Poslovni broj:7 UsI-1707//21-13
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Mireli Valjan-Harambašić, uz sudjelovanje zapisničarke Maje Colić, u upravnom sporu tužitelja G. T., T.,
zastupanog po opunomoćeniku T. K., odvjetniku u
o. d. K.& K. d.o.o., S., protiv tuženika
Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije Republike Hrvatske, Zagreb, Miramarska cesta 22, zastupanog po opunomoćenicama D. Ć. i B. M. službenim osobama tuženika, radi dodjele bespovratnih sredstava, nakon
usmene i javne rasprave, zaključene 7. travnja 2022., objavom odluke temeljem čl. 61. st. 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17), 15. travnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim predlaže poništenje rješenja tuženika Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije Republike Hrvatske, Klasa: UP/I-910-04/19-02/829, Urbroj: 538-05-2-2-2/575-21-5 od 22. veljače 2021.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/I-910-04/19-02/829, Urbroj: 538-05-2- 2-2/575-21-5 od 22. veljače 2021. odbijen je prigovor G. T., ovdje tužitelja, izjavljen na postupanje Središnje agencije za financiranje i ugovaranje programa i projekata Europske unije povodom Odluke o utvrđenoj nepravilnosti Klasa: 910-01/14- 01/85, Urbroj: 358-04-19-1978 od 14. listopada 2019. i kojim je odbijen prigovor tužitelja izjavljen na postupanje Središnje agencije za financiranje i ugovaranje programa i projekata Europske unije povodom Odluke o utvrđenoj nepravilnosti Klasa: 910-01/14-01/85, Urbroj: 358-04-19-2082 od 13. studenog 2019.
2. Tužitelj je podnio tužbu protiv osporenog rješenja tuženika zbog bitne povrede odredbi postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj tako navodi da osporeno rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, da je neizvršivo, nerazumljivo te se ne može ispitati.
3. Predmet ovog postupka odnosi se na Operativni program Konkurentnost i kohezija 2014.-2020. operacija K.K….projekt "Poslovno uslužni centar …" referentne oznake K.K…. IRRO1 te osporavanje Odluka tijela prvog stupnja -
Odluke o utvrđenoj nepravilnosti te Izmjene Odluke o utvrđenoj nepravilnosti. U odnosu na meritum ove pravne stvari te iznesene prigovore, tužitelj opetovano navodi kako slijedi: neosnovana je visina stope korekcije od 25% koja se odnosi na predmetnu nabavu kako je navedeno zbog vrste nepravilnosti br. 22 (znatna izmjena elemenata ugovora određenih u pozivu za nadmetanje ili dokumentaciji za nadmetanje). Vezano za predmetni projekt, tužitelj akceptira propust u slučaju kašnjenja dostave garancije koja se odnosila na plaćeni iznos od 837.785,00 HRK, a koji je 5% iznosa ukupnog Ugovora. Preostale ispostavljene situacije pokrivene su dostavljenom garancijom s indiciranim trajanjem do 2. ožujka 2020., garancija br. G/994/19 na iznos od 1.988.944,03 kuna. Za gore navedeni iznos tužitelj je imao važeću bjanko zadužnicu. Potpisani ugovor s izvođačem je na iznos od 24.861.800,43 kuna, od čega su 14.952.000,00 kuna EU sredstva. Preostali dio u iznosu od 9.909.800,43 kuna je trošak tužitelja kao naručitelja te smatra da financijska korekcija u iznosu od 5.997.404,37 kuna nije primjerena jer predstavlja 40,11% od ukupno dodijeljenih nepovratnih sredstava za izgradnju objekata i nabavu opreme. Također tužitelj smatra da propust na vrijeme dostavljanja garancije ne bi utjecao na krug zainteresiranih ponuditelja, jer su na javnu nabavu pristigle ponude sedam gospodarskih subjekata, a isti u fazi provedbe i nakon odabira izvođača nisu imali prigovora. Nepravovremeno dostavljanje garancije nije utjecalo na cijenu, prirodu radova, rok dovršetka, uvjete plaćanja i korištene materijale. Prilikom javne nabave uzimala se u obzir razina tržišnog natjecanja, transparentnost i jednako postupanje. Slijedom toga tužitelj smatra da predmetna neusklađenost nije imala odvraćajući učinak na ponuditelje, što je vidljivo iz prethodno navedenog jer činjenica je da nije bilo prigovora ponuđača, stoga je to pokazatelj da nije bilo nepravilnosti. Ne postoji izmjena koja bi mijenjala ekonomsku ravnotežu u korist izvođača radova. Smatra da je nepravilnost samo formalne prirode, bez stvarnog ili potencijalno financijskog učinka i da financijski ispravak nije potreban. Poziva se na osporeno rješenje, u kojem se navodi da je propisana stopa financijske korekcije od 25% predmetne nabave kako je navedeno u odluci: "Ukoliko se radi o kašnjenju u dostavi garancija pri ocjeni radi li se o znatnoj izmjeni elemenata ugovora ili ne, potrebno je uzeti u obzir sve okolnosti predmetnog slučaja (npr. je li slučaj kašnjenja u dostavi jamstva za povrat predujma, predujam isplaćen prije dostave zahtijevanog jamstva; je li u slučaju kašnjenja, u dostavi garancije za uredno izvršenje ugovora plaćanje po ispostavljenim računu/situaciji obavljeno prije dostavljene garancije za uredno izvršenje ugovora, itd.) te je u slučajevima znatne izmjene elemenata ugovora, a koji su ovdje navedeni primjerice, potrebno odrediti financijski ispravak u visini 25% vrijednosti ugovora." Tužitelj smatra da nisu uzete u obzir sve okolnosti predmetnog slučaja, da nije nastala niti je mogla nastati potencijalna opasnost po proračun Europske unije odnosno rizik u financijskom smislu te je trebalo uvažiti prigovor tužitelja istaknut u ranijoj fazi postupka. Nije bilo nikakve izmjene ugovora kako je navedeno, niti je ponuditelj imao bilo kakve financijske koristi ili veću prednost nego ostali ponuđači. Kako se radi o projektu koji je od velike važnosti za G. T., ovdje tužitelja, ali i cijelu Dalmatinsku zagoru, ova novčana korekcija, ukoliko bude izvršena, rezultirat će nemogućnošću dovršetka projekta. Interes za korištenjem usluga i kapaciteta Poslovno uslužnog centra … je iznimno velik, a nedovršavanje istog odrazilo bi se na ciljane korisnike za koji je isti namijenjen.
4. Tužitelj prihvaća propust koji je učinjen i spreman je vlastitim sredstvima financirati novčanu korekciju koja se odnosi na uplatu sredstava prema izvođaču, ali visina izrečene korekcije od 25% nije nužna, niti prikladna u odnosu na navedeni popust. Ne postoji izmjena koja bi mijenjala ekonomsku ravnotežu u korist izvoditelja. Smatra da je nepravilnost samo formalne prirode, nenamjerna, bez stvarnog ili potencijalno financijskog učinka i financijski ispravak nije potreban. Bankarska garancija je dostavljena sa zakašnjenjem. Zahtjevi za nadoknadom sredstava niti zahtjev za predujmom nisu dostavljeni. Posredničkom tijelu razine 2, a radovi po predmetnom ugovoru izvedeni su u višestruko većim vrijednostima. Imajući u vidu obveznu primjenu novih smjernica za sve javne ugovore proizašle iz postupaka javne nabave koji su pokrenuti 1. siječnja 2017. i nakon tog datuma, a kojima je predmetna nepravilnost opisana, korekcija bi trebala biti u visini od 10% jer je dostava bankovne garancije kasnila više od 20 dana. Za navedeni period koji nije bio pokriven bankovnom garancijom, naručitelj je imao jamstvo za otklanjanje nedostataka za izvedene radove do 4/2021. Primjer nepravilnosti koja je navedena u pravilima o financijskim korekcijama v.5.1., točka 25; dostavljanje bankovne garancije sa zakašnjenjem (za zakašnjenje u dostavi do 8 dana nije potrebno odrediti financijski ispravak, za kašnjenje od 9 do 20 radnih dana potrebno je odrediti financijski ispravak u visini 5% iznosa ugovora, za kašnjenje veće od 20 radnih dan potrebno je odrediti financijski ispravak u visini 10% iznosa ugovora). S obzirom na kašnjenje više od 20 radnih dana u dostavi bankarske garancije tužitelj smatra da treba odrediti financijski ispravak u visini 10% iznosa ugovora. Radi navedenog predlaže da sud donese presudu kojom će poništiti rješenje tuženika Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije Republike Hrvatske, Klasa: UP/I-910-04/19-02/829, Urbroj: 538-05-2-2-2/575-21-5 od 22. veljače 2021. i predmet vratiti upravnom tijelu na ponovno odlučivanje.
5. Tuženik se u dostavljenom odgovoru na tužbu u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom. Suprotno navodima tužitelja pobijano rješenje od 22. veljače 2021. doneseno je u skladu sa zakonom te tuženik ostaje pri svim navodima iz obrazloženja predmetnog rješenja. Tuženik smatra kako tužitelj paušalno argumentira vlastite navode kako bi osporio predmetno rješenje koje je doneseno zakonito te je isto zasnovano na pravilno utvrđenim činjenicama tijekom postupka. Tako ukazuje na Uredbu o tijelima u sustavima upravljanja i kontrole korištenja Europskog socijalnog fonda, Europskog fonda za regionalni razvoj i Kohezijskog fonda, u vezi s ciljem "Ulaganja za rast i radna mjesta (Narodne novine", broj 107/14, 23/15, 129/15, 15/17, 18/17, 46/21 i 49/21- dalje u tekstu: Uredba) prema kojoj se člankom 5. stavkom 3. točkom 28. definira uloga Upravljačkog tijela na način da osigurava postojanje mehanizama za provjeru pritužbi na Fondove, provodi postupke ispitivanja i rješavanja prigovora koji se odnose na odabir ili provedbu operacija sufinanciranih Fondova, ispituje žalbe koje su obuhvaćene područjem primjene tih mehanizama te obavještava Komisiju o rezultatima takvih ispitivanja. Nadalje, tuženik ističe kako tužitelj ne obrazlaže razloge zbog kojih smatra da je povrijeđen zakon, već samo paušalno navodi kako pobijano rješenje nije osnovano na zakonu te kako ne sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama. U odgovoru na istaknute navode u tužbi, tuženik prvenstveno ukazuje da je navedena vrsta nepravilnosti, sukladno člancima 18.7. i 18.8. Općih uvjeta koji se primjenjuju na projekte financirane iz europskih strukturnih i investicijskih fondova u financijskom razdoblju 2014.-2020. kao Prilog A-Prilog 1. Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava, opisana Smjernicama za utvrđivanje financijskih ispravaka koje u slučaju nepoštivanja pravila o javnoj nabavi Europska komisija primjenjuje na izdatke koje u okviru podijeljenog upravljanja financira Unija (u nastavku teksta: Smjernice), odnosno točkom 22, istih: Znatna izmjena elemenata ugovora određenih u pozivu na nadmetanje ili dokumentaciji za nadmetanje, a za koju je propisana stopa ispravka od 25%. Stoga tuženik još jednom ističe, a kao što je obrazloženo u pobijanom rješenju, kako je financijska korekcija određena sukladno primjenjivim Smjernicama koje za navedenu vrstu nepravilnosti propisuje stopu korekcije od 25% bez mogućnosti umanjenja. Nadalje, ističe da su neprihvatljivi navodi tužitelja kako sporno postupanje nije utjecalo na potencijalne ponuditelje, kao i da nije došlo do izmjene ekonomske ravnoteže budući da je korisnik prihvatio jamstvo za uredno izvršenje ugovora u obliku bankarske garancije izdane sa zakašnjenjem od 134 kalendarska dana, a u kojem periodu su vršena plaćanja prema odabranom ponuditelju. U odnosu na navod tužitelja da je postupanje tuženika pretjerani formalizam budući da nije bilo nikakvog financijskog učinka na proračun, tuženik ističe da je po prirodi stvari, kod postupaka nabave u projektima financiranim iz EU fondova načelno nužno strogo formalno pridržavanje propisanih procedura, bez mogućnosti širokog tumačenja istih. Naime, kako je već istaknuto u pobijanom rješenju, Uredbom (EU) br. 1303/2013. Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za. pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 (u nastavku teksta: Uredba (EU) br. 1303/2013) definirana je "nepravilnost" (članak 2. točka 36.) kao svako kršenje prava Europske unije ili nacionalnog prava u vezi s primjenom prava Unije koje proizlazi iz djelovanja ili propusta gospodarskog subjekta uključenog u provedbu ESI fondova koje šteti, ili bi moglo naštetiti proračunu Unije, tako da optereti proračun Unije neopravdanim izdatkom, a odredbom članka 74. stavka 3. propisano je da države članice osiguravaju postojanje učinkovitih mehanizama za provjeru pritužbi na europske strukturne i investicijske fondove pri čemu su opseg, pravila i postupci takvih mehanizama odgovornost država članica u skladu s njihovim institucionalnim i pravnim okvirom. Sukladno navedenom. tuženik ističe kako se predmet nepravilnosti ne reflektira u direktnom utjecaju na proračun Unije već činjenici da je korisnik (tužitelj) izmjenom inicijalnih uvjeta nadmetanja prekršio načela transparentnosti, načela jednakog tretmana i tržišnog natjecanja, a što je moglo imati utjecaja na sam proračun. Pritom tuženik upućuje na presudu suda Europske unije C-406/14 od 14. srpnja 2016. godine u kojoj je izričito navedeno kako se ne mora dokazivati postojanje točno određene financijske posljedice nepravilnosti odnosno da je dovoljno da se ne može isključiti mogućnost da je ta povreda utjecala na proračun predmetnog Fonda. U prilog navedenoj tvrdnji. tuženik ukazuje i na presudu suda Europske unije, oznake C-408/16 od 6. prosinca 2017. godine kojom se izričito navodi da iz definicije sadržane u članku 2. točki 7. Uredbe br. 1083/2006 proizlazi da kršenje prava Unije predstavlja "nepravilnost" u smislu te odredbe samo ako šteti ili bi moglo naštetiti općem proračunu Unije tako da tereti opći proračun neopravdanim izdatkom. Stoga je sud presudio da takvu povredu treba smatrati nepravilnošću samo kojoj kao takva može imati posljedice za proračun. Ujedno ukazuje na važnost navoda iz spomenute presude prema kojima ne treba dokazivati postojanje točno određene financijske posljedice te ukazuje na prethodno spomenutu presudu suda Europske unije C-406/14 od 14. srpnja 2016. Stoga zaključuje kako povreda pravila postupka javne nabave predstavlja nepravilnost u smislu članka 2. točke 7. Uredbe br. 1083/2006 ako se ne može isključiti mogućnost da je ta povreda utjecala na proračun predmetnog Fonda.
6. Tuženik se nadalje očituje na navode tužitelj kako visina izrečene korekcije od 25% nije nužna niti prikladna u odnosu na navedeni propust te da ne postoji izmjena koja bi mijenjala ekonomsku ravnotežu u korist izvoditelja, na način kako slijedi: tuženik je već u pobijanom rješenju detaljno obrazložio kako je točkom 4.1.1. postupanje kod pogrešaka u dostavljanju bankarske garancije sažetog pregleda uputa Upravljačkog tijela za upravljanje nepravilnostima u Operativnom programu Konkurentnost i kohezija 2014.-2020.", verzija 2.0, lipanj 2019. godine (u nastavku teksta: sažeti pregled Uputa od lipnja 2019. godine), propisano kako u odnosu na neispunjavanje obveza odabranog ponuditelja koje se odnose na dostavu garancija od strane istoga postoje različiti slučajevi, pa je stoga potrebno razgraničiti takve slučajeve na one koji predstavljaju izmjenu elemenata ugovora, ali koja izmjena nije dovela do toga da se smatra znatnom u smislu točke 22. Smjernica. Zatim, pod točkom 4.1.1. b) propisano je da ukoliko se radi o kašnjenju u dostavi garancija, pri ocjeni radi li se o znatnoj izmjeni elemenata ugovora ili ne, potrebno je uzeti u obzir sve okolnosti predmetnog slučaja (npr. je li u slučaju kašnjenja u dostavi jamstva za povrat predujma, predujam isplaćen prije dostave zahtijevanog jamstva; je li u slučaju kašnjenja u dostavi garancije za uredno izvršenje ugovora plaćanje po ispostavljenom računu/situaciji obavljeno prije dostavljene garancije za uredno izvršenje ugovora, itd.) te je u slučajevima znatne izmjene elemenata ugovora (koji su citiranom točkom primjerice navedeni), potrebno odrediti financijski ispravak u visini od 25% vrijednosti ugovora. Nadalje, a kao što je već istaknuto u pobijanom rješenju, nesporno je kako je korisnik prihvatio jamstvo za uredno izvršenje ugovora u obliku bankarske garancije sa zakašnjenjem od 134 kalendarska dana (odnosno 93 kalendarska dana) kao i da su u navedenom periodu prema odabranom ponuditelju u dva navrata izvršena plaćanja. Stoga je opisanim postupanjem korisnika došlo do kršenja načela transparentnosti, načela jednakog tretmana i tržišnog natjecanja te do izmjene ekonomske ravnoteže u korist odabranog ponuditelja, a što u konačnici predstavlja znatnu izmjenu ugovora iz članka 321. Zakona o javnoj nabavi ("Narodne novine", broj: 120/16, u nastavku teksta: ZJN). Također, tuženik ističe kako je na tržišno natjecanje upravo utjecala i činjenica da ostalim potencijalnim ponuditeljima u trenutku dostavljanja ponuda nije bilo poznato da kašnjenje u dostavi predmetne garancije ne bi bilo od utjecalo na daljnje izvršenje ugovora, stoga je upravo suprotno navodima tužitelja, postojala mogućnost da bi i drugi potencijalni ponuditelji dostavili ponudu da su imali saznanja vezana uz činjenice koje u konkretnom slučaju predstavljaju znatnu izmjenu elemenata ugovora.
7. U odnosu na navode tužitelja kojima ističe kako je donesen pogrešan zaključak u pogledu visine korekcije, tuženik ističe kako je financijska korekcija određena u skladu s primjenjivim smjernicama koje za navedenu vrstu nepravilnosti propisuju stopu korekcije od 25% bez mogućnosti umanjenja. Tužitelj pogrešno izvodi zaključak kako su se u konkretnom slučaju trebala primijeniti Pravila o financijskim korekcijama.5.1. (u nastavku teksta: Pravila: prilog 1) prilog 1. nepravilnosti u kojima se određuje financijska korekcija-obveznici Zakona o javnoj nabavi. Naime, Uputom o načinu primjene Pravila o financijskim korekcijama iz ZNP 5.1. u odnosu na Ugovore o dodjeli bespovratnih sredstava i pozive na dostavu projektnih prijedloga u okviru Operativnog programa "Konkurentnost i kohezija" Klasa: 910-04/19-02/2, Urbroj: 538- 05-1-1-1/301-19-45 od 8. kolovoza 2019. propisano je kako se nova Pravila financijskim korekcijama v.5.1., a time posredno i nove Smjernice Europske komisije od 14. svibnja 2019., primjenjuju na javne ugovore proizašle iz postupaka javne nabave koji su pokrenuti 1. siječnja 2017. i nakon tog datuma, a za koje će Posredničko tijelo razine 2 utvrditi nepravilnosti nakon datuma korisnikovog primitka obavijesti Posredničkog tijela razine 2 o izmjeni ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava. Nadalje, Dopunom upute o načinu primjene Pravila o financijskim korekcijama iz ZNP v.5.1. u odnosu na Ugovore o dodjeli bespovratnih sredstava i pozive na dodjelu projektnih prijedloga u okviru Operativnog programa "Konkurentnost i kohezija" Klasa: 910-04/19-02/2 Urbroj: 538-05-1-1-1/123-19-49 od 23. rujna 2019., propisano je da će se Pravila iz verzije 5.1. primjenjivati na sve javne ugovore proizašle iz postupaka javne nabave koji su pokrenuti 1. siječnja 2017. godine i nakon tog datuma, pri čemu se navedeno odnosi na nabave u odnosu na koje će Posredničko tijelo razine 2 utvrditi nepravilnosti nakon što korisnik primi obavijest o jednostranoj izmjeni ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava. Pri tome se ne radi o nabavama u odnosu na koje je već proveden postupak utvrđivanja nepravilnosti te je donesena odluka o nepravilnosti. Dakle, iz navedenog proizlazi kako su u konkretnom slučaju pravilno primijenjene smjernice. Također, tuženik naglašava kako je za vrstu nepravilnosti 24. Pravila: Prilog 1, a vezano uz značajnu izmjenu elemenata ugovora, također propisana stopa ispravka od 25% ugovorene cijene bez mogućnosti umanjenja dok se vrsta nepravilnosti 25. Pravila odnosi na ostale izmjene ugovora u manjem opsegu i manjeg značaja što u ovom sporu nije slučaj sve i kad bi predmetna Pravila bila primjenjiva. Slijedom navedenog, tuženik još jednom ističe kako su navodi korisnika kojima tvrdi da sporno postupanje nije utjecalo na potencijalne ponuditelje te kako nije došlo do izmjene ekonomske ravnoteže neprihvatljivi i u cijelosti neosnovani, a sve sukladno navodima iznesenim u pobijanom rješenju te ovom odgovoru na tužbu. Zaključno, tuženik ističe da u cijelosti ostaje pri navodima iz osporenog rješenja. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
8. Sud je 7. travnja 2022. održao javnu raspravu, te je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora, na koju raspravu su pristupili opunomoćenik tužitelja i opunomoćenice tuženika.
9. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog spora. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.
10. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavak 3. ZUS-a, ovaj Sud utvrdio je da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan. 11. Uredbom (EU) br. 1303/2013 propisana je odgovornost država članica u sustavima upravljanja i kontrole i njihova dužnost da spriječe, otkriju i isprave nepravilnosti, te osiguraju povrat neopravdano isplaćenih sredstava zajedno s mogućim zateznim kamatama. Prema odredbi članka 143. Uredbe (EU) br. 1303/2013, države članice provode potrebne financijske korekcije u vezi s pojedinačnim ili sustavnim nepravilnostima koje su otkrivene u operacijama ili u operativnim programima, a financijske korekcije sastoje se od ukidanja dijela ili cijelog javnog doprinosa nekoj operaciji ili operativnom programu. U svrhu provedbe navedene Uredbe, Zakonom o uspostavi institucionalnog okvira za provedbu europskih strukturnih i investicijskih fondova u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2014. do 2020. uspostavljen je institucionalni okvir za upravljanje i provedbu europskih strukturnih i investicijskih fondova u RH u razdoblju od 2014. do 2020. te su određene institucije koje obavljaju funkcije koordinacijskog tijela za upravljanje fondovima i neovisnog revizijskog tijela i određene su njihove funkcije i odgovornosti.
12. Uredba (EU) 1303/2013 u članku 2. točki 36. definira "nepravilnosti" kao svako kršenje prava Unije ili nacionalnog prava u vezi s njegovom primjenom koja proizlazi iz djelovanja ili propusta gospodarskog subjekta uključenog u provedbu ESI fondova koja šteti, ili bi moglo naštetiti proračunu Unije, tako da optereti proračun Unije neopravdanim izdatkom.
13. Pri tome je odredbom članak 313. stavkom 1. Zakona o javnoj nabavi (Narodne novine, broj: 120/16), propisano da ugovorne strane izvršavaju ugovor o javnoj nabavi u skladu s uvjetima određenima u dokumentaciji o nabavi i odabranom ponudom. Stavkom 2. istog članka ZJN-a propisano je da je javni naručitelj obvezan kontrolirati je li izvršenje ugovora o javnoj nabavi u skladu s uvjetima određenima u dokumentaciji o nabavi i odabranom ponudom.
14. Točkom 22. Smjernica propisana je vrsta nepravilnosti u provedbi ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava: „Znatna izmjena elemenata ugovora određenih u pozivu na nadmetanje ili dokumentaciji za nadmetanje“ opisana na način da bitni elementi sklapanja ugovora uključuju, ali nisu ograničeni na cijenu, prirodu radova, rok dovršetka, uvjet plaćanja i korištene materijale, za koju je propisana stopa ispravka od 25% iznosa ugovora, plus vrijednost dodatnog iznosa ugovora proizašlog iz znatne izmjene elemenata.
15. Točkom 4.1.1. – Postupanje kod pogrešaka u dostavljanju bankarske garancije Sažetog pregleda uputa Upravljačkog tijela za upravljanje nepravilnostima u Operativnom programu "Konkurentnosti i kohezija 2014.-2020.", Verzija 2.0, lipanj 2019. godine, Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, Klasa: 910- 04/17-02/74, Urbroj:538-05-2-1-2/324-19-190 od 11. lipnja 2019. godine propisano je kako u odnosu na neispunjavanje obveza odabranog ponuditelja koje se odnose na dostavu garancija od strane istoga postoje različiti slučajevi, pa je stoga potrebno razgraničiti takve slučajeve na one koji predstavljaju izmjenu elemenata ugovora, ali koja izmjena nije dovela do toga da se smatra znatnom u smislu točke 22. Smjernica. Nadalje, podtočkom 4.1.1. b) propisano je da ukoliko se radi o kašnjenju u dostavi garancija, pri ocjeni radi li se o znatnoj izmjeni elemenata ugovora ili ne, potrebno je uzeti u obzir sve okolnosti predmetnog slučaja (npr. je li u slučaju kašnjenja u dostavi jamstva za povrat predujma, predujam isplaćen prije dostave zahtijevanog jamstva; je li u slučaju kašnjenja u dostavi garancije za uredno izvršenje ugovora plaćanje po ispostavljenom računu/situaciji obavljeno prije dostavljene garancije za uredno izvršenje ugovora, itd.) te je u slučajevima znatne izmjene elemenata ugovora (koji su ovom točkom primjerice navedeni), potrebno odrediti financijski ispravak u visini 25% vrijednosti ugovora.
16. Iz podataka spisa razvidno je da je tužitelj sudjelovao u postupku dodjele bespovratnih sredstava, u okviru kojega je dana 25. kolovoza 2017. sklopljen Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava između Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta kao Posredničkog tijela razine I., Središnje agencije za financiranje i ugovaranje programa i projekata Europske unije kao Posredničkog tijela razine 2, s jedne strane i G. T., ovdje tužitelja, kao korisnika, a u svrhu provedbe projekta "Poslovno uslužni centar …", referentne oznake: KK…. .
17. Tužitelj je kao korisnik bespovratnih sredstava u okviru projekta "Poslovno uslužni centar …", nakon provedenog postupka javne nabave, kao naručitelj sa odabranim ponuditeljem D. C. d.o.o., kao izvođačem radova, sklopio Ugovor o
građenju, dana 27. prosinca 2018. na iznos od 19.889.440,34 kune, što uz PDV daje iznos od 24.861,800,43 kune, što među strankama nije niti sporno.
18. U konkretnom slučaju posredničko tijelo razine 2 je nakon provedenog postupka kontrole utvrdilo da je sukladno točki 7.7.2. DON-a (jamstvo za uredno izvršenje ugovora) ponuditelj dužan u roku od 8 dana od dana zaključivanja ugovora o javnoj nabavi (a prije isteka jamstva za ozbiljnost ponude) Naručitelju uručiti jamstvo za uredno ispunjenje ugovora i to bankarsku garanciju "bez prigovora" ili novčani polog na iznos od 10% bez PDV-a. Utvrđeno je i da je ponuditelj kao jamstvo za ozbiljnost ponude dostavio bjanko zadužnicu izdanu dana 22. ožujka 2018. na iznos od 500.000,00 kuna.
19. Sukladno podčlanku 4.2. Sredstva osiguranja za izvršenje ugovora Posebnih uvjeta ugovora koji su prilog prijedloga ugovora o nabavi i DON-a, izvođač je obvezan dostaviti Naručitelju, zajedno s potpisanim i ovjerenim Ugovorom, a prije isteka jamstva za ozbiljnost ponude, jamstvo za uredno ispunjenje Ugovora, u iznosu od 10% (deset posto) od ugovorene cijene radova (bez PDV-a) u obliku bezuvjetne i neopozive bankarske garancije naplative od banke na prvi poziv, bez prava protesta, s rokom važenja 60 dana nakon predviđenog roka za završetak radova. Ista odredba sadržana je i u prilogu potpisanog Ugovora o nabavi. Nadalje, posredničko tijelo razine 2 napominje kako prijedlog ugovora o nabavi i potpisani Ugovor o nabavi nije sadržavao odredbe o jamstvu za uredno ispunjenje, već su iste bile sastavni dio Posebnih uvjeta.
20. Tuženik u tužbi navodi da je ponuditelj kao jamstvo za ozbiljnost ponude dostavio bjanko zadužnicu izdanu dana 22. ožujka 2018. na iznos od 500.000,00 kuna, a iz podataka spisa razvidno je da je tužitelju izdana bankovna garancija broj: G/994/19 od 10. svibnja 2019. na iznos od 1.988.944,03 kuna.
21. Tuženik je uvidom u bankovni izvadak o promjenama stanja na transakcijskom računu Korisnika, izdanom od strane Otp banke utvrdio da je dana 1. ožujka 2019. izvršeno plaćanje na račun D. C. d.o.o. u iznosu od 500.000,00 kuna, a dana 5. ožujka 2019. izvršeno je plaćanje u iznosu od 337.785,00 kuna od strane Korisnika.
22. Među strankama je sporno je li tužitelju ispravno određena financijska korekcija od 25% prema točki 22. Smjernica za utvrđenu nepravilnost kašnjenja izvođača radova u dostavi jamstva za uredno izvršenje ugovora, na način kako je to određeno Posebnim uvjetima ugovora koji čine sastavni dio Dokumentacije o nabavi – javna nabava radova "Izgradnja poslovno uslužnog centra …" Č., T., od lipnja 2018., na način propisan podčlankom 4.2. Sredstvo osiguranja za izvršenje ugovora.
23. Među strankama nije sporno da je jamstvo za izvršenje ugovora trebalo biti dostavljeno sukladno podčlanku 4. stavku 2. Posebnih uvjeta Ugovora o građenju, a koji Ugovor je potpisan 27. prosinca 2018., dok je predmetna bankarska garancija izdana 10. svibnja 2019., pa se u konkretnom slučaju svakako radi o značajnom zakašnjenju u dostavi bankarske garancije, a protivno Posebnim uvjetima Ugovora o građenju i točki 7.7.2. Dokumentacije o nabavi.
24. Nije sporno niti da su odabranom ponuditelju, ovdje izvođaču radova D. C. d.o.o., izvršene uplate u ukupnom iznosu od 837.785,00 kuna od strane tužitelja, korisnika bespovratnih sredstava u ožujku 2019.
25. Tuženik je u osporenom rješenju naveo da je došlo do izmjene inicijalnih uvjeta nadmetanja i kršenja načela transparentnosti, načela jednakog tretmana i tržišnog natjecanja, te smatra da postoji mogućnost da bi bio veći broj ponuditelja da je potencijalnim ponuditeljima bilo poznato da kašnjenje u dostavi predmetne garancije ne bi utjecalo na daljnje izvršenje ugovora. Nadalje, zaključuje da je na opisani način došlo i do izmjene ekonomske ravnoteže u korist odabranog ponuditelja, a što predstavlja znatnu izmjenu ugovora, upućujući na primjenu članka 321. ZJN-a.
26. S obzirom na podatke u spisu predmeta i prema ocjeni ovoga Suda tužitelj nije postupio sukladno odredbi članka 313. stavku 2. ZJN-a, jer od izvođača radova nije pravovremeno zatražio dostavu bankarske garancije, na način kako je to određeno podčlankom 4.2. Sredstva osiguranja za izvršenje ugovora Posebnih uvjeta ugovora o građenju, već je unatoč tome izvršio uplate izvođaču radova u ukupnom iznosu od 837.785,00 kuna, koji je tek nakon tih uplata dostavio bankovnu garanciju izdanu 10. svibnja 2019., a koju je tužitelj prihvatio, pa utoliko Sud prihvaća pravilnim i zakonitim obrazloženje rješenja tuženika da je u konkretnom slučaju došlo do znatne izmjene Ugovora, pri čemu naprijed izneseno odgovora podtočki 4.1.1. b) Sažetih pregleda uputa, jer je izvođaču radova korisnik bespovratnih sredstava, ovdje tužitelj, izvršio plaćanja prije dostavljene garancije za uredno izvršenje ugovora.
27. Razlozima na kojima temelji tužbu u ovom upravnom sporu tužitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost rješenja tuženika od 22. veljače 2021.
28. Zbog navedenog je osporeno rješenje ocijenjeno zakonitim pa je na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a presuđeno kao u točki I. izreke presude.
29. Kako je tužitelj izgubio spor u cijelosti snosi sve troškove u skladu s člankom 79. stavkom 4. ZUS-a. Slijedom navedenog na temelju članka 79. stavka 6. ZUS-a odlučeno je kao u točki II. izreke presude.
U Splitu, 15. travnja 2022.
S U T K I N J A
Mirela Valjan - Harambašić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana dostave, putem ovoga sud, u 4 primjerka, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.
DNA:
-tužitelju po opunomoćeniku T. K. iz S., uz zapisnik o objavi
-tuženiku Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije Republike Hrvatske, Zagreb, Miramarska cesta 22, uz zapisnik o objavi
- u spis
Rj:
1. Spis u kal 40 dana
2. Pozvati tužitelja na uplatu sudske pristojbe – po pravomoćnosti presude
Broj zapisa: eb30b-41f7c
Kontrolni broj: 086fc-bf38b-fc187
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=MIRELA VALJAN-HARAMBAŠIĆ, L=SPLIT, O=UPRAVNI SUD U SPLITU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Upravni sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
