Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž-154/2022-2

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Tihani Pivac, na temelju nacrta odluke kojeg je izradila viša sudska savjetnica Ana Buklijaš, u pravnoj stvari tužitelja D. S. iz N., OIB: …, zastupanog po punomoćnici odvjetnici M. Ć. iz N., protiv tuženika P. d.d. iz Z., OIB: …, Poslovnica K., zastupane po punomoćniku odvjetniku H. M. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Kutini pod poslovnim brojem P- 137/20-6 od 3. studenog 2021., 19. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava presuda Općinskog suda u Kutini pod poslovnim brojem P-137/20-6 od 3. studenog 2021. i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku P. d.d. iz Z., OIB: …, na ime povrata stečenog bez osnove isplatiti tužitelju D. S. iz N., OIB: …, iznos od 18.307,32 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, računajući ovu kamatu od 18. veljače 2019., pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku P. d.d. iz Z., OIB: …, nadoknaditi tužitelju D. S. iz N., OIB: …, troškove ovog postupka u iznosu od 6.080,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, računajući ovu kamatu od dana donošenja presude do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.".

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 6.648,50 kuna.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom usvojen je tužbeni zahtjev kojim je naloženo tuženiku, na ime povrata stečenog bez osnove isplatiti tužitelju iznos od 18.307,32 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, računajući ovu kamatu od 18. veljače 2019., pa do konačne isplate (točka I. izreke) Točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 6.080,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, računajući ovu kamatu od dana donošenja presude do konačne isplate.

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP-a), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti i na koju u žalbi ukazuje tuženik, ali je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

6. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 18.307,32 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 18. veljače 2019., na ime stjecanja bez osnove.

7. Prvostupanjski sud je donio pobijanu presudu pozivom na odredbu članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) i članka 139. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19), te je naložio tuženiku da tužitelju isplati zahtijevani novčani iznos od 18.307,32 kuna sa traženim kamatama, obrazlažući da je tužitelj isplatio navedeni iznos tuženiku na ime duga svog pok. oca O. S., a kako nije naslijedio imovinu iza pok. oca, da isti ne odgovara za ostaviteljeve dugove.

8. Žalbenim razlozima tuženika dovedena je u pitanje zakonitost i pravilnost pobijane presude.

9. Iz stanja spisa, u bitnom, proizlazi:

- da je tužitelj D. S. podnio dana 21. kolovoza 2019. tužbu protiv tuženika P. d.d. iz Z., navodeći da je otišao u poslovnicu tuženika zatvoriti račun svog oca, te je izviješten da je dužan podmiriti dugovanje pok. oca po predmetnom računu, kako je smatrao da je kao sin naslijedio dugovanje svog oca, dana 31. siječnja 2019. tuženiku je podmirio iznos od 18.307,32 kuna. Kako je naknadno saznao da od pok. oca nije naslijedio ništa, smatra da navedeni dug nije ni trebao podmiriti;

- da iz spisa predmeta Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Kutini, poslovni broj Pu O-4/2021, je utvrđeno da je iza pokojnog O. S. pokrenut ostavinski postupak kod javnog bilježnika T. P. iz N., a u tom postupku je utvrđeno da nema ostavinske imovine iza pokojnog O. S. jer je sva imovina raspoređena Ugovorom o doživotnom uzdržavanju, radi čega je ostavinski postupak iza pokojnog O. S. obustavljen rješenjem poslovni broj O-319/18, UPP-OS-161/18-1 od 13. prosinca 2018.;

- da je tuženik osporio osnovanost tužbenog zahtjeva navodeći da je tužitelj dobrovoljno podmirio navedeni dug.

10. U pravu je tuženik kada osporava zakonitost pobijane presude zbog pogrešno primijenjenog materijalnog prava.

11. Člankom 1111. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, u daljnjem tekstu: ZOO) određeno je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (stavak 3.).

11.1. Člankom 1112. ZOO-a propisano je da tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta. Ali ako je dug bio bezuvjetan, ne može se zahtijevati povrat plaćenog iznosa stoga što je isplata izvršena prije dospjelosti.

12. U konkretnom slučaju, tužitelj je novčani iznos od 18.307,32 kune, čiji povrat zahtijeva istaknutim tužbenim zahtjevom, uplatio tuženiku na ime podmirenja duga na računu njegovog pravnog prednika pok. O. S.

13. Dakle, radi se o isplati koju je izvršio tužitelj kao pravni slijednik tuženikovog dužnika, podmirujući dugovanje nastalo na računu prednika tužitelja kod tuženika Privredne banke Zagreb d.d.

14. U takvim okolnostima, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da je tuženik u obvezi vratiti zahtijevani novčani iznos tužitelju iz osnove stečenog bez osnove.

15. Naime, u smislu citiranih zakonskih odredaba obveza vraćanja primljenog nastaje kada prijelaz u imovinu stjecatelja nema valjanu pravnu osnovu, odnosno, kad se nešto primi na osnovi koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. U ovom slučaju, tužitelj je plaćajući zahtijevani novčani iznos podmirio dug svog pravnog prednika, što je izrijekom i navodio tijekom prvostupanjskog postupka, a u takvoj situaciji, na strani tuženika nije došlo do neosnovanog obogaćenja, kako je pogrešno smatrao prvostupanjski sud.

16. Vezano za odgovornost tužitelja kao nasljednika pok. O. S. za ostaviteljeve dugove, u smislu odredaba članka 139. Zakona o nasljeđivanju, valja naglasiti kako na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednosti ostaviteljevih dugova sud ne pazi po službenoj dužnosti, nego samo na prigovor nasljednika. Kako je u ovom slučaju tužitelj dugovanje pravnog prednika podmirio tuženiku dragovoljno i izvan sudskog postupka, isti ne može osnovano u ovom postupku zahtijevati povrat uplaćenog iz osne stečenog bez osnove.

17. Stoga, pravilnom primjenom materijalnog prava, točnije, mjerodavnih odredaba članka 1111. i 1112. ZOO-a, u svezi s odredbom članka 139. Zakona o nasljeđivanju, valjalo je prihvaćanjem žalbe tuženika preinačiti pobijanu presudu i tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan, temeljem odredaba članka 373. točke 3. ZPP-a.

18. Kako je prvostupanjska presuda preinačena trebalo je na temelju odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a, u svezi sa člankom 154. stavak 1. ZPP-a preinačiti i odluku o troškovima postupka.

19. Naime, pravilno primjenjujući odredbe članka 154. stavka 1. i 155. stavka 1. ZPP-a, odredbe Tbr. 7. do 10. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarife), te s obzirom na vrijednost predmeta spora, a sve unutar granica postavljenog zahtjeva za naknadu troška postupka, tuženiku je valjalo priznati za odgovor na tužbu 100 bodova, za pristup na ročišta 8. prosinca 2020. i 5. listopada 2021. svako po 100 bodova, za sastav žalbe 125 bodova, ukupno 425 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kuna daje iznos od 4.250,00 kuna kojem iznosu je onda pridodan iznos od 1.062,50 kuna na ime PDV-a, na koji način se došlo do iznosa od 5.312,50 kuna. Tuženiku je priznat i trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 270,00 kuna, i pristojba žalbe u iznosu od 1.066,00 kuna, što sveukupno daje iznos od 6.648,50 kuna.

20. Slijedom navedenog, temeljem odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a, valjalo je odlučiti kao pod točkom II. izreke.

U Splitu 19. travnja 2022.

Sutkinja:

Tihana Pivac, v. r.