Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 77 Gž-2296/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Tomislava Aralice kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Diane Preglej i Suzane Radaković, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz R., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica A. S., odvjetnica u R., protiv tuženika O. b. d.d. S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica K. P. K., odvjetnica iz Odvjetničkog društva K., K. i partneri d.o.o. R., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-900/2020-9 od 19. siječnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 19. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-900/2020-9 od 19. siječnja 2021.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom 1. izreke utvrđena ništetnom i bez pravnog učinka ugovorna odredba u Ugovora o kreditu sklopljenom dana 8. ožujka 2007. između tužitelja M. M. i tuženika kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo sadržana u čl. 3. st. 3. citiranog ugovora i koja glasi: "primjena kamatnih stopa vrši se izmjenama i dopunama Odluke o kamatama banke na čiju primjenu korisnik kredita bezuvjetno pristaje."

Pod točkom 2. izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju novčani iznos od 12.691,18 kn sa zateznim kamatama po stopi koja se od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. određivala uvećanjem za pet postotnih poena eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu te po stopi koja se od 1. kolovoza 2015. do isplate određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koje kamate teku od dospijeća svakog pojedinačno navedenog iznosa pa do isplate, sve u roku 15 dana, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Pod točkom 3. izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 9.125,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. siječnja 2021. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok je za više zatraženi parnični trošak zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) te predlaže pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredbe čl. 3. st. 3. Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka dana 8. ožujka 2007. u kojoj je ugovorena promjenljivost kamatne stope sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke, te za isplatu iznosa od 12.691,18 kn sa zakonskom zateznom kamatom, a na ime vraćanja preplaćenog iznosa ugovorne kamate.

6. Osnovani su žalbeni navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354 .st. 2. t. 11. ZPP-a jer su izostali jasni i dostatni razlozi o određenim odlučnim činjenicama.

7. No, koristeći ovlaštenje iz odredbe čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP-a ovaj sud je odlučio povrede otkloniti i donijeti presudu kao u izreci.

8. U tijeku prvostupanjskog postupka je kao nesporno utvrđeno:

- da su stranke sklopile Ugovor o kreditu dana 8. ožujka 2007. kojim je tuženik stavio na raspolaganje tužitelju novčani iznos od 180.000,00 kn, kako je to određeno u čl. 1. istog ugovora (list 6-9 spisa), a koji iznos se tužitelj obvezao vratiti za 10 godina u 120 mjesečnih anuiteta,

- da je u čl. 3. Ugovora određeno da je kamatna stopa promjenjiva i u trenutku ugovaranja iznosi 8,99% godišnje te da će se promjena kamatnih stopa vršiti izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke na čiju primjenu korisnik kredita bezuvjetno pristaje,

- da je tužitelj otplatio kredit 15. ožujka 2017.,

- da je tuženik u više navrata mijenjao kamatne stope i o tome obavještavao tužitelja,

- da se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetu poslovni broj P- 1401/12 vodio postupak radi zaštite kolektivnih prava i interesa predmet kojeg postupka je bila zaštita potrošača od korištenja dvije ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo: odredbe o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana za švicarski franak i odredbe kojom je ugovorena redova kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke,

- da je predmetni postupak pravomoćno okončan na način da je presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-249/14 od 9. travnja 2015. utvrđeno da je, između ostalih, i tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim odlukama banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača čime da je "tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( NN-96/03 ) u razdoblju od 10. rujna 2003. g. do 06. kolovoza 2007. g. i to čl. 81., 82. i 90. a od 07. kolovoza 2007. g. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( NN.79/07, 125 /07 i dr. ) i to čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima."

9. Nadalje, sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude navodi:

- da se temeljem odredbe čl. 502.c. ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava da se određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi te će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati,

- da se u ovom postupku tužitelj pozvao na utvrđenja iz parnice povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa okončane u odnosu na utvrđenja o ugovorenim promjenjivim kamatnim stopama presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014., koja je u tom dijelu potvrđena presudom Vrhovnog suda RH broj Rev-249/14 od 9. travnja 2015.,

- da neosnovano tuženik smatra da se utvrđenja iz navedenih presuda u kolektivnim sporovima ne mogu primijeniti na kunske kredite kakav je i predmetni jer se povreda kolektivnih prava i interesa navedenih u tim odlukama odnosi na sve kredite bez obzira na valutu, a ne samo na kredite u kojima je glavnica bila vezana uz švicarski franak.

10. Tuženik u žalbi ističe da se sud pogrešno pozvao na odredbu čl. 502.c ZPP-a prema kojoj je sud u parnicama za naknadu štete ili isplatu vezan za utvrđenja iz kolektivnog spora.

11. No, iako se učinci odluka donesenih u kolektivnom sporu Udruge Franak ne odnose na tužitelja, koji je bio korisnik kredita u kunama, tim su odlukama postavljeni standardi za ocjenu ništetnosti po odredbama Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. ("Narodne novine", br. 96/03, 46/07 i 79/07 – dalje: ZZP/03).

12. U pobijanoj odluci je sud prvog stupnja, pored toga što se pozvao na učinke kolektivne tužbe primjenom odredbe čl. 502.c. ZPP-a, paušalno naveo da ništavost ugovorne odredbe slijedi i iz činjenice što se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, što je ta odredba teško razumljiva i suprotna je načelu savjesnosti i poštenja te uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a ovo stoga što je u trenutku sklapanja predmetnog ugovora kamatna stopa bila 8,99% godišnje te se povećala maksimalno za 1,64%, no imajući u vidu razdoblje na koje je podignut kredit (sedam godina) i njegov iznos od 180.000,00 kn, prvostupanjski sud je stajališta da je ispunjen uvjet znatne neravnoteže na štetu potrošača. Pritom je ostala nejasna i neobrazložena korelacija između roka vraćanja kredita i njegovog iznosa te povećanja kamatne stope i zaključka o postojanju znatne neravnoteže.

13. Ovdje valja istaknuti da je iz čl. 2. st. 2.3. Ugovora vidljivo da je isti sklopljen na 10 (deset) godina, a ne na sedam kako je to pogrešno naveo prvostupanjski sud.

14. Žalitelj osporava da je u konkretnom slučaju odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

15. U ovoj pravnoj stvari je u odluci ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž- 3241/19-2 od 19. svibnja 2020. (list 86-92 spisa) dana uputa sudu prvog stupnja kako je potrebno, da bi se u ovoj pravnoj stvari moglo na valjani način ocijeniti je li tužbeni zahtjev osnovan, utvrditi sljedeće:

- da se radi o ugovoru sklopljenom od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008.,

- da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke,

- da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo,

- da je odredba i/ili nejasna, i/ili teško razumljiva i/ili teško uočljiva, kao i

- da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

16. Ovdje valja istaknuti da prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude nije ni spomenuo da je saslušao tužitelja niti je ocijenio njegov iskaz.

17. Iz iskaza tužitelja, danog na ročištu održanom 7. prosinca 2020. (list 101-102 spisa), proizlazi da je predmetni kredit podigao kao nenamjenski jer u to vrijeme nije mogao uzeti stambeno-građevinski kredit, a namjera mu je bila upotrijebiti novčana sredstva za izgradnju kuće; da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a sa službenicom banke nije razgovarao o tome na koji način i zašto se kamatna stopa mijenja, to jest temeljem kojih parametara; da je, nakon što je kamatna stopa narasla preko 10%, odlazio u banku pitati o čemu se radi, a oni su mu rekli da je to tako. 18. Opisani iskaz tužitelja je životan i logičan te u skladu sa svim drugim provedenim dokazima pa ga valja ocijeniti iskrenim i točnim, a na temelju njega zaključiti da stranke nisu pregovarale o odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, što također proizlazi i iz činjenice da se radilo o tipskim ugovorima koje je sačinio tuženik. 19. Iz sadržaja samog Ugovora je vidljivo da je sklopljen 8. ožujka 2007. te da je u čl. 3. st. 3. ugovoreno plaćanje redovne kamate koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke, kao i da ugovorna kamata na dan sklapanja Ugovora iznosi 8,99% godišnje.

20. Dakle, ugovorena je promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke, a o toj odredbi se nije pregovaralo.

21. Tuženik osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o znatnoj neravnoteži, navodeći se radilo o povećanju kamatne stope za maksimalno 1,6% i smatrajući da je došlo do minimalnog povećanja kamatne stope te ističe da su razlike za pojedine mjesece maksimalno 50,00 kn, a u pojedinim mjesecima i znatno manje (6,47 kn u prosincu 2016, 4,88 kn u siječnju 2017., 2,72 kn u veljači i 1,21 kn u ožujku 2017.).

21.2. Međutim, iz opsežne sudske prakse županijskih sudova u Republici Hrvatskoj proizlazi da visina novčanog iznosa razlike između plaćene ugovorne kamate i početne ugovorne kamate nije odlučna za ocjenu postojanja znatne neravnoteže između ugovornih strana. Tako je, primjerice, u odluci Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1289/2020-2 od 2. lipnja 2021. (kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u kojoj je prihvaćen tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi te zahtjev za isplatu iznosa od 2.424,40 kn), izražen stav da su odredbe o kamatnoj stopi u dijelu preko visine koja je ugovorena u samom trenutku sklapanja ugovora nepoštene, s obzirom da iste suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Dakle, drugostupanjski sud je ocijenio da postoji znatna neravnoteža na štetu potrošača, iako razlika u otplati kredita između redovne početne kamatne stope i kasnijih kamatnih stopa promijenjenih jednostranim odlukama tuženika prema otplatnim planovima ukupno iznosi (svega) 2.458,05 kn.

21.3. Stoga, sama činjenica da tužitelj prilikom sklapanja ugovora o kreditu nije mogao sagledati opseg svoje obveze jer nije mogao predvidjeti način kretanja kamatne stope (pri čemu na sadržaj ugovora kojim se tražio njegov bezuvjetni pristanak na promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukama o kamatama Banke, nije mogao utjecati) uzrokovala je upravo takvu, znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja (tako i u presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3064/2021-2 od 24. siječnja 2022.).

22. Nadalje, žalitelj tvrdi da je sporna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi bila jasna, uočljiva i lako razumljiva.

22.1. Ovdje valja reći da je u presudi poslovni broj C-26/13 od 30. travnja 2014., u odnosu na tumačenje i primjenu čl. 4. st. 2. Direktive 93/13/EEZ, izraženo stajalište prema kojem se čl. 4. st. 2. Direktive 93/13/EEZ treba tumačiti na način "da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva, što u ovom konkretnom slučaju znači da u ugovoru moraju na transparentan način potrošaču biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora odnosno općih uvjeta poslovanja koje se na to odnose tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze."

22.2. Dakle, unatoč tome što je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi bila gramatički razumljiva i uočljiva, ona je ipak bila nejasna jer tužitelj kao potrošač nije mogao razumjeti doseg te odredbe niti predvidjeti ekonomske posljedice koje iz takve odredbe proizlaze za njega.

22.3. Stoga su sporne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP-a.

23. Nadalje, tuženik opetovano ističe da je osnovan njegov prigovor zastare.

23.1. Sud prvog stupnja je pravilno otklonio tuženikov prigovor zastare pozivom na pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH zauzeto na sjednici Građanskog odjela dana 30. siječnja 2020. da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

24. Slijedom svega navedenoga i na temelju odredbe čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP-a je valjalo odlučiti kao pod točkom I izreke ove presude.

25. S obzirom da tuženik u žalbenom postupku nije uspio, to je temeljem čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 2. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troška za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu (točka II izreke).

26. Na kraju, sudu prvog stupnja se skreće pozornost na odredbu čl. 108. st. 1. Sudskog poslovnika ("Narodne novine", br. 37/14, 49/14, 8/15, 35/15, 45/16, 29/17, 33/17, 34/17, 57/17, 101/18 i 81/19) prema kojoj se prilozi uz pojedina pismena ulažu u spis zajedno s pismenom na koje se odnose. Prilozi se označavaju poslovnim brojem i podbrojem odgovarajućeg pismena uz stavljanje rednih brojeva (1., 2., 3., ...) na svaki prilog posebno.

Dakle, prilozi se uvezuju u spis iza pismena na koje se odnose te se označavaju poslovnim brojem i podbrojem (na koji način je omogućeno jednostavno i pregledno obavljanje uvida u spis), a ne stavljaju se u omotnicu kako je to pogrešno učinio prvostupanjski sud.

U Zagrebu 19. travnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Tomislav Aralica, v.r.