Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: K-103/2021-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Ivani Špigel, sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ivane Jurić Budimir, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. M., OIB ..., zbog kaznenog djela iz članka 118. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje KZ/11.), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku (dalje ODO u Osijeku) broj KO-DO-1840/2020-1 od 21. rujna 2020., nakon javne rasprave održane 13. travnja 2022., u prisutnosti zamjenika Općinskog državnog odvjetnika u Osijeku Ivana Barne, optuženog M. M. i odvjetnice M.B. iz O., u zamjeni za opunomoćenika oštećenika odvjetnika J. J. iz Đ., 15. travnja 2022. objavio je i

p r e s u d i o  j e

Optuženi M. M., OIB: ..., sin A. M. i M. M. rođene O., s prebivalištem u Đ., , rođen .... godine u O., državljanin Republike Hrvatske, neoženjen, bez djece, automehaničar sa završenom SSS, nezaposlen, bez vojnog čina i odlikovanja, lošeg imovnog stanja, neosuđivan,

kriv je

I. što je

21. svibnja 2020., oko 03.00 sati, u Đ., , u ugostiteljskom objektu udruge "O.", u cilju da ga teško tjelesno ozlijedi, zatvorenom šakom udario u lice K. J., a kada je on uslijed udarca pao na pod, više ga puta udario nogama u glavu, čime je ošt. K. J. nanio ozljede u vidu prijeloma gornje vilice s pomakom, prijeloma rešetkaste kosti i prijeloma nosnih kostiju, a koje ozljede su teške naravi,

dakle, drugoga teško tjelesno ozlijedio,

II. čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – teška tjelesna ozljeda, opisano i kažnjivo po članku 118. stavak 1. KZ/11.

III. Na temelju članka 118. stavak 1. KZ/11. optuženi M. M. se za kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. KZ/11.

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI

IV. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08. nalaže se optuženom M. M. da podmiri troškove kaznenog postupka, i to putni trošak za svjedoka u iznosu od 70,00 kn (sedamdesetkuna), trošak sudsko medicinskog vještačenja u iznosu od 992,00 kn (devetstodevedesetdvijekune) i paušalnu svotu u iznosu od 500,00 kn (petstokuna), sve u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, kao i nužne izdatke oštećenika i nagradu i nužne izdatke njegova opunomoćenika, a koji će troškovi na temelju članka 148. stavak 4.

ZKP/08. biti određeni posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1.Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj KO-DO-1840/2020-1 od 21. rujna 2020. optužen je M. M. zbog kaznenog djela protiv života i tijela – teška tjelesna ozljeda iz članka 118. stavak 1. KZ/11.

2. Na raspravi održanoj 13. travnja 2022. državni odvjetnik je izmijenio činjenični opis na način da je precizirao ozljede koje je zadobio oštećenik sukladno nalazu i mišljenju vještaka, a kako je opisano u izreci presude, dok su zakonski opis i pravna kvalifikacija ostali neizmijenjeni.

3. Optuženi M. M. očitovao se da se ne smatra krivim za kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. KZ/11. za koje se tereti optužnicom.

4. U dokaznom postupku ispitan je oštećeni K. J.i svjedok A. Z., te stalni sudski vještak medicinske struke M. J., dr. med., te su nadalje pročitani: dokumentacijski list pregleda u ambulanti ZZHM-a od 21. svibnja 2020. godine za oštećenog K. J., otpusno pismo KBC-a, Zavoda za razdoblje boravka od 21. svibnja 2020. godine do 25. svibnja 2020. godine s nalazima za oštećenog K. J. (list 10-18), nalaz KBC-a protokol broj: 2020002590 od 29. svibnja 2020. godine za oštećenog K. J. (list 19), nalaz KBC-a protokol broj: 2020002742 od 8. lipnja 2020. godine za oštećenog K. J. (list 20), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. med. M. J. od 22. ožujka 2022. (list 96-110), izvadak iz kaznene evidencije na ime optuženika od 18. siječnja 2022. (list 88 spisa) i potvrda iz prekršajne evidencije na ime optuženika od 13. travnja 2022. (list 115-116). Na kraju dokaznog postupka optuženik je iznio svoju obranu.

5. Tijekom postupka nije bilo sporno da su se inkriminirane zgode u ugostiteljskom objektu udruge „O.“ u Đ. nalazili optuženik, oštećenik i A. Z.. Nije bilo sporno ni da je optuženik u jednom trenutku dok su oni bili tamo udario oštećenika šakom u glavu i da je oštećenik pao na pod. S obzirom da je optuženik rekao u svojoj obrani da je oštećenik imao ozljedu na nosu i da mu je nos krvario kada ga je udario šakom u glavu, može se uzeti i da nije bilo sporno da je optuženik svojim udarcem nanio oštećeniku ozljedu prijeloma nosnih kostiju.

5.1. Bilo je sporno je li oštećenik prvi nasrnuo na optuženika i je li optuženik nastavio udarati oštećenika nogama u glavu kada je oštećenik pao na pod od njegovog udarca šakom u glavu, ili ga je samo udarao više puta šakom dok je oštećenik još bio na nogama.

6. U svojoj obrani optuženik je iskazao da je predmetne zgode došao kasnije u ugostiteljski objekt udruge "O." i sjeća se da do sukoba sa oštećenikom nije uopće bio alkoholiziran, jer je popio samo dva piva. Oštećenik je bio vidno pijan i neprimjereno se ponašao zbog toga, odnosno, cijelo vrijeme ga je zadirkivao, kao i A. Z., a stavljao je ruke i u ventilaciju. U jednom trenutku oštećenik je sjeo do njega za stol i krenuo ga udariti svojom šakom, odnosno stisnuo je svoju šaku i krenuo ga udariti i on ga je automatski odgurnuo i udario ga šakom, a sve se to zbivalo za vrijeme dok su još obojica sjedili za stolom. Kada ga je prvi puta udario šakom, onda ga je udario još dva puta sa šakom i oštećenik je pao na pod, odnosno sjeo je na pod, tj. skliznuo na pod u sjedeći položaj. Nakon toga, oštećenik je otišao u toalet u prizemlju, a kada se vratio vidio je da ima i ozljede koje mu on uopće nije mogao nanijeti, odnosno imao je vidne ozljede na glavi, a što nije imao kada je bio u sukobu s njim, jer kada ga ja udario sa šakom oštećenik je samo imao ozljedu na nosu, odnosno nos mu je krvario. Nije odmah zvao hitnu pomoć, jer je u Đ. poznato da hitna pomoć neće izaći na teren ako nema životne opasnosti za osobu za koju treba intervenirati, pa je stoga prvo zvao taksi i sa taksijem je odvezao oštećenika na hitnu pomoć u Đ., a poslije su išli i u bolnicu u O.. U bolnicu u O. oštećenika su vozili jedan njegov prijatelj i on, a tog je prijatelja zvao kako bi oštećenika odvezli u bolnicu, a tamo ga je odvezao, iako im to nisu preporučili na hitnoj pomoći u Đ., zato što djelatnici na hitnoj nisu mogli utvrditi sve ozljede. Cijelo vrijeme je za prilikom liječničkih pregleda u bolnici u O., pa tako i za vrijeme operacije, odnosno šivanja glave oštećenika, bio s oštećenikom prisutan, a čak mu je držao i glavu za vrijeme dok su mu šivali ranu. Liječnicima je dao sve informacije o oštećeniku, odnosno o tome što je bilo, odnosno zašto su i kako nastale ozljede. Liječnicima je rekao da je oštećenik pao s bicikla i da je na taj način zadobio ozljede, a to im je rekao, jer ga je bilo strah zato što su bili u udruzi iza 12 sati i mislio je da bi udruga zbog toga mogla imati problema. Obrisao je krv sa A. Z., jer nije htio da čistačica ujutro zatekne krv na podu. Kada mu je liječnik u bolnici u O. rekao kakve ozljede ima oštećenik i da će ostati u bolnici, tada je nazvao njegove roditelje da ih o tome obavijesti.

6.1. Sud nije povjerovao optuženiku kada je iskazao da je oštećenik prvi nasrnuo na njega i da je oštećenika zbog toga udario više puta šakama, a da ga uopće nije udarao dok je oštećenik bio na podu. Da je tako bilo kako tvrdi optuženik, onda ne bi bilo potrebe da A.Z. dođe do njih razdvojiti ih kada je oštećenik bio na podu, jer je A. Z. rekao da ih je išao razdvojiti kada je oštećenik bio na podu, što znači da je napad nastavljen i kada je oštećenik pao na pod, a što zapravo potvrđuje iskaz oštećenika da je A. Z. vikao optuženiku da prestane kada je on bio na podu, a samim time i da je optuženik udarao oštećenika i nogama kada je ovaj pao na pod. Pored toga, kasnije ponašanje optuženika, odnosno nesporne okolnosti da je brisao krv optuženika sa poda, da je uzeo oštećeniku mobitel, da je umjesto hitne pomoći, a koju bi svatko zvao u takvoj situaciji, zvao za prijevoz taxi, kao i da je cijelo vrijeme bio sa oštećenikom u bolnici i umjesto njega govorio liječnicima o tome što je bilo, pri čemu je liječnike i neistinito informirao da je oštećenik pao s bicikla, ukazuje na to da je optuženik bio svjestan da je upravo on zadao oštećeniku sve ozljede i da je, kako bi prikrio da je upravo on ozlijedio oštećenika, onemogućio oštećenika da bilo koga kontaktira ili da ukaže liječnicima što se zapravo dogodilo. Iz ovih razloga sud vjeruje oštećeniku da mu je optuženik prijetio ako zove policiju i ako ne potvrdi njegovu priču. Optuženik je i u ovom postupku smišljeno iskazivao samo kako bi izbjegao kaznenopravnu odgovornost i teže kažnjavanje, a zapravo je u tom pravcu poduzimao radnje od samog inkriminiranog događaja (brisao krv oštećenika, uzeo oštećeniku mobitel, sam organizirao prijevoz umjesto da je zvao hitnu pomoć, davao lažne informacije liječnicima o mehanizmu nastanka ozljeda oštećenika).

7. Oštećeni K. J. iskazao je da je predmetne zgode radio u ugostiteljskom objektu udruge "O." u Đ., odnosno tamo je pomagao. Toga dana okupilo se neko društvo, i u jednom trenutku su ga pozvali da im se pridruži, što je i učinio. Na kraju su ostali samo njih troje, odnosno optuženi M. M., A. Z. i on. U jednom trenutku se ustao kako bi nešto demonstrirao, odnosno na neki način je počeo plesati u nekom ritmu, a kada je sjeo nazad na stolicu, M. ga je udario šakom u glavu, zbog čega je pao, i onda ga je M. nastavio udarati u glavu dok je bio na podu i to špicom cipele, a on se branio koliko je mogao. Bilo je krvi na podu, a to su A. i M. obrisali. Mobitel mu je bio kod M., i nije mogao pozvati policiju. M. je zvao taksi i išao je s njim u hitnu pomoć, a tamo je M. ispričao da je pao s bicikla, odnosno M. je umjesto njega govorio što se dogodilo i upozoravao ga da potvrdi njegovu priču i da ne zove policiju, jer da zna što će mu se dogoditi ako to učini. Od tih udaraca optuženika razbijena mu je glava, nos, jagodice, čeljust, a posljedice osjeti i danas. Toga dana u objektu "O." popio je dva do tri piva, a i M. je bio u alkoholiziranom stanju. Nije ni na koji način izazvao M., već je samo demonstrirao neki ples. Ne zna što je M. nagnalo da ga udari, o tome može samo nagađati. Njegov mobitel je bio kod M. zato što su A. Z. i M. pokupili njegove stvari kada su odlazili na hitnu pomoć i to vestu i mobitel. Kad ga je udarao M., A. Z. je bio uznemiren, jer mu nije bilo jasno što se događa i vikao je M. da prekine. A.i M. su obrisali njegovu krv koja je bila na podu, a pretpostavlja da su to učinili zbog policije.

7.1. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz oštećenika vjerodostojnim, jer je njegov iskaz, odnosno slijed događaja kako je opisao, sasvim uvjerljiv, realan i logičan s obzirom na okolnosti cijelog događaja, a i potkrijepljen nalazom i mišljenjem sudsko medicinskog vještaka, kao i ponašanjem optuženika nakon počinjenja kaznenog djela.

8. Svjedok A. Z. je iskazao da je predmetne zgode bio u ugostiteljskom objektu udruge "O." u Đ., a s njim je te večeri bilo više osoba članova udruge, dok su pred kraj ostali u tom objektu samo optuženik, oštećeni K. J. i on. K. J. je tamo u to vrijeme bio konobar. Sjeća se da su optuženik i on sjedili za stolom, a oštećeni K. J. je bio vidno pijan. U jednom trenutku sjeo je za njihov stol i počeo je prvo njega (svjedoka) zadirkivati i izazivati, odnosno počeo ga je vrijeđati i pozivao ga na okršaj. Stoga se maknuo od oštećenika, odnosno povukao je stolicu dalje od njega, time da je oštećenik sjeo preko puta njega. Nakon toga, oštećenik je počeo zadirkivati M. i isto ga izazivati, te je vidio da je zbog toga između njih izbio sukob. Oštećenik je verbalno vrijeđao i njega i optuženika, psovao im majku, a on mu je više puta ponavljao da se makne od njih, a oštećenik je nakon toga nasrnuo, odnosno krenuo na optuženika, a optuženik ga je odgurnuo kako bi se branio, te je udario jednom, dva ili tri puta oštećenika. Optuženik je udarao oštećenika šakama. Nakon toga je vidio da je oštećenik počeo krvariti iz nosa i otišao je u prizemlje u toalet, a kada se vratio iz toaleta vidio je da oštećenik ima drugih ozljeda. Za vrijeme dok se oštećenik nalazio u toaletu, brisao je njegovu krv sa poda gdje se nalazio, a optuženik je brisao krv zajedno s njim, a s obzirom da oštećenika nije bilo dugo iz toaleta, optuženik je otišao po oštećenika, pa su zajedno došli gore. Vidjeli su da oštećenik ima više ozljeda i da mu je potrebna pomoć, pa je optuženik onda zvao taksi da ga odvede na hitnu pomoć. Kada je taksi došao, on nije išao s njima, već je otišao svojoj kući. Sva trojica su bili te zgode pod utjecajem alkohola. Sjeća se da je popio oko četiri piva. Prije toga nije bio u bilo kakvoj zavadi sa oštećenikom. Poznaje oštećenika iz udruge, a kada je došao u udrugu predmetne zgode oštećenik je već bio vidno pijan, odnosno skidao se tamo i pravio cirkus. Iako je bio konobar, sjeo je s njima za stol zato što je to bilo uobičajeno u udruzi, odnosno svi su bili dobri. Nakon što je optuženik nekoliko puta udario šakama oštećenika, oštećenik je pao na pod i tu je sukob završio, a onda je on došao do njih i razdvojio ih. Taman je uletio između njih kada je oštećenik pao i tada je odmaknuo M. od oštećenika. Kada je oštećenik bio na podu, vidio je da on krvari iz nosa. Optuženika zna iz udruge jednako kao i oštećenika, a izvan toga se ne druže. Nije zvao hitnu pomoć, jer je optuženik rekao da je on zvao taksi i da će ići na hitnu pomoć. Nisu zvali te zgode policiju. Kao što je rekao, nije s njima išao taksijem do hitne pomoći, a kasnije je saznao da je oštećenik bio i u bolnici u O.. Nije mu poznato da bi optuženik za oštećenika u bolnici govorio da je oštećenik pao s bicikla i nije mu poznato je li optuženik vezano za ovaj događaj tražio neku pomoć za sebe. Predmetne zgode je bio u pripitom stanju, a misli da je optuženik bio manje alkoholiziran od njega, jer je optuženik došao u udrugu poslije njega. Oštećenik je bio više alkoholiziran od njih, a to su primijetili po njegovim kretnjama i ponašanju, jer je skidao i odjeću sa sebe. Brisali su krv sa poda samo iz razloga da to očiste.

8.1. Sud nije prihvatio iskaz ovog svjedoka u dijelu gdje je rekao da je oštećenik prvi nasrnuo na optuženika i da ga je optuženik nakon toga nekoliko puta udario šakom i da je tada sukob završio. S obzirom da je ovaj svjedok spomenuo i da je razdvojio optuženika i oštećenika kada je oštećenik pao na pod, za što ne bi bilo potrebe da je sukob završio prije nego što je oštećenik pao na pod kako je to ranije u svom iskazu naveo, te s obzirom da je ovaj svjedok pomogao optuženiku da obriše krv oštećenika sa poda, te da ni on nije zvao ni policiju ni hitnu pomoć, iako je vidio da oštećenik ima više ozljeda i da mu je potrebna pomoć, jasno je da je zapravo cijelo vrijeme pomagao optuženiku da sakrije tragove i da se zaštiti od odgovornosti za napad, te da je u toj nakani i na raspravi pogodovao optuženiku, odnosno uskladio svoj iskaz sa njegovom obranom.

9. Nadalje, iz medicinske dokumentacije na ime oštećenika (dokumentacijski list pregleda u ambulanti ZZHM-a od 21. svibnja 2020., otpusno pismo KBC-a, Zavoda za razdoblje boravka od 21. do 25. svibnja 2020. s nalazima, nalaz KBC-a protokol broj: 2020002590 od 29. svibnja 2020., nalaz KBC-a protokol broj: 2020002742 od 8. lipnja 2020.) proizlazi da je oštećenik došao u pratnji prijatelja u Zavod 21. svibnja 2020. gdje je pregledan u 4:32:18 sati i utvrđene su mu ozljede otvorene rane vlasišta, pada na istoj razini i višestruke ozljede usana i usne šupljine, te je upućen na traumatologiju KBC. U KBC su mu obavljene pretrage, odnosno hitni CT mozga, kostiju glave i lica, RTG lijevog lakta, maksilofacijalni pregled, pregled neurokirurga i oftalmologa, te su mu postavljene dijagnoze akutne opijenosti, krvarenje iz nosa, potres mozga, prijelom jagodične kosti i kosti gornje čeljusti, otvorena rana vlasišta, prijelom nosne kosti i prijelom dna očne šupljine. Zadržan je na bolničkom liječenju i hitno operiran na Zavodu KBC, a otpušten je s liječenja 25. svibnja 2020.

10. Iz nalaza i mišljenja sudsko medicinskog vještaka M. J., dr. med., proizlazi da je oštećenik nastradao u noći sa 20. na 21. svibnja 2020. i da je 21. svibnja 2020. oko 4,30 sati pregledan u Zavodu u Đ.. U ambulantu su ga doveli prijatelji koji su naveli da je oštećenik pao. Tamo mu je utvrđena otvorena rana vlasišta parijentalno lijevo i višestruke ozljede lica i usne, te je oštećenik upućen u KBC. U KBC je došao 21. svibnja 2020. i to na Objedinjeni hitni bolnički prijem u pratnji prijatelja. Utvrđeno je da je vidno etiliziran i otežanog verbalnog kontakta. Konstatirane su mu dijagnoze: akutna opijenost (Aethylismus acuta), prijelom nosnih kostiju (Fractura ossis nasalis) i natučenje lijevog lakta (Contusio cubiti 1. sin). Hospitaliziran je na Zavodu za maksilofacijalnu kirurgiju, a tamo je boravio na bolničkom liječenju od 21. do 25. svibnja 2020. Dana 22. svibnja 2020. pristupilo se operacijskom zahvatu. Utvrđene su mu dijagnoze: prijelom gornje čeljusti obostrano (Fractura maxillae bill-Le Fort II), prijelom nosne pregrade (Fractura septi nasi), prijelom rešetkaste kosti (Fractura ossis ethmoidalis), akutna opijenost (Aethylismus acuta). Operiran je 22. svibnja 2020. na način da mu je izvršeno ispitivanje očnih šupljina, učvrščivanje gornje i donje čeljusti, namještanje i osteosinteza gornje čeljusti obostrano, namještanje i učvrščivanje nosnih kostiju. Dana 8. lipnja 2020. na kontroli kod maksilofacijalnog kirurga su mu intraoralno postavljeni vijci i elastična fiksacija.

10.1. Vještak zaključno u mišljenju navodi da je temeljem analize medicinske dokumentacije utvrdio da su ozljede koje je oštećenik zadobio najvjerojatnije nastale kao posljedica fizičkog sukoba sa drugom osobom. Prijelom gornje vilice s pomakom, prijelom rešetkaste kosti, prijelom nosnih kostiju, te rana na vlasištu najvjerojatnije su nastali prilikom višestrukih udaraca u području glave tupo tvrdim predmetom, a ozljeda se kvalificira kao teška tjelesna ozljeda.

10.2. Vještak je na raspravi iskazao da u cijelosti ostaje kod iznesenog nalaza i mišljenja, te je na upit državnog odvjetnika dodao da je rešetkasta kost zapravo kost koja se nalazi u području glave iza čeljusti. Sve ozljede koje je naveo u svom mišljenju u svojoj ukupnosti čine tešku tjelesnu ozljedu. Što se tiče teških tjelesnih ozljeda koje je naveo u svom mišljenju, za nastanak tih ozljeda bila je potrebna jača sila od udarca šakom, pogotovo za prijelom rešetkaste kosti, time da je takva ozljeda i dosta rijetka u traumatologiji. Više je vjerojatno da su navedene ozljede mogle nastati udarcem nogom, odnosno cipelom, nego šakom.

11. Nakon provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući svaki dokaz posebno i sve zajedno, utvrđeno je da je optuženik predmetne zgode udarcima šakom i nogama nanio oštećeniku sve teške tjelesne ozljede koje je oštećenik zadobio i zbog kojih je oštećenik odmah završio na bolničkom liječenju i na hitnoj operaciji.

12. Optuženik tvrdi da je oštećenik predmetne zgode bio vidno pijan i da je zadirkivao A. Z. i njega i cijelo vrijeme se neprimjereno ponašao, te da je oštećenik u jednom trenutku krenuo da ga udari. Nije bilo sporno da je oštećenik predmetne zgode pio alkohol, jer je oštećenik i sam rekao da je pio pivo i da je demonstrirao optuženiku i A. Z. neki ples, odnosno da je plesao u nekom ritmu, a takvo raspoloženje ukazuje da je bio pod utjecajem alkohola. Svjedok A. Z. je rekao da ih je oštećenik vrijeđao, psovao im majku i pozivao na okršaj, odnosno ukazao je u svom iskazu da je oštećenik bio agresivan prema njemu i optuženiku. Međutim, kako takve detalje nije iznio optuženik u svojoj obrani, već je optuženik samo rekao da se oštećenik neprimjereno ponašao i da ih je zadirkivao i da je bio vidno pijan, i kako nije realno da bi se A. Z. samo maknuo od oštećenika da ga je ovaj doista vrijeđao, psovao mu majku i pozivao ga na okršaj, pogotovo jer je i on bio pod utjecajem alkohola, te kako je A.Z. kasnije u iskazu rekao da se oštećenik skidao i pravio cirkus, što je spomenuo i optuženik, sud zaključuje da se oštećenik predmetne zgode pod utjecajem alkohola ponašao neprimjereno, ali da pri tome nije bio agresivan i napadao optuženika i A. Z., već da im je očito bio samo općenito naporan i dosadan sa svojim pijanim ponašanjem. Oštećenik je i sam spomenuo da je optuženiku i A. Z. demonstrirao neki ples, što govori o tome da nije bio agresivan, već da je pod utjecajem alkohola bio u nekom podignutom raspoloženju i da je zato radio „cirkus“ (skidao se, plesao, stavljao ruke u ventilaciju), a što je ove očito nerviralo, pogotovo optuženika. Oštećenik je i sam rekao u svom iskazu da nije ni na koji način izazvao optuženika i da ne zna zašto ga je ovaj počeo udarati, odnosno ponavljao je da je prije nego što ga je optuženik udario samo demonstrirao neki ples.

13. Iz navedenih razloga sud nalazi da oštećenik predmetne zgode nije bio agresivan, odnosno da nije krenuo fizički napasti optuženika, već da je jednostavno iznervirao optuženika svojim ukupnim pijanim ponašanjem, odnosno da je bio iritantan optuženiku i da ga je ovaj iz tog razloga udario, jer mu je oštećenik očito bio naporan i dosadan, a to sigurno nije bio opravdani razlog da optuženik udari oštećenika. Pored toga, sud je mišljenja da bi u situaciji da je oštećenik napao optuženika u namjeri da ga udari bilo logično da ga je optuženik samo odgurnuo ili jednom udario, pogotovo jer je oštećenik bio alkoholiziran i zbog toga očito nesposoban da pruži otpor, o čemu uostalom govori i činjenica da oštećenik nije nijednom udario optuženika, pa ni u obrani, no, kako je optuženik više puta udario oštećenika, odnosno kako nije odustao nakon jednog udarca, jasno je da se nije branio od napada oštećenika, već da je nasrnuo na oštećenika kada mu je ovaj demonstrirao neki ples, jer očito nije više imao strpljenja da mu oštećenik dosađuje svojim ponašanjem.

14. Nadalje, optuženik tvrdi da je tri puta udario šakom oštećenika i da je ovaj nakon toga pao na pod, odnosno skliznuo u sjedeći položaj, te da ga nije dalje nastavio udarati. Oštećenik s druge strane tvrdi da ga je optuženik jednom udario šakom u glavu nakon čega je pao na pod i da ga je nakon toga optuženik nastavio udarati špicem cipele u glavu dok je bio na podu. S obzirom da je oštećenik bio pijan predmetne zgode, sasvim je logično da je već nakon prvog udarca optuženika u glavu uslijed svog alkoholiziranog stanja, odnosno smanjene mogućnosti koordinacije pokreta, odmah pao na pod. Da je optuženik dalje nastavio udarati oštećenika nogama dok je ovaj bio na podu proizlazi iz iskaza A. Z., jer je A. Z. rekao da je tek kada je oštećenik pao na pod došao do njih i razdvojio ih, za što ne bi bilo potrebe da je optuženik prestao sa napadom kada je oštećenik pao na pod, a što potvrđuje iskaz oštećenika da je A. Z.vikao optuženiku da prestane, odnosno da optuženik uopće nije prestao udarati oštećenika kada je ovaj pao na pod, već da ga je nastavio udarati nogama i prestao s napadom tek kada ga je zaustavio A. .

15. S obzirom da je oštećenik prema nalazu i mišljenju sudsko medicinskog vještaka zadobio predmetne zgode više teških tjelesnih ozljeda u području glave (prijelom gornje vilice s pomakom, prijelom rešetkaste kosti, prijelom nosnih kostiju, rana na vlasištu) za nastanak kojih su bili potrebni višestruki udarci u području glave tupo tvrdim sredstvom, nema sumnje da je oštećeniku te ozljede zadao optuženik svojim udarcima nogama, odnosno, kako je oštećenik rekao, špicem cipele. Vještak je na raspravi dodao i da je za nastanak svih ozljeda oštećenika bila potrebna jača sila od udarca šakom, pogotovo za prijelom rešetkaste kosti, odnosno kosti koja se nalazi u području glave iza čeljusti, te da je vjerojatno da su ozljede nastale udarcem nogom.

16. Iz navedenih razloga, nedvojbeno je da je optuženik nastavio udarati oštećenika jakim udarcima nogama kada je ovaj pao na pod i da mu je zadao navedene ozljede. Na tu okolnost ukazuje i nesporna činjenica da su optuženik i A. Z. zajedno brisali krv oštećenika s poda, a da je to bila samo krv iz nosa oštećenika kako su obojica prikazali u svojim iskazima, tada sigurno ne bi bilo toliko krvi na podu da bi morali obojica zajedno brisati pod, odnosno čistiti krv. No, kako su oni morali zajedno brisati krv da očiste pod, očito je bilo krvi oštećenika na podu u većoj količini, a samim time i da je oštećenik dok je bio na podu zadobio i druge ozljede pored prijeloma nosnih kostiju, odnosno da je sve ozljede na glavi zadobio upravo od jakih udaraca nogama optuženika dok je bio na podu.

17. Prema tome, iz svih iznesenih razloga sud je nedvojbeno zaključio da je inkriminirane zgode u ugostiteljskom objektu udruge "O." optuženik zatvorenom šakom udario u lice oštećenog K. J., a kada je oštećenik uslijed tog udarca pao na pod, da je oštećenika više puta udario nogama u glavu, čime je oštećeniku nanio ozljede u vidu prijeloma gornje vilice s pomakom, prijeloma rešetkaste kosti i prijeloma nosnih kostiju, a koje ozljede su teške naravi.

18. Da se cijeli događaj upravo ovako odvio proizlazi i iz kasnijeg ponašanja optuženika. Naime, optuženik je, a kao što je naprijed navedeno, brisao krv oštećenika sa poda, odnosno tragove svojeg napada, te je uzeo mobitel oštećenika i time onemogućio oštećenika da pozove policiju ili hitnu pomoć, odnosno da bilo koga kontaktira i otkrije da ga je upravo on pretukao. Zatim je optuženik sam organizirao prijevoz do bolnice, odnosno zvao taxi da dođe po njih, iako je do ozljeđivanja oštećenika došlo oko 3,00 sata iza ponoći, pa bi bilo logično da je u to vrijeme optuženik zvao hitnu pomoć. Izgovor optuženika da hitna pomoć u Đ. ne funkcionira, odnosno da hitna pomoć ne izlazi na intervenciju ako ozlijeđena osoba nije u životnoj opasnosti je neutemeljen i sigurno naknadno smišljen od strane optuženika, jer optuženik nije ni probao nazvati hitnu pomoć, a bilo je jasno i njemu i A.Z. da je oštećeniku takva pomoć nužna, jer je oštećenik imao brojne ozljede na glavi zbog kojih je u Zavodu u Đ. i upućen na traumatologiju u KBC (dokumentacijski list pregleda u ambulanti koji je izdan 21. svibnja 2020. u 4:32:18 sati), a gdje su mu obavljeni hitni pregledi i pretrage, odnosno hitni CT mozga, glave i lica, RTG, hitni pregledi liječnika traumatologa, otorinolaringologa, oftalmologa, anesteziologa, neurokirurga, a sutradan i hitna operacija na način da mu je izvršeno ispitivanje očnih šupljina, učvrščivanje gornje i donje čeljusti, namještanje i osteosinteza gornje čeljusti obostrano, namještanje i učvrščivanje nosnih kostiju (podaci iz nalaza i mišljenja vještaka i otpusnog pisma Zavoda kirurgiju KBC od 25. svibnja 2020.), što dovoljno govori o ozbiljnosti ozljeda koje je zadobio oštećenik, kao i o tome da je oštećeniku nakon ozljeđivanja bila potrebna urgentna pomoć. S obzirom da optuženik nije ni pokušao nazvati hitnu pomoć, očito je htio dobiti na vremenu kako bi smislio što da napravi da se zaštiti od odgovornosti za napad. Zbog toga je cijelo vrijeme u bolnici i bio uz optuženika i umjesto njega davao podatke liječnicima kako oštećenik ne bi došao u priliku da kaže da je pretučen, te je liječnicima rekao da je oštećenik pao s bicikla, odnosno dao im je i lažne podatke o ozljeđivanju oštećenika. Dakle, optuženik je poduzeo sve mjere da ne bude otkriven i da oštećenik ne progovori, zbog čega sud vjeruje oštećeniku i da mu je optuženik zaprijetio, odnosno da mu je optuženik rekao da zna što će mu se dogoditi ako ne potvrdi njegovu priču i ako zove policiju.

19. Upravo ovo ponašanje optuženika daje kaznenom djelu dodatnu težinu i ukazuje na potrebu za težim kažnjavanjem, jer optuženik i nakon što je brutalno pretukao oštećenika drži ga pod svojom kontrolom i onemogućava ga da zove policiju i hitnu pomoć, te iskorištava njegovu nemoć i cijelo vrijeme ga prati kako oštećenik ne bi progovorio pri čemu se podmuklo prikazuje liječnicima kao njegov prijatelj i osoba koja mu pomaže, prikrivajući da je upravo on pretukao oštećenika, te daje lažne podatke o ozljeđivanju oštećenika, a oštećenika cijelo to vrijeme drži u strahu kako ga ovaj ne bi otkrio. Dakle, optuženik uopće nije imao namjeru pomoći oštećeniku kada ga je vozio na hitnu pomoć, već je cijelo vrijeme postupao samo kako bi sebe zaštitio od odgovornosti za napad, te je u toj nakani nemoćnog oštećenika cijelo vrijeme držao u svojoj vlasti.

20. Ponašanje optuženika (točka 17.) u potpunosti odgovara opisu kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. KZ/11., jer je optuženik svojim udarcima šakom i nogama zadao oštećeniku teške tjelesne ozljede prijeloma gornje vilice s pomakom, prijeloma rešetkaste kosti i prijeloma nosnih kostiju, a za koje se tereti. Kako nema nijednog razloga isključenja protupravnosti i kako ubrojivost optuženika nije bila dovedena u pitanje, a optuženik je bio svjestan, kao i svaka prosječno razumna osoba, da udarcem stisnutom šakom u glavu oštećenika, a pogotovo višestrukim jakim udarcima nogama u glavu, može zadati oštećeniku teške tjelesne ozljede i kako je optuženik i išao za time da zada takve ozljede oštećeniku, jer je upravo ciljao u glavu oštećenika i udarao ga više puta jakim udarcima nogama u glavu sve dok ga u daljnjem napadu na oštećenika nije spriječio A. Z., nema dvojbe da je optuženik postupao s izravnom namjerom da teško tjelesno ozlijedi oštećenika, odnosno da je svojim postupanjem ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. KZ/11.

21. Prilikom odmjeravanja kazne sud je optuženiku, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, cijenio kao olakotnu okolnost njegovu raniju kaznenu neosuđivanost, dok mu je od otegotnih okolnosti cijenjena njegova izrazita upornost u zadavanju udaraca oštećeniku dok je ovaj bio na podu u nemoćnom stanju, jer mu nije bilo dovoljno što je oštećenik pao na pod od njegovog udarca šakom u glavu, već ga je i dalje nastavio udarati, odnosno iživljavati se na njemu još jačim udarcima nogama u glavu (prema nalazu i mišljenju sudsko medicinskog vještaka bili su potrebni višestruki udarci za nastanak ozljeda koje su utvrđene oštećeniku) i ne bi s takvim napadom prestao da A. Z. nije intervenirao. Pored toga, otegotnim je cijenjeno i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, jer je cijelo vrijeme držao oštećenika u stanju da ne može nikoga nazvati i obavijestiti što se dogodilo i nije mu dozvolio da dođe u priliku da kaže liječnicima što je točno bilo, već ga je nadzirao kako ne bi progovorio i zaprijetio mu da zna što ga čeka ako ne potvrdi njegovu priču da je pao s bicikla. Dakle, optuženik je postupao iz sebičnih razloga da se zaštiti pri čemu je iskoristio stanje nemoći oštećenika u koje ga je sam doveo i cijelo vrijeme ga držao pod svojom kontrolom, te se podmuklo prikazao liječnicima kao osoba koja pomaže oštećeniku.

22. Stoga je optuženi M. M. za kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci. Sud smatra da se s obzirom na brojne ozljede koje je zadobio oštećenik, odnosno činjenicu da je oštećenik odmah hospitaliziran i operiran, te uzimajući u obzir opisanu upornost optuženika u počinjenju kaznenog djela i njegovo iskorištavanje nemoći oštećenika nakon počinjenja kaznenog djela radi izbjegavanja svoje odgovornosti za ozljeđivanje oštećenika, jedino bezuvjetnom kaznom zatvora može postići svrha kažnjavanja i utjecati na optuženika da ne čini kaznena djela, jer blaža kazna po mišljenju suda ne bi bila pravedna, odnosno blažom kaznom se ne bi izrazila dovoljna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jer je oštećenik pored navedenih višestrukih teških tjelesnih ozljeda koje mu je nanio optuženik, a za koje se optuženik tereti predmetnom optužnicom, zadobio od udaraca optuženika i otvorenu ranu na vlasištu, kao i potres mozga (otpusno pismo KBC od 25. svibnja 2020.). Pored toga, blaža kazna po mišljenju suda ne bi imala utjecaj u pravcu postizanja generalne prevencije, odnosno društvene svijesti o pogibeljnosti činjenja ovakvih nasilnih kaznenih djela.

23. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08. naloženo je optuženom M. M. da podmiri troškove kaznenog postupka, i to putni trošak za svjedoka u iznosu od 70,00 kn (trošak dolaska oštećenika na raspravu 24. veljače 2022.), zatim trošak sudsko medicinskog vještačenja u iznosu od 992,00 kn (troškovnik vještaka od 20. ožujka 2022.) i paušalnu svotu u iznosu od 500,00 kn, a koja se nalazi primjerenom s obzirom na složenost i trajanje postupka, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, te nužne izdatke oštećenika i nagradu i nužne izdatke njegova opunomoćenika, a koji će troškovi na temelju članka 148. stavak 4. ZKP/08. biti određeni posebnim rješenjem.

24. Slijedom navedenog, presuđeno je kao u izreci.

Osijek, 15. travnja 2022.

Sutkinja

Ivana Špigel, v.r.

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, na broj KO-DO-1840/2020.

2. Optuženi M. M.

3. Oštećeni K. J.

4. Opunomoćenik oštećenika, odvjetnik J. J. iz Đ.

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Ljiljana Stolla