REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1541/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća člana vijeća i suca izvjestitelja, Đure Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. D. iz S., OIB … , zastupan po punomoćniku I. K., odvjetniku u S., protiv tuženice M. D. iz S., OIB … , zastupane po punomoćniku D. P., odvjetniku iz Odvjetničkog društva P. i p. d.o.o. u S., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-967/18-2 od 25. rujna 2018., kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-461/16 od 7. lipnja 2018., u sjednici održanoj 19. travnja 2022.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženice M. D. odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da novčani iznos od 138.000,00 € predstavlja bračnu stečevinu tužitelja D. D. (dalje: tužitelj) i tužene M. D. (dalje: tužena), te da su isti suvlasnici ovog iznosa u jednakim dijelovima (toč. I. izreke), toč. II. izreke je naloženo tuženoj da u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju 69.000,00 € uvećano za zakonske zatezne kamate, a toč. III. izreke je naloženo tuženoj da tužitelju naknadi parnične troškove postupka od 32.312,50 kn. 2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Tuženica podnosi reviziju temeljem čl. 383. st. 1. toč. 1. pozivajući se na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP). Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske usvojiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu te da odbije tužbeni zahtjev tužitelja, uz naknadu troškova povodom revizije.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija nije osnovana.
6. U konkretnom slučaju predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja da 138.000,00 € predstavlja bračnu stečevinu tužitelja i tužene, kao i zahtjev za isplatom 69.000,00 €, pa je stoga revizija dopuštena temeljem čl. 382. st. 1. ZPP.
7. Pobijana presuda je ispitana u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP-a, samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
8. Utvrđujući da su tužitelj i tuženica u V. d.d. imali otvorene štedne računa na kojima su svaki zasebno imali položene iznose od 69.000,00 €, da je tuženice s računa tužitelja 8. kolovoza 2012. podigla 69.000,00 € (temeljem punomoći), da je brak stranaka razveden 14. studenog 2012., te da tuženica nije dokazala da je taj novac predala tužitelju, sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev i nalaže tuženici da tužitelju isplati 69.000,00 €.
9. Sud drugog stupnja odbija žalbu navodeći da tuženica nije dokazala tvrdnje da je tužitelju predala 69.000,00 € (čl. 219. ZPP) te ističe da je upravo na tuženici bio teret dokaza tvrdnje da je novac koji je podigla sa računa predala tužitelju, a da sud prvog stupnja pravilnom ocjenom njenog iskaza isti nije prihvatio, dok o načinu upravljanja zajedničkom imovinom tuženica nije iskazivala, iako je za to imala priliku, te temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbija žalbu i potvrđuje prvostupanjsku presudu.
10. Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju tuženica ukazuje revizijom, jer su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Ti razlozi su jasni i nisu proturječni. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
11. Sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego tuženica i ako izvodi drugačije činjenične zaključke od tuženice, jer je ocjena dokaza pridržana za sud, pa tako i pravo na ocjenu tereta dokazivanja.
12. Naime, zahtjev tužitelja za isplatom 69.000,00 € temelji se na tvrdnji da je tuženica s njegovog računa temeljem punomoći podigla navedeni novčani iznos i da mu isti nije predala. S druge strane tuženica ne osporava da je navedeni iznos podigla sa računa tužitelja, tvrdi da mu je taj novčani iznos predala, ali ne predočuje nikakve dokaze iz kojih bi proizlazilo da je doista tako učinila, pa su stoga nižestupanjski sudovi pravilnom primjenom čl. 219. u svezi sa čl. 221.a ZPP zaključili da je upravo tuženica trebala dokazati da je isplata tužitelju izvršena, a pritom okolnost što su parnične stranke u vrijeme kada je novac podignut sa računa u banci još uvijek bile u braku nije od utjecaja na tumačenje tereta dokazivanja afirmativnih navoda stranke koja se poziva da je određena radnja izvršena (u konkretnom slučaju tvrdnja tuženice da je novac predala tužitelju).
13. U odnosu na navode tuženice iznesene u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, a i bitne povrede odredaba parničnog postupka kojima zapravo iznosi činjenice, drukčije ocjenjuje izvedene dokaze i daje subjektivne, vlastite zaključke o neosnovanosti tužbenog zahtjeva, treba reći da takvi navodi predstavljaju činjenične prigovore koji nisu od značaja u revizijskom postupku pa ih ovaj sud ne može uzeti u razmatranje niti se upuštati u ispitivanje njihove osnovanosti. Naime, sukladno odredbi članka 385. stavak 1. ZPP, reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
14. U odnosu na revizijom istaknut prigovor zastare (prvi puta tijekom postupka) isti nije dopušten jer nije istican tijekom prvostupanjskog postupka (čl. 352. st. 2. ZPP u svezi sa čl. 387. ZPP i čl. 385. ZPP).
15. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu.
Zagreb, 19. travnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
