REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 243/2017-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. Z. d.d., Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik A. S., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. a. d.o.o., Z., OIB …, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika W. o. V. I. G. d.d., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 1626/2014-3 od 22. veljače 2017. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-6807/2011 od 10. siječnja 2013., na sjednici vijeća održanoj 19. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

1.1. Drugostupanjskom je presudom potvrđena prvostupanjska presuda kojom je, u toč. I. izreke, odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 761.498,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 2.450,00 kn od 15. svibnja 2007. do isplate, na iznos od 488,00 kn od 17. studenog 2009. do isplate, a na iznos od 758.560,00 kn od 8. ožujka 2011. do isplate po stopi opisanoj u istoj toč. izreke, kao i za naknadu troškova postupka, također s pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate. Točkom II. izreke odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn kao neosnovan.

1.2. Drugostupanjskim je rješenjem odbačena tužiteljeva žalba podnesena protiv toč. II. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-6807/2011 od 10. siječnja 2013., kao nedopuštena.

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj, pozivom na odredbu čl. 497.a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), navodeći da reviziju podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se prihvati revizija i preinače nižestupanjske presude, podredno da se ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na reviziju nije podnesen.

4. Revizija nije osnovana.

5. U skladu s odredbom čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj je revizijski sud ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i to samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

6.1. Suprotno navodima revizije, drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, niti pak proturječi sama sebi ili razlozima presude, razlozi presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku. Nižestupanjski su sudovi dali jasne i neproturječne razloge za svoju odluku, koji revizijskim razlozima nisu dovedeni u sumnju (osobito po pitanju utvrđenja da na cesti, u trenutku obavljanja ophodnje, nije bilo otpalog branika na cesti, a u kojem smislu se navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka suštinski ističe).

6.2. U odnosu na revizijske navode da drugostupanjska presuda nije donesena u skladu sa čl. 8. ZPP, valja reći da je prema čl. 8. ZPP, pravo određivanja i ocjene dokaza pridržano za prvostupanjski sud i iznimno i za drugostupanjski sud u smislu čl. 373. a. ZPP (to u ovom postupku nije slučaj), a ocjena dokaza drugostupanjskog suda nije dovedena u sumnju, jer nema proturječja između obrazloženja drugostupanjske presude i izvedenih dokaza.

7. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 758.560,00 kn, u smislu čl. 208. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 i 88/01, dalje: ZOO), kojega je tužitelj isplatio D. B. 7. ožujka 2011. na ime naknade štete koju je imenovani pretrpio uslijed ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći koja se dogodila … 2003. te iznos od 2.450,00 kn kojega je tužitelj platio na ime troškova kombiniranog prometno-medicinskog vještačenja u predmetu koji se vodio kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pn- 4483/06, kao i iznos od 488,00 kuna na ime troškova vještačenja u navedenom predmetu, a za koji događaj tužitelji tvrdi da je odgovoran tuženik zbog neodržavanja te ceste.

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da među strankama nije bila sporna visina tužbenog zahtjeva, kao niti činjenica da se … 2003. dogodila predmetna prometna nezgoda (na način da je J. M. upravljao osobnim automobilom registarskih oznaka …, osiguranim policom obveznog osiguranja kod tuženika, a kretao se desnom prometnom trakom te je u cilju izbjegavanja otpalog branika NN vozila marke Audi došlo do zanošenja vozila te slijetanja na travnatu površinu, uslijed čega je desnim bočnim dijelom vozila udario i probio zaštitnu ogradu, a pri gibanju travnatom površinom došlo je do prevrtanja vozila, uslijed čega je putnik u vozilu D. B. ispao iz vozila te zadobio teške tjelesne ozljede),

- da je osiguranik tužitelja mogao uočiti prepreku u vidu prednjeg branika nepoznatog vozila na udaljenosti od najmanje 200 metara pa je čak i blagim prikočivanjem mogao zaustaviti svoje vozilo prije opisane prepreke i do štetnog događa ne bi došlo,

- da je spornom dionicom na kojoj se dogodila predmetna prometna nezgoda prošla ophodarska služba neposredno prije nezgode (približno 20-tak minuta) te da prilikom ophodnje nije uočen na kolniku otpali branik nepoznatog vozila marke Audi, a što je sve navedeno u putnom radnom listu … od 28. prosinca 2003., Dnevniku rada od 28. prosinca 2003. i ophodarskom dnevniku od 28. prosinca 2003.

9. Na temelju nižestupanjskih utvrđenja sudovi su odbili tužbeni zahtjev, obrazlažući da je ophodarska služba neposredno prije te nezgode prošla dionicom na kojoj se dogodio predmetni štetni događaj (oko 20 minuta prije nesreće) te da prilikom prolaska ophodarske službe predmetnom dionicom na kolniku nije bilo otpalog branika nepoznatog vozila marke Audi pa je ista u svemu postupala kako je to propisano odredbama članaka 10., 13., 14., 25. i 26. Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta („Narodne novine“ broj 25/98 i 162/98; dalje u tekstu: Pravilnik), odnosno članaka 10., 11., 14. 26. i 39. Pravila i tehničkih uvjeta za ophodnju javnih cesta („Narodne novine“ broj 111/99, dalje u tekstu: Pravila). Pritom sudovi smatraju da je u konkretnom slučaju tuženik obavio svoju obvezu održavanja autoceste na način da se osigura siguran i nesmetan promet vozila, u skladu s odredbama Pravilnika i Pravila, pa u konkretnom slučaju nema krivnje, odnosno odgovornosti tuženika za predmetni štetni događaj, na temelju odredbe čl. 6. Zakona o javnim cestama (Narodne novine broj 100/96, 76/98 i 27/01, dalje ZJC) i čl. 154. st. 1. ZOO. 10. I prema shvaćanju ovog suda pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je u konkretnom slučaju odbijen tužbeni zahtjev.

11.1. Odredbom čl. 154. st. 1. ZOO propisano je da tko drugome uzrokuje štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

11.2. Prema odredbi čl. 6. Zakona o javnim cestama ZJC, koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, Hrvatske ceste - društvo s ograničenom odgovornošću, za upravljanje, građenje i održavanje državnih cesta, H. a. - društvo s ograničenom odgovornošću, za upravljanje, građenje i održavanje autocesta, županijske uprave za ceste, Grad Z., odnosno korisnik koncesije, dužan je nadoknaditi štetu korisniku javne ceste, ako je šteta prouzrokovana stanjem javne ceste.

11.3. Odredbom čl. 14. ZJC propisano je da u poslove održavanja javnih cesta između ostalog spada i ophodnja te osiguranje uklanjanja oštećenih i napuštenih vozila i drugih stvari s javne ceste.

11.4. Čl. 14. st. 1. Pravila ophodnja se smatra obavljenom, ako je ophodarska dionica iz članka 10. ovih Pravila, prijeđena u oba smjera najmanje jednom u osam sati, odnosno jednom u dvanaest sati kada se ophodnja obavlja subotom, nedjeljom i blagdanom od 6,00 do 18,00 sati, sukladno čl. 11. st. 2. ovih Pravila.

12. Imajući na umu navedene propise te utvrđene činjenice da je oko 20 minuta prije predmetne prometne nezgode taj dio autoceste obilazio ophodar tuženika, na kojem dijelu autoceste nije uočio otpali branik, a tužitelj nije niti tvrdio niti dokazivao da bi tuženik, eventualno, imao bilo kakvih dojava o istome, time je tuženik ispunio svoju zakonsku obvezu ophodarske službe na autocesti u smislu odredbe čl. 14. ZJC pa u konkretnom slučaju, suprotno revizijskim navodima tužitelja i prema shvaćanju ovog suda, nema krivnje tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja, jer nije bilo propusta u održavanju prometnice, u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZOO, kako je to pravilno ocijenio drugostupanjski sud u pobijanoj odluci (tako i u odluci ovoga suda poslovni broj Rev 1350/15-2 od 11. srpnja 2018., Rev-1199/95-2 od 7. listopada 1998., Rev-1350/86 od 23. listopada 1986. PSP-33/91 i dr.).

13. Ostali revizijski navodi tužitelja su sadržajno činjenični prigovori koji se sastoje od iznošenja vlastitih zaključaka - suprotno činjeničnim utvrđenjima i zaključcima sudova u postupku koji je prethodio reviziji (je li bilo otpalog branika na cesti u trenutku ophodnje ili nije). Budući da se, u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP revizija ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navodi tužitelja u tom pravcu nisu uzeti u razmatranje.

14. Na osnovi svega izloženog, valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP i odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 19. travnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.