Pn-90/2021

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex Vojarna Sv. Križ, Dračevac

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Željku Boriću, u pravnoj stvari tužitelja J. S. pokojnog V., OIB … iz S., zastupanoga po

punomoćnicima E. K. B. i M. B. P., odvjetnicima u S. protiv

tuženika A. o d.d. Z., OIB da …, zastupanoga po

punomoćniku R. M., odvjetniku u S., radi naknade štete, nakon

zaključene glavne rasprave 22. veljače 2022. godine u prisustvu punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 15. travnja 2022. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana, s naslova naknade materijalne štete, i to na ime izgubljene dobiti, isplati tužitelju, za razdoblje od 1. veljače 2012. do 1. travnja 2015, ukupno neto iznos od 45.823,04 kn, sve to zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koji je na iznos od: 1.213,06 kn teku od 15. ožujka 2012. do isplate, 1.213,06 kn teku od 15. travnja 2012. do isplate, 1.213,06 kn teku od 15. svibnja 2012. do isplate, 1.213,06 kn teku od 15. lipnja 2012. do isplate, 1.213,06 kn teku od 15. srpnja 2012. do isplate, 1.194,89 kn teku od 15. kolovoza 2012. do isplate, 1.194,89 kn teku od 15. rujna 2012. do isplate, 1.194,89 kn teku od 15. listopada 2012. do isplate, 1.194,89 kn teku od 15 studenog 2012. do isplate, 1.194,89 kn teku od 15. prosinca 2012. do isplate, 1.194,89 kn teku od 15. siječnja 2013. do isplate, 1.175,94 kn teku od 15. veljače 2013. do isplate, 1.175,94 kn teku od 15. ožujka 2013. do isplate, 1.175,94 kn teku od 15. travnja 2013. do isplate, 1.175,94 teku od 15. svibnja 2013. do isplate, 1.175,94 kn teku od 15. lipnja 2013. do isplate, 1.175,94 kn teku od 15. srpnja 2013. do isplate, 1.160,58 kn teku od 15. kolovoza 2013. do isplate, 1.160,58 kn teku od 15. rujna 2013. do isplate, 1.160,58 kn teku od 15. listopada 2013. do isplate, 1.160,58 kn teku od 15 studenog 2013. do isplate, 1.160,58 kn teku od 15. prosinca 2013. do isplate, 1.160,58 kn teku od 15. siječnja 2014. do isplate, 1.160,58 kn teku od 15. veljače 2014. do isplate, 1.160,58 kn teku od 15. ožujka 2014. do isplate, 1.160,58 kn teku od 15. travnja 2014. do isplate, 1.160,58 kn teku od 15. svibnja 2014. do isplate, 1.160,58 kn teku od 15. lipnja 2014. do isplate, 1.160,58 kn teku od 15. srpnja 2014. do isplate, 1.160,58 kn teku od 15. kolovoza 2014. do isplate, 1.160,58 kn teku od 15. rujna 2014. do isplate, 1.160,58 kn teku od 15. listopada 2014. do isplate, 1.160,58 kn teku od 15. studenoga 2014. do isplate, 1.160,58 kn teku od 15. prosinca 2014. do isplate, 1.160,58 kn teku od 15. siječnja 2015. do isplate, 1.160,58 kn teku od 15. veljače 2015. do isplate, 1.160,58 kn teku od 15. ožujka 2015. do isplate, 1.160,58 kn teku od 15. travnja 2015. do isplate, 1.160,58 kn teku od 15. svibnja 2015. do isplate, obračunatim po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a počevši od 1. kolovoza 2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana, na ime naknade parničnog troška, isplati tužitelju iznos od 23.251,50 kuna.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu (listovi 1-2 spisa) protiv tuženika radi naknade štete.

1.1. Naime, dana 29. ožujka 2007. godine oko 20 20 sati u S., na kolniku

M. H. nasuprot kbr. ..., dogodila se prometna nezgoda u kojoj

su sudjelovali F. B. pokojnog I. i B. iz S. kao vozač

osobnog automobila marke Š. F. 135 L., registarske oznake broja S. .. i tužitelj J. S. pokojnog V. kao vozač mopeda marke P.

runner, registarske oznake broja S. …. Do prometnog udesa je došlo

isključivom krivnjom vozača F. B. koji je nepropisno upravljao

osobnim automobilom marke Š. F., kako to proizlazi iz pravomoćno okončanog kaznenog postupka u kojem je proglašen krivim zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće iz članka 272. stavka 2. Kaznenog zakona te mu je izrečena novčana kazna. Navedeno vozilo marke Š. F., kojim je upravljao

vozač F. B., bilo je obvezno osigurano od automobilske odgovornosti

kod tuženika.

1.2. U vrijeme štetnog događaja tužitelj je bio u radnom odnosu u poduzeću S. T. d.o.o. S.. Zbog pretrpljenih ozljeda tužitelj je bio nesposoban za rad te je bio na bolovanju od ozljeđivanja, odnosno od 29. ožujka 2007. do 10. lipnja 2009. godine, za koje vrijeme je ostvarivao naknadu plaće, sve sukladno pozitivnim zakonskim propisima na teret svog poslodavca, a potom na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

1.3. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Splitu od 7. rujna 2010. godina tužitelju je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, počevši od 10. lipnja 2009. godine, koja je određena u visini najniže mirovine od 1.474,18 kn mjesečno, za razdoblje od 10. lipnja do 1. srpnja 2009. godine, a od 10. srpnja 2009. godine pa ubuduće u svoti od 1.494,14 kn.

1.4. Tužitelj trpi imovinsku štetu na ime razlike između plaće koju bi ostvario da je radio i mirovine koju ostvaruje, za razdoblje od 1. listopada 2010. pa do podnošenja tužbe, odnosno do 1. veljače 2012. godine, najmanje u neto iznosu od po 1.137,86 kn. Radi toga tužitelj podnosi tužbu protiv tuženika.

1.5. Konačno određenje tužbenog zahtjeva tužitelj je dao u svom podnesku od 13. rujna 2021. godine (listovi 536 do 538 spisa); u ukupnom iznosu od 45.823,04 kn,

zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama specificirano po pojedinim iznosima glavnice.

2. Tuženik se u cijelosti usprotivio postavljenom tužbenom zahtjevu i tužbi. Tuženik osporava da tužitelj gubi na zaradi zbog predmetne prometne nezgode. Nije sporno da kod tužitelja kao posljedica predmetne prometne nezgode postoji umanjena funkcija noge. Međutim, ta umanjena funkcija noge ne onemogućava tužitelja u obavljanju posla kojim se isti bavio prije ove nezgode (direktor svoje firme – poduzetnik). Dakle, tužitelj je dužan raditi, a ne može zbog djelomičnog smanjenja radne sposobnosti tražiti izgubljenu zaradu.

3. Sud je: pregledao presliku obavijesti o mirovinskim primanjima (listovi 4 b do 7 e spisa), pregledao presliku nepravomoćne presude Općinskog suda u Splitu

I.-1878/08 od 25 kolovoza 2014. godine (listovi 14 do 23 spisa), pregledao presliku presude Županijskog suda u Splitu G.– 717/2014 od 23. veljače 2017. godine (listovi 25 do 29 spisa),Presliku radne knjižice tužitelja (listovi 147 do 148 spisa), pregledao presliku ugovora o radu (listovi 149, 150 spisa), pregledao presliku prijave – odjave – promjena za osiguranu osobu u obveznom zdravstvenom osiguranju (list 151 spisa), pregled presliku prijave o prestanku osiguranja (list 152 spisa), pregledao presliku potvrde S. T. d.o.o. S. od 17. rujna 2010. godine (list 153 spisa),

pregledao presliku rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, područna služba u Splitu od sedme rujna 2010. godine (a listovi 150 4155 spisa), pregledao presliku priloga navedenom rješenju u vidu ispisa podataka o plaći, osnovicama osiguranja, naknadi i vrijednosnim bodovima po godine (list 156 spisa), pregledao presliku rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, područna služba u Splitu od osme rujna 2010. godine (list 157 spisa), pregledao presliku obračuna dohotka – plaće (listovi 158 do 169 spisa), pregledao presliku platnih lista (listovi 170 do 188 spisa), pregledao presliku podataka o utvrđenoj nadoknade plaće (listovi 189 do 190 spisa), pregledao presliku prometa računa za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 24. rujna 2010. godine (list 191 spisa), pregledao presliku obavijesti o mirovinskim primanjima (listovi 192 do 195 spisa), pregledao presliku dokazne dokumentacije priložene uz podnesak tužitelja od 18. siječnja 2018. godine (listovi 199. do 260 spisa), pregledao izvještaj privatnog detektiva S. Š. (list 262 spisa), on pregledao presliku dokazne dokumentacije priložene na ročištu održanom 20 veljače 2018. godine (listovi 263 do 391 spisa), pregledao fotografije priložene uz podnesak tuženika od 11. travnja 2018. godine (listovi 393 do 398 spisa), saslušao tužitelja u svojstvu parnične stranke (listovi 399 do 400 spisa), pregledao presliku dokazne dokumentacije priložene uz podnesak tužitelja od 23. travnja 2018. godine (listovi 406 do 411 spisa), pregledao zdravstveni karton tužitelja (listovi 415 do 427 spisa), izveo dokaz vještačenjem po vještaku dr. M. M. D., specijalisti medicine rada iz S. (listovi 428, 429 spisa), pregledao presliku dopisa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, područna služba u Splitu od 11. svibnja 2021. godine sa podacima o uplati mjesečnih iznosa mirovinskih primanja u razdoblju od 1. veljače 2012. do 30 travnja 2021. godine (list 539 spisa), pregledao spis Općinskog suda u

4. Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale. 5.

Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Naime, među strankama nije sporno da je tužitelj u štetnom događaju zadobio teške tjelesne ozljede koje su ostavile trajne i teške posljedice na njegovo zdravlje, zbog čega je trpio neimovinsku i imovinsku štetu. Nadalje, nije sporno da kod tužitelja, kao posljedica predmetne prometne nezgode, postoji umanjena funkcija noge.

6.1. Među strankama jest sporno je li tužitelj gubio na zaradi zbog predmetne prometne nezgode.

7. Rješenjem Županijskog suda u Karlovcu G.-180/2018-2 od 8. veljače 2021. godina (listovi 464-470 spisa) ukinuta je presuda Općinskog suda u Splitu P. – 441/17 od 15. listopada 2018. godine (listovi 439-447 spisa) u dijelu pod točkom I. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu materijalne štete sa osnove izgubljene zarade u iznosu od 1.137,86 kn mjesečno, počevši od 1. veljače 2012. do

1. travnja 2015. godine, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini mjesečni iznos od 15. u mjesecu za prethodni mjesec, po odgovarajućoj kamatnoj stopi te je predmet u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

7.1. U obrazloženju navedene drugostupanjske odluke ističe se da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu I. – 1878/08 od 25. kolovoza 2014. godina tuženik, između ostaloga, obavezan nadoknaditi tužitelju štetu zbog gubitka zarade za vrijeme od 31. ožujka 2007. do 1. listopada 2010. godine u ukupnom iznosu od 34.168,76 kn, zajedno sa zakonskom kamatom tekućom od svakog iznosa izgubljene zarade. Profesionalna nesposobnost tužitelja za rad utvrđena je na temelju nalaza i mišljenja ovlaštenog vještaka Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu od 20 travnja 2009. godine, kada je utvrđeno postojanje profesionalne nesposobnosti za rad prema članku 34. stavku 1.

ZOMO, jer je radna sposobnost tužitelja trajno smanjena za više od polovine prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti, uz isključenje poslova koji zahtijevaju stalni rad na nogama i dugotrajno hodanje, nošenje teških tereta te rad na otvorenom.

7.2. Prema stajalištu drugostupanjskog suda u ovom parničnom postupku nema mjesta ponovnom utvrđivanju i ocjeni je li tužitelj, kod kojeg je utvrđena profesionalna nesposobnost za rad sa preostalom radnom sposobnošću, sposoban obavljati poslove koje je obavljao prije ozljeđivanja te su s obzirom da je o tome svoju ocjenu, već dao sud u pravomoćnoj odluci. To je stajalište izraženo i u odluci Europskog suda za ljudska prava u predmetu broj 42009/10 B. protiv R. H. prema kojem dva sklopa postupka, čak i pod pretpostavkom i da nisu istovjetni, odnosno da se ne radi o istovjetnim tužbenim zahtjevima prema mjerodavnom nacionalnom pravu, ali koji obuhvaćaju iste stranke jednostavno odnose iste okolnosti, spadaju pod isti materijalnopravni opseg te bi ponovno raspravljanje ugrozilo načelo vladavine prava i pravne sigurnosti iz članka 6. stavak 1. Konvencije.

7.3. Drugim riječima, sadržaj pravne ocjene prvostupanjskog i drugostupanjskog suda u predmetu I. – 1878/08 i u kontekstu istog činjeničnog supstrata glede postojanja nesposobnosti tužitelja da obavlja sa preostalom radnom sposobnošću poslove koje je obavljao prethodno ozljeđivanju veže sud i u ovome predmetu, pa je u situaciji kada je utvrđeno kako tužitelj sa preostalom radnom sposobnošću nije u mogućnosti obavljati poslove koje je obavljao prethodno ozljeđivanju tuženik u obvezi isplatiti tužitelju imovinsku štetu u vidu gubitka zarade i u utuženom vremenskom periodu.

8. Prema platnim podacima trgovačkog društva S. T. d.o.o. S. (listovi 158-188 spisa) tužitelj je prije nastanka štetnog događaja ostvarivao plaću u mjesečnom neto iznosu od najmanje 2.720,00 kn.

8.1. Odbijanjem navedenog iznosa od specificiranih iznosa koje je tužitelj u relevantnom razdoblju primao s osnove mirovinskog osiguranja (prema potvrdi HZMO, Područna služba Split od 11. svibnja 2021; list 539 spisa), dolazi se do razlike za koju je tužitelj zakinut u navedenom razdoblju.

9. Naime, evidentno je iz navedenog da je kod tužitelja utvrđeno postojanje profesionalne nesposobnosti za rad prema članku 34. stavku 1. ZOMO, da je radna sposobnost tužitelja trajno smanjena za više od polovine prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti, uz isključenje poslova koji zahtijevaju stalni rad na nogama i dugotrajno hodanje, nošenje teških tereta te rad na otvorenom.

9.1. Nedvojbeno je zbog toga tužitelju nastala šteta u vidu izgubljene zarade u odnosu na predmetno razdoblje od 1. veljače 2012. do 1. travnja 2015. godine.

9.2. Tuženik je, kao osiguratelj vozila štetnika, odgovoran za naknadu štete tužitelju (čl. 1095. Zakona o obveznim odnosima; Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21; u daljnjem tekstu: ZOO).

10. Na pojedine mjesečne iznose naknade tužitelju pripada pravo na zakonske zatezne kamate od dospijeća do isplate (članak 29. stavak 1. i 2. ZOO).

11. Radi toga je, temeljem citiranih zakonskih odredbi, prihvaćen u cijelosti kao osnovan tužbeni zahtjev u pogledu glavne stvari (toč. I. izreke).

12. Tužitelj je tako u cijelosti uspio u parnici. Pripada mu stoga pravo na naknadu parničnog troška od tuženika (čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku; Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19; u daljnjem tekstu: ZPP).

12.1. Tužitelju je, prema izloženom, temeljem citirane zakonske odredbe u vezi sa odredbom čl. 155. ZPP, priznat sljedeći popisani (list 589 spisa) parnični trošak: trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 7. toč. 1 OT), trošak sastava tužbe u predmetu P.-879/15 u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 7. toč. 1 OT),

trošak zastupanja na ročištu od 3. listopada 2014. godine u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9. toč. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu od 18. srpnja 2016. godine u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 9. toč. 2 OT), trošak zastupanja na ročištu od 28. studenog 2017. u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 9. toč. 2 OT), trošak zastupanja na ročištu od 20. veljače 2018. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9. toč. 1 OT), trošak zastupanja na ročištu od 12. travnja 2018. godine u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9. toč. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu od 24. svibnja 2018. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9. toč. 1 OT), trošak zastupanja na ročištu od 3. rujna 2018. godine u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9. toč. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu od 12. listopada 2021. godine u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9. toč. 1 OT), trošak zastupanja na ročištu od 8. prosinca 2021. godine u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9. toč. 1 OT), trošak zastupanja na ročištu od 22. veljače 2022. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9. toč. 1 OT), trošak sastava podneska od 24. svibnja 2017. godine u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 8. toč. 1 OT), trošak sastava podneska od 24. svibnja 2017. u predmetu Pn-879/15 u iznosu od 250,00 kn (Tbr. 8. toč. 3 OT), trošak sastava podneska od 16. siječnja 2018. godine u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 8. toč. 1. OT), trošak sastava podneska od 18. siječnja 2018. godine u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 8. toč. 1 OT), trošak sastava podneska od 23. travnja 2018. godine u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9. toč. 1. OT), trošak sastava podneska od 18. ožujka 2021. u iznosu od 250,00 kn (Tbr. 8. toč. 3 OT), trošak sastava podneska od 13. rujna 2021. godine u iznosu od 250,00 kn (Tbr. 8. toč. 3 OT), trošak sastava podneska od 2. studenog 2021. godine u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 8. toč. 1 OT), trošak sastava podneska od 3. veljače 2022. godine u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 8. toč. 1 OT), odnosno ukupno iznos od 17.750,00 kn. Tom je iznosu pridodan iznos od 4.437,50 kn na ime PDV-a, iznos od 532,00 kn na ime sudske pristojbe na tužbu, te iznos od 532,00 kn na ime sudske pristojbe na presudu, odnosno sveukupno iznos od 23.251,50 kn.

12.2. Radi toga je odlučeno kao pod točkom II izreke.

U Splitu, dana 15. travnja 2022. god.

SUDAC

Željko Borić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest dana od dana dostave.

Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, pismeno u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

- tužitelju, po punomoćniku;

- tuženiku, po punomoćniku;