7.6. Kamatna stopa dosuđena je po čl. 29. ZOO-a.

8. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbi članka 154. st. 1 i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN 148/11, 25/13, 70/19 - u daljnjem tekstu ZPP), a isti trošak se odnosi na troškove zastupanja putem odvjetnika, uz primjenu Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika.

8.1. Trošak tužitelja: sastav odštetnog zahtjeva, tužbe, tri obrazložena podneska i pristupa na jedno roč. po 1.000,00 kn; sastav jednog podneska 250,00 kn ili ukupno 6.250,00 kn, što je uvećano za 25% PDV-a (1.562,50 kn) i daje trošak tužitelja od 7.812,50 kn. Navedenom je iznosu pribrojen trošak sudskih pristojbi na tužbu od 287,52 kn; na ovu presudu 510,00 kn i trošak vještačenja u iznosu od 2.500,00 kn, tako da ukupan troška tužitelja iznosi 11.110,02 kn, a tužitelju je temeljem čl. 30 Ovršnog zakona (NN 112/12) priznata kamata na parnični trošak. U Zagrebu, 19. travnja 2022. godine

Sutkinja:

Romana Hukelj

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

1.tužitelju po pun.

2.tuženiku po pun.