Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž-731/2021-2

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R I J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u ostavinskom postupku iza pok. A. G. rođ. V. (J.) OIB:..., rođene 1. studenog 1941., a umrle 30. srpnja 2020. godine, odlučujući o žalbi zakonskog nasljednika R. G. izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj O-3166/2020 od 10. veljače 2021., 15. travnja 2022.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba nasljednika R. G. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj O-3166/2020 od 10. veljače 2021.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja u točki 1. izreke prekinut je ostavinski.

U točki 2. izreke upućen je R. G., sin ostaviteljice, da u roku od 30 dana po pravomoćnosti rješenja pokrene parnicu protiv D. M., kćerke ostaviteljice, radi utvrđenja opravdanosti isključenja nužnog nasljednika iz nasljedstva.

U točki 3. izreke odlučeno je da će prekid ostavinskog postupka trajati do pravomoćnosti okončanja spora.

U točki 4. izreke je navedeno ukoliko navedeni nasljednik ne pokrene parnicu u određenom roku sud će nastaviti postupak, te će ukoliko do završetka ostavinskog postupka stranke ne podnesu dokaze da je parnica pokrenuta, dovršiti ostavinski postupak bez obzira na zahtjev u pogledu kojeg je upućen na parnicu.

Protiv protiv tog rješenja žali se nasljednik R. G. iz svih zakonom predviđenih razloga.

Bitnu povredu odredaba postupka nalazi u tome što predmetno rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, tj. u pobijanom rješenju nisu navedeni obrazloženi razlozi o svim odlučnim činjenicama, niti kako ih je uopće sud utvrdio, nije u dovoljnoj mjeri obrazložena ni primjena materijalnog prava na konkretan slučaj, kao i što postoji proturječnost glede odlučnih činjenica između onoga što se o njima navodi u obrazloženju rješenja i onoga što je sadržano u zapisnicima i dokazima koji prileže spisu. Navodi da sud prvog stupnja očito ispušta iz vida kako sama nasljednica D. M. na ostavinskoj raspravi nije ni osporavala oporuku ostaviteljice, a iz koje oporuke definitivno proizlazi kako je ostaviteljica nasljednicu D. M. isključila iz nasljedstva zbog nedostojnosti. Smatra da D. M. nasljednik koji je nezadovoljan i koji svoje pravo može potraživati u parnici. Stoga je prvostupanjski sud upravo tu nasljednicu trebao uputiti u parnicu a ne onog nasljednika koji priznaje oporuku, prihvaća nasljedstvo i zadovoljan je ishodom ostavinskog postupka. Stoga, nasljednik R. G. drži da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo u konkretnom slučaju, budući da je pravilnom primjenom materijalnog prava na konkretni slučaj trebao utvrditi kako manje vjerojatno pravo upravo nasljednice D. M. i istim rješenjem uputiti u parnicu radi utvrđenja (ne)opravdanosti isključenja iz oporuke pok. A. G., a ne ovog nasljednika.

Predlaže pobijano rješenje preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

Žalba nije osnovana.

Donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP), a koji se ovdje primjenjuje pozivom na odredbu iz čl. 175. st. 2. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 127/13, 33/15 i 14/19; dalje ZN).

Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke druge od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. u vezi čl. 381. ZPP-a, a koji se ovdje primjenjuje pozivom na odredbu iz čl. 175. st. 2. ZN-a, ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena ni jedna od tih povreda.

Sud prvog stupnja utvrđuje da su nasljednici ostaviteljice pok. A. G.: sin R. G. i kćerka D. M.. Ujedno utvrđuje da je ostaviteljica oporukom od 9. listopada 2018. raspolagala imovinom na način da je nekretnine položene u k.o. V. i k.o. S. ostavila sinu R. G.. Nadalje, utvrđuje da je ostaviteljica za života zaključila i ugovor o darovanju sa sinom R. G. 11. travnja 2016. kojim ugovorom je određeni dio nekretnina položenih u k.o. V. i grobnicu na G. L. darovala istom. Također, utvrđuje da je ostaviteljica sa sinom zaključila i ugovor o doživotnom uzdržavanju od 20. studenoga 2000. kojim je po svojoj smrti davatelju uzdržavanja R. G. u vlasništvu ostavila stan u S. sagrađen na čest. zem. .. k.o. S..

Osim toga utvrđuje da je zakonski nasljednik R. G. priznao oporuku ostaviteljice kao istinitu i pravno valjanu te prihvatio se nasljedstva. Nasljednica D. M. nije osporila oporuku ostaviteljice, ugovor o darovanju te ugovor o doživotnom uzdržavanju, međutim ista je istakla da je predmetnom oporukom povrijeđeno pravo na nužni dio te je postavila zahtjev za izdvajanjem nužnog dijela te vraćanja darovane ostavine, a sve u pogledu nekretnina kojim je ostaviteljica raspolagala ugovorom o darovanju. Međutim, nasljednik R. G. je osporio D. M. pravo na nužni dio, jer da iz sadržaja oporuke proizlazi kako je navedenu nasljednicu ostaviteljica isključila iz nasljeđivanja zbog nedostojnosti. S druge pak strane nasljednica D. M. se protivila navodima R. G., te ustrajala u zahtjevu za nužni dijelom te vraćanjem dara u ostavinsku imovinu.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zaključuje da između stranaka postoji spor o činjenicama o pravu na isključenje zakonske nasljednice D. M. iz nasljeđivanja. Stoga, sud na temelju odredbe čl. 222. i 225. ZN-a je prekinuo ostavinski postupak do pravomoćnog okončanja spomenutog parničnog postupka.

Pravilno je postupio sud prvog stupnja kad je uputio zakonskog nasljednika R. G. na pokretanje parnice radi utvrđenja je li opravdano isključenje iz nasljedstva nasljednice D. M. izraženog u oporuci ostaviteljice od 9. listopada 2018.

Naime, odredbom čl. 222. st. 1. i 2. toč. 3. ZN-a propisano je da će sud prekinuti ostavinski postupak i uputiti stranke na parnicu ili postupak pred upravnom tijelom ako su među strankama sporne činjenice o kojima ovisi njihovo pravo; na način predviđen u stavku 1. ovog članka sud će postupiti osobito ako su sporne činjenice: o kojima ovisi opravdanost isključenja nužnih nasljednika ili postojanje razloga za nedostojnost.

Prema odredbi čl. 225. st. 1 ZN-a sud će uputiti na parnicu ili upravni postupak stranku čije pravo smatra manje vjerojatnim.

Međutim, od navedenog pravila postoji iznimka propisana odredbom čl. 86. st.

3. ZN-a, a prema kojoj odredbi u slučaju spora o opravdanosti isključenja teret dokazivanja isključenja u pravilu leži na onome koji se na isključenje poziva.

U konkretnom slučaju nasljednik R. G. se poziva na isključenje iz nasljedstva zakonske nasljednice D. M., a zakonska nasljednica D. M. je osporila te navode temeljem kojih je isključena iz nasljedstva te zatražila nužni dio.

Kako dužnost dokazivanja opravdanosti isključenja od nasljedstva leži na onome tko se na isključenje poziva to je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je donio pobijano rješenje.

Iz navedenih razloga valjalo je žalbu nasljednika R. G. odbiti kao neosnovanu i rješenje suda prvog stupnja potvrditi, a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu iz čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi s čl. 175. st. 2. ZN-a.

U Rijeci 15. travnja 2022.

Sutkinja

Helena Vlahov Kozomara