REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2473/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja i Đure Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Z. b. d.d., OIB … , sa sjedištem u Z., zastupana po OD B., Š., D. i S. d.o.o. iz Z., protiv ovršenika G. B., OIB … , iz S., zastupan po punomoćniku M. L., odvjetniku iz Z., radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o prijedlogu ovršenika za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž Ovr- 35/2021-2 od 4. ožujka 2021. kojom je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Ovr-200/2020-2 od 28. listopada 2020., na sjednici održanoj 19. travnja 2022.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se prijedlog ovršenika G. B. za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Ovršenik G. B. (dalje: ovršenik) je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Gž Ovr-35/2021-2 od 4. ožujka 2020., kojim je potvrđeno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Ovr-200/2020-2 od 28. listopada 2020., postavljajući pitanja koja drži važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Ovršenik u prijedlogu navodi da isti podnosi temeljem čl. 400., 385., 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) te postavlja slijedeća pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i razvoj prava kroz sudsku praksu:
„1. U kojoj procesnoj situaciji sud mora provesti test razmjernosti?
2. Kada se ima smatrati da je povrijeđeno pravo na dom?
3. Smatra li se provođenje ovrhe nad nekretninom negiranje prava na dom kada nije proveden test razmjernosti?
4. Da li je pravo ovršenika glede prava na domom jače od interesa ovrhovoditelja nad provedbom ovrhe, u slučaju kada nije proveden test razmjernosti?
5. Da li je pravo ovršenika nad domom jače od interesa ovrhovoditelja nad provedbom ovrhe ukoliko je ovrhovoditelj pravna osoba kojoj provedba ovrhe ne utječe bitno na imovno stanje, a ovrhovoditelj nije dokazao nužnost provedbe ovrhe? 6. Da li interes ovrhovoditelja za provedbom ovrhe ima prioritet u odnosu na pravo ovršenika na poštivanje njegovog doma?“
4. Revident se obrazlažući važnost postavljenih pitanja u smislu osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni poziva na odluke Europskog suda za ljudska prava (predmet Oluić protiv RH, Zrilić protiv RH, te Lemo i dr. protiv RH), Ustavnog suda Republike Hrvatske (broj U-III-2073/2010 od 7. ožujka 2012., U-III-405/2008 od 21. veljače 2012., U-III-1422/2006 od 6. lipnja 2012., U-III-5917/2013 od 23. svibnja 2014., U-III-869/2014 od 29. kolovoza 2014., U-III- 3736/2012 od 2. prosinca 2014., U-III-3774/2012 od 10. prosinca 2015., te različitih Županijskih sudova tvrdeći da iz istih proizlazi da u situaciji kada je iznesen prigovor prava na dom da je sud dužan provesti test razmjernosti.
5. Postupajući prema odredbama čl. 385.a i čl. 387., revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. Prvenstveno valja istaknuti da pozivanje revidenta na različitu praksu Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) i Ustavnog suda Republike Hrvatske (dalje: USRH) nije pravno utemeljeno jer u predmetima ESLJP Zrilić protiv RH, Olujić protiv RH te Lemo i dr. protiv RH nije provođena ovrha radi namirenja tražbine vjerovnika koja je bila osigurana dobrovoljno zasnovanim založnim pravom temeljem pravnog posla – a kako je u konkretnom predmetu riječ. Isto tako u naprijed citiranim odlukama USRH (U-III-2073/2010 od 7. ožujka 2012., U-III-405/2008 od 21. veljače 2012., U-III-1422/2006 od 6. lipnja 2012., U-III-5917/2013 od 23. svibnja 2014., U-III- 869/2014 od 29. kolovoza 2014., U-III-3736/2012 od 2. prosinca 2014., U-III- 3774/2012 od 10. prosinca 2015.) također predmetom ispitivanja nije bilo provođenje ovrhe na jedinoj nekretnini ovršenika u situaciji kada je ovršenik radi osiguranja potraživanja vjerovnika pravnim poslom dobrovoljno zasnovao založno pravo na njegovoj nekretnini.
7. Suprotno navodima revidenta u odluci USRH broj U-III-2930/2019 od 14. studenog 2019. iznijeto je pravno stanovište da u okolnostima kada je druga stranka u ovršnom postupku privatna pravna osoba, odnosno banka, da su ovršenici dobrovoljno koristili predmetnu nekretninu kao instrument osiguranja kredita te da su na taj način izričito pristali da banka svoju tražbinu može namiriti prodajom založene nekretnine, pa kako su slobodno sklopili ugovor kojim o zalogu, da su pristali da se kredit osigura njihovom nekretninom kao instrumentom osiguranja te da su bili svjesni mogućnosti pokretanja ovršnog postupka ukoliko taj kredit ne otplate.
8. Također je ovakvo pravno stanovište potvrđeno i u odlukama ESLJP u predmetima Vrzić protiv RH od 12. srpnja 2016. i Frlan protiv RH od 20. rujna 2016.
9. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u predmetu Revd 2136/2021. dopustio ovrhovoditelju reviziju u situaciji kada je vrijednost založene nekretnine (temeljem pravnog posla) manja od 20.000,00 kn, upravo se pozivajući na naprijed citirane odluke ESLJP.
10. Slijedom navedenog, a imajući u vidu da praksa na koju se podnositelj revizije poziva nije primjenjiva na okolnosti konkretnog slučaja (toč. 6. obrazloženja), dok u odnosu na okolnosti konkretnog slučaja postoji upravo suprotna praksa ESLJP i USRH, kao i posredno iznijeto pravno stanovište ovoga suda (Revd 2136/2021) pravna pitanja koja je podnositelj prijedloga za dopuštenje revizije postavio nisu pitanja u pogledu kojih pobijana odluka odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovoga suda, a nije riječ niti o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu.
11. Stoga, a kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane čl. 385.a st. 1. ZPP valjalo je temeljem čl. 392. st. 1. i 6. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješiti kao u točki I. izreke.
Zagreb, 19. travnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
