REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 4699/2019-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. G. iz Đ., OIB ..., zastupanog po punomoćniku D. Š., odvjetniku iz Ž., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu iz Osijeka, Stalna služba u Đakovu, radi diskriminacije i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-377/2017-2 od 4. srpnja 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-743/2016-9 od 7. rujna 2017., u sjednici održanoj 19. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"Utvrđuje se da je Odlukom Vlade Republike Hrvatske od 25. listopada 2011. godine klasa broj: 432-02/11-02/146, urudžbeni broj: 503-01-25-11-1, pod nazivom Odluka o sklapanju Ugovora o prijenosu tražbine radnika društva Đ. d.d. u stečaju kao stečajnog vjerovnika, I višeg isplatnog reda prema stečajnom dužniku Đ. d.d. u stečaju, povrijeđeno pravo na jednako postupanje prema tužitelju Z. G. iz Đ., ..., OIB: ..., što je tužena dužna priznati, te se slijedom toga nalaže tuženoj Republika Hrvatska, OIB: ..., da isplati tužitelju Z. G. iz Đ., ..., OIB: ..., na ime naknade imovinske štete iznos od 201.215,41 kuna bruto, sa zateznim kamatama počev od 02. svibnja 2014. godine do isplate po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima-eskontna stopa Hrvatske narodne banke uvećana za pet postotnih poena, te naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 26.599,30 kuna sa zateznom kamatom počev od 20. svibnja 2015. godine, pa do isplate po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima-eskontna stopa Hrvatske Narodne banke uvećana za pet postotnih poena, sve u roku od petnaest dana."

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"I./ Žalba tužene se uvažava kao osnovana, preinačava se presuda Općinskog suda u Osijeku od 7. rujna 2017. poslovni broj Pr-743/2016-9 i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je Odlukom Vlade Republike Hrvatske od 25. listopada 2011. godine klasa broj: 432-02/11-02/146, urudžbeni broj: 503-01-25-11-1, pod nazivom Odluka o sklapanju Ugovora o prijenosu tražbine radnika društva Đ. d.d. u stečaju kao stečajnog vjerovnika, I višeg isplatnog reda prema stečajnom dužniku Đ. d.d. u stečaju, povrijeđeno pravo na jednako postupanje prema tužitelju Z. G. iz Đ., ..., OIB: ..., što je tužena dužna priznati, te se slijedom toga nalaže tuženoj Republika Hrvatska, OIB: ..., da isplati tužitelju Z. G. iz Đ., ..., OIB: ..., na ime naknade imovinske štete iznos od 201.215,41 kuna bruto, sa zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos od dana podnošenja tužbe do isplate po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. ZOO-eskontna stopa HNB uvećana za pet postotnih poena, te naknaditi troškove parničnog postupka sa zateznom kamatom počev od 20. svibnja 2015. godine, pa do isplate po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima-eskontna stopa Hrvatske Narodne banke uvećana za pet postotnih poena, sve u roku od petnaest dana."

II./ Nalaže se tužitelju da tuženoj naknadi parnični trošak u iznosu od 20.000,00 kn u roku od 15 dana."

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14

- dalje: ZPP), navodeći da odluku pobija u cijelosti zbog postojanja razloga iz čl. 385. st. 1. toč. 2. i 3. ZPP, te povrede načela pravičnosti postupka (čl. 6. st. 1. Konvencije), povrede jamstva prava vlasništva (čl. 1. Protokola br. 1) i povrede zabrane diskriminacije (čl. 1. Protokola br. 12). Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske preinačiti drugostupanjsku presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti (odnosno odbije žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu), te obveže tuženicu na plaćanje troškova postupka prema odluci prvostupanjskog suda i troškova revizije.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Suprotno navodima revizije u postupku pred drugostupanjskim sudom nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 373. ZPP. To iz razloga jer pobijana drugostupanjska presuda nije zasnovana na činjenicama koje sud prvog stupnja nije utvrdio, a kako to neosnovano sugerira tužitelj u reviziji.

8. Nadalje, treba reći da su u postupcima radi zaštite od diskriminacije prema odredbama Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine" broj 85/08 i 112/12

– dalje: ZSD) mjerodavne odredbe o pravilima o teretu dokazivanja sadržane u čl. 20. st. 1. ZSD prema kojem "Ako stranka u sudskom ili drugom postupku tvrdi da je povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje prema odredbama ovoga Zakona, dužna je učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije. U tom slučaju teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na protivnoj stranici." Međutim, time što se drugostupanjski sud u pobijanoj presudi nije pozvao na navedenu zakonsku odredbu, po ocjeni ovog suda nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 221.a ZPP na koju sud ukazuje u reviziji jer iz sadržaja spisa i obrazloženja pobijane odluke proizlazi da tužitelj nije učinio vjerojatnim da je u okolnostima konkretnog slučaja došlo do diskriminacije.

9. Ne može se prihvatiti niti prigovor tužitelja da mu je povrijeđeno pravo na pristup sudu u smislu čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/05, 9/05, 1/06, 2/10 – dalje: Konvencija). Naime, činjenica da tužitelj nije uspio u predmetnom sudskom sporu ne znači da mu je ujedno povrijeđeno rečeno pravo jer je prema shvaćanju ovoga suda tužitelj imao omogućen pristup sudu te je o svim zahtjevima i navodima stranaka raspravljeno u sudskom kontradiktornom postupku. Nadalje, u okolnostima konkretnog slučaja tvrdnja tužitelja kojom ističe da mu je neosnovano uskraćena isplata 65% potraživanja, a radi se o pravima iz radnog odnosa, čime da je došlo do povrede čl. 8. Konvencije (povreda prava na poštivanje privatnog i obiteljskog života) te do povrede prava na mirno uživanje vlasništva zaštićenog čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju ne mogu se smatrati osnovanima, a jednako tako niti prigovor tužitelja da je došlo do povrede čl. 1. Protokola br. 12 (opća zabrana diskriminacije).

10. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je tužitelj s Đ. d.d. Đ. na temelju Ugovora o radu s članom uprave od 30. kolovoza 2007. bio član Uprave sve do 25. siječnja 2010. kada je rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj St-8/2010 otvoren stečajni postupak nad navedenom tvrtkom,

- da je tužitelj prijavio svoju tražbinu u stečajnom postupku u bruto iznosu od 309.562,17 kn (list 49. spisa) koja tražbina mu je u cijelosti priznata i uvrštena u tražbine I višeg isplatnog reda (list 51. spisa), a odnosi se na potraživanja iz radnog odnosa (plaća, otpremnina i dr.),

- da je tužitelju u djelomičnoj diobi (35%) isplaćen iznos u visini 108.346,76 kn, dok mu nije isplaćen iznos od 201.841,04 kn, koji iznos potražuje u ovom postupku,

- da je Vlada Republike Hrvatske 25. listopada 2011. donijela Odluku o sklapanju ugovora o prijenosu tražbine radnika društva Đ. d.d. u stečaju kao stečajnog vjerovnika I višeg isplatnog reda prema stečajnom dužniku Đ. d.d. u stečaju u kojoj Odluci je u točki II. st. 1. navedeno da će sklopiti ugovor o prijenosu tražbine kojim Republika Hrvatska preuzima tražbine radnika stečajnih vjerovnika prvog višeg isplatnog, a u st. 2. da se odredba st. 1. te točke ne odnosi na potraživanja članova Uprave, a koja potraživanja iznose 1.157.511,46 kn.

11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev, dok je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev odbio. Naime, drugostupanjski sud je nalazeći da su odlučne činjenice pravilno utvrđene zaključio da u predmetnoj situaciji nisu bile ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 1. i 2. ZSD odnosno da tužitelj nije bio diskriminiran, imajući pritom na umu da je u konkretnom slučaju, a zbog nastupa opće poznatih izvanrednih okolnosti u trgovačkom društvu Đ. d.d. u stečaju, predmetnu Odluku donijela Vlada kao nositeljica izvršne vlasti, koja Odluka je bila primjerena i nužna, a njeno se donošenje ima objektivno opravdati zakonitim ciljem, i nije se odnosila samo na tužitelja, već na sve članove Uprave, a da pritom nije utvrđeno da bi drugim osobama u usporedivoj situaciji – članovima Uprave, nakon donesene odluke Vlade bila isplaćena razlika u odnosu na iznos priznat u stečajnom postupku.

12. Pravno shvaćanje i presudu drugostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

13. Prema odredbi čl. 396.a st. 1. ZPP revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati se na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda, ako ih prihvaća. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog čl. revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

14. S obzirom da ovaj sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude tužitelj se, glede primjene materijalnog prava, umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije navedene odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koja će se na temelju odredbe st. 2. istog čl. objaviti na internetskim stranicama.

15. Slijedom izloženog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, revizija tužitelja odbijena je kao neosnovana.

Zagreb, 19. travnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.