Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-2587/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Snježani Androš, u pravnoj stvari I. tužitelja S.B., OIB ..., R. i II. tužiteljice A.B. iz Z., OIB ..., oboje zastupani po punomoćnici A.G.C., odvjetnici iz Z., protiv tuženika BKS Bank AG, Republika Austrija, K., zastupanom po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva V., J., Š., S., J. i J. iz R., odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5583/17-13 od 8. listopada 2021., 19. travnja 2022.,
r i j e š i o j e
Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5583/17-13 od 8. listopada 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:
"I. Odbija se prigovor apsolutne nenadležnosti za postupanje u ovoj pravnoj stvari.
II. Odbija se prijedlog tuženika za prekid postupka."
2. Ovo rješenje pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik u cijelosti iako je iz sadržaja žalbe razvidno da isto pobija u dijelu kojim je odbijen prigovor apsolutne nenadležnosti (toč. I.) zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. toč. 3. ZPP-a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP) s prijedlogom da se preinači na način da se usvaja prigovor apsolutne nenadležnosti te oglasi Općinski građanski sud u Z. nenadležnim, podredno ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Iz spisa je razvidno da je predmet spora u ovoj parnici utvrđenje Ugovora o jednokratnom gotovinskom kreditu sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora dana 17. veljače 2009. i Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava od 19. veljače 2009. (OV-2912/09) ništetnim i brisanje upisa založnog prava u korist tuženika na nekretninama tužitelja upisanim u k.o. R. M..
6. Tuženik je prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari istaknuo prigovor apsolutne nenadležnosti utemeljenog u odredbi Ugovora o gotovinskom kreditu od 17. veljače 2009. a sukladno kojoj su stranke ugovorile da se sporovi koji proizlaze iz spornog ugovornog odnosa rješavaju po Pravilniku o arbitražnom i nagodbenom postupku Gospodarske komore u Klagenfurtu od strane jednog arbitra – Arbitražnog vijeća mirovnog suda slijedom čega su stranke ugovorile nadležnost arbitraže, tako da rješavanje spora ne ide u sudsku nadležnost.
7. Prvostupanjski sud je odlučujući o prigovoru apsolutne nenadležnosti isti odbio kao neosnovan pozivom na Zakon o ništetnosti Ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenim u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom ("Narodne novine" broj 72/17, dalje: Zakon o ništetnosti) da u smislu tog zakona dužnik može pokrenuti postupak protiv neovlaštenog vjerovnika bilo pred sudovima države u kojoj neovlašteni vjerovnik ima sjedište ili neovisno o sjedištu neovlaštenog vjerovnika pred sudovima mjesta gdje dužnik ima prebivalište odnosno sjedište.
8. Prvostupanjski sud se poziva i na primjenu Uredbe vijeća broj 44/2001 od 22. prosinca 2000. o nadležnosti i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima Uredba Bruxelles 1 (Uredba Bruxelles 1) i Uredba broj 1215/2012 od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima Uredba Bruxelles 1. bis (Uredba Bruxelles I. bis).
9. U konkretnoj procesnoj situaciji radi se o sporu pokrenutom od strane dužnika sa prebivalištem u Republici Hrvatskoj protiv vjerovnika koji je pravna osoba i u vrijeme sklapanja ugovora ima upisano sjedište u K., Republika Austrija, a pružao je usluge odobravanja kredita u Republici Hrvatskoj bez odobrenja nadležnih tijela u Republici Hrvatskoj te se ima primijeniti čl. 18. i 19. Uredbe broj 1215/2012 (Bruxelles I. bis).
10. Odredbom čl. 18. st. 1. Uredbe propisano je da potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne stranke bilo pred sudovima države članice u kojoj ta stranka ima domicil, ili, neovisno o domicilu druge stranke, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima domicil.
11. Stavkom 2. određeno je da druga ugovorna stranka može pokrenuti postupak protiv potrošača samo pred sudovima države članice u kojoj potrošač ima domicil.
12. Stavkom 3. određeno je da ovaj članak ne utječe na pravo podizanja protutužbe pred sudom pred kojim, u skladu s ovim Odjeljkom, teče prvotni postupak.
13. Članak 19. propisuje:
"Od odredaba ovog odjeljka može se odstupiti samo sporazumom:
1. koji je sklopljen nakon nastanka spora;
2. koji omogućuje potrošaču pokretanje postupka pred sudom različitim od suda koji je naveden u ovom odjeljku; ili
3. koji je sklopljen između potrošača i druge ugovorne stranke, od kojih oba u vrijeme sklapanja ugovora imaju domicil ili uobičajeno boravište u istoj državi članici i kojim se prenosi nadležnost na sudove te države članice, pod uvjetom da taj sporazum nije suprotan pravu te države članice."
14. Primjenom citiranih odredbi čl. 18. i 19. Uredbe, sud u Republici Hrvatskoj je nadležan u postupku radi utvrđenja ništetnim ugovora o kreditu po tužbi tužitelja koji ima prebivalište u Republici Hrvatskoj (kao potrošača jer se radi o potrošačkom ugovoru) protiv banke sa sjedištem u Austriji, jer stranke nisu ugovorile nadležnost drugog suda sporazumom nakon nastanka spora.
15. Nastavno prema shvaćanju ovog suda u konkretnom slučaju s obzirom na kumulaciju obvezno-pravnog i stvarno pravnog zahtjeva usmjerenih prema istom tuženiku sud u Republici Hrvatskoj nadležan je za postupanje u ovoj pravnoj stvari i u skladu s primjenom pravila o isključivoj nadležnosti iz odredbe čl. 24. st. 1. toč. 1. i odredbama o nadležnosti čl. 8. st. 4. Uredbe 1215/2012 u kojem je smislu isključivo nadležan sud države članice u kojoj se nekretnina nalazi.
16. Žalbene navode tuženika kojima se osporava zaključak prvostupanjskog suda o primjeni Zakona o ništetnosti polazeći od stajališta suda Europske unije u predmetu C-630/17 i odluke Ustavnog suda poslovni broj U-I-3678/2017 ovaj sud nije posebno analizirao budući nadležnost suda Republike Hrvatske u ovom predmetu obzirom na prethodno izloženo nije određena primjenom čl. 8. spomenutog Zakona već prema pravilima citiranih odredbi Uredbe broj 1215/2012 na koje se pozvao i prvostupanjski sud.
17. Stoga je neosnovano tuženik osporio pravilnost primjene materijalnog prava prvostupanjskog suda jer su citirane Uredbe obvezujuće i neposredno se primjenjuju u državama članicama u skladu s ugovorom o osnivanju Europske zajednice (čl. 1., čl. 76. i čl. 81. citiranih Uredbi).
18. Slijedom navedenog, a kako ne postoje niti razlozi na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti primjenom čl. 365. st. 2. ZPP-a valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.
19. U nepobijanom dijelu pod točkom II. izreke rješenje prvostupanjskog suda ostaje neizmijenjeno.
20. Temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.
Osijek, 19. travnja 2022.
Sudac
Snježana Androš, v.r.
