REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

ex. Vojarna Sveti Križ

Dračevac, Split

Pn 344/18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja M. B., OIB…, iz Z., kao vl. obrta za

najam prijevoznih sredstava G. E. R. iz Z., , zastupanog

po pun. I. Š. i B. V., odvj. u Z. protiv tuženika P. P.,

OIB: …, iz S., zastupanog po pun. V. L. i

Ž. V., odvj. u S., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 2. ožujka 2022. g. u prisutnosti zamjenice pun. tužitelja i pun. tuženika, dana 15. travnja 2022. g.,

p r e s u d i o  j e

I.Dužan je tuženik P. P., OIB: …, u roku od 15 dana isplatiti

tužitelju M. B., OIB:…, s osnova štete na osobnom automobilu

iznos od 31.552,91 kn sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 15. travnja 2022. g. do isplate po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena,

dok se u preostalom dijelu, kojim je zatražena isplata iznosa od 54.947,09 kn s pripadajućim kamatama i u dijelu kojim je na dosuđeni iznos glavnice od 31.552,91 kn zatražena isplata zatezne kamate koja teče od 21. travnja 2018. g. do 15. travnja 2022. g., tužbeni zahtjev iz ovog osnova odbija kao neosnovan.

II.Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju s osnova izgubljene zarade iznos od 15.000,00 kn sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 28. lipnja 2018. g. do isplate po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena,

dok se u preostalom dijelu, kojim je zatražena isplata iznosa od 22.000,00 kn s pripadajućim kamatama, tužbeni zahtjev iz ovog osnova odbija kao neosnovan.

III.Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime troškova postupka iznos od 14.430,50 kn sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 15. travnja 2022. g. do isplate po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena

Obrazloženje

Tužitelj je ustao tužbom pred ovim sudom dana 29. lipnja 2018. g. u kojoj je naveo da je vlasnik obrta za najam prijevoznih sredstava te tako i vlasnik osobnog automobila Mini Cooper registarske oznake … koji je tuženik iznajmio dana

21. travnja 2018. g. te je istog dana, radi obijesne vožnje, sletio s ceste tako da je na vozilu nastala totalna šteta. Stvarna šteta na tom vozilu da je iznos od 90.000,00 kn jer je to prometna vrijednost tog vozila pred prometnu nezgodu. Tužitelju da je radi ponašanja tuženika nastala i daljnja šteta u vidu izgubljene zarade jer je taj automobil radi njegove atraktivnosti mogao iznajmljivati svakodnevno i to po cijeni od 750,00 kn po danu. Kod ove štete tužitelj je naveo da je ipak uzeo da je mogao vozilo imati u najmu 20 dana mjesečno tako da se radi o iznosu od 15.000,00 kn mjesečno. S obzirom da je tuženik na ime kaucije položio kod tužitelja iznos od 3.500,00 kn, koji je tužitelj zadržao, s osnova naknade štete na vozilu tužitelj je zatražio isplatu iznosa od 86.500,00 kn. Predloženo je donošenje presude kojom će se tuženika obvezati isplatiti tužitelju s osnova štete na osobnom automobilu iznos od 86.500,00 kn s pripadajućim kamatama te s osnove izgubljene zarade 37.000,00

kn s pripadajućim kamatama.

U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu navodeći da je točno da je iznajmio vozilo 21. travnja 2018. g. te da je došlo do prometne nezgode i do određene štete na vozilu ali ni u kom slučaju u obujmu kako je navedeno u tužbi i zahtjevu. Do nezgode da je došlo uslijed uvjeta koji su vladali na cesti jer je tuženik, upravljajući vozilom, izletio na desnu stranu jer je na kolniku zatečen fazan kojeg je pokušao izbjeći. Iznesena je i sumnja u postojanje uzročne veze između stanja guma na vozilu i nezgode. Tuženik je prigovorio visini štete kao neprihvatljivoj i neobjektivno prikazanoj. Postavljeno je i pitanje da li je automobil bio dodatno osiguran odnosno je li imao zaključenu policu kasko osiguranja jer pojedinci i pravne osobe koji se bave iznajmljivanjem automobila moraju imati zaključenu takvu policu za svaki automobil, što predstavlja okolnosti koje ukazuju na propust u ponašanju tužitelja.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom Ugovora o najmu od 21. travnja 2018. g. s Općim uvjetima najma vozila, dopisa tužitelja od 2. svibnja 2018. g. s povratnicom i predmeta PU Z. Postaje prometne policije broj 511-18-

15-P-309/18. Sud je u dokazne svrhe proveo dokaz vještačenjem po vještaku za cestovni promet i vozila J. Š. koji je izradio pisani nalaz i mišljenje od 25.

studenog 2019. g., usmenu dopunu na ročištu od 24. veljače 2021. g. i pisanu dopunu od 23. lipnja 2021. g. Sud je saslušao parnične stranke i svjedoke P.

P. i M. J..

Stranke su popisale parnični trošak.

Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja, kao vlasnika obrta za najam prijevoznih sredstava G. E. R., za naknadu štete do koje je došlo na vozilu

Mini Cooper registarske oznake … koje je tuženik iznajmio dana 21. travnja 2018. g. te istog dana imao prometnu nezgodu u kojoj je vozilo oštećeno. Zatražena je i naknada izmakle dobiti radi nemogućnosti iznajmljivanja oštećenog vozila.

Prema mišljenju tužitelja tuženik je osoba koja je kriva za nezgodu, pa je naknada štete zatražena pozivom na odredbu čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO) prema kojoj: tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Prema odredbi čl. 1046. ZOO-a šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

Prije osvrta na način nastanka prometne nezgode i ocjene postojanja krivnje tuženika za nastanak te nezgode, trebalo se osvrnuti na prigovor tuženika iz odgovora na tužbu da pojedinci i pravne osobe koje se bave iznajmljivanjem automobila moraju imati zaključenu kasko policu za svaki automobil, što da ukazuje na propust tužitelja radi kojeg, umjesto osiguratelja, štetu, sve da je za nju i odgovoran, treba podmiriti tuženik.

Prema odredbi čl. 95. Zakona o pružanju usluga u turizmu (Narodne novine broj 130/17) koji je bio na snazi u vrijeme iznajmljivanja vozila, koji govori o definiciji, pružateljima i uvjetima za pružanje usluge iznajmljivanja vozila (rent-a-car) radi se o usluzi iznajmljivanja osobnih vozila bez vozača koju pružaju pravne i fizičke osobe registrirane za pružanje te usluge (st. 1.). Prema st. 3. pružatelj te usluge dužan je,

između ostalog, sva vozila registrirati i osigurati sukladno posebnim propisima kojima se regulira registracija i osiguranje, uključujući osiguranje vozača i putnika od posljedica nesretnog slučaja prilikom iznajmljivanja vozila bez vozača (t. 2.) te sklopiti s putnikom ugovor o najmu vozila koji obvezno mora sadržavati podatke o pružatelju usluge i korisniku usluge, iznajmljenom vozilu, predviđenom trajanju najma i pravima i obvezama ugovornih strana (t. 5.) kao i upoznati putnika s općim uvjetima najma vozila te ih staviti na raspolaganje putniku u pisanom obliku na hrvatskom i/ili engleskom jeziku (t. 6.).

U odnosu na prigovor tuženika da mu je predan Ugovor o najmu s otiskanim Općim uvjetima na poleđini koji nisu bili vidljivi prostom oku te se tako ima smatrati da mu nisu ni predočeni treba navesti da je po ocjeni ovog suda tužitelj postupio u skladu s odredbom čl. 95. st. 3. t. 6. Zakona o pružanju usluga u turizmu te predao tuženiku uvjete najma vozila u pisanom obliku koji su se mogli pročitati.

U Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14) u odredbi čl. 17. st. 2. t. 3. predviđeno je da su vlasnici rent-a- car vozila, kad se ta vozila iznajmljuju s vozačem, dužni sklopiti ugovor o osiguranju putnika od posljedica nesretnog slučaja, te drugih odredbi za vlasnike rent-a-car

vozila ovaj Zakon ne sadrži.

Stoga je sud ocijenio da prigovor tuženika o tome da je tužitelj, kao vlasnik vozila koje se iznajmljuje, imao obvezu zaključiti ugovor o osiguranju automobilskog kaska nije osnovan.

U Općim uvjetima najma vozila, koja je tužitelj predao tuženiku prilikom zaključenja Ugovora o najmu vozila i to u t. 8. Osiguranje propisano je da se najmoprimac obvezuje podmiriti svaku štetu do visine pune vrijednosti vozila (oštećenje, krađa, gubitak vozila) nastalu u vrijeme trajanja najma kao i nastalu štetu za izmaklu dobit radi popravka vozila do maksimalno 30 dana, ukoliko je ista nastala krivnjom najmoprimca. Šteta za izmaklu dobit određuje se temeljem cjenika za dnevni najam priloženom ugovoru i koji čini njegov sastavni dio (t. 8.1.). Najmoprimac može pri sklapanju ugovora o najmu platiti dodatno osiguranje za štetu na vozilu (CDW). Time smanjuje svoju odgovornost za štetu na iznos franšize, osim osobnog učešća u toj šteti (franšiza), te u slučaju gubitka krađe vozila ili dijelova. Također, ukoliko je vozač namjerno oštetio vozilo ili nije imao potvrdu o nezgodi od policije, najmodavac može naplatiti štetu na vozilu najmoprimcu bez obzira na dodatno osiguravanje (t. 8.2.). Nadalje, najmoprimac se može ugovaranjem i plaćanjem dodatnog dnevnog osiguranja (SCDW) u iznosu određenom prema

važećem cjeniku priloženom ugovoru koji čini njegov sastavni dio, dodatno osigurati od osobnog učešća u šteti-franšizi za vrijeme najma vozila. To osiguranje (SCDW) vrijedi samo za prvu štetu na vozilu, a u slučaju druge i svake iduće štete na vozilu franšiza se naplaćuje u punom iznosu navedenom u ugovoru o najmu, bez obzira na procijenjenu visinu štete (t. 8.6.). Najmoprimac je obavezan podmiriti svaku štetu (oštećenja, gubitak, krađa vozila ili dijelova, izmakla dobit), bez obzira na uplaćena dodatke ukoliko je do štete došlo korištenjem vozila suprotno odredbama ugovora i Općih uvjeta te uslijed grube nepažnja ili namjere (t. 8.7.). Osiguranje ni u kojem slučaju ne pokriva štetu na gumama, štetu na donjem postroju vozila, unutrašnjosti vozila i vjetrobranu uzrokovanim nemarom vozača, štetu na motoru uzrokovanu nedostatkom ulja, ulijevanjem krive vrste goriva, štetu koju je napravio vozač pod utjecajem alkohola, droga ili drugih opojnih sredstava, štetu koju je napravio neovlašteni vozač, bilo koje oštećenje na vozilu koja nije prijavljeno nadležnoj policijskoj postaji. Te oštećenja unajmljivač snosi sam (t. 8.9.).

Da bi ocijenio da li je tuženik kriv za nastanak nezgode u kojoj je oštećeno iznajmljeno vozilo sud je saslušao parnične stranke, svjedoka M. J.,

suvozača u vozilu, te je proveo dokaz vještačenjem po vještaku za cestovni promet i vozila J. Š. koji je izradio pisani nalaz i mišljenje od 25. studenog 2019. g.,

usmenu dopunu na ročištu od 24. veljače 2021. g. i pisanu dopunu od 23. lipnja 2021. g.

Prema navodima tuženika nezgoda se dogodila radi toga što je na kolnik prometnice kojom se kretao brzinom ne većom od 60 km/h izletio fazan i to s desne strane vozila te je krenuo prema lijevoj strani ceste radi čega ga je pokušao izbjeći skretanjem ulijevo. Kako je s lijeve strane bila provalija da je odmah skrenuo oštro desno i prešao desnim kotačima vozila preko kamenjara te se zaustavio u grmlju.

Sud je posebno interesiralo je li tuženik spominjao izlijetanje fazana kao okolnost koja se nije mogla predvidjeti i spriječiti i koja predstavlja uzrok nezgode neposredno nakon nezgode radnicima policije koji su pozvani i tužitelju. Da je, naime, tuženik ovu okolnost počeo isticati tek naknadno, to bi ukazivalo na sumnju u istinitost njegovih navoda.

Tužitelj je u svom iskazu kazao da tuženik u prvom razgovoru nije uopće spominjao nikakvog fazana, da je kazao da je izletio autom s ceste i da je udario u dva-tri zida i da nije velika šteta na automobilu jer da je samo otpao prednji branik. Za izlijetanje fazana da je prvi put čuo u predmetu i to u razgovoru s odvjetnikom. Tuženik je, pak, kazao da nije točno da tužitelju neposredno poslije nezgode nije kazao kako je došlo do nezgode odnosno da se radilo o izlijetanju fazana na cesti.

Odmah nakon nezgode da je zvao policiju, vučnu službu i tužiteljevu suprugu čiji je broj mobitela imao. Tužiteljevoj supruzi preko mobitela zaista da nije spominjao fazana nego je samo fotografirao auto i poslao te slike preko aplikacije whatsapp. U iskazu koji je dao radnicima policije da je kazao sve isto što i sudu. Nakon što je došla policija i obavila očevid da je vučna služba doteglila auto u prostorije rent-a- car, gdje je prvi put upoznao tužitelja. U tom razgovoru s tužiteljem da nije spominjao fazana jer je bio pod stresom i dehidriran. Nakon te večeri da se dogovorio s tužiteljem sutradan naći da se dogovore o svemu što dalje ima uslijediti te mu je tada ispričao kako je došlo do nezgode.

Iz zapisnika o očevidu Postaje prometne policije cijelog pribavljenog predmeta i očitovanja ove Policijske postaje od 17. svibnja 2019. g. proizlazi da je s tuženikom na licu mjesta obavljen obavijesni razgovor, da je priznao krivnju i odmah na licu mjesta platio novčanu kaznu bez primjedbi radi čega o obavijesnom razgovoru nije sačinjena službena bilješka. U opisu događaja navedeno je da je tuženik upravljao vozilom Mini Cooper, registarske oznake…, u vlasništvu

tužitelja, ulicom …u V. izvan naselja, oko 18,40 sati iz smjera zapada u

smjeru istoka te je izlaskom iz nepreglednog zavoja u desno zbog neprilagođene brzine osobinama i stanju kolnika izgubio kontrolu nad vozilom uslijed čega je u zanošenju izletio izvan kolnika s desne strane na kameno-zemljanu površinu.

Prema pisanom nalazu i mišljenju vještaka J. Š. od 25. studenog 2019. g.:

-nezgoda se dogodila na cesti ukupne širine kolnika 5 m, bez označene vodoravne signalizacije gdje je brzina prema prometnom pravilu za cestu izvan naselja ograničena na 90 km/h, za danjeg svjetla, sunčanog vremena i suhog kolnika,

-automobil kojim je upravljao tuženik kretao se iz smjera zapada u smjeru istoka, bliže desnom rubu ceste te je prilikom izlaska iz desnog zavoja došlo do bočnog zanošenja vozila udesno, zatim do izlijetanja izvan južnog ruba kolnika i udara u kameni suhozid koji se nalazio uz rub ceste nakon čega je vozilo prešlo na kameno-zemljanu površinu po kojoj se gibalo u zanošenju u duljini od 28,8 m te se konačno zaustavilo,

-brzina kretanja automobila prije zanošenja iznosila je 79 km/h.

Vještak je potvrdio da u dokumentaciji policijskog očevida nema nikakvih materijalnih tragova koji bi ukazivali na iznenadnu pojavu fazana na cesti. Nije se očitovao o graničnoj brzini automobila pri kojoj ne bi došlo do bočnog zanošenja ili prevrtanja pri vožnji kroz zavoj iz kojeg je izašao automobil Mini Cooper prije početka bočnog zanošenja jer nije utvrđena zakrivljenost horizontalnog zavoja.

Vještak se očitovao i o tehničkom stanju pneumatika na automobilu, a budući da je tuženik u odgovoru na tužbu predložio da se o tome vještak izjasni te ispita postojanje uzročno-posljedične veze između stanja guma i nezgode. Vještak je naveo da u spisu nema podataka o marci, tjednu proizvodnje, vrsti i tehničkom stanju pneumatika koji su se nalazili na automobilu u vrijeme nezgode, da je u fotodokumentaciji očevida vidljivo da su sva četiri pneumatika istovrsna prema konstrukciji gaznog sloja i da su svi, osim prednjeg desnog, pod tlakom zraka, da se radi o zimskim pneumaticima marke Nankang koji nemaju vidljivih tehničkih nedostataka.

S obzirom da je tuženik na ročištu od 16. rujna 2020. g. predložio da se vještak izjasni i o tome da li je bilo ispravno držati zimske pneumatike na vozilu, a uzimajući u obzir vrijeme nezgode te da li je ta okolnost i u kojoj mjeri mogla pridonijeti izlijetanju automobila s ceste, sud je, pozivom na odredbu čl. 261. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP) pozvao sudskog vještaka na ponovno saslušanje te je vještak u usmenoj dopuni naveo da se prometna nezgoda dogodila 21. travnja 2018. g. pa da se ne može govoriti o ljetnom razdoblju u smislu visokih temperatura kada bi zimski pneumatici imali lošija svojstva u odnosu na ljetne pneumatike te je zaključio da zadržavanje zimskih pneumatika na vozilu nije imalo utjecaj na slijetanje vozila izvan kolnika. Što se tiče starosti guma, općenito je naveo da starost pneumatika može utjecati nepovoljno na prianjanje između pneumatika i površine kolnika jer pneumatici zbog starosti postaju tvrdi i nemaju dobro prianjanje. U konkretnom slučaju nije bilo nikakvih podataka o starosti guma niti je vještak pregledom fotografija to mogao ocijeniti. Ujedno je vještak napomenuo da je pored starosti pneumatika za stabilnost vozila u konkretnom slučaju važno, pa i važnije, poznavati volumen zavoja iz kojeg je izašao automobil, a ni tog podatka nema u spisu.

Radi zadnje primjedbe vještaka tuženik je na ročištu od 21. svibnja 2021. g. predložio da se lice mjesta izmjeri i da se na temelju dobivenih podataka donese zaključak o ''propusnosti zavoja''. Stoga je sud još jednom angažirao vještaka radi izrade dopunskog nalaza mišljenja te je vještak, ovaj put u pisanom obliku, u dopuni nalaza mišljenja naveo da je tuženik vjerojatno mislio na polumjer ili radijus zavoja koji je bitan element za izračun graničnih brzina kretanja vozila kroz zavoj. Vještak je utvrdio koliki je polumjer zakrivljenosti vodoravnog zavoja u kojemu je došlo do bočnog zanošenja i izlijetanja automobila Mini Cooper izvan kolnika te naveo da taj polumjer iznosi oko 86 m te da je taj podatak utvrđen mjerenjem pomoću geopodataka javnih cesta RH, Hrvatske ceste d.o.o. Nadalje, granična brzina kretanja vozila da ne dođe do zanošenja u zavoju na suhom, hrapavom i čistom asfaltnom kolniku, kakav je bio u trenutku nastanka prometne nesreće, da iznosi 74

km/h. Stoga, a s obzirom na utvrđenu brzinu kretanja automobila Mini Cooper od 79 km/h, zaključio je da je do zanošenja i destabilizacije vozila moglo doći zbog brzine kretanja automobila Mini Cooper. U pisanoj dopuni vještak je ponovio da se podaci o starosti pneumatika ne mogu naći u arhivama stanica za pregled vozila jer se ti podaci ne evidentiraju.

Daljnje sugestije tuženika iz podneska od 20. srpnja 2021. g. da se vještak još jednom pozove radi očitovanja da li je do destabilizacije vozila moglo doći zbog reakcije tuženika na pojavu divlje ptice na cesti sud nije prihvatio jer je zaključio da do pojave fazana na cesti nije došlo odnosno takvim navodima tuženika sud nije povjerovao.

Naime, iako je saslušani svjedok M. J., suvozač u iznajmljenom

vozilu, potvrdio priču tuženika o izlijetanju fazana na cestu, sud nije prihvatio kao vjerodostojan njegov iskaz niti iskaz tuženika u tom dijelu jer niti jedan drugi dokaz, a posebno podaci iz predmeta Postaje prometne policije nisu potvrdili da je

došlo do izlijetanja fazana na cestu i tako ometanja tuženika u vožnji i direktnog izazivanja prometne nezgode. Osim toga, i sam je tuženik kazao da tužitelju u prvom susretu uopće nije spomenuo izlijetanje fazana, niti je to rekao njegovoj supruzi u prvom telefonskom razgovoru, što je zaista malo vjerojatno da se stvarno radilo o tako upečatljivom uzroku izlijetanja vozila s ceste.

Stoga je sud ocijenio da je tuženik osoba koja je skrivila prometnu nezgodu svojom nemarnom i neprilagođenom vožnjom i da je radi prekoračenja granične brzine zavoja došlo do zanošenja u zavoju i izlijetanja vozila s kolnika te oštećenja vozila. Pri tome je sud uzeo u obzir i dio iskaza tuženika u kojem je naveo da je iznajmljeno vozilo bilo izrazito jako i agresivno, da je i ranije vozio Mini Coopere i da nisu bili tako jaki te da je u vrijeme kad je iznajmio vozilo imao 21 godinu, pa je sud zaključio da tuženik kao mladi vozač nije bio pripremljen na karakteristike vozila kojim je upravljao i da je trebao upotrijebiti veći stupanj pažnje upravljajući tim vozilom.

Što se tiče visine štete na vozilu vještak Š. je u pisanom nalazu i mišljenju kazao da je u nezgodi na automobilu oštećen prednji branik, ukrasna maska, prednji vezni lim, poklopac motora, prednji lijevi i desni blatobran, dijelovi podvozja, hladnjak, prednje vjetrobransko staklo, prednje lijevo i desno svjetlo te su se aktivirali vozačev i suvozačev zračni jastuk. Vještak nije pregledao automobil jer mu nije bio dostupan za pregled nego je pregledao fotografije snimljene prilikom očevida na mjestu nezgode. Procijenio je da trošak popravka automobila Mini Cooper prema normama i cijenama iz kalkulacijskog sustava Audatex s PDV-om na dan procjene iznosi 50.433,34 kn, da je cijena novog automobila prema katalogu Centra za vozila Hrvatske 231.372,33 kn, da je odredio rabljenost (amortizaciju) vozila prema metodologiji obračuna vrijednosti za automobile s benzinskim motorom radnog obujma motora od 1000 do 1600 ccm, da je automobil bio u upotrebi 12 godina i 10 mjeseci pa da rabljenost ukupno iznosi 86,8 %, ali da je potrebno primijeniti ispravak rabljenosti prema slijedećoj metodologiji: umanjenje zbog natprosječnog općeg stanja automobila (7 %), umanjenje zbog 94.237 km manje prijeđenih (10 %), uvećanje zbog eksploatacije vozila kao automobila za najam (rent-acar, 10 %) što ukupno iznosi 79,8 % odnosno 184.635,12 kn. Vještak je procijenio da vrijednost vozila pred štetu iznosi 20,2% vrijednosti novog vozila odnosno 46.737,21 kn, da se vrijednost ostataka vozila cijeni na 25 % vrijednosti vozila pred štetu što iznosi 11.684,30 kn, pa da stvarna šteta na automobilu koja je procijenjena kao potpuna (totalna) iznosi 35.052,91 kn jer popravak automobila nije ekonomski opravdan. U odnosu na procjenu visine štete na vozilu primjedbe je imao tužitelj: na ročištu od 16. rujna 2020. g. tužitelj je prigovorio da vještak nije uzeo u obzir da su na vozilu izvršene poboljšice: da je riječ o kabriolet vozilu s više opreme, jedinstvenom u RH radi čega mu je povećana cijena na tržištu.

U usmenoj dopuni nalaza i mišljenja na ročištu od 24. veljače 2021. g. vještak je objasnio da je prilikom određivanja vrijednosti automobila uzeo u obzir da se radi o automobilu s oblikom kabriolet i snage motora 125 kW pa je temeljem tih karakteristika utvrđena cijena iz kataloga jomologija Centra za vozila Hrvatske u iznosu od 231.372,33 kn. Što se tiče dodatne opreme odgovorio je da se radilo o vozilu Mini Cooper s1.6 koji posjeduje jom broj koji određuje model vozila i paket opreme (a bila je riječ o skupljem modelu) na temelju čega je izvršio procjenu. Privatno učinjene poboljšice odnosno ulaganja u vozilo, a s obzirom da o tome nema podataka u spisu, da nije uzeo u obzir.

Prema ocjeni ovog suda vještak je potpuno, stručno i kvalitetno odgovorio na sve primjedbe i prigovore stranaka te je sud njegov prvi nalaz i mišljenje s dvije dopune prihvatio i u pogledu procjene visine štete na vozilu te je utvrđeno da je stvarna šteta na vozilu 35.052,91 kn.

Prema navodima tužbe koje potvrđuje tekst Ugovora o najmu od 21. travnja 2018. g. i sadržaj dopisa tužitelja koji je upućen tuženiku 2. svibnja 2018. g., tuženik je prilikom preuzimanja vozila na ime kaucije položio iznos od 3.500,00 kn koji je tužitelj zadržao. Stoga je ukupan iznos štete na vozilu trebalo umanjiti za 3.500,00 kn i tako dobiti iznos od 31.552,91 kn te taj iznos dosuditi tužitelju na ime naknade štete radi oštećenja vozila.

Na ovaj iznos tužitelj je zatražio isplatu zatezne kamate koja teče od 21. travnja 2018. g., kao dana štetnog događaja do isplate. S obzirom da je vještak štetu procijenio kao totalnu, na priznati iznos glavice tužitelju je trebalo dosuditi zateznu kamatu koja teče od presuđenja do isplate, dok je u preostalom dijelu, kojim je zatražena isplata zatezne kamate koja na dosuđeni iznos glavnice teče od 21.

travnja 2018. g. do 15. travnja 2022. g., tužbeni zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan.

Tužitelj je, već je navedeno, zatražio i isplatu druge štete iz odredbe čl. 1046. ZOO-a: izmakle koristi navodeći da oštećeni automobil nije mogao iznajmljivati pa je izgubio zaradu, da je radi atraktivnosti taj automobil mogao biti svaki dan u najmu i to po cijeni od 750,00 kn dnevno. Ipak je u tužbi predloženo da se uzme da je automobil mogao biti u najmu dvadeset dana u mjesecu pa je zatražena isplata ukupnog iznosa od 15.000,00 kn mjesečno iz ovog osnova i to: za preostali dio travnja 2018. g. nakon nezgode 7.000,00 kn, za cijeli svibanj 2018. g. 15.000,00 kn te za lipanj 2018. g. 15.000,00 kn, odnosno ukupno 37.000,00 kn s pripadajućim kamatama.

Međutim, iz već citirane odredbe Općih uvjeta najma koji predstavljaju sastavni dio Ugovora proizlazi da je najmoprimac u obvezi podmiriti nastalu štetu za izmaklu dobit radi popravka vozila do maksimalno 30 dana, ukoliko je ista nastala krivnjom najmoprimca te da se šteta za izmaklu dobit određuje temeljem cjenika za dnevni najam koji je priložen ugovoru i koji čini njegov sastavni dio (t. 8.1.). To znači da je tužitelj mogao naknadu štete radi izmakle koristi zatražiti samo za period od najviše 30 dana jer je vlastitim Općim uvjetima to svoje pravo ograničio i bez obzira što je riječ o vozilu koje tužitelj nije popravljao.

Što se tiče visine najma, sud je uzeo u obzir dnevni iznos najma od 750,00 kn koji je platio tuženik te je prihvatio navod tužitelja da se uzme da je u jednom mjesecu automobil mogao biti u najmu dvadeset dana što daje iznos od 15.000,00

kn. Na svaki pojedinačni iznos dnevnog najma koji se mogao naplatiti za vozilo tužitelju bi pripadala zatezna kamata od tog dana jer je upravo tog dana tužitelj izgubio zaradu. Tužitelj je, međutim, u tužbenom zahtjevu na ukupno zatraženi iznos iz ovog osnova zatražio isplatu zatezne kamate koja teče od 28. lipnja 2018. g. do isplate pa je od tog dana tužitelju na dosuđeni iznos od 15.000,00 kn dosuđena zatezna kamata pozivom na odredbu čl. 29. st. 1. ZOO-a. U preostalom dijelu, kojim je iz ovog osnova zatražena isplata iznosa od 22.000,00 kn s pripadajućim kamatama, tužbeni zahtjev trebalo je odbiti kao neosnovan.

Stopu zatezne kamate sud je odredio prema sadržaju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a.

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, jer je uspjeh stranaka u parnici djelomičan. Prema ovoj odredbi ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Ocjenjujući uspjeh stranaka u ovoj parnici vezano za osnov i visinu zahtjeva sud je ocijenio da je tužitelj uspio u dijelu od 70%, a tuženik u dijelu od 30%. Primjenom citirane odredbe ZPP-a tužitelju je od troška postupka koji će sud utvrditi da su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka trebalo odmjeriti naknadu dijela troškova koji odgovara postotku od 40%.

Tužitelju je trebalo priznati trošak sastava tužbe i podnesaka od 24. listopada 2018. g. i 14. rujna 2020. g. i zastupanja na ročištima od 9. svibnja i 25. rujna 2019. g. i 24. veljače 2021. g. po 250 bodova (ukupno 1500 bodova) i trošak zastupanja na ročištima od 24. listopada 2018. g., 13. veljače 2019. g., 16. rujna 2020. g., 21. svibnja 2021. g. i 2. ožujka 2022. g. po 62,5 bodova (ukupno 312,5 bodova).

Ukupan broj bodova od 1812,5 trebalo je pomnožiti s vrijednošću boda iz Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15). Iznos koji se tim postupkom dobije (18.125,00 kn) trebalo je uvećati za zatraženi PDV i zatraženu pristojbu tužbe i presude (po 1.585,00 kn) i tako dobiven iznos od 25.826,25 kn umanjiti te ocijeniti da tužitelju, u skladu s odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a, pripada 40% ovog iznosa odnosno 10.330,50 kn, koji je bilo potrebno uvećati za trošak plaćen od strane tužitelja za vještačenje (u zatraženom iznosu od 4.100,00 kn) te tako dobiti iznos od 14.430,50

kn što predstavlja trošak koji je trebalo priznati tužitelju i koji je dužan podmiriti tuženik, zbog čega je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

Tužitelju nije priznat trošak zastupanja na ročištu od 17. ožujka 2020. g. jer to ročište nije održano.

Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelj je zatražio isplatu zatezne kamatu propisane zakonom, koja, u skladu s odredbom čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona

(Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14 i 55/16) teče od presuđenja do isplate,

što je trebalo prihvatiti i u izreci presude odrediti i stopu ove kamate.

U Splitu, 15. travnja 2022. g.

S U D A C :

SANDI PETRIČIĆ, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda

objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).