Poslovni broj: 14 UsI-1544/21-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Anđe Klišanin, u upravnom sporu tužiteljice: Ž. T. iz S., zastupane po opunomoćenicima iz

Odvjetničkog društva S. & Đ. j.t.d., odvjetnicima u S., ,

protiv tuženika: Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Zagreb, Margaretska 3, kojeg zastupa opunomoćenik D. Ž., diplomirani pravnik i zaposlenik, temeljem generalne punomoći pohranjene u Uredu predsjednice ovog Suda, radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu, nakon neposredne i javne rasprave, zaključene dana 8. travnja 2022. u nazočnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenika tuženika, dana 19. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži da se poništi rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije KLASA: UP/II-502-03/…, URBROJ: 338-01-06-… od dana 5. veljače 2021.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U pravovremeno podnesenoj tužbi protiv rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije KLASA: UP/II-502-03/…, URBROJ: 338- 01-06-… od dana 5. veljače 2021., tužiteljica je, u bitnom, navela da je u povodu predmetne upravne stvari vođen postupak pred Naslovnim sudom pod poslovnim brojem 5 Uslzs-... U tom postupku da je dana 19. listopada 2020. donesena presuda pod poslovnim brojem 5 Uslzs-…, kojom da je ranije rješenje tuženika, sadržajno identično osporenom rješenju koje se pobija u ovom postupku, poništeno kao nezakonito. Sud da nije mogao donijeti meritornu odluku, jer da u konkretnom slučaju nije bio donesen medicinski Nalaz i mišljenje o uzročnoj vezanosti povreda i predmetne nezgode, a da se radi o upravnoj stvari o priznanju prava po osnovi ozljede na radu. Unatoč izraženom stavu Upravnog suda u označenoj odluci o nezakonitosti ranijeg rješenja, da je tuženik u ponovljenom postupku ponovno donio, na temelju istih dokaza, identičnu odluku. Naime, ovo je jedan od rijetkih događaja gdje postoji snimka što da omogućava točan uvid u ono što se zaista dogodilo. Iz te snimke, a kao što je to obrazloženo u presudi Upravnog suda, proizlazi da je u trenutku stupanja na kolnik tužiteljice, pa sve do sredine kolnika, dostavno vozilo bilo u stanju mirovanja, na suprotnoj strani kolnika, parkirano (zaustavljeno) na dijelu kolnika ispred Hotela G. u S., da bi po prelasku tužiteljice preko više od polovice kolnika, vozač predmetnog … vozila započeo nedopuštenu vožnju unatrag uz južni rub kolnika L. u., prvo polako, a zatim da je ubrzao vožnju unatrag, suprotno dozvoljenom pravcu kretanja, te posljedično u toj vožnji udario tužiteljicu, gotovo pred samo napuštanje kolnika. Tužiteljica da napominje da ovdje nema niti njena minimalna doprinosa obzirom da dijagonalno prelaženje kolnika koje da upravno tijelo neprestano stavlja ne teret tužiteljici, osim što predstavlja administrativni prekršaj, da nema utjecaja na zadobivanje predmetne ozljede, jer da je iz snimke evidentno da se vozilo pokreće nakon što je tužiteljica već davno u kretanju preko kolnika pa da je vozač bio dužan obratiti pažnju i dopustiti tužiteljici da tu radnju dovrši. Prema tome da je drugostupanjsko rješenje nezakonito. Kako je upravno tijelo u međuvremenu provelo vještačenje kojim je utvrđeno da su dijagnoze šifre MKB klasifikaciji S00.9 i S16 u uzročnoj vezi s predmetnom nezgodom to da su ispunjeni uvjeti da upravni sud sam riješi predmetnu upravnu stvar. Slijedom navedenog, da predlaže da sud tužbu uvaži te donese presudu kojom se poništava osporeno rješenje tuženika i mijenja rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Split, KLASA: UP/l- 502-03/…, URBROJ: 338-17-… od dana 10. prosinca 2019. na

način da se tužiteljici ozljede nastale dana 12. travnja 2019. za dijagnoze šifre prema MKB klasifikaciji S00.9 i S16 priznaju ozljedom na radu te da se u vezi navedenih dijagnoza imenovanoj priznaju sva prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu kao i da se naloži tuženiku naknaditi tužiteljici prouzročene troškove postupka.

2. Opunomoćenik tužiteljice je na ročištu kod ovog Suda dana 8. travnja 2022., naveo da ostaje kod svih navoda iznijetih u tužbi kao i kod navoda koji su izneseni u postupku pred ovim sudom čiji je spis pribavljen u dokazne svrhe. Također, da za sud i protivnu stranu prilaže zapisnike iz postupka pred Općinskim sudom u S., tužiteljice protiv osiguratelja za naknadu štete iz ove nezgode. Osiguratelj da je u tom predmetu, nakon pregleda CD snimke, odustao od prigovora doprinosa tužiteljice nastaloj šteti. Navedeno da pokazuje kako je, na temelju životne logike, svima pa čak i odgovornom osiguratelju jasno da u konkretnom slučaju nema doprinosa tužiteljice, a kamoli da je ona postupala s onim stupnju nepažnje na koji se poziva tuženik. Odredba čl 67. da traži da je povreda nastala "zbog" propusta osiguranika, što da podrazumijeva da je isključivo taj propust uzrok nastanka, dakle da se ne govori o doprinosu. U najgorem slučaju da bi se odredba mogla tumačiti da je potreban pretežit doprinos osiguranika, a nikako njegov eventualni neznatni doprinos kojeg da ovdje niti nema. Nejasnoće u propisima da se u javnopravnom djelovanju ne mogu tumačiti na štetu adresata. Ujedno je opunomoćenik tužiteljice u spis predao pisani popis troška.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu, naveo da smatra da tužba nije osnovana. Pobijano rješenje da je donijeto u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku, a sukladno važećim zakonskim propisima. Citirajući odredbe čl. 66. i čl. 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", 80/13,137/13 i 98/19, dalje u tekstu: Zakon), a potom iznoseći što je u upravnom postupku, koji se vodio povodom priznavanja ozljede na radu tužiteljici, utvrđeno na temelju izvedenih dokaza, naveo je da je ponašanje tužiteljice takve prirode koje se može okarakterizirati jedino kao posljedica njezinog skrivljenog nesvjesnog i neodgovornog ponašanja. Tužiteljica da je izazvala prometnu nesreću (za što je proglašena krivom u prekršajnom postupku), a istu da je mogla izbjeći da je izvršila pravilni prelazak preko kolnika te pratila stanje prometa. Pritom da sama okolnost da je predmetna ozljeda nastala nepropisnim kretanjem motornog vozila, prema stajalištu tuženika, nije od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari s obzirom da je tužiteljica navedenu ozljedu mogla spriječiti da je poduzela siguran prelazak kolnika i cijelo vrijeme pratila stanje prometa. Tuženik da ne spori da je u ovom predmetu Upravni sud u Splitu presudom posl broj: broj: 5 Uslzs-… od dana 19. listopada 2020., poništio točku I. rješenja Direkcije Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje KLASA: UP/ll-502-03/…., URBROJ: 338- 01-06-…, od 6. ožujka 2020., koja da je po sadržaju identična pobijanom rješenju te

predmet vratio na ponovni postupak, ali da tuženik nije prihvatio razloge zbog kojih je donesena navedena presuda. Naime, da je Sud iznio svoje shvaćanje koje je u biti činjenične naravi (odnosi se na vrijednosni sud o tome je li ponašanje tužiteljice skrivljeno, nesavjesno i neodgovorno ponašanje), a koje da je u suprotnosti s utvrđenim činjeničnim stanjem, kao i pravnim shvaćanjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske o tome što predstavlja skrivljeno, nesavjesno i neodgovorno ponašanje u smislu članka 67. Zakona. S obzirom na izričaj odredbe članka 67. stavka 1. Zakona razlog za nepriznavanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu da ne predstavlja samo namjera - umišljaj (dolus) kao vrsta krivnje, nego i nepažnja - nemarnost (culpa), kao druga vrsta odgovornosti.“ (presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, posl. broj Usž- …, od dana 3. studenog 2016.). Dakle, u ocjeni skrivljenog, nesavjesnog i neodgovornog ponašanja osiguranika uzima se u obzir njegovo postupanje u odnosu na sve okolnosti slučaja, a posebno je li ozljeđivanje mogao spriječiti da je uložio dužnu pažnju te poduzeo sve što je moguće da zaštiti vlastiti (tjelesni) integritet. U konkretnom slučaju tužiteljica je najmanje bila nepažljiva, odnosno nemarna uvažavajući način prelaska kolnika kao i činjenicu da uopće nije pratila stanje prometa. Da je prelazila kolnik na propisani način, odnosno da je pratila stanje prometa da je mogla, neovisno o kretanju motornog vozila, izbjeći ozljeđivanje u danom trenutku. Slijedom svega navedenog da se predlaže odbiti tužiteljicu s tužbenim zahtjevom.

4. Opunomoćenik tuženika je na ročištu održanom kod ovog Suda dana 8. travnja 2022. naveo da ostaje kod navoda odgovora na tužbu te obrazloženja osporavanog rješenja. Smisao norme čl. 67. st. 1. Zakona da je sankcioniranje ponašanja kojim radnik doprinese nastanku ozljede. Zakon da ne poznaje pojam krajnje i najtežeg oblika propuštanja dužne pažnje, već da se utvrđuje postoji li namjera, odnosno umišljaj kao vrsta krivnje ili nepažnja kao druga vrsta odgovornosti, a koja može dovesti do ozljede na radu. Slijedom navedenog da predmetna ozljeda ne može biti priznata kao ozljeda na radu. U konkretnom slučaju da ozljeda tužiteljice ne bi nastala da je poduzela potrebne radnje da se uvjeri da je moguće na siguran način izvršit prelazak ceste. Tužiteljici da je ozljeda nastala jedino i isključivo kao posljedica njezinog ponašanja.

5. Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije KLASA: UP/II-502-03/…, URBROJ: 338-01-… od dana 5.

veljače 2021. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena na rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured S. KLASA: UP/l-502-03/…,

URBROJ: 338-17-02-… od dana 10. prosinca 2019., a kojim prvostupanjskim upravnim rješenjem Ž. T., ovdje tužiteljici, ozljeda nastala dana 12. travnja 2019. za dijagnoze šifre prema MKB klasifikaciji S00.9 i S16 nije priznata ozljedom na radu te u vezi navedenih dijagnoza nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

6. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo, u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu upravnog spora kao i spisu ovog Suda pod poslovnim brojem:

Uslzs-… (koji prileži spisu ovog Suda pod posl. br. UsIzs-…) te CD sa snimkom predmetne nezgode koji istom prileži.

7. U sporu su održane rasprave na kojima je strankama dana mogućnost, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje u tekstu: ZUS-a), očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

8. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

9. Predmet spora je, u smislu odredbe čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.

10. Odredbom čl. 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj: 80/13 i 137/13, dalje: Zakona) propisano je da se ozljedom na radu prema ovome Zakonu smatra: 1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima, 2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju i 4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. ovoga članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. ovoga Zakona.

11. Člankom 67. Zakona propisano je da se ozljedom na radu, u smislu ovoga Zakona, ne smatra ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog: 1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.), 2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.), 3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno- pravne aktivnosti, 4. atake kronične bolesti i 5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

12. Odredbom članka 35. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti („Narodne novine“, broj 75/14, 154/14, 79/15, 139/15, 105/16, 40/17, 66/17, 109/17, 132/17, 119/18 i 41/19, dalje: Pravilnik) utvrđuju se uvjeti koji moraju biti ispunjeni kako bi se ozljeda ili bolest mogla priznati za ozljedu na radu, odnosno profesionalnu bolest, s time da prijava o ozljedi na radu, odnosno profesionalnoj bolesti mora biti podnijeta u rokovima utvrđenim ovim Pravilnikom.

13. Sukladno odredbi članka 36. Pravilnika ozljeda na radu može se priznati osiguraniku iz članka 7. stavka 4. Zakona te osiguranoj osobi iz članka 16. Zakona kod kojih je došlo do ozljeđivanja, odnosno bolesti u smislu članka 66. Zakona.

14. Prema odredbi članku 37. Pravilnika ozljeda na radu neće se priznati osiguranoj osobi iz članka 36. ovog Pravilnika u slučajevima iz članka 67. Zakona.

15. Iz spisa tuženog tijela KLASA: UP/11-502-03/… proizlazi: da je poslodavac tužiteljice (Centar za socijalnu skrb S.) podnio zahtjev za priznavanjem ozljede na radu za zaposlenicu Ž. T., ovdje tužiteljicu, a u svezi zadobivene ozljede (dijagnoze šifri prema MKB-u: S00.9 i S16) u prometnoj nezgodi dana 12. travnja 2019., a koji je pred prvostupanjskim tijelom zaprimljen dana 17. travnja 2019. te da se u prijavi ozljede na radu navodi kako je do ozljede tužiteljice došlo na povratku s pauze, dok je prelazila kolnik u L. ulici u S.; da je iz presude

Općinskog prekršajnog suda u S. pod poslovnim brojem Pp P-… od dana

14. listopada 2019., vidljivo da su D. G. i tužiteljica oglašeni krivima i to: - okrivljenik pod 1. D. G. što je obavio radnju vožnje unatrag u prometu na cesti, a da se prije započinjanja iste nije uvjerio da to može obaviti bez opasnosti za druge sudionike u prometu i imovinu te tako izazvao prometnu nesreću s ozlijeđenom osobom, čime je počinio prekršaj opisan u članku 43. stavci 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ 107/07, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15 i 108/17) kažnjiv po članku 43. stavak 3. u svezi s člankom 293. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama; što se kao sudionik u prometu nije držao ograničenja, zabrana i obveza izraženih pomoću postavljenih prometnih znakova, čime je počinio prekršaj opisan u članku 12. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama kažnjiv po članku 12. stavak 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama; što kao sudionik u prometnoj nesreći u kojoj je netko ozlijeđen, nije ostao na mjestu prometne nesreće, nije poduzeo sve što je u njegovoj moći da se ne mijenja stanje na mjestu nesreće i da se sačuvaju postojeći tragovi, uz uvjet da poduzimanje tih mjera ne ugrožava sigurnost prometa i nije o prometnoj nesreći obavijestio najbližu policijsku upravu ili policijsku postaju i vratio se na mjesto prometne nesreće i sačekao dolazak ovlaštene osobe koja obavlja očevid, čime je počinio prekršaj opisan u članku 175. st. 1., 2. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama kažnjiv po članku 175. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama; te mu je izrečena jedinstvena novčana kazna; - okrivljenik pod 2. Ž. T., ovdje tužiteljica, što kao pješakinja nije kolnik u naselju, na mjestu gdje je pješački prijelaz udaljen više od 50 metara, prelazila pažljivo i najkraćim putem, te se prije stupanja na kolnik nije uvjerila da to može učiniti na siguran način te je tako izazvala prometnu nesreću s ozlijeđenom osobom, čime je počinila prekršaj opisan u članku 129. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po članku 129. stavak 3., a u svezi člankom 293. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te joj je izrečena novčana kazna; da je snimku događaja predmetne nezgode (CD) tužiteljica priložila u spis ovog Suda pod posl. br. Uslzs-… (koji prileži spisu ovog Suda pod posl. br. UsIzs-…); da je temeljem navedenog doneseno rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje Regionalnog ureda S., Klasa: UP/I-502-03/19- …, Urbroj: 338-17-02-… od 10. prosinca 2019., a povodom žalbe tužiteljice rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje Republike Hrvatske, Direkcija, Klasa: UP/II-502-03/…, Urbroj: 338-01-06-…. od 6.

ožujka 2020., koje je pod točkom I. poništeno presudom Upravnog suda u Splitu pod poslovnim brojem: 5 UsIzs… od dana 19. listopada 2020. te je predmet vraćen na ponovni postupak tuženiku; postupajući u ponovljenom postupku nakon presude ovog Suda doneseno je osporeno rješenje tuženika kojim je odbijena žalba tužiteljice uložena na prvostupanjsko upravno rješenje.

16. U konkretnom upravnom sporu odlučnim se nameće pitanje može li se događaj od dana 12. travnja 2019., odnosno prometna nezgoda u kojoj je tužiteljica nesporno zadobila ozljede, istoj priznati ozljedom na radu imajući pri tome u vidu gore citirane zakonske i podzakonske odredbe koje valja primijeniti s obzirom na vrijeme kada se predmetna ozljeda dogodila.

17. Spisu tuženog tijela, nesporno prileži presuda Općinskog prekršajnog suda u S. pod posl. br. Pp P-… dana 14. listopada 2019. kojom je i tužiteljica (a ne samo vozač vozila D. G.) oglašena krivom što kao pješakinja nije kolnik u naselju, na mjestu gdje je pješački prijelaz udaljen više od 50 metara, prelazila pažljivo i najkraćim putem, te se prije stupanja na kolnik nije uvjerila da to može učiniti na siguran način te je tako izazvala prometnu nesreću s ozlijeđenom osobom, čime je počinila prekršaj opisan u članku 129. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po članku 129. stavak 3., a u svezi člankom 293. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pri čemu joj je izrečena novčana kazna.

18. Dakle, citiranom presudom utvrđeno je što se toga dana, dok se tužiteljica vraćala s pauze na posao dogodilo (dok je prelazila kolnik gdje je pješački prijelaz udaljen više od 50 metara) i za predmetnu prometnu nesreću utvrđena je i njezina krivnja (a ne samo krivnja vozača vozila D. G.). Svi prigovori koje tužiteljica ističe u tijeku ovog upravnog spora, a koji se odnose na razloge koji su doveli do prometne nesreće, a tiču se pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnih propisa u provedenom prekršajnom postupku, nisu predmet ovog upravnog spora, već ih je tužiteljica trebala istaći u postupku pred Općinskim prekršajnim sudom u S..

19. Prema tome, tužiteljici je gore navedenom presudom utvrđena krivnja za izazivanje prometne nesreće u kojoj je zadobila tjelesne ozlijede. Takva presuda ne može se pobijati u ovom upravnom sporu, radi čega je ovaj Sud i odbio dokazne prijedloge tužiteljice koji se odnose na utvrđenje okolnosti nastanka prometne nesreće, jer su način, dinamika i odgovornost za nastalu nesreću utvrđeni od za to nadležnog Suda u provedenom prekršajnom postupku.

20. Ponovno se ističe da je odredbom čl. 67. toč. 1. Zakona propisano da se ozljedom na radu, u smislu toga Zakona, ne smatra ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog: 1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.) iz čega jasno proizlazi da nigdje nije propisan stupanj krivnje, već se samo primjerice navode oblici skrivljenog ponašanja, a koji se procjenjuju u upravnom postupku pokrenutom temeljem prijave o ozljedi na radu i to sukladno gore citiranim zakonskim i podzakonskim propisima neovisno o oblicima krivnje u smislu kaznenopravnih (nehaj, namjera) ili građanskopravnih normi (obična nepažnja kao najlakši oblik krivnje, gruba nepažnja i sl.) budući da predmetni Zakon razliku vezano uz stupnjevanje krivnje ne uređuje.

21. U konkretnom slučaju, a kako to nedvojbeno proizlazi iz presude Općinskog prekršajnog suda u S. pod posl. br. Pp P-… od dana 14. listopada 2019.,

tužiteljica je kriva za izazivanje prometne nesreće u kojoj je zadobila ozljede pa je potpuno jasno da se radi o tužiteljičinom skrivljenom ponašanju za vrijeme povratka s pauze na njezino radno mjesto, a kako to propisuje gore citirana odredba čl. 67. toč. 1. Zakona. To što su u toj odredbi, u zagradama, navedeni primjeri ponašanja na koje se te odredbe odnose ne znači da se samo u tim slučajevima (tučnjave na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjernog nanošenja povrede sebi ili drugome, obavljanja poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanja vozila pod utjecajem alkohola ili opojnih droga) neki događaj neće priznati ozljedom na radu, već u svim takvim i sličnim situacijama iz kojih je vidljivo da se radilo o skrivljenom, nesavjesnom ili neodgovornom ponašanju na radnome mjestu pa prigovore tužiteljice iznesene u tom smislu ovaj Sud drži neosnovanima.

22. Za navesti je da je i Visoki upravni sud u brojnim odlukama zauzeo stajalište kad ozljeda nastane kao posljedica tužiteljevog skrivljenog ponašanja u prometu, da u tom slučaju tužitelj ne može osnovom navedenog ostvarivati prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, budući da za isto ne postoji pravna osnova, a s kojim pravnim stajalištem se u cijelosti slaže i ovaj Sud.

23. Ujedno, valja navesti da skrivljeno ponašanje u smislu navedenih odredaba Zakona kao osnova za nepriznavanje prava po osnovi ozljede na radu, ne pretpostavlja nužno postojanje prekršajne, odnosno kaznene odgovornosti. Stoga i u slučaju da protiv osobe koja traži priznanje prava po osnovi ozljede na radu, nije pokrenut odgovarajući postupak pred sudom, nadležna tijela mogu ocijeniti ponašanje podnositelja zahtjeva skrivljenim u smislu propisa koja uređuju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja po osnovi ozljede na radu, a koje isključuje mogućnost priznanja prava po osnovi ozljede na radu kao što su nadležna tijela ocijenila i u predmetnom postupku, a u kojem je tužiteljici pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost (pravno stajalište izneseno i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem: Usž-… od dana 17. studenog 2020.). Prema tome, dokazi iz parničnog postupka koji tužiteljica navodi, te prilaže u tijeku ovog upravnog spora, ne mogu ovdje dovesti do drugačije odluke obzirom da se parnični postupak radi naknade štete, za koji tužiteljica ističe da ga vodi protiv E. o. d.d., ne vodi sukladno gore citiranim zakonskim i podzakonskim propisima koji reguliraju utvrđivanje predmetne ozljede na radu.

24. Stoga, navodi tužiteljice izneseni u tužbi i tijekom ovog upravnog spora (a koji se uglavnom iscrpljuju u navodima kako nije tužiteljica isključivo skrivila predmetnu prometnu nezgodu, već da je za istu u pretežitom dijelu odgovoran vozač vozila D. G.) nisu bili od utjecaja radi donošenja eventualno drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari, a po ocjeni ovog Suda, u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužiteljice te je, suprotno navodima tužiteljice, tuženik u ponovljenom drugostupanjskom upravnom postupku donio u cijelosti pravilnu i zakonitu odluku.

25. U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir navedene zakonske i podzakonske odredbe, osporavana odluka tuženika je zakonita. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, br. 47/09 i 110/21), a na koje ovaj Sud, temeljem članka 31. stavka 2. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti.

26. Radi toga je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te odlučiti kao u izreci pod točkom I.

27. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a, kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, koji je opunomoćenik tužiteljice u pisanoj formi predao na ročištu održanom kod ovog Suda dana 8. travnja 2022.), valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljičin zahtjev odbijen i riješiti kao u izreci pod točkom II.

U Splitu, 19. travnja 2022.

S U D A C

Sandra Ćoraš Gega

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).

DN-a:

- opunomoćenicima tužiteljice, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva S. & Đ. j.t.d. u S., … uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Direkciji, Zagreb, Margaretska 3 uz zapisnik o objavi,

- u spis

RJ:

1. Vrijednost predmeta spora je neprocjenjiva.

2. Oslobođena plaćanja sudske pristojbe na temelju članka 11. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 118/18).

3. Kalendar 60 dana.