1

                            Poslovni broj: 9 Gž Ob-15/2024-2

Poslovni broj: 9 Gž Ob-15/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tatjani Ledinšćak-Babić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja T. J. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku T. B., odvjetniku iz  Z., protiv protustranke B. S. iz Z., OIB: ...,  koju zastupa punomoćnica V. J., odvjetnica iz Z., radi donošenja mjere osiguranja o ostvarivanju osobnih odnosa s djecom mlt. R. J., OIB: ... i mlt. N. J., OIB: ..., oboje zastupanih po posebnoj skrbnici S. M., djelatnici Centra za posebno skrbništvo Z., povodom žalbe protustranke podnesene protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 147 R1 Ob-635/2022-35 od 19. siječnja 2024., dana 12. ožujka 2024.,

r i j e š i o j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba protustranke, te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 147 R1 Ob-635/2022-35 od 19. siječnja 2024. u točkama I., II. i III. izreke.

II. U nepobijanom dijelu pod točkom IV. izreke navedena odluka ostaje neizmijenjena.

III. Trošak žalbe protustranci se ne dosuđuje.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem pod točkom I. izreke određena je privremena mjera na način da se osobni odnosi oca, ovdje predlagatelja, s mlt. djecom R. i N. J. ostvaruju svaku drugu subotu u mjesecu u trajanju od 2 sata, odnosno od 14 do 16 sati, pod nadzorom stručne osobe koju će imenovati Hrvatski zavod za socijalni rad, na mjestu koje odredi voditelj mjere nadzora u dogovoru s roditeljem, a ako dogovor izostane, na mjestu koje odredi voditelj mjere nadzora. Pod točkom II. izreke određeno je da se navedena mjera određuje privremeno, u trajanju od 6 mjeseci, računajući od dana kada Hrvatski zavod za socijalni rad imenuje osobu koja će obavljati nadzor nad ostvarivanjem osobnih odnosa, dok je pod točkom III. izreke naznačeno da tijek roka za žalbu, niti žalba ne odgađa provedbu privremene mjere. Ujedno je pod točkom IV. izreke određeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

2. Navedeno rješenje pravodobno podnesenom žalbom pobija protustranka u odnosu na točke I., II. i III. izreke, sadržajno ukazujući na žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud istu uvaži i pobijano rješenje preinači na način da odbije predlagatelja s prijedlogom te dosudi protustranci trošak žalbe, a podredno da pobijano rješenje ukine te predmet vrati na ponovno raspravljanje.

3. Žalba protustranke nije osnovana.

4. Nije sporno da je rješenjem prvostupanjskog suda broj R1 Ob-1935/19 od 3. ožujka 2014. određeno da će se susreti i druženja mlt. R. i mlt. N. J. s ocem, ovdje predlagateljem, održavati svake prve subote u mjesecu od 10,00 do 13,00 sati u prisustvu bake po ocu u njezinom stanu, a da je radi donošenja odluke u konkretnom predmetu sud primjenom odredbe čl. 536. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj:103/15, 98/19 i 47/20 - dalje: ObZ) zatražio mišljenje nadležnog Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb (dalje: Zavod). Isto tako nije sporno da je temeljem rješenja prvostupanjskog suda posl.br. R1 Ob-1935/19 od 2. ožujka 2021. odbijen prijedlog protustranke da se predlagatelja liši prava na roditeljsku skrb u odnosu na mlt. R. i N. s obrazloženjem da nije utvrđeno ispunjenje pretpostavki iz čl. 170. i 171. ObZ-a, odnosno da bi predlagatelj zloupotrebljavao ili grubo kršio roditeljsku odgovornost, dužnosti i prava, ni da je napustio djecu ili ih izlaže nasilju.

5. Odlučujući o osnovanosti prijedloga predlagatelja, uzimajući u obzir mišljenje i prijedlog Zavoda u kojem su detaljno opisani rezultati provedene obrade, sud smatra da je potrebno u interesu mlt. R. i N. započeti s osobnim odnosima predlagatelja kao oca i istih, kako bi se njihova veza koja je prekinuta dulje vrijeme ponovno uspostavila, imajući u vidu da predlagatelj želi biti uključen u izvršavanje sadržaja roditeljske skrbi te verbalizira želju za održavanjem redovitih osobnih odnosa s mlt. djecom. Također, kako iz mišljenja Zavoda proizlazi da je sama protustranka vezano za sudski postupak koji se vodio po prijedlogu da se predlagatelja liši roditeljske srbi navela da je suglasna da se susreti oca i djece odvijaju u kontroliranim uvjetima pod nadzorom stručne osobe jer smatra da je u interesu mlt. djece da imaju mogućnost ponovno uspostaviti odnos s ocem, ukoliko će isti biti zainteresiran, sud nalazi da će se određivanjem privremene mjere dinamikom kako je to predložio Zavod i pod nadzorom stručne osobe djeci omogućiti ostvarivanje njihovog prava na osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuju. Pri tom naglašava da sama činjenica da dječaci odbijaju kontakt s ocem ne može biti jedino mjerodavna za donošenje odluke u konkretnom slučaju, jer je načelo najboljeg interesa djeteta temelj za donošenje svake odluke o osobnim odnosima roditelja i djeteta, a prvostupanjski sud smatra da je upravo kroz privremeni nadzor nad ostvarivanjem osobnih odnosa mlt. R. i mlt. N. potrebno dati mogućnost ponovnog uspostavljanja odnosa s ocem, pa je o prijedlogu predlagatelja odlučeno primjenom odredbe čl. 536. st. 1. u svezi s čl. 124. st. 1. ObZ-a, dok je trajanje mjere određeno sukladno odredbi čl. 124. st. 3. istog Zakona, a odluka iz točke III. izreke temeljena je na odredbi čl. 535. ObZ-a.

6. U žalbi protustranka prigovara da je od zadnjeg razgovora koji je Zavod obavio s mlt. djecom prošlo 4,5 godine pa da je nedopustivo da Zavod prilikom davanja stručnog mišljenja sudu koristi psihologijsku obradu staru 3 godine. Tvrdi kako Zavod prilikom davanja stručnog mišljenja nije izvršio uvid u dokumentaciju jer istu nije imao, te je samo obavio razgovor s roditeljima i djecom i napravio nedostatnu psihologijsku obradu stranaka i sve to 3 godine prije davanja stručnog mišljenja, a pune 4 godine prije donošenja odluke u ovom predmetu. Ukazuje da sud nigdje u obrazloženju rješenja ne navodi i ne iznosi svoj stav glede prigovora da predlagatelj ima na raspolaganju ovršnu ispravu i to ovršno rješenje izdano od strane prvostupanjskog suda dana 3. ožujka 2014. u kojem stoji kako će se osobni odnosi predlagatelja s djecom odvijati svake prve subote u mjesecu od 10,00 do 13,00 sati u prisutnosti majke po ocu u njezinom stanu, jer predlagatelj tu odluku nikada nije pokušao konzumirati. Kako su se kroz tri odluke u roku od 2 godine osobni odnosi predlagatelja s mlt. djecom smanjivali zato što je isti svojim postupanjima štetio dobrobiti djece, protustranka ne vidi razloga zbog čega bi se navedeno ovršno rješenje sada mijenjalo i u čemu sud nalazi uporište da se osobni odnosi prošire na dva puta mjesečno, pa da nezakonito sud nakon 12 godina neodržavanja osobnih odnosa isključivo zbog nezainteresiranosti predlagatelja donosi privremenu mjeru i prisiljava djecu da viđaju oca i da s njim ostvaruju osobne odnose, smatrajući da je s obzirom na dob djece trebao poštovati njihovo mišljenje.

7. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima, a i primjenom odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) u svezi s čl. 346. ObZ-a, jer protustranka ni sadržajno ne ukazuje na počinjenje i jedne bitne povrede odredaba parničnog postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi navedena odluka bila opterećena ijednom bitnom povredom na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Isto tako nisu točni navodi protustranke da je odluka temeljena na rezultatima psihologijske obrade koja je stara 3 godine, jer iz stanja spisa jasno proizlazi da je navedeni Zavod koristio nalaz i mišljenje P. od 15. rujna 2020. te od 3. lipnja 2022. u kojem su ustanovljene nepromijenjene okolnosti u odnosu na prethodnu obradu mlt. djece, te je utvrđeno da nema indikacija za uključivanje dječaka u tretman.

9. Nadalje, kako je na temelju provedenih dokaza utvrđeno da oba roditelja žele biti uključeni u izvršavanje zadataka roditeljske skrbi, a temeljem čl. 5. ObZ-a sudovi i javnopravna tijela koji vode postupke u kojima se izravno ili neizravno odlučuje o pravima djeteta moraju ponajprije štiti prava djeteta i njegovu dobrobit, te dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s oba roditelja, osim ako je to u suprotnosti s djetetovom dobrobiti, dok sukladno čl. 119. ObZ-a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s istim, neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi, pa su roditelji i druge osobe koje stanuju s djetetom i skrbe se o djetetu dužne omogućiti djetetu ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuje, te se suzdržavati od svakog ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s tim roditeljem, a cijeneći navode iz postupka da je teško ostvarivo održavanje osobnih odnosa predlagatelja s djecom na način kako je odlučeno ranijom odlukom, obzirom da iz navoda predlagatelja proizlazi da isti uopće ne kontaktira sa svojom majkom niti ju posjećuje, slijedom čega je i prema mišljenju ovog suda način ostvarivanja odnosa predlagatelja s dječacima trebalo odrediti drugačijom odlukom.

10. Stoga, iako je razumljiv stav mlt. djece da zbog činjenice da godinama nisu bili u kontaktu s predlagateljem verbaliziraju želju neodržavanja osobnih odnosa s istim, potrebno je naglasiti da je održavanje osobnih odnosa predlagatelja s djecom na način kako je to predložio Zavod, a usvojio sud u privremenoj mjeri, u interesu mlt. djece, kojima će se pod nadzorom stručne osobe omogućiti pokušati ostvariti kontakte, komunikaciju i odnos s predlagateljem, a koji su prekinuti i ne održavaju se kroz duži period, s obzirom da predlagatelj verbalizira želju za ostvarivanjem osobnih odnosa s dječacima, a za dobrobit istih bitno je da osim sa majkom, ovdje protustrankom, s kojom žive i imaju prisan odnos pun razumijevanja, pokušaju izgraditi zadovoljavajući odnos i s drugim roditeljem, što nikako ne može biti na njihovu štetu, dok će ograničeno trajanje navedene privremene mjere omogućiti preispitivanje stvarne želje predlagatelja da navedene kontakte sa svojom djecom i uspostavi i održi, a stručna osoba djecu će pripremiti za redovite susrete s predlagateljem, te će nadzirati njihovo provođenje. Kod toga ne treba zanemariti ni navod protustranke koja je u postupku lišenja prava na roditeljsku skrb predlagatelja navodila da je suglasna s time da se susreti predlagatelja i djece odvijaju u kontroliranim uvjetima, pod nadzorom stručne osobe, jer smatra da je u interesu mlt. djece da imaju mogućnost ponovno uspostaviti odnos s ocem, ukoliko će isti biti zainteresiran, a izostanak žalbe posebne skrbnice mlt. djece na pobijano rješenje upućuje na zaključak da ista nije smatrala da je pobijana odluka na štetu mlt. R. i mlt. N..

11. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 346. ObZ-a odbijanjem žalbe protustranke potvrditi pobijanu odluku pod točkom I., II. i III. izreke, dok je u odnosu na nepobijanu točku IV. izreke navedena odluka ostala neizmijenjena.

12. Kako protustranka nije uspjela sa žalbom, trošak sastava iste nije joj dosuđen.

U Varaždinu 12. ožujka 2024.