Poslovni broj: 3 UsI-201/22-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić te Ljiljani Lijić zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja T. I. iz L. protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture,

Lučke kapetanije, Lučka kapetanija Z., radi brisanja

brodice iz Upisnika brodova, nakon neposredne i javne rasprave 08. travnja 2022., a objavljene 15. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Lučke kapetanije, Lučka kapetanija Z., KLASA: UP/I-342-12/21-01/24093, URBROJ: 530-02-1-2-2-1-21-2 od 18. prosinca 2021., kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Lučke kapetanije, Lučka kapetanija Z., KLASA: UP/I-342-12/21-01/24093, URBROJ: 530-02-1-2-2-1-21-2 od 18. prosinca 2021., u točci I. izreke riješeno je da se određuje upis brisanja brodice oznake: ZD …, …: …, dužina 7,60, širina:

2,70, materijal izrade: Stakloplastika, porivni uređaj: Nepoznato, iz uloška broj 190339 glavne knjige upisnika brodova Lučka kapetanija Z., s upisanim pravom vlasništva u korist: 1/1 dijela u korist T. I.

2. Točkom II. izreke riješeno je da se poništava upisni list / dozvola za plovidbu brodice iz točke I. ovog rješenja, dok je točkom III. izreke riješeno da će se točka I. i II. izreke provesti odmah po njegovu donošenju.

3. Protiv osporavanog rješenja tužitelj je pravodobno podnio tužbu osporavajući zakonitost rješenja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj u tužbi prvenstveno navodi da u vlasništvu ima nekoliko brodica (tri brodice) za koje uredno plaća naknadu za sigurnost plovidbe i zaštitu mora od onečišćenja, a ako se zaista dogodilo da je omaškom propustio platiti takvu naknadu za konkretnu brodicu, da bi u evidencijama Državnog proračuna trebalo provjeriti gdje su uplaćena sredstva raspoređena jer da tužitelj redovno plaća sva davanja, a što da dokazuje i činjenica da mu je samo jedna brodica brisana iz upisnika brodova, a druge dvije nisu, iako da za sve tri istovremeno uplaćuje spomenuti parafiskalni namet. Nadalje ističe da uopće nije u obvezi platiti naknadu za sigurnost plovidbe i zaštitu mora od onečišćenja jer da mu je sporna brodica već više od dvije godine na suhom vezu. Da se radi o gliseru s unutarnjim motorom koji je u kvaru i da je potrebno pribaviti dio koji se više ne proizvod, a druga opcija da je mnogo skuplja, odnosno da ide u zamjenu pogonskih motora. Dakle, da navedeni razlog dokazuje da je brodica na suhom vezu, u radionici i da se čeka da se zamjenski dio pojavi na tržištu, a cijelu situaciju da je dodatno otežala i pandemija zbog koje rezervnih dijelova na tržištu nema. Stoga, a s obzirom da sukladno članku 51. stavku 6. Pomorskog zakona naknadu za sigurnost plovidbe i zaštitu mora od onečišćenja plaćaju vlasnici brodica kada plove ili borave u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske, tužitelj smatra da u konkretnom slučaju uopće nisu ni bili ispunjeni uvjeti da bi bio obvezan plaćati navedenu naknadu. Međutim, kako tužitelj uopće nije bio pozvan da se očituje o namjeri donošenja rješenja o brisanju brodice, odnosno kako je upravni postupak proveden u cijelosti bez da je tužitelju u istom na bilo koji način bilo omogućeno sudjelovanje, da tužitelj nije ni mogao znati da njegove uplate nisu evidentirane radi čega da nije ni mogao isticati da se njegova brodica tijekom 2019., 2020. i 2021. uopće nije nalazila u moru, niti da je plovila pa da je stoga činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno što da je rezultiralo donošenjem nezakonitog upravnog rješenja jer da je na pogrešno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Kao dokaz na navedene tvrdnje predlaže izvesti dokaz saslušanjem tužitelja, zatim od tuženika pribaviti evidencije o druge dvije brodice u vlasništvu tužitelja i tužiteljeve uplate, kao i saslušanje majstora koji rade na popravku brodice zaposlenika N. d.o.o., Z. L., S.

4. Ističe da je upravni postupak proveden po službenoj dužnosti neposrednim rješavanjem, a da za isto nisu postojale zakonske pretpostavke, što da je suprotno kogentnim odredbama Zakona o općem upravnom postupku (dalje ZUP) jer da je u konkretnom slučaju postojala potreba da se stranka sasluša, a na koji način da bi se došlo do saznanja koja su presudna u ovoj pravnoj stvari, odnosno da stranka nije bila obvezna plaćati naknadu te da je naknadu (unatoč tome) plaćala, samo da su uplate očito knjižene na krivi račun / svrhu plaćanja.

5. Nadalje, da je nejasno kako je moguće utvrditi da tužitelj nije platio dvije godine uzastopce naknadu iz članka 51. stavak 6. Pomorskog zakonika prije isteka rokova za uplatu jer da Pomorskim zakonikom nije propisan rok u kojem se mora platiti naknada za sigurnost plovidbe i zaštitu mora od onečišćenja pa da je logično ako se porezi i parafiskalni nameti u pravilu obračunavaju nakon isteka perioda oporezivanja, da se tako obračunava naknada za sigurnost plovidbe i zaštitu mora od onečišćenja. Međutim da tuženik donosi rješenje 18. prosinca 2021. (koje se provodi odmah po donošenju), odnosno da donosi rješenje prije nego li je istekla godina u kojoj je tužitelj mogao platio naknadu, pa da se postavlja pitanje kako je tuženik uopće mogao znati da tužitelj neće platiti spornu naknadu do kraja godine, a što da ukazuje da je rješenje doneseno preuranjeno. Stoga da je i iz navedenog razloga nezakonito.

6. U odnosu na pogrešno promijenjeno materijalno pravo tužitelj navodi kako nisu bile ispunjene pretpostavke za brisanje brodice iz registra jer da je preduvjet da brodica u tužiteljevom vlasništvu plovi ili boravi u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske, a da predmetna brodica koje je brisana iz registra, tijekom 2019., 2020. i 2021. nije boravila u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske, već da je bila na suhom vezu zbog kvara motora i nemogućnosti dobave dijelova (dijelom i zbog pandemije), a kako je to već u tužbi naveo i obrazložio. Stoga da se navedenim postupanjem tuženika grubo zadire u pravo vlasništva tužitelja, a da je odredbom čl. 48. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske je propisano da se jamči pravo vlasništva, te da je čl. 50. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske propisano da je Zakonom moguće u interesu Republike Hrvatske ograničiti ili oduzeti vlasništvo, uz naknadu tržišne vrijednosti. Dakle da se u konkretnom slučaju tužitelju praktički oduzima pravo vlasništva zbog neplaćanja minornog iznosa naknade za sigurnost plovidbe i zaštitu mora od onečišćenja, a da je nesporno da brodica bez upisa u registar brodica ne vrijedi praktički ništa budući da takva brodica ne može ploviti, niti se može prodati, odnosno da je bezvrijedna osim možda kao izvor rezervnih dijelova. Smatra da je kazna nerazmjerna prekršaju (iako neplaćanje naknade uopće nije prekršaj) te da upravno tijelo u ovoj situaciji preširoko tumači svoje ovlasti, a da su se sporna nenaplaćena potraživanja mogla naplatiti u postupku ovrhe. Da je u konkretnoj situaciji tužitelj kažnjen gubitkom vrijednosti od nekoliko desetaka tisuća kuna (recimo 50.000,00 kn) zbog navodnog neplaćanja naknade u iznosu od 1.000,00 kn, a koja mjera da predstavlja očito zadiranje u prava vlasništva te da je potpuno nerazmjerna radi čega predlaže da naslovni sud uputi Ustavnom sudu Republike Hrvatske pitanje o ustavnosti spornih odredbi Pomorskog zakonika. Konačno predlaže da sud poništi rješenje tuženika kao nezakonito, a podredno da zastane s postupkom i uputi Ustavnom sudu RH pitanje o ustavnosti članka 192. stavka 3. Pomorskog zakonika.

7. Tuženo tijelo u svom odgovoru na tužbu je osporilo navode tužitelja te je u cijelosti ustrajalo u navodima iz obrazloženja osporavanog rešenja te se očitovalo na tužbene navode tužitelja. U odnosu na tužbeni navod tužitelja da uopće nije u obvezi platiti naknadu za sigurnost plovidbe i zaštitu mora od onečišćenja jer da mu je sporna brodica već više od dvije godine na suhom vezu, tuženo tijelo se pozvalo i citiralo odredbu čl. 3. Pravilnika o naknadi za sigurnost plovidbe (Narodne novine br. 116/2016, 14/2020) kojom je propisan nastanak obveze. Stoga da je očigledno da je nastala obveza plaćanja predmetne naknade jer da je brodica bila upisana u Upisnik brodova.

8. Također je navelo da je potpuno nepotrebno i irelevantno saslušavati svjedoke i dokazivati je li predmetna brodica bila na suhom vezu, u kvaru ili nešto slično jer da je nesporno da tužitelj nije obavijestio nikoga o navedenim okolnostima, a vezano za oslobađanje plaćanja predmetne naknade, što da niti ne ističe u tužbi.

9. U odnosu na navod tužitelja da je osporavano rješenje doneseno u postupku koji je pokrenut po službenoj dužnosti neposrednim rješavanjem, tuženo tijelo je navelo da je ovo tijelo, odnosno službena osoba koja je donijela rješenje, raspolagala podacima o statusu računa za plaćanje naknade za sigurnost plovidbe za predmetnu brodicu, zbog čega je upravnu stvar neposredno riješilo u skladu s odredbom čl. 49. st. 1. ZUP-a.

10. U odnosu na navode tužitelja da se pobijanom odlukom tužitelju oduzima vlasništvo na brodici, tuženo tijelo je iste navode osporilo navodeći da se brisanjem brodice iz Upisnika brodova na niti jedan način ne zadire u vlasništvo na brodici, ali da se uspostavlja stanje nesposobnosti brodice za plovidbu te da je sve brisane brodice moguće opet upisati u Upisnik brodova uz pregled tehničke sposobnosti.

11. Također je navelo da je Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture uspostavilo Upisnik brodova Republike Hrvatske kao jedinstveno upravno mjesto upisa svih pomorskih objekata hrvatske državne pripadnosti, čime se napustio dosadašnji sustav višestrukih upisnika i očevidnika koji su vođeni na razini lučkih kapetanija i ispostava lučkih kapetanija te pojedinih vrsta pomorskih objekata. Nastavno, da je krajem 2020. godine započet postupak sređivanja podataka u Upisniku brodova. Također, a kako bi se u potpunosti uredili podaci o pomorskim objektima i vlasnicima pomorskih objekata da se Zakonom o izmjenama i dopunama Pomorskog zakonika (Narodne novine, broj: 181/04, 76/07, 146/085, 61/11, 56/13, 26/15 i 17/19) propisao čitav niz novih odredbi koje se odnose na upis pomorskih objekata te sređivanje podataka o pomorskim objektima i vlasnicima pomorskih objekata. U konkretnom slučaju da je postupak brisanja jahti i brodica po službenoj dužnosti u slučajevima neplaćanja naknada za sigurnost plovidbe i zaštitu mora od onečišćenja, dvije godine uzastopno proveden 18. prosinca 2021. godine temeljem članka 192. stavka 3. Pomorskog zakonika (Narodne novine, broj: 181/04, 76/07, 146/085, 61/11, 56/13, 26/15 i 17/19). Da je člankom 3. Pravilnika o naknadi za sigurnost plovidbe i zaštitu mora od onečišćenja (Narodne novine, broj: 116/16 i 14/20) propisan nastanak obveze plaćanja naknade za sigurnost plovidbe i zaštitu mora od onečišćenja te u članku 9. stavak 1. obveza prijave vlasnika o ne zaprimanju naknade.

12. Da je prije donošenja rješenja o brisanju po službenoj dužnosti na internetskoj stranici Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, na Elektroničkoj oglasnoj ploči upisnika brodova, bio objavljen popis imena i/ili oznaka svih jahti i brodica upisanih u postojeći upisnik za koje ovo Ministarstvo nije imalo evidentiranu uplatu za 2019. i 2020. godinu. Da je početni popis sadržavao 10.000 brodica i jahti koje su imale nepodmireni dug za 2019. i 2020. godinu, te da je objavljen u kolovozu 2021. godine i uredno ažuriran na tjednoj bazi prema zaprimanju uplata. Da su Obavijesti o mogućim brisanjima također bile upućene i svim lučkim upravama, kao i ovlaštenicima koncesija u lukama nautičkog turizma u kojima vlasnici nekih plovila imaju sklopljene ugovore o vezu. Da je održan niz sastanaka raznim strukovnim udruženjima pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, Hrvatskom obrtničkom komorom - Ceh ribara, te da su i državna tijela obaviještena o planiranom brisanju brodica i jahti po službenoj dužnosti zbog neplaćanja naknade za sigurnost plovidbe i zaštitu mora od onečišćenja u 2019. i 2020. godini, a usporedno s gore navedenim aktivnostima da je provedena i medijska kampanja o namjeri brisanja brodica i jahti po službenoj dužnosti zbog neplaćanja naknade za sigurnost plovidbe i zaštitu mora od onečišćenja u 2019. i 2020. godini. Tuženo tijelo je potom navelo linkove internetskih stranica na kojima su sadržane predmetne obavijesti (list 12-14 spisa) te je ujedno navelo da je na HRT-u nekoliko puta bio prikazan prilog od 3:45 minuta u kojem je objašnjeno što će se dogoditi vlasnicima plovila koji imaju dugovanja, te da je osim obavijesti na Internet stranicama različitih novinarskih kuća i portala i u tiskovnom izdanju u dnevnim novinama bila javnost bila informirana. Stoga je predložilo da Sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti. Uz odgovor na tužbu tuženo tijelo je priložilo Status računa plovila sa stanjem na dan 08.03.2022. (list 15 spisa).

13. Na ročištu koje je pred ovim Sudom održano 08. travnja 2022. tužitelj je u cijelosti ustrajao u tužbi i svim navodima sadržanim u istoj, te je u sudski spis neposredno priložio podnesak kojim se očitovao na navode tuženika iz odgovora na tužbu (list 19-22 spisa).

14. Opunomoćenik tuženika je pak naveo da u cijelosti ustraje u navodima iz odgovora na tužbu i obrazloženju osporavanog rješenja te je istakao kako postoji dokaz i to izvod iz Statusa računa plovila Ministarstva mora, prometa i infrastrukture za predmetnu brodicu u vlasništvu tužitelja iz kojeg je razvidno da tužitelj zadnjih šest godina nije plaćao zakonom propisanu naknadu. U odnosu na navode tužitelja da bi pri novom upisu brodice bilo potrebno ponovno dokazivati vlasništvo iste brodice koja je brisana, opunomoćenik tuženika je naveo kako to nije točno već da je potrebno samo da ista brodica prođe tehnički pregled od strane Hrvatskog registra brodova te da će s dokazom o izvršenom tehničkom pregledu i predmetnim rješenjem o brisanju brodice ista biti ponovno upisana u Upisnik brodova Lučke kapetanije Z., a što da nije sporno. Stoga je predložio da Sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

15. Na temelju ocjene rezultata provedenog upravnog postupka koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja, vođen načelom učinkovitosti, Sud je odbio prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem tužitelja kao stranke u sporu, za pribavom evidencije o druge dvije brodice u vlasništvu tužitelja i tužiteljeve uplate te za izvođenjem dokaza saslušanjem majstora koji rade na popravku brodice zaposlenika N. d.o.o. Z. L., S., kao suvišne ocjenjujući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza.

16. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu, kao i cjelokupnog spisa tuženog tijela koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu te svih isprava koje su istome priložene te je zaključio raspravljanje u predmetnom upravnom sporu.

17. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, nakon provedenog sudskog postupka, ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

18. Stranke trošak nisu ni popisale, ni zatražile.

19. Predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženog tijela KLASA: UP/I-342-12/21-01/24093, URBROJ: 530-02-1-2-2-1-21-2 od 18. prosinca 2021.

20. Među strankama je sporno je li osporavanim rješenjem tuženog tijela pravilno i zakonito određeno brisanje predmetne brodice u vlasništvu tužitelja iz upisnika brodova Lučke kapetanije Z.

21. Prema članku 51. stavku 6. Pomorskog zakonika (Narodne novine, broj: 181/04,76/07,146/08,61/11,56/13,26/15,17/19, dalje: PZ-a) vlasnici ili korisnici jahti i brodica te plovila unutarnje plovidbe plaćaju naknadu za sigurnost plovidbe i zaštitu mora od onečišćenja kada plove ili borave u unutarnjim morskom vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske.

22. Prema članku 192. stavku 3. PZ-a jahta i brodica brišu se iz upisnika brodova ako vlasnik ili korisnik jahte ili brodice dvije godine uzastopce ne plati naknadu iz članka 51. stavka 6. Pomorskog zakonika.

23. Sukladno članku 2. stavak 1. Pomorskog zakonika odredbe istog propisa koje se odnose na brodove primjenjuju i na druge pomorske objekte, osim ratnog broda, ako nije drugačije određeno.

24. Sukladno članku 254. stavak 10. PZ i članka 5. Pravilnika o upisniku brodova, ispravama, te najvišoj dopuštenoj starosti i tehničkim uvjetima za upis brodova u upisnik brodova (Narodne novine, broj: 13/20, dalje: Pravilnik o upisniku brodova) nadležnom lučkom kapetanijom za upisnik brodova smatraju se i ispostave lučkih kapetanija te ministarstvo nadležno za pomorstvo kada u okviru svoje nadležnosti obavljaju poslove upisa u upisnik brodova, ako nije drugačije određeno.

25. Prema članku 303. stavak 1. PZ, kad lučka kapetanija koja vodi upisnik brodova donese rješenje kojim se određuje upis broda u upisnik brodova, obavit će istodobno provedbu upisa.

26. Prema članku 3. stavak 1. Pravilnika o naknadi za sigurnost plovidbe i zaštitu mora od onečišćenja (Narodne novine, broj: 116/16. i 14/20, dalje: Pravilnik o naknadi) obveza plaćanja naknade nastaje u trenutku kada plovni objekt plovi ili boravi u unutarnjim morskim vodama ili teritorijalnom moru Republike Hrvatske.

27. Stavkom 2., istog članka, je propisano da se smatra da plovni objekt hrvatske državne pripadnosti plovi i boravi u unutarnjim morskim vodama ili teritorijalnom moru Republike Hrvatske dokle god je upisan u hrvatski upisnik, osim ako se ne dokaže suprotno.

28. Člankom 5. stavkom 1.Pravilnika o naknadi je propisano da je obveznik plaćanja cjelokupne godišnje naknade osoba koja je u trenutku izrade računa za naknadu bila upisana u upisnik kao vlasnik plovnog objekta u odnosu na kojeg je prema odredbama ovog Pravilnika nastala obveza plaćanja naknade.

29. Člankom 9. stavkom 1. Pravilnika o naknadi je propisano ako je u odnosu na plovni objekt nastala obveza plaćanja naknade, a niti jedan vlasnik niti korisnik plovnog objekta tijekom godine na koju se naknada odnosi nije primio račun za naknadu, zadnji vlasnik ili korisnik plovnog objekta u godini u kojoj je nastala obveza plaćanja dužan je to prijaviti najkasnije do kraja siječnja iduće godine.

30. Dakle, citiranom odredbom članka 9. stavkom 1. Pravilnika o naknadi, propisana je situacija kada bi se eventualno dogodilo da vlasnik plovila od Lučke kapetanije ne primi račun za naknadu, isti je obvezan ne primanje računa za naknadu prijaviti najkasnije do kraja siječnja iduće godine, što znači da na obvezu plaćanja naknade ne utječe eventualno ne primanje računa za godišnju naknadu.

31. Ocjenjujući zakonitost rješenja po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja, a kako to isti neosnovano smatra već je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo.

32. Ovo stoga što prema stanju spisa nespornim proizlazi da je predmetna brodica tužitelja bila upisna u Upisnik brodova koju vodi Lučka kapetanija Z., kao i činjenica da tužitelj kao vlasnik predmetne brodice nije izvršio plaćanje dužne naknade za sigurnost plovidbe i za zaštitu mora od onečišćenja u 2019. i 2020. godini, a koju je bio dužan platiti u skladu s naprijed citiranom kogentnom odredbom čl. 51. stavak 6. PZ-a.

33. Nije osnovan tužbeni navod tužitelja da isti nije bio u obvezi platiti naknadu za sigurnost plovidbe i za zaštitu mora od onečišćenja u 2019. i 2020. godini jer da je predmetna brodica već više od dvije godine na suhom vezu budući da je za plaćanje naknade za sigurnost plovidbe i za zaštitu mora od onečišćenja odlučujuća činjenica da je brodica upisana u Upisnik brodova, a koja činjenica je u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nesporna. Činjenica da je neka brodica upisana u Upisnik brodova podrazumijeva da brodica plovi ili boravi u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske, te je u tom slučaju, sukladno članku 192. stavak 3. PZ-a vlasnik brodice obvezan platiti naknadu za sigurnost plovidbe i za zaštitu mora od onečišćenja, osim ako ne dokaže suprotno. Međutim, tužitelj u konkretnom slučaju nije dokazao da predmetna brodica u 2019. i 2020. godini nije plovila i da nije boravila u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru RH, osim navoda iznesenih u tužbi i na ročištu održanom pred ovom Sudom, koje ovaj Sud ocjenjuje paušalnim, budući isti navodi nisu dokumentirani materijalnim dokazima, niti je vlasnik brodice Lučku kapetaniju o navedenom obavijestio, iako tvrdi da se radi o vremenskom periodu dužem od dvije godine. Također valja istaći da u prilog neosnovanosti tužbenih navoda tužitelja govori i činjenica da tužitelj kao vlasnik brodice za predmetnu brodicu nije plaćao zakonom propisanu naknadu ne samo zadnje dvije godine (2019. i 2020.), već je nije plaćao zadnjih 6 (šest) godina, od 2015. do 2021., a što je razvidno iz Statusa računa plovila Ministarstva mora, prometa i infrastrukture koji je tuženo tijelo priložilo uz odgovor na tužbu (list 15 spisa), a koju činjenicu tužitelj nije osporio.

34. Tužbeni navodi tužitelja da navedeno utvrđenje nije točno već da je plaćao zakonom propisanu naknadu za sve brodice, a ima ih sveukupno 3, te da su uplate vjerojatno greškom uplaćene na pogrešan račun, ali da su uplate izvršene u korist Državnog proračuna, radi čega da ne može snositi štetu koju nije sam skrivio, nisu osnovani već ih sud ocjenjuje paušalnim budući da tužitelj Sudu nije ponudio, ni dostavio dokaze na navedene tvrdnje. Također valja istaći da je tužitelj u svojim tužbenim navodima kontradiktoran budući da prvotno osporava da bi bio u obvezi platiti zakonom propisanu naknadu, da bi potom isticao prigovore kako je naknadu uredno platio, ali da je vrlo vjerojatno greškom uplaćena na pogrešan račun.

35. Nije osnovan ni tužbeni navod da mu tuženo tijelo osporavanim rješenjem zadire u pravo vlasništva koje je zajamčeno čl. 48. st. 1. Ustava te da će mu provedbom predmetnog rješenja nastati nenadoknadiva šteta jer da predmetnu brodicu neće moći ponovno upisati u Upisnik. Ovo stoga što se osporavanim rješenjem tuženog tijela ni na koji način ne zadire u pravo vlasništva tužitelja nad predmetnom brodicom, a kako to isti neosnovano smatra. Pravilno je tuženo tijelo u svom odgovoru na tužbu, a potom i na ročištu održanom pred ovim Sudom navelo da je predmetnu brodicu moguće ponovno upisati u Upisnik brodova s dokazom o izvršenom pregledu tehničke sposobnosti od strane Hrvatskog registra brodova i predmetnim rješenjem o brisanju brodice, dakle ukoliko za isto budu ispunjeni zakonom propisani uvjeti.

36. Nije osnovan ni tužbeni navod tužitelja da su povrijeđene kogentne odredbe Zakona o općem upravnom postupku budući da je tuženo tijelo pravilno i zakonito postupilo kada je osporavano rješenje donijelo u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 192. stavku 3. PZ-a u svezi s odredbom čl. 42. ZUP- a, a kako je to pravilno navelo i tuženo tijelo u svom odgovoru na tužbu.

37. Slijedom svega naprijed navedenog, a kako je neplaćanje naknade temeljem izričite zakonske odredbe razlog za brisanje brodice, te kako je u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari kao nesporno utvrđeno da tužitelj nije platio naknadu, to se osporavano rješenje tuženog tijela ocjenjuje pravilnim i zakonitim, radi čega je valjalo na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14 i 29/17, dalje: ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, te odlučiti kao u izreci.

U Splitu 15. travnja 2022.

S U D A C

Leandra Mojtić, v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

- tužitelju

- tuženiku

- tuženiku povrat spisa tuženog tijela, po pravomoćnosti - u

spis

- kal. do 01.06.2022.