REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

SPLIT

Poslovni broj: 87 P-1954/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Danielu Banu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja G. O., O.: …., O., zastupan po punomoćniku D. M., odvjetniku u S., protiv protiv tuženice

M. V., O.: …, D., , zastupane po

punomoćnicima, odvjetnicima u O. L.-V. & P.,

S., radi utvrđenja prava vlasništva, nakon javne glavne rasprave, održane i zaključene 4.ožujka 2022. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, A. B., odvjetnica i punomoćnika tuženice, Ž. V. odvjetnika, 15. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se spram tužene M. V., O.: ….. iz D.,

da je tužitelj G. O., O.: …, O., vlasnik za cijelo čest.zem. 3019/18, Z.U. 2453 K.O. D., pa se tužitelj ovlašćuje temeljem ove presude u zemljišnoj knjizi zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime, za cijelo, uz istovremeno brisanje toga prava s imena tužene, sve to bez daljnjeg sudjelovanja tužene,

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi: „a sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

III. Nalaže se tuženoj M. V., O.: … iz D., naknaditi tužitelju G. O., O.: …, O.. trošak parničnog postupka u iznosu od 13.175,00 kuna zajedno

sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja 15. travnja 2022. pa do isplate, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, dok se za više traženo od presuđenog u iznosu od 700,00 kuna zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

IV. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadom parničnog troška postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je po punomoćniku 24. studenog 2018. podnio tužbu protiv tuženice Mire Vojnović, radi utvrđenja prava vlasništva.

1.1. Tužitelj u tužbi navodi da je tuženica upisana kao isključiva vlasnica nekretnine označene kao čest.zem. 3019/18 Z.U. 2453 K.O. D., da je upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi ostvarila temeljem rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika R. V. iz O., poslovnog broja O-1836/14, U./O.-

151/14 od 18. kolovoza 2014, iza smrti pokojnog supruga R. V..

1.2. Stvarni vlasnik predmetne nekretnine da je tužitelj. Navodi da je N. O. O., O. za financije donio 25 kolovoza 1959. rješenje pod

poslovnim brojem „N” 03-7508/59 kojim se utvrđuje da su danom 26. prosinca 1958. kao danom stupanja na snagu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta, nacionalizirana i postala društveno vlasništvo sva zemljišta nabrojana u dispozitivu tog rješenja, među kojima je navedeno zemljište oznake čest.zem 3019/18 K.O. D.. Kotarski sud u Omišu, da je temeljem navedenog rješenja 21. rujna 1960. donio rješenje pod poslovnim brojem Z.659/60-2 kojim se dozvoljava u zemljišnoj knjizi uknjižba predmetne nekretnine u korist društvenog vlasništva, uz istodobno brisanje dotadašnjih upisanih vlasnika. NO

O. O. je na zahtjev O. O. 20. listopada 1960. donio rješenje o predaji u posjed O. O. nacionalizirano neizgrađeno građevinsko zemljište na predjelu P., pod poslovnim brojem 03-8656/1-1960, kojim se zemljišta nacionalizirana rješenjem N. O. O., O. za financije pod poslovnim brojem

„N” 03-7508/59 od 25. kolovoza 1959. predaju u posjed O. O. – tužiteljevom predniku. Shodno tome da je predmetno zemljišta danom donošenja rješenja o predaji u posjed, 20. listopada 1960. predano u posjed O. O. u svrhu provođenja postupka asanacije zemljišta nasipanjem materijala (zemlja i kamen) od iskopa kanala H. „S.”. Od trenutka predaje predmetne nekretnine u samostalan posjed tužiteljevom predniku, tužitelj da aktivno vrši faktičnu vlast na predmetnoj nekretini i u tome da ga svo vrijeme nitko ne smeta. Na nekretnini da je izvršeno nasipavanje i istom prolazi čelični cjevovod regionalnog vodovoda O.-B.-H., kao i feklani kanalizacijski kolektor predjela P.. Uz rub svih deposesiranih nekretnina rješenjem o predaji u posjed O. O. poslovnog broja 03-8656/1- 1960 od 20. listopada 1960, da su postavljeni električni kabeli 35 kV i 10 kV te javna rasvjeta, dok je uz rijeku C. sagrađena šetnica i započeta izgradnja S.

doma.

1.3. Prednik tuženice, pok. R. V. da je pred UDU SDŽ, I. O., pokrenuo postupak radi povrata,

odnosno naknade oduzetog zemljišta označenog kao čest.zem. 3019/18 K.O. D., svjestan činjenice da nije vlasnik nekretnine. Obzirom da je predmetna nekretnina privedena svrsi sukladno čl. 17. Zakona o naknadi, da su zahtjevi prednika tuženice za povratom u vlasništvo odbijeni kao neosnovani te je istome priznato pravo na naknadu u smislu čl. 57. Zakona o naknadi.

1.4. Kako tužitelj nema ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.

2. Tuženica M. V., u odgovoru na tužbu od 1. ožujka 2018. se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Navodi da iz tužbe nije razvidno temeljem čega se traži utvrđenje prava vlasništva, jer ako je stečeno vlasništvo temeljem zakona, onda se isto provodi u zemljišnim knjigama. Tužitelj da nema pravnog interesa za podnošenje tužbe za utvrđenje ako pravnu zaštitu može postići kondemnatornom tužbom. Dalje, kako u parničnom postupku nije dopušteno preispitivati pravilnost odluke sadržane u rješenju upravnog tijela tužbu treba odbaciti.

3. Sud je u dokazne svrhe pročitao izvadak iz zemljišne knjige Z.U. 2453 K.O. D. od 5. listopada 2016., rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Omišu donijeto po javnom bilježniku R. V. iz O. iza preminulog R. V. broja O-1836/14 U./O.-151/14 od 18. kolovoza 2014., rješenje N.O. O. O., O. za financije, broja „N” 03-

7508/59 od 25. kolovoza 1959. sa klauzulom pravomoćnosti i izvršnosti 24. listopada 1959., rješenje Kotarskog suda u Omišu broja Z.659/60-2 od 21. rujna 1960., rješenje N. O. O. o predaji u posjed O. O. nacionalozirano neizgrađeno građevinsko zemljište na predjelu P. od 20. listopada 1960., rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Omišu poslovnog broja P- 1372/09 od 8. travnja 2009., rješenje Županijskog suda u Splitu poslovnog broja Gžst-272/09 od 16. kolovoza 2010., rješenje UDU u S. S. za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i

imovinsko pravne poslove, I. O., K.: U./I-942-04/97-01/08,

U.: 2181-05/05-08-12 od 22. veljače 2008., rješenje UDU u

SDŽ, S. za imovinsko pravne poslove, I. O.,

K.: U./I-942-04/97-01/08, U.: 2181-05/05-11 od 10. lipnja 2011., rješenje Ministarstva pravosuđa, U. za građansko, trgovačko i upravno pravo, K.:

U./I.-942-01/11-01/712, U.: 514-04/01-13-02 od 19. prosinca 2013., spis Upravnog suda u Splitu poslovnog broja Uslnoi-44/18, izveo radnju uviđaja na mjestu spora uz sudjelovanje i vještačenje P. P., dipl.ing.geod. S. sudskog vještaka za geodeziju i pročitao nalaz i mišljenja izrađeno po sudskom vještaku P. P., dipl.ing.geod. zaprimljen 3. rujna 2019.

4. Čitanjem zk izvatka Z.U. 2453 K.O. D. proizlazi da je u zemljišnim knjigama kao vlasnik nekretnine označene kao čest.zem. 3019/18 upisana V. M. rođ. N. pok. Š., O.: ….

5. Čitanjem pisanog nalaza i mišljenja zaprimljenog 3. rujna 2019. izrađenog po P. P., dipl.ing.geod. stalnom sudskog vještaku za geodeziju, proizlazi da se predmetna nekretnina nalazi u O., da se radi o travnatom zemljištu na kojem se nalazi desetak stabala, položenom jugoistočno od V. Zemljište da

nije ograđeno, već je dio veće cjeline koje se upotrebljava kao parking, a u trenutku uviđaja da je na nekretnini bilo parkirano nekoliko automobila. Sastavne dijelove predmetne nekretnine u K.O. D. i skici terena identificira kako je u zemljišnim knjigama kao č.zem. 3019/18 točkama A-B-C-D-A ukupne površine 832 m2, a u katastru u novoj izmjeri s različitom numeracijom česica kao dio č.zem 3839/1 točkama A-B-C-D-A ukupne površine 832 m2.

6. Sud je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka T.

V. kao nepotrebno, uslijed dostatnosti izvedenih dokaza za odlučivanje o predmetu spora te je odbio prijedlog dopunski saslušati i pozvati dopuniti vještačenje stalnog sudskog vještaka P. P. kao neosnovan, budući se vještak geodetske struke ne može izjašnjavati o privođenju predmetne nekretnine namjeni zbog koje je deposesirano.

7. Na temelju ovako provedenog postupka, ocjenom izvedenih dokaza te ih dovodeći u međusobnu svezu, u smislu čl. 8.Zakona o parničnom postupku („NN“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08,

57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je isti vlasnik za cijelo nekretnine označene kao čest.zem. 3019/18, Z.U. 2453 K.O D.

9. Pasivna legitimacija tuženice se ne ukazuje spornom, a dokazuje se čitanjem zk izvatka Z.U. 2453 K.O D. u svojstvu upisane vlasnice nekretnine koja je predmet spora, dok se aktivna legitimacija tuženika dokazuje čitanjem naprijed identificiranih rješenja N. O. O..

10. Čitanjem spisa Upravnog suda u Splitu poslovnog broja Uslnoi-44/18, sud utvrđuje da je rješenjem UDU u SDŽ,

S. za imovinsko pravne poslove, I. O., K.: U./I-942-04/97-

01/08, U.: 2181-05/05-11 od 10. lipnja 2011. godine, odbijen zahtjev R.

V. za povrat u vlasništvo oduzetog zemljišta označenog kao čest. zem. 3019/18, Z.U. 610, K.O. D., površine 832 m2; utvrđeno pravo na naknadu za to zemljište u iznosu od 11.949,50 kn; te kao obveznik naknade određen F. za naknadu oduzete imovine.

11. Sud dalje utvrđuje da je rješenjem Ministarstva pravosuđa, U. za građansko, trgovačko i upravno pravo, K.: U./I.-942-01/11-01/712, U.:

514-04/01-13-02 od 19. prosinca 2013. godine, odbijena je žalba R. V. izjavljena protiv naprijed citiranog rješenja UDU u SDŽ, S. za imovinsko pravne poslove, I. O..

12. Proizlazi dalje, da je Upravni sud u Splitu presudom poslovnog broja:

UsInoi-44/18-50 od 28. studenog 2018. u upravnom sporu koji se vodio po tužbi tužitelja pod 1. M. V., pod 2, J. V. i pod 3. T. V.,

kao pravnih sljednika pok. R. V., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa

RH, U. za građansko, trgovačko i upravno pravo, Z., uz sudjelovanje zainteresiranih osoba D. odvjetništva R. H..,

F. za naknadu oduzete imovine, i G. O., radi naknade za oduzetu imovinu, odbio tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: „l. Tužba se uvažava i prihvaća se zahtjev za povrat čest.zem. 3019/18 k.o.D. površine 832 m2. 2. Poništava se rješenje Ministarstva pravosuđa, U. za građansko, trgovačko i upravno pravo, K.: U./I.-942-01/l 1-01/712, U.: 514-04/01-13-02 od 19. prosinca 2013. i rješenja UDU u SDŽ, S. za imovinsko

pravne poslove, I. O., K.: U./I-942-04/97-01/08, U.: 2181-

05/05-11-24 od 10. lipnja 2011. godine.“

13. Čitanjem presude Visokog upravnog suda R. H., poslovnog broja Usž-1257/19-4 od 9. srpnja 2020. odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsInoi-44/18 od 28. studenoga 2018., proizlazi da je odbijena žalba tužitelja te potvrđena presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsInoi-44/18 od 28. studenoga 2018.

14. Slijedom naprijed opisanog jasno proizlazi da je odbijen zahtjev tužiteljice u predmetnoj parnici M. V. za povrat u vlasništvo oduzetog zemljišta označenog kao čest. zem. 3019/18, Z.U. 610, K.O. D., površine 832 m2, a dalje utvrđeno pravo na naknadu za to zemljište u iznosu od 11.949,50 kn; te kao obveznik naknade određen F. za naknadu oduzete imovine.

15. Naprijed utvrđeno, što je bitno za odlučivanje u ovom postupku, je dovesti u svezu sa sadržajem rješenja Narodnog odbora O. O., O. za financije od

25. kolovoza 1959. poslovnog broja „N” 03-7508/59 kojim se utvrđuje da su danom 26. prosinca 1958. kao danom stupanja na snagu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta, nacionalizirana i postala društveno vlasništvo sva zemljišta nabrojana u dispozitivu tog rješenja, između kojih i predmetna nekretnina označena kao čest.zem 3019/18 K.O. D..

16. Uputiti je dalje, na sadržaj rješenja N. O. O. o

predaji u posjed O. O. nacionaliziranog neizgrađenog građevinskog zemljište na predjelu P. od, 20. listopada 1960. pod poslovnim brojem 03-8656/1-1960, kojim se zemljišta nacionalizirana rješenjem NO O. O., O. za financije pod poslovnim brojem „N” 03-7508/59 od 25. kolovoza 1959. predaju u posjed O. O. – tužiteljevom predniku te dalje i da je predmetno zemljište predano u posjed O. O. u svrhu provođenja postupka asanacije zemljišta nasipanjem materijala (zemlja i kamen) od iskopa kanala H. „S.”.

17. Čitanjem obrazloženja presude Visokog upravnog suda R. H., poslovnog broja Usž-1257/19-4 od 9. srpnja 2020. proizlazi da je u postupku donošenja presude utvrđeno da je predmetna nekretnina, kao zemljište koje rješenjem N. O. O., broj: 03-8656/1-60 od 20. listopada 1960. uzeto iz posjeda prijašnjeg vlasnika i predano u posjed O. O. i koja je deposedirana radi sanacije – nasipanja, nasuta, čime je privedena namjeni u svrhu koje je oduzeta, te da je općina O. raspolagala predmetnim zemljištem koje danas čini dio kompleksa zemljišta oznake čest. zem. 3839/1 k.o. D. na kojem je izgrađen objekt, zbog čega nisu ispunjene pretpostavke za povrat u vlasništvo.

18. Opisanom je dodati da se čitanjem rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Omišu poslovnog broja P-1372/09 od 8. travnja 2009. potvrđenog rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovnog broja Gžst-272/09 od 16. kolovoza 2010. u postupku po tužbi tužitelja G. O., protiv tuženika T.

V., radi smetanja posjeda, prihvaćen tužbeni zahtjev i utvrđeno da je T. V. zasmetao tužitelje G. O. u mirnom posjedu nekretnine

označene kao čest.zem. 3019/18 K.O. D., na način da je postavio metalne stupove koje je povezao žicom i postavio tablu s natpisom „P. zemljište” te naloženo tuženiku uklanjanje toga i uspostava prijašnjeg stanja, dodatno potvrđuje činjenica tužiteljevog posjeda predmetne nekretnine.

19. Naglasiti je da je u pogledu predmetne nekretnine primijenjen Zakon o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta („Službeni list FNRJ“, broj 52/58, dalje: ZNNZGZ), i da su rješenja koja su donosila tijela za provedbu nacionalizacije imala samo utvrđujuće, odnosno deklaratorno značenje, zbog čega je vlasništvo prednika tužiteljice prestalo stupanjem na snagu ZNNZGZ-a 26. prosinca 1958. i bez brisanja tog prava u zemljišnoj knjizi i uknjižbe društvenog vlasništva koja nekretnina je bila nacionalizirana danom stupanja na snagu ZNNZGZ-a i bila u društvenom vlasništvu.

20. Ističe se da pravomoćno rješenje o nacionalizaciji i dodjeli zemljišta u posjed bivšoj O. O. radi naprijed opisane namjene, s tim da je predmetno zemljište, kako naprijed proizlazi privedeno namjeni u svrhu koje je oduzeto, proizvodi pravne učinke, a jedan od tih učinaka je prestanak prava vlasništva ranijih vlasnika nekretnine zbog čega oni (ili njihovi pravni prednici) nisu mogli pravnim poslovima prenijeti prava koja nemaju, jer je pravomoćno rješenje bila formalna osnova za prijelaz nekretnine u društveno vlasništvo i to neovisno što nije izvršena promjena u katastarskoj evidenciji ili zemljišnim knjigama, jer uknjižba ima tek značaj publiciranja izvanknjižnog prava vlasništva stečenog na originaran način na temelju zakona

21. Dakle, ex lege je došlo do prestanka prava vlasništva fizičkih osoba (prednika tužiteljice), a bivši vlasnici, odnosno njihovi nasljednici morali su i mogli ostvarivati svoja eventualna prava u odgovarajućem upravnom postupku po odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („NN“, broj 92/96 do 81/02),

22. Konačno, slijedom naprijed opisanih utvrđenja, uzimajući u obzir vezanost suda za pravomoćne akte i činjenicu da sud ne može u ovom postupku ocjenjivati pravilnost i zakonitost citiranih odluka o nacionalizaciji, proizlazi da su ispunjeni uvjeti iz čl. 129. st. 1. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („

NN

” broj

91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje: ZV), pa dalje i ovlaštenje tužitelja na temelju čl. 130. st. 1. ZV-a ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

23. Zbog svega naprijed opisanog i utvrđenog, odlučeno je kao u izreci pod I. 24. Sud je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi: „„a sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe" sve nakon što je prihvaćen tužbeni zahtjev u izreci presude pod I. kojom se utvrđuje da se tužitelj „...ovlašćuje temeljem ove presude u zemljišnoj knjizi zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva” dakle, tužitelju priznata ovlast na temelju čl. 130. st. 1. ZV-a. Opisani dio tužbenog zahtjeva za koji sud smatra da je neosnovan jer se odnosi na pretpostavku da bi tuženici bili u kakvoj obvezi prema tužitelju, primjerice izdavanja isprave podobne za upis prava vlasništva tužiteljima pa im je ostavljen rok za izvršenje kakve presuđene obveze nije osnovan.niti postoji mogućnost prisilnog izvršenja presude u izreci pod I, putem ovrhe, već je tužitelj odmah po pravomoćnosti presude ovlašten zatražiti upis prava vlasništva. Slijedom opisanoga, odlučeno je kao u izreci presude pod II.

25. Odluka o parničnom trošku, temelji se na odredbama čl. 164 st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a odlučujući po specificiranim zahtjevima punomoćnika parničnih stranaka uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa) važeće u trenutku poduzimanja pojedinih parničnih radnji.

25.1. Tužitelju se obzirom na vrijednost predmeta spora i uspjeh u cijelosti u sporu, priznaje trošak na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku, a isti se odnosi na trošak sastava tužbe od 24.11.2016. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7.t.1. Tarife), zastupanje na ročištima od 12.9.2018, 13.5.2019, 28.10.2019, 8.9.2021, 4.3.2022. u iznosu od po 100 bodova svako (Tbr. 9.t.1. Tarife), nazočnost uviđaju u iznosu od 100 bodova (Tbr.9.t.7. Tarife), sastav žalbe od 11.3.2020. u iznosu od 50 bodova (Tbr.10.t.5. Tarife) što ukupno predstavlja 750 bodova. Kako je vrijednost jednog boda 10,00 kuna to predstavlja iznos od 7.500,00 kuna koji se uvećava za 25% na ime pripadajućeg PDV-a (1.875,00 kuna) što čini ukupan iznos od 9.375,00 kuna kao trošak zastupanja. Ovome iznosu pridodan je iznos od 400,00 kuna na ime sudske pristojbe za tužbu i iznos od 400,00 kuna na ime sudske pristojbe za presudu, te uplaćenog predujma i troška vještačenja, u iznosu od 3.000,00 kuna tako da ukupni trošak tužiteljice iznosi 13.175,00 kuna koji se dosuđuje tužitelju na ime parničnog troška i koji iznos je tuženica u obvezi naknaditi tužitelju. Tužitelju na dosuđeni iznos troška pripada i zatražena zatezna kamata sukladno čl. 30. Ovršnog zakona („nN” broj: 112/12, 25/13, 93/14, 65/16 i 73/17) koja teče od dana donošenja presude.

25.2. U preostalom dijelu traženja, sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 50 bodova više od naprijed priznatog, troškova sudske pristojbe tužbe i presude u iznosu od 200,00 kn više od priznatog, dakle u ukupnom iznosu od 700,00 kuna.

25.3. Slijedom opisanog i utvrđenog, odlučeno je kao u izreci pod III.

26. Kako tuženik nije uspio u sporu, to je odbijen zahtjev istoga za naknadu parničnog troška kao neosnovan i odlučeno kao u izreci pod IV.

U Splitu, 15. travnja 2022.

S U D A C

Daniel Ban

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude je dopuštena žalba u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

Dostaviti:

- punomoćniku tužitelja,

- punomoćniku tuženika,

- u spis.