REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 264/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Miroslav Vegar iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri, odvjetnik u Osijeku, radi isplate, protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5625/2019-3 od 19. listopada 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-521/2018-8 od 16. lipnja 2019., u sjednici održanoj 19. travnja 2022.,
r i j e š i o j e:
I. Ukidaju se presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž- 5625/2019-3 od 19. listopada 2020. i presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-521/2018-8 od 16. lipnja 2019. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. O troškovima sastava revizije odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
„Nalaže se tuženiku, u roku od 8 (osam) dana, isplatiti tužitelju, iznos od ukupno 29.948,44 kn (slovima:dvadesetdevettisućadevetstočetrdesetosam kuna i četrdesetčetirilipe) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 07.veljače 2018. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, u roku od 8 dana.“.
2. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja i odbijena je žalba tuženika.
3. Protiv presude suda reviziju dopuštenu ovosudnim rješenjem podnosi tuženik zbog materijalnopravnih pitanja:
„1. Je li za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (dalje: HZMO) protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa koji je HZMO isplatio svom osiguraniku mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate, a ne Zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode)?
2. Je li invalidska mirovina koju je u punom iznosu isplatio HZMO svom osiguraniku po propisima Zakona o mirovinskom osiguranju stvarna šteta u smislu odredbe čl. 27. st. 2. ZOOP-a koju bi osiguravatelj štetnika, u slučaju postojanja odgovornosti osiguratelja štetnika, bio u obvezi naknaditi HZMO-u ili se isplaćena invalidska mirovina u punom iznosu ne može smatrati stvarnom štetom u smislu čl. 27. st. 2. ZOOP-a budući ta odredba stvarnom štetom definira razmjerni iznos mirovine?“.
4. Tužitelj nije odgovorio na reviziju.
5. Revizija je osnovana.
6. U ovom postupku sudovi su tuženika obvezali na isplatu iznosa na ime invalidske mirovine kojeg je tužitelj kao osiguravatelj mirovinskog osiguranja sukladno pravilima koja uređuju mirovinsko osiguranje isplatio svom osiguraniku u vremenu od 1. studenog 2015. do 31. listopada 2017.
7. Sukladno odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) ovaj sud pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Dakle, presuda se ima ispitati glede obveze isplate cjelokupnog iznosa glavne tražbine i glede postavljenih pitanja, koja se u biti svode na isto materijalno pravno pitanje koje se suštinski svodi na pravnu dilemu temeljem kojeg propisa se ima presuditi obveza tuženika kao osiguravatelja štetnika na isplatu štete koju trpi mirovinsko osiguranje koje je zbog smrti svog osiguranika isplaćuje obiteljsku mirovinu članovima obitelji svog osiguranika iz mirovinskog osiguranja.
9. Glede prvog pitanja ovaj sud je već u odluci poslovni broj Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020. zauzeo pravno shvaćanje:
„Naime, prema tom pravnom shvaćanju, za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode).
Istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u kasnijim odlukama ovoga suda, tako npr. u odluci broj Rev-5292/2019-2 od 16. lipnja 2020.“.
10. Dakle, prvo pitanje, se u suštini svodi na pitanje po kojem se propisu ima procjenjivati osnovanost zahtjeva tužitelja. Kako je sud drugog stupnja zauzeo drugačije pravno shvaćanje glede primjene propisa koji se ima primijeniti na konkretno potraživanje tužitelja - izdatak za isplate na ime invalidske mirovine na temelju odredbe čl. 161. Zakona o osnovnom mirovinskom osiguranju valja odgovoriti da se ima primijeniti propis koji je bio na snazi u vrijeme kada je izdatak učinjen, a to je ZOOP, čime se i ovom odlukom reafirmira pravno shvaćanje izraženo u Rev-x 388/2018.
11. Ovdje radi potpunog odgovora na postavljeno pravno pitanje koje je ocjenjeno važnim u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a potrebno je u nastavku naglasiti.
12. Odredbom čl. 27. ZOOP propisano je:
„(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.
(2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.
(3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.
(5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.“.
13. Prema ocjeni ovog suda, a sukladno jasnom izričaju odredbe čl. 27. st. 1. društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika).
14. No, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno st. 2. i 3. čl. 27. ZOOP obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.
15. Zbog pogrešnog pravnog pristupa, sudovi nižeg stupnja nisu utvrđivali odlučne činjenice i visinu štetu sukladno izraženom pravnom shvaćanju kao u ovoj odluci, pa je stoga trebalo odlučiti kao pod I. izreke sukladno odredbi čl. 395. st. 2. ZPP-a.
16. U nastavku postupka sudovi će utvrditi visinu mirovine koja bi bila isplaćena osiguraniku tužitelja u smislu odredbe čl. 27. st. 3., postoji li razlika u odnosu na iznose koji se isplaćuju te potom donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku.
17. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.
Zagreb, 19. travnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud
Broj zapisa: eb30a-cee19
Kontrolni broj: 0aa39-96cf9-8d373
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=MIRJANA MAGUD, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
