Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Poslovni broj Gž-2394/2021-2
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, po sucu pojedincu Dubravki Butković Brljačić, u pravnoj stvari tužitelja Z. H. d.o.o., P. Z. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Ž. & P. d.o.o. iz Z., protiv tuženice A. M. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćniku D. M., odvjetniku iz Z., radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Sv. Ivanu Zelini poslovni broj Povrv-938/2019-8 od 5. veljače 2021., 21. travnja 2022.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje točka I., III. i IV. izreke presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Sv. Ivanu Zelini poslovni broj Povrv-938/2019-8 od 5. veljače 2021.
II. Djelomično se prihvaća žalba tužitelja i preinačuje citirana presuda u točki II. izreke na način da se nalaže tuženici isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate na iznos od 100,00 kuna tekuće od 1. prosinca 2016. do 29. ožujka 2018. i zakonske zatezne kamate na iznos od 100,00 kuna tekuće od 1. studenoga 2017. do 29. ožujka 2018.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom u točki I. izreke u cijelosti je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. L. iz Z. poslovni broj Ovrv-4235/2018 od 16. ožujka 2018. Točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 100,00 kuna tekuće od 1. prosinca 2016. do 29. ožujka 2018. i zakonske zatezne kamate na iznos od 100,00 kuna tekuće od 1. studenoga 2017. do 29. ožujka 2018. Točkom III. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka kao neosnovan, dok je točkom IV. izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. veljače 2021. do isplate.
2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP), predlažući da se presuda preinači ili podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbenog postupka.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. U konkretnom slučaju radi se o postupku u sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a. Prema odredbi članka 467. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14), koja se primjenjuje pozivom na članak 117. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19), prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točki 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
6. Prvostupanjsku presudu kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
7. Iz stanja u spisu proizlazi da je predmet spora zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 200,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na ime dvije parkirališne karte od 14. listopada 2016 i 5. rujna 2017. za vozilo registarske oznake ...
8. U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud utvrđuje da je javni bilježnik I. L. 16. ožujka 2018. donijela rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-4235/2018, protiv kojeg je tuženica pravodobno podnijela prigovor u kojem je osporila tražbinu tužitelja navodeći da je ista u cijelosti podmirena. Također, utvrđuje da je tužitelj na ročištu održanom 18. siječnja 2021. naveo da je tuženica 29. ožujka 2018., odnosno nakon utuženja, podmirila iznos glavnice od 200,00 kuna, slijedom čega da nadalje potražuje zakonske zatezne kamate na iznos od 100,00 kuna tekuće od 1. prosinca 2016. do 29. ožujka 2018. i zakonske zatezne kamate na iznos od 100,00 kuna tekuće od 1. studenoga 2017. do 29. ožujka 2018., te trošak ovršnog postupka u iznosu od 141,70 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. ožujka 2018. do isplate, pa kako se konačni tužbeni zahtjev razlikuje od zahtjeva istaknutog u prijedlogu za ovrhu, primjenom odredbe članka 451. stavak 3. ZPP-a, odlučuje kao u točki I. izreke pobijane presude.
9. Nadalje, u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev, odnosno zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na podmirenu glavnicu, utvrđuje da je tužitelj tek na ročištu 18. siječnja 2021. povukao tužbeni zahtjev za iznos glavnice u iznosu od 200,00 kuna jer da je tuženica 29. ožujka 2018. podmirila glavnicu duga, ali da nije dostavio analitičku karticu iz koje bi bio razvidan datum podmirenja glavnice, slijedom čega, zaključuje da tužitelj, na kojem je teret dokaza, nije dokazao točan datum podmirenja glavnice, a time i osnovanost zahtjeva za isplatu zakonske zatezne kamate na glavnicu duga, slijedom čega odlučuje kao u točki II. izreke pobijane presude.
10. O troškovima parničnog postupka odlučuje kao u točki III. i IV. izreke pobijane presude, primjenom odredbi članka 154. stavka 1. i 155. ZPP-a.
11. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavka 2. u vezi članka 354. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od navedenih bitnih procesnih povreda, pa tako niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju tužitelj u žalbi posebno ukazuje, budući da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, te razlozi nisu nejasni i proturječni.
12. Međutim, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 100,00 kuna tekuće od 1. prosinca 2016. do 29. ožujka 2018. i zakonske zatezne kamate na iznos od 100,00 kuna tekuće od 1. studenoga 2017. do 29. ožujka 2018.
13. Odredbom članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.
14. Sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, a budući da je u konkretnom slučaju nesporno da je tuženica glavnicu duga platila sa zakašnjenjem, ista je dužna tužitelju platiti zakonske zatezne kamate, i to od dospijeća tražbine pa do dana podmirenja, pri čemu okolnost što je tužitelj tek na ročištu 18. siječnja 2021. obavijestio da je tuženica glavnicu duga podmirila 29. ožujka 2018., odnosno nakon skoro 3 godine, a koji datum podmirenja tužena nije osporila, ne utječe na osnovanost zahtjeva za isplatu te tražbine, već eventualno na obvezu tuženice na isplatu troška parničnog postupka.
15. Stoga, budući da među strankama nije sporno da tražbina zakonskih zateznih kamata na iznos plaćene glavnice nije podmirena, te da tuženica nije osporila datum podmirenja glavnice, valjalo je odlučiti kao u točki II. izreke ove presude, te obvezati tuženicu na isplatu zakonske zatezne kamate na iznose glavnice od dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana podmirenja pojedinog iznosa glavnice.
16. U konačnici, iako je, a s obzirom na ranije navedeno, tužitelj djelomično uspio u sporu, isti je uspio samo u neznatnom dijelu svog zahtjeva, odnosno u odnosu na sporednu tražbinu zakonskih zateznih kamata, slijedom čega je, u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka valjalo, primjenom odredbe članka 154. stavka 5. ZPP- a, a u odnosu na povučeni dio tužbe za isplatu glavnice duga, primjenom odredbe članka 158. stavka 1. ZPP-a, budući da je u tom dijelu tužbu povukao skoro 3 godine nakon podmirenja, odlučiti na isti način.
17. Isto tako, tužitelj je sa žalbom uspio u razmjerno neznatnom dijelu u odnosu na koji nisu nastali posebni troškovi, pa je stoga, primjenom odredbe članka 154. stavka 3. i članka 155. ZPP-a, zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška odbijen kao neosnovan.
U Rijeci, 21. travnja 2022.
Sudac
Dubravka Butković Brljačić, v.r.
