Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-183/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Tatjani Radaković Bašić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja E. o. d.d., Z., OIB: …, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu G. & partneri iz Z., protiv tuženika B. P. d.o.o., Z., OIB:…, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-6405/18-35 od 15. siječnja 2021., 19. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-6405/18-35 od 15. siječnja 2021.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos u visini 15.014,62 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 09.06.2015. godine do isplate kao i naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 8.675,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. 01. 2021. godine do isplate, sve prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, sve to u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žali se tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi da vještak u svom nalazu nije decidirano naveo da osiguranik nije mogao pravovremenom reakcijom izbjeći nastanak štetnog događaja. Čak nije niti naveo da li je osiguranik vozio brzinom u skladu s ograničenjem, a isto tako nije naveo ni da li je postupao s dužnom pažnjom u vožnji, odnosno da li je i na koji način mogao izbjeći prometnu nesreću, tim više što iz zapisnika proizlazi da je bila noć, bez javne rasvjete. Također, s obzirom na zapisnik i drugu dokumentaciju dostupnu u spisu vještak nije naveo da li su i neke druge okolnosti odlučne za mogućnost izbjegavanja štetnog događaja, a zbog čega je navedeni nalaz nepotpun, te se ne može sa sigurnošću utvrditi u kojoj mjeri je korisnik doprinio nastanku štetnog događaja, a ukoliko nije trebalo je to u nalazu jasnije navesti. Također u nalazu nije navedena brzina kojom se kretalo vozilo tužitelja, a niti je navedeno koje je ograničenje brzine na navedenoj prometnici i da li je vozač s obzirom da je bila noć bez javne rasvjete, trebao voziti sporije. Dakle, tuženik u bitnom osporava vještački nalaz i mišljenje vještaka prometne struke dipl. ing. Z. I.. U žalbi predlaže da drugostupanjski sud usvoji njegovu žalbu, ukine presudu i vrati na ponovno odlučivanje, odnosno preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pravilnost i zakonitost pobijane presude povodom žalbe tuženika i po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), ovaj sud utvrđuje da u donošenju pobijane presude i postupku koji joj je prethodio nije počinjena niti jedna od bitnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a.

6. Posebno nije počinjena bitna povreda odredaba ZPP-a iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje tuženik, budući pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Razlozi dani o odlučnim činjenicama su jasni i razumljivi, te utemeljeni na rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka.

7. Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, budući je sud prvog stupnja proveo sve dokaze predložene po strankama, pa se stoga ne može sa uspjehom niti isticati prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Odredbom članka 8. ZPP-a propisano je koje će činjenice uzeti kao dokazane sud odlučuje prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

9. Izvedene dokaze sud prosuđuje po slobodnom uvjerenju, ali je dužan stečeno uvjerenje opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu.

10. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja je pravilno ocijenio izvedene dokaze, te je svoje zaključke opravdao logičnim i uvjerljivim razlozima koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom štete nastale na teretnom vozilu reg. oznake ZG …, koje je policom kasko osiguranja bilo osigurano kod tužitelja, a koja šteta je nastala u prometnoj nezgodi 20. travnja 2015. u mjestu G., na kolniku DC-1, kod 12 km i 300 m, uslijed naleta vozila osiguranika tužitelja na divljač koja je na kolnik istrčala iz šume, u iznosu od 15.014,00 kuna i koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku.

12. Analizom svih provedenih dokaza u postupku i ocjenom istih u smislu odredbe članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio sljedeće pravno relevantne činjenice:

- da se 20. travnja 2015. dogodila prometna nezgoda na način da je vozilo osiguranika tužitelja naletjelo na srnu koja je iz šume istrčala na kolnik,

- da tuženik tijekom postupka nije osporio niti mjesto štetnog događaja, kao ni činjenicu da mjesto štetnog događaja predstavlja mjesto na kojem djeluje tuženik kao lovačka udruga koja je kao vlasnik divljači po štetnom događaju, divljač i preuzeo,

- da sud na okolnost činjenice nastanka štetnog događaja, pasivne i aktivne legitimacije nije niti provodio daljnje dokazne prijedloge, a što nije bilo niti potrebno s obzirom na naprijed utvrđene činjenice,

- da je tuženik u odgovoru na tužbu osporio svoju odgovornost, a time osnovu i visinu tužbenog zahtjeva,

- da iz Zapisnika o očevidu proizlazi da se prometna nezgoda dogodila na prometnici DC-01 u rijetko naseljenom mjestu, na području PU Ličko-senjske i to na cesti koja je ravna, asfaltirana, slabo osvjetljenja, bez opreme u vidu prometnih znakova, a u vrijeme štetnog događaja bila je suha, te je na istoj utvrđen slab promet,

- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka ing. Z. I., čiju vjerodostojnost stranke tijekom postupka nisu osporile, proizlazi da je naletna brzina vozila osiguranika tužitelja na srndaća oko 50 – 60 km/h, a pri tako utvrđenoj naletnoj brzini, uzimajući u obzir uvjete na kolniku (suh), te prosječno usporenje, zaustavni put vozila osiguranika tužitelja iznosio je 33,5 m,

- da iz nalaza i mišljenja istog vještaka nadalje proizlazi da budući je širina kolnika na mjestu prometne nezgode iznosila 6,8 m, to je prednji dio vozila osiguranika tužitelja, a u trenutku pojave srndaća koji se mogao kretati od lijeva u desno, brzinom od 20 km/h, od mjesta naleta na srndaća bio udaljen za oko 13,8 m, a pri tako utvrđenim parametrima brzine kretanja vozila osiguranika tužitelja i divljači, smjera kretanja divljači, zatim širine i stanja kolnika, osiguranik tužitelja mogao je kočenjem zaustaviti vozilo da se prethodno kretao brzino od 30 km/h.

13. Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud pravilno utvrđuje i zaključuje da iz dinamike kretanja osiguranika tužitelja nije nađeno da bi isti postupio protivno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ br. 67/08, 74/11, 80/13 i 92/14, dalje: ZOSPC) jer je upravljajući vozilom kroz rijetko naseljeno mjesto, brzinom od oko 50-60 km/h, sredinom kolnika namijenjenog za njegov smjer kretanja, postupio sukladno odredbama ZOSPC-a kojima je regulirana brzina kretanja teretnih vozila u mjestu koja ne predstavljaju naselje. Imajući u vidu navedeno, a budući da na navedenoj prometnici nije postavljen prometni znak upozorenja „divljač na cesti“, to osiguranik tužitelja nije niti mogao biti upoznat sa činjenicom da ulazi na dio prometnice koja je u ingerenciji lovačke udruge tuženika, čime sud ne nalazi da bi osiguranik tužitelja upravljajući vozilom brzinom od oko 50-60 km/h postupio protivno odredbi članka 51. u vezi odredbe članka 12. – 18. ZOSPC-a. Dakle, kako je osiguranik tužitelja mogao izbjeći nalet na divljač samo u slučaju da se kretao brzinom do 30 km/h što je, a obzirom da na prometnici nije bio postavljen prometni znak koji bi upozoravao na bilo kakvu opasnost, i protivno odredbi članka 51. stavak 4. ZOSPC-a, to je tuženik, koji u smislu odredbe članka 219. u vezi odredbe člankom 221. ZPP-a nije dokazao da je postupio u smislu odredaba Zakona o lovstvu („Narodne novine“ br. 140/05, 75/09 i 14/14) kojima su propisane mjere za sprječavanje štete od divljači, a niti da je zatražio postavljanje prometnog znaka upozorenja „divljač na cesti“ u smislu odredaba Odluke o ustanovljenju lovišta, odgovoran je za nastanak predmetne prometne nezgode, a time i štete na vozilu osiguranika tužitelja u smislu odredbe članka 1063. i čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08 i 78/15 dalje: ZOO).

14. Kako je nalazom i mišljenjem sudskog vještaka utvrđena šteta na vozilu osiguranika tužitelja u visini 16.334,62 kuna, odnosno u iznosu većem od iznosa koji je tužitelj temeljem Police kasko osiguranja isplatio svom osiguraniku, a kako je to i utvrđeno uvidom u Policu kasko osiguranja, zatim uvidom u Sporazum o izvansudskoj nagodb,i te Potvrdama o izvršenom plaćanju od 05. i 09. lipnja 2015., tako je tuženika u smislu odredbe članka 963. ZOO-a, valjalo obvezati da tužitelju isplati iznos u visini od 15.014,62 kuna. Na tako dosuđen iznos tužitelju su temeljem odredbe članka 963. i članka 29. ZOO-a, dosuđene i zakonske zatezne kamate tekuće od 09. lipnja 2015., odnosno od dana izvršene zadnje uplate, pa sve do isplate.

15. Ovaj sud u cijelosti prihvaća utvrđeno činjenično stanje, pravne zaključke i primjenu materijalnog prava od strane suda prvog stupnja, budući isto žalbeni navodi tuženika nisu doveli u dvojbu u bilo kojem segmentu.

16. Naime, o svim spornim pitanjima sud je dao valjane razloge utemeljene na naprijed navedenom utvrđenom činjeničnom stanju.

17. Dakle, sud je pravilno utvrdio osnov i visinu štete nastale osiguraniku tužitelju, te odgovornost tuženika za predmetnu štetu.

18. Prema tome, suprotno žalbenim navodima tuženika, obzirom na utvrđeno činjenično stanje, osiguranik tužitelja, tužitelj nije mogao pravovremenom reakcijom izbjeći nastanak štetnog događaja, a isto tako iz provedenih dokaza proizlazi da je vozio brzinom u skladu s ograničenjem, te je postupao s dužnom pažnjom.

19. Među strankama nije sporno da navedenoj prometnici nije postavljen prometni znak upozorenja "divljač na cesti", slijedom čega proizlazi da osiguranik tužitelja nije niti mogao biti upoznat sa činjenicom da ulazi na dio prometnice koja je u nadležnosti lovačke udruge tuženika, čime osiguranik tužitelja upravljajući vozilom brzinom od oko 50-60 km/h, nije postupio protivno odredbi članka 51. u vezi članka 12. - 18. ZOSPC-a. Prema tome, osiguranik tužitelja je mogao izbjeći nalet na divljač, a kako je to pravilno utvrdio i zaključio prvostupanjski sud samo da se kretao brzinom do 30 km/h, što je s obzirom da na prometnici nije bio postavljen prometni znak koji bi upozoravao na bilo kakvu opasnost i protivno odredbi članka 51. stavak 4. ZOSPC-a. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tuženik sukladno odredbi članka 219. u vezi odredbe članka 221. a. ZPP-a, nije dokazao da je postupio u smislu odredbe Zakona o lovstvu, kojim su propisane mjere za sprečavanje štete od divljači, a niti da je zatražio postavljanje prometnog znaka upozorenja "divljač na cesti" u smislu odredaba Odluke u ustanovljenju lovišta. Dakle, tuženik je odgovoran za nastanak predmetne prometne nezgode, a samim time i za štetu na vozilu osiguranika tužitelja u smislu odredbi članka 1063. i članka 1064. ZOO-a.

20. Visina štete na vozilu osiguranika tužitelja, također je pravilno utvrđena nalazom i mišljenjem sudskog vještaka u visini od 16.334,62 kune, odnosno u iznosu većem od iznosa koji je tužitelj temeljem police kasko osiguranja isplatio svom osiguraniku.

21. Dakle, suprotno svim žalbenim navodima tuženika, slijedom naprijed navedenog proizlazi da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i na isto pravilno primijenjeno materijalno pravo, kada je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja, s time da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, kako ni one na koje se tuženik poziva u svojoj žalbi.

22. Pravilna je odluka o parničnom trošku kako po osnovu tako i po visini, pravilno je obrazložena i utemeljena na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. stavak 1. ZPP-a.

23. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, potvrditi presudu suda prvog stupanja.

U Gospiću, 19. travnja 2022.

Sutkinja:

Tatjana Radaković Bašić, v.r.