Poslovni broj: 5 P-241/2021-11

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu J. P. Č. kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja K. Č. d.o.o. R., OIB: … kojeg zastupaju Z.

V. i drugi odvjetnici iz O. V., J., Š., S., J. & J. iz R., protiv tuženika E. O. d.d. Z., OIB: … kojeg zastupaju M. M. i drugi odvjetnici iz O. G. & partneri iz Z., U radi isplate 6.878,85 kn, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 17. ožujka 2022. godine u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja I. J., odvjetničke vježbenice i punomoćnika tuženika M. M., odvjetnika iz R., a objavljene dana 15. travnja 2022. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 6.878,85 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 5. svibnja 2020. godine do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2 (trgovački ugovori) ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

II. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.581,25 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi od 27. svibnja 2021. godine tužitelj je tužbenim zahtjevom zatražio isplatu iznosa naznačenog u točki I. izreke ove presude na ime osigurnine. Naveo je da se radi o iznosu kojeg je tužitelj isplatio trećoj osobi M. H. po odštetnom zahtjevu za štetu nastalu na vozilu reg. oznake RI… da je u vezi predmetnog štetnog događaja, koji se dogodio 30. ožujka 2020. godine, policijskom potvrdom br. …od 3. travnja 2020. godine utvrđeno da je dana 30. ožujka 2020. godine na adresi F. M. u R. (kod boćarije) došlo do oštećenja vozila reg. oznake RI …uslijed jake orkanske bure i da su na vozilu udubljeni prednji desni blatobran i razbijen prednji desni far. U trenutku predmetnog štetnog događaja tužitelj da je bio osiguran od posljedica izvanugovorne odgovornosti za štete počinjene trećim osobama kod tuženika i to po polici br. … za period osiguranja od 19. kolovoza 2019. do 19. kolovoza 2020. godine. Predmetna polica da je sklopljena u postupku javne nabave za usluge osiguranja i da uvjeti iz police imaju prednost u primjeni u odnosu na uvjete koje je propisao tuženik. Navedeno iz razloga što je polica sklopljena na temelju O. sporazuma za usluge osiguranja od 29. srpnja 2019. godine te tehničke specifikacije koje da su sastavni dio dokumentacije o nabavi u postupku javne nabave. Pozvao se na čl. 12. Uvjeta za osiguranja izvanugovorne odgovornosti kojim da je određeno kako osiguranje pokriva i štete koje nastanu i drugim i trećim osobama od kanti i kontejnera za smeće - u postupku pražnjenja i/ili manipuliranja njima, od slobodnog kretanja i/ili pokretanja uzrokovanog vjetrom ili po nepoznatim osobama. Tužitelj da je dana 26. ožujka 2021. godine uputio tuženiku zahtjev za isplatom predmetnog iznosa kojeg je tuženik odbio isplatiti tužitelju. Na okolnost dokazivanja činjenica iznijetih u tužbi predložio je uvid u isprave dostavljene uz tužbu, provođenje očevida na licu mjesta, prometno vještačenje, saslušanje svjedoka M. H., zastupnika po zakonu tužitelja, djelatnika tužitelja kao i pribavom odštetnog spisa tuženika i podataka od D.-a o vremenskim prilikama na dan 30. ožujka 2020. godine.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je učinio nespornom činjenicu izdavanja police osiguranja 804179791. Pozvao se na uvjete za osiguranje. Osporio je tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti iz razloga što je do štete došlo zbog tužiteljeve grube (krajnje) nepažnje, a koja je razlog za isključenje tuženikove obveze iz čl. 4. st. 1 toč. 1 tuženikovih Uvjeta za osiguranje. Naveo je da predmetni spremnik za smeće nije bio osiguran od nekontroliranog kretanja uzrokovanog vjetrom. To stoga što jak vjetar (bura) na riječkom području predstavlja redovnu i uobičajenu pojavu. Pridružio se dokaznim prijedlozima tužitelja te ih i sam predložio. Iz fotografija na koje se pozvao da je razvidno da je tužitelj na pojedinim lokacijama osigurao spremnike za smeće od njihovog samopomicanja i da u takvim situacijama tuženik utvrđuje osnovanim odštetne zahtjeve oštećenika. U slučajevima u kojima spremnik za smeće nije bio osiguran od samopomicanja ni u najmanjoj mjeri da se radi o gruboj nepažnji tužitelja osobito kada se radi o području poznatom po jakom vjetru (koji ne predstavlja neizvjestan događaj već redovitu pojavu) i konfiguraciji terena na kojoj svaki spremnik za smeće može prouzročiti ogromnu štetu ukoliko dođe do nekontroliranog samopomicanja. Tim više iz razloga što je tužitelj komunalno društvo koje svoju djelatnost ne obavlja radi stjecanja dobiti već radi osiguranja isporuke komunalnih usluga korisnicima prema načelima komunalnog gospodarstva tako da ne šteti njihovoj imovini, pravima i pravnim interesima. Smatra da tužitelj postupa protivno odredbi čl. 10. ZOO-a. Naveo je da je šteta nastala iz razloga što osiguranik nije otklonio izvor opasnosti zbog čega je došlo do štete sve pozivom na čl. 4. st. 1. toč. 20 Uvjeta za osiguranje. Tužitelju da nije mogla ostati nepoznata činjenica da na području na kojem obavlja komunalnu djelatnost gotove cijele jeseni i zime postoji mogućnost jake bure kao i da su plastični spremnici za smeće relativno lagani (u svakom slučaju puno lakši nego prijašnji metalni) i da su pod jačim utjecajem vjetra koji će ih pomicati ako se ne osiguraju na odgovarajući način. Tužitelj da je znao za postojanje izvora opasnosti, a da nije učinio ništa da ne dođe do štetnog događaja odnosno nije otklonio izvor opasnosti. Slijedom navedenog, predložio je odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti. Neovisno od iznijetog, smatra da tuženik ne može pasti u zakašnjenje prije nego je bio pozvan ispuniti svoju obvezu tako da zatezna kamata može teći tek od podnošenja zahtjeva za isplatom, konkretno tek od 26. ožujka 2021. godine. Okolnost isplate štete u 2020. godini ne može predstavljati početak tijeka zatezne kamate za tuženika. Osporio je i osnovanost zahtjeva za isplatom zatezne kamate na parnični trošak iz razloga što tuženik u paricijskom roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude ima pravo podmiriti obvezu. Tužitelju zatezna kamata može pripasti tek u situaciji ako do dobrovoljnog ispunjenja ne dođe. Predložio je odbijanje tužbenog zahtjeva.

3. U podnesku od 3. studenoga 2021. godine tužitelj se pozvao na odredbu čl. 953. ZOO-a kojom je propisano da je osiguratelj dužan naknaditi štete nastale slučajem ili krivnjom ugovaratelja osiguranja, osiguranika ili korisnika osiguranja, osim ako je za određenu štetu ta njegova obveza izrijekom isključena ugovorom o osiguranju. Naveo je da je čl. 1. st. 2. Ugovora o osiguranju br. 178/19 od 18. kolovoza 2021. godine dogovoreno da ponuda osiguratelja, troškovnik, tehnička specifikacija i dokumentacija za nadmetanje čine sastavni dio ugovora o osiguranju. Istaknuo je da je iz police osiguranja br. … vidljivo da prioritet u primjeni imaju uvjeti iz specifikacije natječajne dokumentacije i troškovnika, a tek potom uvjeti osiguratelja. U tehničkim specifikacijama da je određeno da osiguranje pokriva i štete koje nastanu i drugim i trećim osobama od kanti i kontejnera za smeće - u postupku praženja i/ili manipuliranja istima, od slobodnog kretanja i/ili pokretanja uzrokovanog vjetrom ili po nepoznatim osobama. Prijavom na javni natječaj tužitelj da je pristao na pridržavanje zahtjeva iz dokumentacije o nabavi. Stoga da šteta potječe od nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari i kojeg tužitelj nije mogao spriječiti ili otkloniti. Pozvao se i na okolnost da je tužitelj prilikom nabavka opreme nabavio opremu odnosno spremnike za komunalni otpad s kotačima s kočnicom. Predmetni spremnik br. 16678 predstavlja kontejner za kućni, čvrsti otpad zapremine 1100 litara, napravljen od čelika 1,25-1,5 mm s nožnom kočnicom na prednja dva kotača, odnosno plastičnu posudu za otpad s 4 okretna kotača. Stoga da je tužitelj već prilikom nabave opreme vodio računa da se zaštiti kontejner od slobodnog kretanja i prevrtanja. Tuženik da je bio upoznat s načinom zaštite kontejnera za smeće već prilikom prijavljivanja u postupku javne nabave. Da je u natječajnoj dokumentaciji vidljivo da su spremnici za otpad osigurani od slobodnog kretanja i/ili pokretanja uzrokovanog vjetrom ili po nepoznatim osobama kočionim sustavom (sukladno standardu EN 840). Stoga da je tuženik znao da je tužitelj razboritim mjerama (ugrađenim kočnicama na kotačima) osigurao kontejnere od kretanja. Osporio je prigovor da bi se olujni i jaki vjetar moglo povesti pod krajnju nepažnju tužitelja. Tuženik da se neutemeljeno poziva na odredbu čl. 4. st. 1 toč. 20. Općih uvjeta jer da tužitelj nije dao nikakav nalog niti tražio od suda da izda nalog iz kojeg bi bilo vidljivo da je naloženo da se ukloni konkretan spremnik za otpad. Sve i da su postojali određeni propusti u obavljanju registrirane obavijesti tuženik da se ne može osloboditi obveze isplate nastale štete.

4. Na pripremnom ročištu održanom 16. studenoga 2021. godine tužitelj je ustrajao kod tužbe, tužbenog zahtjeva i svih dokaznih prijedloga na okolnost dokazivanja nastanka osiguranog slučaja. Tuženik je ustrajao kod prigovora istaknutih u odgovoru na tužbu.

5. Uz podnesak od 16. studenoga 2021. godine tuženik je dostavio odštetni predmet br. …

6. U podnesku od 23. studenoga 2021. godine tužitelj je obavijestio sud da ne raspolaže podacima o radnicima koji su obavljali poslove pražnjenja spremnika.

7. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 17. ožujka 2022. godine tužitelj je predložio zaključenje glavne rasprave te odustao od svih predloženih, a neprovedenih dokaznih prijedloga. Tuženik je ustrajao kod dokaza predloženih u odgovoru na tužbu.

8. Sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu i saslušanjem svjedoka M. H. (str. spisa 443-444).

9. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog raspravljanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

10. Iz potvrde MUP PU PG II. PP R. broj: …od 3. travnja 2020. godine (str. spisa 368) i fotografiji na str. spisa 370 i 372 utvrđeno je da je dana 30. ožujka 2020. godine u vremenu od 7 do 17 sati na adresi u R., u ulici F. M. (kod boćarije) došlo do oštećenja motornog vozila marke "Renault Laguna" reg. oznake RI … u vidu udubljenja na prednjem desnom blatobranu i da je razbijen prednji desni far na vozilu uslijed jake bure koja je dovela do nekontroliranog pomicanja kontejnera za smeće u vlasništvu tužitelja inventurnog broja 16678. Iz predmetne je potvrde, čija vjerodostojnost nije dovedena u pitanje, utvrđeno da su oštećenja na tom vozilu nastala uslijed udara jake bure i pomicanja kontejnera K. Č. inventurnog broja 16678.

11. Iz naloga za plaćanje na str. spisa 367 utvrđeno je da je tužitelj, povodom zahtjeva na str. spisa 366, isplatio M. H. (vlasniku predmetnog vozila), iznos s osnova naknade štete od 6.878,85 kn dana 4. svibnja 2020. godine. Iznos od 6.878,85 kn odgovara ponudi društva A. P..A. d.o.o. (str. spisa 369) u vezi procjene troškova popravka po izvidu štete sve u vezi odštetnog spisa tuženika br. 201113420034 u vezi predmetnog štetnog događaja (str. spisa 380).

12. Nesporno je da su stranke sklopile Ugovor o osiguranju br. 178/19 od 18. rujna 2019. godine (str. spisa 413-417) i to tužitelj u svojstvu ugovaratelja osiguranja, a tuženik u svojstvu osiguratelja, pozivom na odredbu čl. 921. ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15). Iz čl. 1. Ugovora o osiguranju proizlazi da ponuda osiguratelja, troškovnik, tehnička specifikacija i dokumentacija za nadmetanje čine sastavni dio ugovara o osiguranju.

13. Uvidom u policu osiguranja izvanugovorne odgovornosti br. 804179791 (str. spisa 6), koja je nesporno izdana na temelju spomenutog ugovora o osiguranju, utvrđeno je da je osiguranje zaključeno za razdoblje od 19. kolovoza 2019. do 19. kolovoza 2020. godine i da je predmet osiguranja, među ostalim, javna izvanugovorna odgovornost osiguranika (tužitelja) za štete počinjene trećim osobama. Nadalje, iz police osiguranja proizlazi da prioritet u primjeni imaju uvjeti iz specifikacije, natječajne dokumentacije i troškovnika, a potom uvjeti E. osiguranja d.d.

14. Uvidom u Opće odredbe tehničke specifikacije koje se odnose na sve grupe osiguranja (str. spisa 7-16 i 17-63) i koji su nesporno predstavljali natječajnu dokumentaciju (koja se spominje u polici), utvrđeno je da se odnose i na izvanugovornu odgovornost za štete počinjene trećim osobama. Isto tako utvrđeno je da opis pokrića i uvjeti traženi tom tehničkom specifikacijom i troškovnikom imaju, slijedom izrijekom ugovorenog sadržaja po ugovoru o osiguranju, prednost primjene u odnosu na uvjete osiguranja i klauzule ponuditelja odnosno tuženika. Ponuditelj (tuženik) ne smije naručitelju (ugovaratelju osiguranja - tužitelja) ograničavati i/ili isključivati pokrića iz važećih uvjeta i klauzula koje ponuditelj ima prijavljene kod nadzornog tijela, a koje prilaže ponudi. Nadalje, ukoliko su bilo koje odredbe uvjeta i klauzule ponuditelja povoljnije od onih navedenih u predmetnoj dokumentaciji da se primjenjuju one povoljnije za naručitelja i da je naručitelj (ugovaratelj osiguranja) taj koji odlučuje koje su odredbe za njega povoljnije.

15. Uvidom u posebnu grupu osiguranja koja se odnosi na osiguranje od odgovornosti - izvanugovorna (javna odgovornost) prema ispravi na str. spisa 17-19 utvrđeno je da je predmetnim osiguranjem pokrivena javna izvanugovorna odgovornost za štetu koja je nastala iz registrirane djelatnosti (zanimanja) osiguranika, vlasništva, posjedovanja, upravljanja ili određenog svojstva stvari kao izvora opasnosti te pravnog odnosa.

16. Uvidom u prilog troškovniku (str. spisa 309-310) koji čini sastavni dio ugovora o osiguranju utvrđeno je da osiguranje od izvanugovorne javne odgovornosti prema trećim osobama koje se odnose na tužitelja pokriva odgovornost za štetu koja je nastala iz registrirane djelatnosti (zanimanja) osiguranika, vlasništva, posjedovanja, upravljanja ili određenog svojstva stvari kao izvora opasnosti te pravnog odnosa.

17. Sporno je u postupku ima li tuženik pravo na isključenje iz pokrića po čl. 4. st. 1. toč. 1 i čl. 4. st. 1. toč. 20 Uvjeta za osiguranje izvanugovorne odgovornosti (str. spisa 389-397).

18. Iz čl. 4. st. 1. toč. 1 tuženikovih Uvjeta za osiguranje izvanugovorne odgovornosti (str. spisa 389-397) proizlazi da osiguratelj nije u obvezi isplate osigurnine za štete uzrokovane namjerno, krajnjom (grubom) nepažnjom, prijevarom od strane osiguranika ili ugovaratelja osiguranja.

19. Iz troškovnika (str. spisa 309-310) koji čini sastavni dio ugovora o osiguranju sud je utvrdio da je samopomicanje spremnika (koje se dogodilo predmetnog štetnog dana, a koje je uvjerljivo opisao u svom iskazu svjedok M. H. – str. spisa 443-444)) bilo neovisno od volje ugovaratelja osiguranja i osiguranika u smislu odredbe čl. 922. st. 2 ZOO-a i da predstavlja osigurani slučaj.

20. Odredbom čl. 924. st. 1 ZOO-a predviđeno je se ugovorom može odstupiti samo od onih odredbi Odsjeka 27. ZOO-a u kojima je to odstupanje izričito dopušteno te od onih koje daju ugovarateljima mogućnost da postupe kako hoće. Stavak 2 propisuje da je odstupanje od ostalih odredbi, ako nije zabranjeno ovim ili koji drugim zakonom dopušteno samo ako je u nedvojbenom interesu osiguranika.

21. Pozivanje tuženika na krajnju nepažnju po čl. 4. st. 1. toč. 1 Uvjeta za osiguranje izvanugovorne odgovornosti (str. spisa 389-397) je, po stavu ovoga suda, neutemeljeno iz razloga što krajnja nepažnja u ugovornom odnosu između stranaka nije predstavljala sadržaj dogovorenog isključenja odgovornosti. Naime, za krajnju nepažnju kao osnovu za isključenje pokrića stranke su, na temelju zakonskog ovlaštenja, samostalno uredile pravni odnos.

22. Nije sporno da je štetni događaj bio uzrokovan samopomicanjem spremnika uslijed naleta bure, a kako to proizlazi iz potvrde MUP-a (str. spisa 368) i iskaza svjedoka M. H. (str. spisa 443-444) koji je opisao da je toga dana puhao jak vjetar kada je zatekao da mu je kontejner naslonjen na auto.

23. Prema sadržaju posebne grupe osiguranja koja se odnosi na osiguranje od odgovornosti - izvanugovorne (javna odgovornost) prema ispravi na str. spisa 17-19 kao i troškovnika (str. spisa 309-310), osiguranjem je pokrivena javna izvanugovorna odgovornost za štetu koja je nastala iz registrirane djelatnosti (zanimanja) osiguranika, vlasništva, posjedovanja, upravljanja ili određenog svojstva stvari kao izvora opasnosti te pravnog odnosa. Stoga je utvrđeno da je štetni događaj u vezi s registriranom djelatnosti kao i da je u vezi s vlasništvom tužitelja nad spremnikom koji može predstavljati izvor opasnosti pred naletima bure. Je li do samopomicanja spremnika došlo krajnjom nepažnjom, za ocjenu postojanja obveze tuženika po zaključenom ugovoru o osiguranju, po stavu ovoga suda, nije pravno relevantno budući da iz izrijekom ugovorenih uvjeta osiguranja proizlazi da je odgovornost tuženika vezana za samopomicanje spremnika, po principu uzročnosti. To stoga što navedeno, kao povoljnije za tužitelja proizlazi iz Općih odredbi tehničke specifikacije (str. spisa 7--16), kao i Uvjeta osiguranja izvanugovorne (javne) odgovornosti (str. spisa 17-19) i troškovnika (str. spisa 309-310). Stoga se radi o odgovornosti za štetu koja predstavlja osigurani slučaj prema izrijekom dogovorenim posebnim uvjetima osiguranja. Kako krajnja nepažnja ne predstavlja zakonski minimum isključenja odgovornosti osiguratelja (već samo namjera i prijevara) po odredbi čl. 944. ZOO-a, tuženik se pozivanjem na krajnju nepažnju u postavljanju spremnika po čl. 4. st. 1 toč. 1 Uvjeta za osiguranje izvanugovorne odgovornosti (str. spisa 389-397) ne može osloboditi ugovorne obveze isplate osigurnine za predmetni osigurani slučaj. Stranke su izrijekom predvidjele da šteta iz štetnog događaja koji je u uzročnoj vezi s registriranom djelatnosti tužitelja kao osiguranika kao i vlasništva te određenog svojstva spremnika kao izvora opasnosti ulazi u osigurateljno pokriće po predmetnoj polici bez drugih ograničenja i unatoč činjenici što tuženik u svojim uvjetima ima predviđeno isključenje iz pokrića za krajnju nepažnju. To proizlazi iz ugovorenih uvjeta po predmetnoj polici osiguranja (str. spisa 6) po kojima opće odredbe tehničke specifikacije imaju prednost u primjeni. Njima je predviđeno da ponuditelj (ovdje tuženik) ne smije naručitelju (tužitelju) ograničavati i/ili isključivati pokrića iz važećih uvjeta i klauzula koje ima prijavljene kod nadzornog tijela kao i da opisi pokrića i uvjeti traženi tehničkom specifikacijom i troškovnikom imaju prednost u primjeni u odnosu na uvjete osiguranja i klauzule ponuditelja (str. 7-16).

24. Tuženik se u postupku pozivao na okolnost da tužitelj nije osigurao spremnik za smeće od nekontroliranog kretanja uzrokovanog vjetrom (burom). Nadalje, da bura na riječkom području kao mjestu štetnog događaja predstavlja uobičajenu pojavu i da je tužitelj bio dužan osigurati spremnik od samopomicanja dodatnim osiguravanjem spremnika lancima i metalnom ogradom prema fotografijama na str. spisa 398-402. Nabavkom spremnika s kotačima koji su opskrbljeni kočnicom ne bi se ni radilo o krajnjoj nepažnji sve i da ju tuženik može isticati kao osnov za isključenje iz pokrića u ovom ugovornom odnosu, a ovdje ne može, kako je to već prethodno obrazloženo.

25. Nije sporno između stranaka da su kotači na predmetnom spremniku koji je uzrokovao štetu na vozilu reg. oznake RI …bili opskrbljeni kočnicom (dva prednja), a kako to opisuje tužitelj u podnesku od 3. studenoga 2021. godine. Stoga je sud zaključio da su spremnici za smeće bili osigurani od samopomicanja u dovoljnoj mjeri da se udovoljilo zahtjevima propisanim u čl. 63. st. 4 Odluke o komunalnom redu (SN 4/19). Izostalo dodatno učvršćivanje spremnika lancima i metalnom ogradom ne predstavlja opravdani razlog za odbijanje isplate štete iz predmetnog štetnog događaja po uvjetima iz ugovora o osiguranja budući da se radi o osiguranom slučaju pomicanja spremnika zbog njegovih svojstava kao stvari, a koji u pomicanju predstavlja izvor opasnosti.

26. Isto tako, tuženik nije dokazao navod da je predmetna šteta nastala iz razloga što tužitelj nije otklonio opasnost ili izvor opasnosti po upozorenju i nalogu osiguratelja ili suda budući da postojanje takvog naloga i upozorenja u postupku nije dokazano. Stoga je pozivanje na čl. 4. st.1. toč. 20 Uvjeta za osiguranje izvanugovorne odgovornosti (str. spisa 389-397) također ocijenjeno neutemeljeno. 27. Budući da je tužitelj isplatio vlasniku oštećenog vozila štetu u iznosu od 6.878,85 kn dana 4. svibnja 2020. godine koja odgovara procjeni štete iz tuženikovog izvida štete br. … (str. spisa 380) u vezi ponude ovlaštenog društva za popravak (A. P..A. d.o.o. - str. spisa 369), tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 6.878,85 kn sud je ocijenio pravno osnovanim pozivom na čl. 3. st. 1 Ugovora o osiguranju br. 178/19 (str. spisa 413-417), koji je u skladu s obvezom iz odredbe čl. 964. st. 1 i 2 ZOO-a.

28. Budući da tuženik nije ispunio kao osiguratelj svoju obvezu po postavljenom odštetnom zahtjevu dužan je pozivom na odredbu čl. 943. st. 4 ZOO-a isplatiti i zakonske zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju. Kako je i prije odštetnog zahtjeva tužitelja (str. spisa 373-374), tuženik bio obaviješten o osiguranom slučaju i to prema odštetnom zahtjevu od 8. travnja 2020. godine, a kako to proizlazi iz tuženikovog dopisa upućenog M. H. od 14. travnja 2020. godine (str. spisa 375-376), utvrđeno je da je tuženik bio obaviješten o osiguranom slučaju i prije 5. svibnja 2020. godine. Stoga je zahtjev za isplatom zakonskih zateznih kamata sud ocijenio osnovanim počev od 5. svibnja 2020. godine do isplate. Stoga je tužbeni zahtjev ocijenjen osnovanim i u dijelu zakonskih zateznih kamata čija je visina odmjerena primjenom čl. 29. st. 2 (trgovački ugovori) ZOO-a.

29. Slijedom navedenog, valjalo je tužbeni zahtjev prihvatiti i na temelju odredbe čl. 338. st. 3 ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19) odlučiti kao u točki I. izreke presude.

30. Budući da su sve činjenice bitne za donošenje odluke o osnovanosti zahtjeva utvrđene iz dostavljenih pisanih isprava i saslušanjem svjedoka M. H. (str. spisa (443-444) sud je ocijenio suvišnim i nepotrebnim provođenje očevida na licu mjesta, prometnog vještačenja i pribave podataka od DHMZ-a kao i saslušanja djelatnika tužitelja te zastupnika po zakonu tužitelja kojim dokaznim prijedlozima se pridružio odnosno predložio ih i tuženik.

31. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 i 155. ZPP-a. S obzirom na tužiteljev uspjeh u sporu tužitelju je priznato zastupanje po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) i to za sastav tužbe 750,00 kn (T.br. 7.1.), sastav podneska od 3. studenoga 2021. godine 750,00 kn (T.br. 8.1.), zastupanje na pripremnom ročištu od 16. studenoga 2021. godine 375,00 kn (T.br. 9.2.), zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 17. ožujka 2022. godine 750,00 kn (T.br. 9.1.), PDV 25% 656,25 kn, sudske pristojbe za tužbu 150,00 kn i presudu 150,00 kn sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (NN 118/18) i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (NN 53/19 i 92/21). Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Rijeci, 15. travnja 2022. godine

Sudac

J. P. Č.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st.2 toč. 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1 ZPP-a). Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467. a ZPP-a).