REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 171/2017-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đure Sesse člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. K. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. K., odvjetnik u O., protiv tuženika H. d.o.o. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa E. H., odvjetnik u Z., radi pobijanja odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda Zagrebu poslovni broj Gž R-585/16-2 od 7. lipnja 2016. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-9167/13-42 od 19. veljače 2016., u sjednici vijeća održanoj 19. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tuženika H. d.o.o. Z., kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-9167/13-42 od 19. veljače 2016., suđeno je:

„I. Utvrđuje se da je odlukom tuženika H. d.o.o., Z. o redovnom poslovnom uvjetovanom otkazu Ugovora o radu br. … od 15. travnja 2013. godine, povrijeđeno pravo tužitelja te se ista poništava.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na posao i to na radno mjesto Kontrolor poslovanja u financijskom poslovanju ili na neko drugo radno mjesto koje odgovara njegovoj kvalifikaciji i stručnoj spremi te da mu prizna sva prava iz radnog odnosa počem od 01. srpnja 2013. godine do povratka na posao.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. veljače 2016. godine kao dana presuđenja pa do isplate u roku od 8 dana.“

2. Presudom Županijskog suda Zagrebu poslovni broj Gž R-585/16-2 od 7. lipnja 2016. suđeno je:

„I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-9167/13-42 od 19. veljače 2016. godine.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka povodom pravnog lijeka.“

3. Protiv drugostupanjske presude, tuženik je podnio reviziju temeljem odredbe članka 382. stavak 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 70/19 - dalje: ZPP), zbog razloga propisanih odredbom članka 385. stavak 1. toč. 1., 2. i 3. ZPP-a, s prijedlogom da se pobijana drugostupanjska presuda preinači a podredno ukine.

4. U odgovoru na reviziju tužitelj osporava revizijske navode i predlaže reviziju tuženika odbaciti, podredno odbiti.

5. Revizija nije osnovana.

6. Prema odredbi članka 392.a ZPP-a, u povodu revizije iz članka 382. stavak 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Suprotno tvrdnji tuženika, u postupku koji je prethodio reviziji nije počinjena bitna povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Presuda suda drugog stupnja ne proturječi sama sebi i stanju spisa, a u obrazloženju presude su navedeni jasni, razumljivi i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju te presuda ne sadrži proturječnosti zbog kojih se njezina pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati. Revizijskim prigovorom, u smislu pogrešne ocjene izvedenih dokaza od strane nižestupanjskih sudova, revident faktično prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu u smislu odredbe članka 385 ZPP-a, u revizijskom stadiju postupka nije dopušteno raspravljati.

8. S obzirom na tvrdnje revidenta da bi izreka drugostupanjske presude bila nerazumljiva, a time i neovršina, valja navesti da je pravilno drugostupanjski sud odgovarajući na žalbene navode, naveo da činjenica što je tužbeni zahtjev postavljen na poništenje Odluke tuženika o redovnom poslovnom uvjetovanom otkazu, a ne na utvrđenje nedopuštenosti te Odluke, nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke, a samim time niti pobijane drugostupanjske odluke.

9. Nadalje, tuženik ukazuje na to da se drugostupanjski sud neosnovano pozvao na postojanje neimenovanog radnika koji je „zadržan“ na istom radnom mjestu na kojemu je i tužitelj radio, a da takvog radnika nema. S obzirom na ovu tvrdnju navodi se, kako iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da kada se drugostupanjski sud poziva na radnika koji je radio na istom mjestu kao tužitelj, sud obrazlaže da se radi o radniku A. P., koji je imenovan od strane Uprave, koja je tom radniku dala povjerenje i koji je raspoređen na radno mjesto Kontrolora poslovanja u samostalnom odjelu za unutarnju kontrolu i nepravilnosti, grupi za kontrolu održavanja u tvrtci kćeri, novoj ustrojbenoj jedinici (H. O.).

10. S obzirom na sve navedeno, u pobijanoj presudi drugostupanjskog suda nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem, da je Odlukom tuženika o redovom poslovnom uvjetovanom otkazu Ugovora o radu od 15. travnja 2013. godine povrijeđeno pravo tužitelja i da se ista poništava te posljedično navedenom vraćanje tužitelja na radno mjesto Kontrolora poslovanja u financijskom poslovanju ili drugo radno mjesto uz priznavane svih prava iz radnog odnosa od 1. srpnja 2013. godine.

12. U tijeku postupka pred nižestupanjskim sudovima u bitnome je utvrđeno:

- da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika od 01. lipnja 2009., a da je temeljem Ugovora o radu od 27. travnja 2012. obavljao poslove radnog mjesta Kontrolora poslovanja-u financijskom poslovanju;

- da je navedenom Odlukom o redovnom poslovno uvjetovanom otkazu broj 3792-2/09 od 27. travnja 2012, tužitelju otkazan Ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta Kontrolora-poslovanja u financijskom poslovanju zbog prestanka potrebe za daljnjim radom radnika (poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu);

- da je prema obrazloženju navedene Odluke do prestanka potrebe za radom za radnim mjestom tužitelja došlo iz razloga restrukturiranja poslovanja;

- da je u postupku restrukturiranja 19. veljače 2013. usvojen Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu poslodavca koji je stupio na snagu 28. veljače 2013. kojim je usvojen novi unutarnji ustroj odnosno planirani broj od 2520 izvršitelja;

- da je radi utvrđivanja viška radnika kojima će Ugovor o radu biti otkazan izrađen Program zbrinjavanja viška radnika koji je sukladno odredbi čl. 122 mjerodavnog Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 -u dalje u tekstu: ZR) dostavljen Radničkom vijeću koje je dalo suglasnost kao i Hrvatskom zavodu za zapošljavanje koje je 19. ožujka 2013. godine dalo pozitivno očitovanje na navedeni postupak;

- da je tužitelj u provedenom postupku utvrđivanja viška radnika utvrđen neraspoređenim radnikom i da mu poslodavac nije mogao osigurati raspored na neko drugo radno mjesto ili osposobljavanje za rad na nekom drugom radnom mjestu a radi čega je uvršten u Program zbrinjavanja viška radnika;

- da je tužitelj pravovremeno podnio Zahtjev za zaštitu prava, s time da je tuženik na isti odgovorio na način da ne može udovoljiti navedenom zahtjevu tužitelja;

- da je tuženik prije predmetne Odluke proveo savjetovanje s Radničkim vijećem koje je 8. travnja 2013. dalo očitovanje da se ne protivi donošenju pobijane Odluke;

- da je Pravilnikom o unutarnjem ustrojstvu određena nova organizacija sa manjim brojem izvršitelja za kojim je prestala potreba odnosno ukupno 294 i da se tužitelj nalazio pod rednim brojem 75.;

- da tuženik u pobijanoj odluci nije naveo opis poslova za radno mjesto Kontrolora poslovanja u financijskom poslovanju niti je razgraničio i odredio po pojedinim organizacijskim jedinicama u kojima bi trebalo obavljati poslove radnog mjesta Kontrolora poslovanja u financijskom poslovanju i na taj način nije uskladio stvarno stanje sa faktičnim već je odredio općeniti opis poslova koje treba obaviti;

- da tuženik nije dokazao da je prestala potreba za radnim mjestom tužitelja ili bar potreba za preuzimanjem nekog drugog radnog mjesta odnosno da je došlo do smanjenja opsega posla koji je obavljao tužitelj;

-

da iz pobijane Odluke ne proizlazi da je tuženik izvršio usporedbu bilo kojeg radnika sa tužiteljem odnosno radnika koji ima njegovu stručnu spremu i koji obavlja slične zadatke kao tužitelj;

-

da je bodovanje tužitelja izvršeno samo kada se tužitelj javio na radno mjesto koje je ostalo nepopunjeno i to za radno mjesto višeg samostalnog referenta u Grupi obračun plaće te da je tuženik sklopio ugovor o radu sa J. K. koja je imala najveći broj bodova odnosno imala 19 bodova dok je tužitelj ostvario 12, 6 bodova;

-

da tuženik nije dostavio bodovne liste za sva 22 radnika zaposlena u Sektoru unutarnje kontrole, koji su zadržani na poslu kao i bodovne liste radnika u Odjelu revizije kako bi se mogla utvrditi pravilnost u bodovanju;

- da je tuženik dostavio podatke za bodovanje radnika radi utvrđivanja viška radnika iz kojih nisu razvidne bodovne liste za radnike koji su ostali na radnom mjestu niti su vidljivi kriteriji koji su bili bitni za bodovanje pojedinih radnika u različitim organizacijskim jedinicama odnosno da se ne može točno utvrditi konačan zbroj bodova i koji je kriterij prevagnuo u odnosu na pojedine radnike prilikom odabira za ostanak na svom radnom mjestu odnosno koji su raspoređeni na drugo radno mjesto i na taj način nisu ostali neraspoređen;

- da iz dostavljene dokumentacije nije bilo moguće utvrditi da je bodovanje kao dodatni kriterij prilikom davanja otkaza Ugovora o radu ispoštovan;

- da tuženik nije dokazao koliko bodova je ostvario tužitelj a koliko usporedni radnici zaposleni na istom ili sličnom radnom mjestu, a prema kojima je zadržan radni odnos iz Ugovora o radu.

13. Pravilno drugostupanjski sud primjenjuje materijalno pravo, kada pošavši od navedenih utvrđenja, zaključuje da Odluka tuženika o redovnom poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu tužitelja od 15. travnja 2013. nije dopuštena i zakonita te da radni odnos tužitelju nije prestao i temeljem čl. 107 ZR-u u vezi čl. 121 te čl. 116 ZR-u te potvrđuje prvostupanjsku presudu.

14. Naime, prema odredbi čl. 107. st. 1. t. 1. ZR-a, poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, između ostalog, i u slučaju kada je prestala potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

15. Poslovno uvjetovani otkaz dopušten je, samo ako poslodavac ne može zaposliti radnika na nekim drugim poslovima, te ako poslodavac ne može obrazovati ili osposobiti radnika za rad na nekim drugim poslovima, odnosno ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da obrazuje ili osposobi radnika za rad na nekim drugim poslovima (čl. 107. st. 2. i 4. ZR-a).

16. Prema odredbi čl. 113. st. 3. ZR-a, pri odlučivanju o poslovno i osobno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

17. Vodeći računa o naprijed navedenim kriterijima poslodavac odluku o otkazu može donijeti uzimajući u obzir sve kriterije. Pritom je autonomno pravo poslodavca odrediti kojem će od kriterija i u kojoj mjeri dati prednost, odnosno hoće li prilikom utvrđivanja viška radnika uzeti u obzir i neke druge okolnosti.

18. Međutim, pri donošenju takve odluke poslodavac je dužan te kriterije razmotriti i primijeniti, te u odluci o otkazu ugovora o radu navesti odlučujuće kriterije. U konkretnom slučaju, a kako to pravilno navodi i drugostupanjski sud, po prethodnom pravilnom zaključku i prvostupanjskoga suda, tuženik nije na pouzdan način dokazao koji su kriteriji prilikom davanja otkaza Ugovora o radu primijenjeni i vrednovani prilikom usporedbe radnika, a koji kriteriji su i propisani Odlukom o kriterijima za utvrđivanje radnika za čijim radom prestaje potreba s time da se sukladno odredbi čl. 4. navedene Odluke isti sastoje od kriterija propisanih odredbom čl. 107. st. 3. ZR-a i dodatnih kriterija određenih od strane poslodavca te da je provedeno adekvatno i pravilno bodovanje. Stoga su i neosnovani revizijski navodi kako nisu trebale postojati bodovne liste za 22 radnika, a koje tuženik po pozivu prvostupanjskoga suda od 21. siječnja 2015. nije dostavio u spis.

19. Stoga su, pravilno sudovi u postupku koji je prethodio reviziji ocijenili da nisu bile ispunjene pretpostavke za donošenje odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju.

20. Zbog svega navedenog, valjalo je reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

Zagreb, 19. travnja 2022.

Predsjednica vijeća

Mirjana Magud, v.r.