Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Slatina, Trg sv. Josipa 12

Poslovni broj: 17 P-222/2019-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu toga suda Zoranu Šljivcu, u pravnoj stvari tužitelja I. B. iz J. P., G. R. ..., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u O. d.r V. & R. & C.j C. d.o.o. iz G., protiv tuženika A. B. d.d. Z., S. a. ..., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u O. d. K. & P. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne rasprave održane u prisutnosti punomoćnice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, te ročišta za objavu i dostavu presude održanog 15. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. O d b i j a j u s e tužbeni zahtjevi koji glase:

"1. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 4. st. 1. Ugovora o kreditu broj: ... od 1. lipnja 2006. godine sklopljenog između tužitelja I. B. iz J. P., G. R. ..., OIB: ... kao korisnika kredita i tuženika A. B. d.d. Z., S. a. ..., OIB: ... kao davatelja kredita, kola glasi: "Korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne) sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na ovom Ugovoru."

2. Nalaže se tuženiku A. B. d.d. Z., S. a. ..., OIB: ..., da tužitelju I. B. iz J. P., G. R. …, OIB: …, isplati novčanu tražbinu u domaćoj valuti u ukupnom iznosu od 13.306,64 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- 219,77 kn počev od 1.3.2008. godine do isplate,

- 222,75 kn počev od 1.4.2008. godine do isplate,

- 216,26 kn počev od 1.5.2008. godine do isplate,

- 214,10 kn počev od 1.6.2008. godine do isplate,

- 217,03 kn počev od 1.7.2008. godine do isplate,

- 212,35 kn počev od 1.8.2008. godine do isplate,

- 213,05 kn počev od 1.9.2008. godine do isplate,

- 216,20 kn počev od 1.10.2008. godine do isplate,

- 234,81 kn počev od 1.11.2008. godine do isplate,

- 221,15 kn počev od 1.12.2008. godine do isplate,

- 236,31 kn počev od 1.1.2009. godine do isplate,

- 238,37 kn počev od 1.2.2009. godine do isplate,

- 239,41 kn počev od 1.3.2009. godine do isplate,

- 236,95 kn počev od 1.4.2009. godine do isplate,

- 236,59 kn počev od 1.5.2009. godine do isplate,

- 232,73 kn počev od 1.6.2009. godine do isplate,

- 229,33 kn počev od 1.7.2009. godine do isplate,

- 230,51 kn počev od 1.8.2009. godine do isplate,

- 233,04 kn počev od 1.9.2009. godine do isplate,

- 231,60 kn počev od 1.10.2009. godine do isplate,

- 230,20 kn počev od 1.11.2009. godine do isplate,

- 233,41 kn počev od 1.12.2009. godine do isplate,

- 236,46 kn počev od 1.1.2010. godine do isplate,

- 239,67 kn počev od 1.2.2010. godine do isplate,

- 238,82 kn počev od 1.3.2010. godine do isplate,

- 244,22 kn počev od 1.4.2010. godine do isplate,

- 242,83 kn počev od 1.5.2010. godine do isplate,

- 245,55 kn počev od 1.6.2010. godine do isplate,

- 260,84 kn počev od 1.7.2010. godine do isplate,

- 257,36 kn počev od 1.8.2010. godine do isplate,

- 270,41 kn počev od 1.9.2010. godine do isplate,

- 263,53 kn počev od 1.10.2010. godine do isplate,

- 258,35 kn počev od 1.11.2010. godine do isplate,

- 274,10 kn počev od 1.12.2010. godine do isplate,

- 283,83 kn počev od 1.1.2011. godine do isplate,

- 276,77 kn počev od 1.2.2011. godine do isplate,

- 277,81 kn počev od 1.3.2011. godine do isplate,

- 272,74 kn počev od 1.4.2011. godine do isplate,

- 274,30 kn počev od 1.5.2011. godine do isplate,

- 291,54 kn počev od 1.6.2011. godine do isplate,

- 293,97 kn počev od 1.7.2011. godine do isplate,

- 313,05 kn počev od 1.8.2011. godine do isplate,

- 306,12 kn počev od 1.9.2011. godine do isplate,

- 295,33 kn počev od 1.10.2011. godine do isplate,

- 295,05 kn počev od 1.11.2011. godine do isplate,

- 293,87 kn počev od 1.12.2011. godine do isplate,

- 297,78 kn počev od 1.1.2012. godine do isplate,

- 302,10 kn počev od 1.2.2012. godine do isplate,

- 302,23 kn počev od 1.3.2012. godine do isplate,

- 259,51 kn počev od 1.4.2012. godine do isplate,

- 260,47 kn počev od 1.5.2012. godine do isplate,

- 261,87 kn počev od 1.6.2012. godine do isplate,

- 120,27 kn počev od 1.7.2012. godine do isplate,

a koje kamate se obračunavaju počev od 1. ožujka 2008. godine pa nadalje po stopi koja od 1. siječnja 2008. godine propisana čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno koja je do 31. srpnja 2015. godine određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, te nadalje od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi parnične troškove u iznosu od 6.355,00 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 16. travnja 2022. godine do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu navodeći da je s pravnim prednikom tuženika dana 1.6.2006. godine zaključio Ugovor o kreditu broj: ... Tim ugovorom je pravni prednik tuženika kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 106.000,00 CHF. Navedenim ugovorom ugovoren je rok otplate kredita od 6 godina uz poček od jedne godine, te je u trenutku podnošenja ove tužbe kredit otplaćen u cijelosti.

2. Za trajanje otplate kredita po ugovoru kamatna stopa je s početnih 6,50 % godišnje više puta mijenjana na štetu tužitelja, a sve to sukladno odredbi čl. 4. st. 1. Ugovora o kreditu.

3. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-7129/13-4 od 13.6.2014. godine u točki II. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u zagrebu broj:

P-1401/12 od 4.7.2013. godine u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je među inim tuženik odnosno njegovi pravni prednici u razdoblju od 10.9.2003. godine do 13.7.2008. godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Ista presuda je potvrđena revizijskom odlukom Vrhovnog suda RH broj: Revt-249/14-02 od 9.4.2015. godine.

4. S obzirom da je pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH utvrđena ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju od 10.9.2003. i 13.12.2008. godine, to je tuženik sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima dužan vratiti sve što je primio na temelju takve odredbe ugovora, a sve to u svezi s čl. 1111., čl. 1115. te čl. 1046. ZOO-a.

5. Također, čl. 502. točka C Zakona o parničnom postupku propisano da da fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. istog Zakona, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba, koje je tužitelj ovlašten štititi te će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Slično navodi i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07 i 79/09 – dalje: ZZP) koji određuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Nakon provedenog vještačenja tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev kao u izreci.

6. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava osnov i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva. Ističe da je tužbeni zahtjev neosnovan jer se u konkretnom slučaju ne radi o potrošačkom ugovoru. Ističe da je iz Ugovora o kreditu vidljivo kako je tužitelj koristio kredit za kupovinu poljoprivredne mehanizacije. S obzirom da iz navedenog proizlazi da se radi o ugovoru koji je sklopljen u vezi tužiteljeve profesionalne djelatnosti, u konkretnom slučaju se ne radi o potrošačkom ugovoru. Budući da su postupci za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u kojima su donesene presude na koje se tužitelj poziva u pogledu osnovanosti svog zahtjeva pokrenuti na temelju čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača, te da se te presude odnose na potrošačke kredite, tuženik ističe da se zbog toga tužitelj ne može pozivati na utvrđenja iz citiranih presuda, jer predmetni kredit nije potrošački kredit.

7. Tuženik ističe da se tužitelj neosnovano poziva na primjenu presuda Visokog trgovačkog suda poslovni broj: Pž-7129/13 i Pž-6632/2017 te presude Vrhovnog suda RH u predmetu broj: Revt-249/2014, a na temelju čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača i čl. 502.c Zakona o parničnom postupku. Ističe da su u navedenim kolektivnim sporovima sudovi ocijenili ništetnim odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, odnosno o valutnoj klauzuli iz razloga što takve odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Dodatno, ističe da odredbe čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača i čl. 502.c Zakona o parničnom postupku predviđaju da se potrošači mogu pozvati na pravna utvrđenja iz presude za zaštitu kolektivnih interesa i prava u posebnim parnicama za naknadu štete. Međutim, u konkretnom slučaju tužitelj traži utvrđenje ništetnosti i isplate na temelju stjecanja bez osnova, a ne naknadu štete. Stoga, pozivanje na obvezatnost navedene presude u ovom slučaju potpuno je bezpredmetno.

8. Tuženik ističe da se u cijelosti pridržavao odredaba Zakona o zaštiti potrošača, te da je sve do stupanja na snagu izmjena Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2013. godine, a koje su izmjene stupile na snagu 1. siječnja 2014. godine nije imao zakonsku obvezu izmjene ili usklađivanja odredbi o kamatnoj stopi u postojećim ugovorima o kreditu na način da uvede egzaktne parametre promjenjivosti kamatne stope. Ističe da je ugovorna odredba o kamatnoj stopi u potpunosti u skladu s kogentnim odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je tuženik očigledno imao samo zakonske obveze, a koje je sve poštovao, stoga mu se ne može stavljati na teret ugovaranje ništetnih odredbi u Ugovoru o kreditu.

9. Tuženik nadalje ističe i prigovor zastare za potraživanje tužitelja na isplatu utuženog iznosa po osnovi sporne ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u Ugovoru o kreditu, a s obzirom da ništetnost nastaje ex tunc od trenutka sklapanja ugovora. Budući da bi se u tom slučaju radilo o stjecanju bez osnove, tuženik ističe da se u tom slučaju primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina za povrat tako plaćenih iznosa. Ističe kako podnošenjem kolektivne tužbe nije mogla biti prekinuta zastara za povrat pojedinih preplaćenih iznosa, budući da je takvo tumačenje u suprotnost s čl. 241. ZOO-a, budući da se podnošenje tužbe u kolektivnom sporu ne može smatrati radnjom vjerovnika usmjerenom na ostvarivanje, utvrđivanje ili osiguranje tražbine prema dužniku. Predlaže stoga da se tužba odbaci, odnosno da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

10. Na navode tuženika tužitelj ističe da čak i da sud zauzme stav da tužitelj nema svojstvo potrošača, dakle i bez obzira na nemogućnost direktne primjene pravnih utvrđenja iz kolektivne presude, smatra da se činjenice utvrđene u kolektivnoj presudi ne mogu ignorirati u ovom postupku, te da su ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenjala jednostranom odlukom tuženika. Ističe da nije sporno da je u predmetnom Ugovoru o kreditu ugovorena kamatna stopa od 6,50 % godišnje i to kao promjenjiva, ali da je sporan način promjene kamatne stope koja se mijenjala jednostranom odlukom banke, a sama promjena kamatnih stopa nije ugovorom odrediva, niti su stranke ugovorom ostavile opciju trećoj osobi da ju odredi. S obzirom da se o odredbama o načinu promjene kamatnih stopa prije sklapanja ugovora nije pojedinačno pregovaralo tužitelj nije mogao utjecati na njihov sadržaj da su iste nerazumne, jasno je da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenja jednostranom odlukom tuženika ništetna. Ističe da se u ovoj pravnoj stvari radi o stjecanju bez osnove u kojem je zastarni rok 5 godina, međutim, podnošenje kolektivne tužbe u sporu za zaštitu kolektivnih prava i interesa dana 4.4.2012. godine prekinut je tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora 13.6.2014. godine u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu zastara počela iznova teći. Ističe da je građanski odjel Vrhovnog suda RH na sjednici od 30.1.2020. godine donio pravno shvaćanje o tome kada počinje teći zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva. Taj rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Dakle, ako bi se i zauzeo stav da se u konkretnom slučaju tužitelj ne može pozvati na pogodnosti u tijeku zastarnog roka vezano za tzv. "kolektivnu presudu", zastara i dalje nije nastupila temeljem shvaćanja građanskog odjela Vrhovnog suda RH. Pravnim shvaćanjem pomaknut je trenutak početka tijeka zastare za zahtijevanje povrata ispunjenog i to u korist stranke koja je ispunila ništetni ugovor. Prema tom shvaćanju zastara počinje teći od trenutka pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost ugovora, a ne od trenutka ispunjenja obveze ništetnog ugovora.

11. Tuženik u daljnjem tijeku postupka ustraje u prigovoru da je riječ o nepotrošačkom ugovoru, obzirom da je Ugovor o kreditu zaključen radi kupnje poljoprivredne mehanizacije i to u vrijeme dok je tužitelj bio nositelj Obiteljskog gospodarstva I. B., te tuženik ne uživa zaštitu koja se pruža potrošačima te se neosnovano poziva na utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu. Ističe kako Ugovor o kreditu nije potrošački ugovor, te da je stoga tužiteljev zahtjev u cijelosti neosnovan. Navodi da bi u pojedinom pravnom poslu ugovorna strana mogla polučiti zaštitu koju osigurava Zakon o zaštiti potrošača da nije dovoljno da pravni posao sklapa fizička osoba, već je nužno da taj pravni posao nije namijenjen njegovom zanimanju, poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Ističe da tužitelj nije potrošač u smislu čl. 3. st. 1. toč. 1. Zakona o zaštiti potrošača, niti može polučiti pravnu zaštitu osiguranu potrošačima, bilo Zakonom o zaštiti potrošača ili Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5.4.1993. godine o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. Prema tome, ne može se uspješno pozivati na stajališta zauzeta u kolektivnim tužbama, niti praksi Suda Europske unije. Stoga se tužitelj neosnovano poziva na utvrđenja iz presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu koje se ne mogu primijeniti na konkretan slučaj, jer se utvrđenja iz navedenih presuda odnose isključivo na potrošače kao fizičke osobe koje sklapaju pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njihovom zanimanju, niti njihovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, kako propisuje čl. 3. st. 1. toč. 1. Zakona o zaštiti potrošača.

12. Tuženik u daljnjem tijeku postupka ističe da je predmetni ugovor sklopljen 1.6.2006. godine, a tužba u ovom postupku je podnesena 16.5.2019. godine te je iz navedenog razloga tuženikov prigovor zastare osnovan. S obzirom da stranke u predmetnom parničnom postupku nisu iste kao u parničnom postupku koji se vodio povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, to u konkretnom slučaju nema osnove ni za ocjenu da bi podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača zastara bila prekinuta. Međutim, sve i da se prihvati stav da bi tek pravomoćnošću presude iz kolektivnog spora za zaštitu potrošača zastara tek počela teći ili ponovno počela teći u tom slučaju nema osnove da se tužitelju zakonske zatezne kamate dosude onako kako je zatraženo podneskom tužitelja.

13. Tužitelj u daljnjem tijeku postupka ističe da u pogledu prigovora tuženika da nema svojstvo potrošača te da se na konkretni slučaj ne mogu primijeniti utvrđenja iz kolektivne presude, skreće pažnju da ugovorna kamata nije određena i odrediva, što znači da je primjenom odredbe čl. 269. st. 2. ZOO-a i čl. 272. ZOO-a ta ugovorna odredba predmetnog Ugovora o kreditu ništetna temeljem čl. 322. st. 1. ZOO-a te da u tom smislu govori i praksa Županijskog suda u Bjelovaru.

14. U dokaznom postupku sud je saslušao tužitelja I. B. (list 251-252), svjedoke D. F. – K. (list 249-250) i M. A. (list 250-251) i sudsku vještakinju M. I. dipl. oec. (list 377-378), te je izvršio uvid u potvrdu (list 4), u Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj: … (list 5-16), u predračun broj: … (list 17), u uvjerenje P. ureda za k. V. (list 18-19), u izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. br. … k.o. C. (list 20), zk. ul. br. … k.o. B. (list 21-22), zk. ul. br. … k.o. B. (list 23), zk. ul. br. …, … k.o. B., zk. ul. br. … k.o. C. (list 24), u zk. ul. br. … k.o. C., u zk. ul. br. … k.o. N., u zk. ul. br. … k.o. N., u zk. ul. br. … k.o. B., u zk. ul. br. … k.o. B., u zk. ul. br. … k.o. B., u zk. ul. br. … k.o. B., u zk. ul. br. … k.o. B. , u zk. ul. br. … k.o. B., u otplatni plan (list 33-34), u dopis A. B. d.d. od 20.3.2019. godine (list 35), u dopis R. A. d.d. od 1.9.2013. godine (list 36), u metodologiju promjene kamatnih stopa (list 54), u preslik iz godišnjaka 29. savjetovanja H. d. za g. p. z. i p. (list 55), u presudu Vrhovnog suda RH broj: Rev- 895/2003-2 (list 56), u često postavljena pitanja i odgovore iz područja zaštite potrošača i tržišnog natjecanja (list 57-64), u presudu Općinskog suda u Đakovu broj: 3.P-762/19-13 od 15.4.2020. godine (list 74-81), u izvod iz zapisnika Vrhovnog suda RH (list 82), u presudu i rješenje Općinskog suda u Sisku broj: 9-P-304/2019-29 (list 83-100), u rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj: 22 Gž-4736/19-2 (list 102-105), u presudu Općinskog suda u Bjelovaru broj: P-346/19-13 (list 106-115), u presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: 132 P-5438/14-35 (list 119-127), u presudu Županijskog suda u Bjelovaru broj: Gž-1507/2017-6 (list 129-135), u obavijest o promjeni kamatnih stopa po kreditu (list 141), u specifikaciju uplata i otplatne planove (list 142-154), u nalaz i mišljenje sudskog vještaka M. I. dipl. oec. od 26.2.2201.g. (list 165-171), u očitovanje stalnog sudskog vještaka M. I. od 1.6.2021.g. (list 192-193), u odluku Ustavnog suda RH broj: U-III-2233/2019 (list 200- 207), u odluku Ustavnog suda RH broj: U-III-2922/2018 (list 208-220), u mišljenje mr. sc. A. E. iz P. "P. i p." (list 221-227), u dopunski nalaz sudskog vještaka M. I. dipl. oec. od 28.8.2021. godine (list 232-234).

15. Temeljem uvida u Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama u korist banke broj: … od 1.6.2006. godine (list 5-15), solemniziranog kod javnog bilježnika D. F. – K. iz V. dana 13.6.2006. godine pod brojem: OU- ..., utvrđeno je da je S. b. d.d. O. pravni prednik tuženika A. B. d.d. Z. i H. – A. – A. B. d.d., s tužiteljem I. B. kao korisnikom kredita i založnim dužnicima Z. B., Lj. B., M. Š. i Z. Š. zaključila Ugovor o kreditu kojim se je banka obvezala korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos od 106.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za devize H. n. b. na dan korištenja kredita. Kredit je odobren namjenski za kupovinu poljoprivredne mehanizacije, a rok vraćanja je 6 godina uz poček od jedne godine, koja ulazi u godine otplate. Za vrijeme počeka kamata se obračunava mjesečno, kumulira se na račun nedospjele kamate, a po isteku počeka pripisuje se glavnici koja tako uvećana predstavlja osnovicu za obračun anuiteta. Na kredit u kunskoj protuvrijednosti zaračunavaju se kamate od 6,50 % godišnje dekurzivno. Efektivna kamatna stopa (EKS) odnosno realna godišnja kamatna stopa (RGKS) iznosi 6,95 %. Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje u kunama obračunatim po srednjem tečaju HNB-a za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja ukoliko se plaćanje vrši prije dospijeća. Prvi anuitet je dospio na naplatu do 1.8.2007. godine, kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po srednjem tečaju HNB-a za CHF na dan plaćanja. Kamatna stopa je promjenjiva sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama banke koje se smatraju sastavnim dijelom ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom ugovoru.

16. Nakon podizanja predmetnog kredita pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodio se spor radi zaštite kolektivnih interesa potrošača po tužbi tužitelja P. – H. s. u. za z. p., Z., Lj. P. ..., protiv tuženika osam banaka, među kojima je 5. tužena bila ovdje pravna prednica tužene H. – A. – A. B. d.d. U presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4.7.2013. godine, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13 od 13.6.2014. godine i Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/14 od 9.4.2015. godine pravomoćno je utvrđeno da je kamatne stope tuženik mijenjao bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle, o kojoj promjeni nije pojedinačno pregovarano, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe.

17. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbe čl. 4. st. 1. Ugovora o kreditu broj: ... od 1.6.2006. godine o promjenjivosti kamatnih stopa te zahtjev za isplatu s osnova izvršene preplate temeljem ništetne odredbe ugovora koje se odnose na promjenu kamatne stope po predmetnom ugovoru, zaključenog između tužitelja i prednika tuženika (list 5-15).

18. Tuženik ističe da tužitelj nije potrošač u smislu čl. 3. toč. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03 – dalje: ZZP/03) te da se stoga tužitelj ne može pozivati na presude radi zaštite kolektivnih interesa potrošača te da presude iz toga postupka ne mogu imati obvezujući učinak za utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi. Kako je prema čl. 2. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita (list 5-15) predmetni kredit odobren namjenski za kupovinu poljoprivredne mehanizacije, a prema iskazu tužitelja (list 251-252) u vrijeme podizanja kredita tužitelj je bio upisan u Upisnik OPG-a i u sustavu PDV-a, te da živi od poljoprivrede, a strojeve je koristio za potrebe OPG-a, očito u svrhu njegovog zanimanja i poslovne aktivnosti, tužitelj temeljem navedenih činjenica nije bio potrošač u smislu čl. 3. toč. 1. ZZP/03. Navedeno proizlazi i iz izvješća Agencije ..., P. u V. – p. ž., V. od 23.9.2020. godine (list 155).

19. U takvim okolnostima, kako tužitelj nije bio potrošač, tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ne može se temeljiti na presudama iz kolektivnog spora sukladno čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19 – dalje: ZPP).

20. Sud je vezan činjeničnim supstratom tužbe i na temelju njega odlučuje o osnovanosti tužbenog zahtjeva, a tužitelj činjenični supstrat zasniva na tome da je u vrijeme sklapanja ugovora imao status potrošača, da se na njega primjenjuju odredbe ZZP/03, te da kamata nije određena i odrediva u smislu čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO), pa da je stoga predmetna odredba ništetna.

21. Kako je predmetni Ugovor o kreditu zaključen 1.6.2006. godine trebaju se primijeniti odredbe ZOO-a. Sukladno čl. 322. st. 1. ZOO-a ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

22. U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu nije bilo zabranjeno ugovarati promjenjivu kamatu, pa je potrebno ocijeniti da li činjenica što je u čl. 4. Ugovora navedeno da korisnik kredita izričito prihvaća sve naknade izmjene visine kamatne stope sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke koje se smatraju sastavnim dijelom ugovora bez posebnog zaključivanja Aneksa tog Ugovora, čini u tom dijelu Ugovor o kreditu ništetnim. Po ocjeni ovoga suda takva odredba nije protivna prisilnim propisima, a niti ustavnim načelima i moralu društva kao etičkoj kategoriji.

23. Prema nalazu i mišljenju sudske vještakinje M. I. dipl. oec. od 26.2.2021. godine (list 165-171), očitovanju vještakinje od 1.6.2021. godine (list 192-193) i iskazu vještakinje na glavnoj raspravi od 28.3.2022. godine (list 377-378) predmetnim Ugovorom o kreditu utvrđena je početna kamatna stopa od 6,50 % godišnje koja je tijekom otplate kredita povećana na 7,50 % godišnje zbog čega su povećani i anuiteti. Temeljem tako povećanih anuiteta tužitelj je prema nalazu vještakinje platio više tijekom otplate kredita iznos od 13.306,64 kn. Međutim, kako tužitelj nije potrošač na njega se ne primjenjuje ZZP/03, a kako odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi po ocjeni suda nije ništetna, tuženik nije dužan tužitelju temeljem čl. 323. st. 1. ZOO-a vratiti iznos koji je primio temeljem navedene odredbe Ugovora o kreditu.

24. Činjenica što tužitelj prema njegovom iskazu (list 251) nije znao rizike koje nosi promjenjiva kamatna stopa i do kojih granica to može ići, iako mu je javna bilježnica objasnila što to znači, u okolnostima gdje je čl. 4. Ugovora o kreditu (list 5- 15) izričito prihvatio sve naknadne izmjene visine kamatne stope bez zaključenja Aneksa ugovora ne ukazuju da bi predmetna odredba ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi bila ništetna.

25. Isticanje zastare tijekom postupka u navedenim okolnostima ne utječe na odluku o tužbenim zahtjevima.

26. Stoga je sud odbio tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti i zahtjev za isplatu te je donio presudu kao pod točkom I. izreke.

27. Kako je tuženik uspio u sporu, tužitelj mu je temeljem čl. 154. toč. 1. ZPP-a dužan platiti parnične troškove u iznosu od 6.355,00 kn, a koji se sastoje od troškova sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kn, od troškova sastava tri potrebna podneska u iznosu od 3.000,00 kn, od troškova zastupanja na jednoj raspravi u iznosu od 1.000,00 kn, od troškova pribave izvatka iz Upisnika poljoprivrednika u iznosu od 20,00 kn, od troškova pristupa svjedoka na ročište u iznosu od 85,00 kn, te od PDV-a u iznosu od 1.250,00 kn. Navedene troškove tužitelj je dužan platiti tuženiku zajedno s zakonskim zateznim kamatama počev od dana donošenja presude, pa do isplate.

28. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Slatini 15. travnja 2022.

Sudac:

Zoran Šljivac

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Tužitelj po punomoćnicima odvjetnicima iz O. d. V. & R. & C. C. d.o.o. iz G., V. N. …,

2. Tuženik po punomoćnicima odvjetnicima u O. d. K. & P. d.o.o. iz Z., R. c. ...