Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: 4 Kž I-22/2022-5
6 Ik I-844/2021-21
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, kao predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića i Vlaste Patrčević Marušić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kazneno izvršnom predmetu prema osuđeniku Z. F., odlučujući o žalbi osuđenika podnijetoj protiv rješenja sutkinje izvršenja Županijskog suda u Varaždinu, broj Ik I-844/2021-9 od 15. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj 19. travnja 2022.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba osuđenika Z. F. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem sutkinje izvršenja ovoga suda osuđenik Z. F. upućen je na izdržavanje kazne zatvora u trajanju od jedne godine na koju je osuđen presudom koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj KO- 1330/2013-65 od 11. svibnja 2015., djelomično potvrđene presudom i rješenjem Županijskog suda u Šibeniku broj Kž-131/2015 od 10. prosinca 2015. zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 4. u vezi st. 1. KZ/97, uz uračunavanje vremena provedenog u istražnom zatvoru. S obzirom na to da se osuđenik nalazi na izdržavanju kazne zatvora u Kaznionici u Lepoglavi, određeno je da će predmetnu kaznu zatvora izdržavati nakon isteka kazne koju trenutno izdržava.
2. Protiv tog rješenja žalbu je pravodobno podnio osuđenik po opunomoćeniku I. S., odvjetniku, zbog, iako označava sve žalbene razloge, isključivo povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da vijeće ovog suda preinači pobijano rješenje i obustavi izvršavanje kazne zatvora osuđeniku.
3. Žalba nije osnovana.
4. Žalitelj navodi kako smatra da je nastupila zastara izvršavanja kazne zatvora u trajanju od 1 godine i da je stoga na njegovu štetu povrijeđen kazneni zakon u pitanju 6 Ik I-844/2021-21 iz čl. 469. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08). Žalitelj, sukladno pobijanom rješenju, iznosi kronologiju tijeka kaznenog postupka u predmetu KO-995/2008, u kojem je osuđenik pravomoćno osuđen u odsutnosti na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 8 mjeseci, presudom koju čine presuda prvostupanjskog suda i presuda Županijskog suda u Zagrebu Kž-1715/10 od 1. veljače 2011. Osuđenik je izručen iz Švicarske Konfederacije 16. studenoga 2012. radi izvršavanja ove kazne. Prvostupanjski je sud na zahtjev osuđenika dopustio obnovu kaznenog postupka rješenjem od 18. ožujka 2013., Kv-107/2013. U ponovljenom postupku, presudom označenom pod 1. prvostupanjski je sud u cijelosti ostavio na snazi raniju presudu, no presudom i rješenjem Županijskog suda u Šibeniku Kž-131/2015 od 10. prosinca 2015. djelomično je potvrđena pobijana presuda u toč. 1) zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 4. u vezi st. 1. KZ/97 za koje je osuđenik osuđen na kaznu zatvora od 1 godine, dok je za drugo istovrsno kazneno djelo presuda ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje pred prvostupanjskim sudom. Žalitelj smatra da je obnovljeni kazneni postupak u odnosu na postupak u kojem je osuđen u odsutnosti, isti kazneni postupak, u kojem se samo odlučuje da li se ranija presuda ostavlja na snazi ili ne i da takvo tumačenje proizlazi iz odredbe čl. 508. ZKP/08. Stoga drži da u konkretnom slučaju rok zastare izvršavanja kazne valja računati od pravomoćnosti ranije presude, dakle od 1. veljače 2011., jer je u obnovljenom postupku pravomoćnom presudom održana na snazi ranija presuda. Prema čl. 83. st. 1. alineja 6. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11) rok zastare za izrečenu kaznu zatvora do 1 godine iznosi 6 godina, pa je tako zastara izvršenja kazne nastupila 1. veljače 2017. U prilog takvom tumačenju, žalitelj se poziva na rješenje suca izvršenja Županijskog suda u Zagrebu broj Ik I-1289/19 od 20. studenoga 2019., tvrdeći da je u istome izraženo stajalište da se zastara izvršenja računa od pravomoćnosti presude kojom je u obnovljenom postupku stavljena izvan snage ranija pravomoćna presuda, što u konkretnom predmetu nije slučaj.
5. Žalitelj, iznoseći, ukratko citiranu, žalbenu argumentaciju, nije u pravu. Ovo iz razloga jer ispušta iz vida da presuda donijeta u postupku provedenom u odsutnosti osuđenika postaje pravomoćna i može se izvršiti, tek pod suspenzivnim uvjetom da takav osuđenik ne podnese zahtjev za obnovu postupka ili propusti rok od godine dana od saznanja za presudu za podnošenje tog zahtjeva. To proizlazi iz odredbe čl. 508. st. 3. ZKP/08 da osuđenik kojem je suđeno u odsutnosti može i izvan uvjeta iz čl. 498. i čl. 501. ZKP/08 zatražiti obnovu kaznenog postupka. U konkretnom je predmetu osuđeniku najprije suđeno u odsutnosti, donijeta je pravomoćna presuda KO-995/08, osuđenik je izručen i tada je, saznavši za presudu, zatražio obnovu kaznenog postupka. Po pravomoćnosti rješenja kojim je dopuštena obnova Kv- 107/2013 od 18. ožujka 2013., na temelju čl. 507. st. 5. ZKP/08 obustavljeno je izvršenje kazne zatvora, rješenjem Kv-107/2013 od 17. travnja 2013. i protiv osuđenika je određen istražni zatvor. Već od navedenog vremena nije mogla teći zastara izvršenja kazne zatvora, koja je prestala egzistirati, odnosno prestala je egzistirati ovlast za izvršenje kazne zatvora, jer je obustavom izvršenja otpalo svojstvo izvršnosti ranije presude. Donošenjem nove presude i činjenicom da je nastupila pravomoćnost iste, u dijelu u kojem je ta presuda potvrđena presudom Županjskog suda u Šibeniku broj Kž-131/2015 od 10. prosinca 2015., dakle u odnosu na izrečenu kaznu zatvora od 1 godine za kazneno djelo iz čl. 224. st. 4. u vezi st. 1.
6 Ik I-844/2021-21
KZ/97, od tog je trenutka počela teći zastara izvršenja te kazne. Drugačije tumačenje, kakvo je izloženo u žalbi, jednostavno ne proizlazi iz citiranih odredbi ZKP/08 i KZ/11 i značenja odredbi o obnovi kaznenog postupka. Konkretna vrsta obnovljenog postupka omogućava osuđeniku koji je osuđen u odsutnosti, ponavljanje suđenja u njegovoj prisutnosti, ostvarenjem osnovnih načela pravičnog suđenja, načela kontradiktornosti i njegova konfrontacijskog prava. Tek po pravomoćnosti presude kojom se ranija presuda in absentia ostavlja na snazi (potpuno ili djelomično) ili stavlja izvan snage (potpuno ili djelomično) i nastupa pravomoćnosti iste, ako je u pitanju osuda na kaznu zatvora počinje teći zastara izvršenja kazne zatvora. Dakle, tek pravomoćnošću presude KO-1330/13-65 od 11. svibnja 2015., koja je nastupila 10. prosinca 2015., osuđeniku je pravomoćno izrečena kazna zatvora od 1 godine, koja prije te presude nije niti samostalno egzistirala, te je tek tada mogla početi teći zastara. KZ/11 ne poznaje institut prekida zastare, niti više poznaje relativnu i apsolutnu zastaru, već je rok zastare jedinstven i za konkretnu kaznu, prema čl. 83. st. 1. alineja 6. KZ/11, iznosi 6 godina. Taj je rok trebao isteći 10. prosinca 2021., ali zbog činjenice da se osuđenik nalazi na izdržavanju druge kazne zatvora, prema podacima Kaznionice u Lepoglavi, to se nije dogodilo. Naime, za vrijeme izdržavanja kazne zatvora zastara izvršenja kazne ne teče prema čl. 84. st. 3. KZ/11, što se dakako odnosi na zastaru izvršenja kazne koja je različita od one koja se izvršava. Drugačije tumačenje dovelo bi do apsurdnog zaključka. Budući da se osuđenik Z. F., prema podacima Kaznionice u Lepoglavi (str. 67), nalazi na izdržavanju kazne zatvora od 13. svibnja 2020. pa nadalje, a prije toga bio je u istražnom zatvoru, to zastara izvršenja konkretne kazne zatvora po presudama Općinskog kaznenog suda u Zagrebu KO-1330/13-65 od 11. svibnja 2015. i Županijskog suda u Šibeniku broj Kž-131/2015 od 10. prosinca 2015. ne teče od tog datuma. Stoga rok zastare nije istekao niti je mogao isteći, pa u pobijanom rješenju nije ostvarena povreda kaznenog zakona. Na drugačiji zaključak ne upućuje rješenje na koje se žalba poziva jer se kod obnove kaznenog postupka rok izvršenja kazne ne računa drugačije zavisno od toga da li je ranija presuda ostavljena na snazi ili stavljena izvan snage, u potpunosti ili djelomično. Naprotiv, jedino je moguće tumačenje da zastara izvršenja presude donijete u obnovljenom postupku teče od njezine pravomoćnosti. Stoga nije osnovana žalba osuđenika protiv pobijanog rješenja po osnovi povrede kaznenog zakona.
6. Odgovarajućom primjenom odredbe čl. 494. st. 4. ZKP/08 ispitujući pobijanu odluku po službenoj dužnosti zbog povrede iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, da li je rješenje donijelo ovlašteno tijelo i da li je na štetu osuđenika povrijeđen kazneni zakon (materijalno pravo), te povrede nisu ustanovljene, pa je stoga valjalo temeljem čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, odbiti kao neosnovanu žalbu osuđenika Z. F. donošenjem rješenja kao u izreci.
U Varaždinu 19. travnja 2022.
Predsjednik vijeća
Rajko Kipke
