REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Sukoišanska br. 6, Split

Poslovni broj: 12. Povrv-213/2021-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Paško Bačić, u pravnoj stvari tužitelja M. d.o.o. Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik A. S., odvjetnik u Z., protiv tuženika M. V. d.o.o. S., OIB: …, radi isplate iznosa od 821.349,16 kn, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 18. ožujka 2022. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja R. P., odvjetnika u S. te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 15. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika S. J. iz S. poslovni broj Ovrv-27/2020 od 24. veljače 2020. u dijelu kojim se nalaže tuženiku da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 821.349,16 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 22. prosinca 2019. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i u dijelu kojim se nalaže tuženiku da u roku od osam dana naknadi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 16.559,80 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 24. veljače 2020. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika S. J. iz S. poslovni broj Ovrv-27/2020 od 24. veljače 2020. u dijelu kojim se nalaže tuženiku da u roku od osam dana naknaditi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 46,20 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate i predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 5.509,25 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana pravomoćnosti rješenja o ovrsi do isplate te se u tom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 26.175,00 kn, dok se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 9.650,00 kn odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja kao ovrhovoditelja javni bilježnik S. J. iz S. donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-27/2020 od 24. veljače 2020., a kojim rješenjem je naloženo tuženiku kao ovršeniku da u roku od 8 dana isplati tužitelju iznos od 821.349,16 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 22. prosinca 2019. do isplate, kao i da mu naknadi troškove ovršnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te je radi prisilnog ostvarenja te tražbine određena predložena ovrha.

2. Protiv donesenog rješenja o ovrsi tuženik je pravovremeno podnio prigovor, a povodom kojeg prigovora je rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-213/2021-2 od 17. ožujka 2021. naprijed navedeno rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U podnesenom prigovoru, tuženik je naveo da je s tužiteljem imao ugovor o najmu poslovnog prostora koji da je potpisan na rok od 12 godina. Sukladno istom, tuženik da je u taj poslovni prostor uložio iznos od 3.000.000,00 kn, od čega da je 1.500.000,00 kn uloženo u poboljšanje tj. privođenje svrsi poslovnog prostora koji je bio potpuno devastiran, s tim da sva izvršena ulaganja u taj prostor ostaju najmodavcu bez naknade. Tuženik navodi da je ta ulaganja izvršio s namjerom da uloženi iznos povrati kroz poslovanje, uz plaćanje ostalih obveza. Početak rada ugostiteljskog objekta, koji je trebao raditi u tom poslovnom prostoru, da je kasnio 16 mjeseci, a tuženik da je bio u obvezi plaćati najam poslovnog prostora. Tuženik nadalje navodi da je odmah nakon početka rada ugostiteljskog objekta tužitelj, kao najmodavac, blokirao tuženikove račune te time onemogućio tuženika da normalno radi i zarađuje dobit. Tuženik da je uz velike poteškoće nastavio raditi u poslovnom prostoru i plaćati najam. U prosincu 2019. tužitelj da je nasilno provalio u poslovni prostor (restoran) koji je koristio tuženik te da je promijenio brave i postavio zaštitare i na taj način onemogućio daljnji rad i privređivanje tuženika uz plaćanje najma i obveza. Tuženik da nikad nije zaprimio otkaz ugovora o najmu, a u poslovnom prostoru da je ostao sav njegov krupni i sitni inventar. S obzirom da je tužitelj svojim postupanjem naštetio poslovanju tuženika te ga onemogućio u radu u poslovnom prostoru koji je bio predmet najma, to stoga tuženik smatra da je potraživanje tužitelja neosnovano.

4. U nastavku ovog parničnog postupka, tužitelj je osporio navode iz prigovora tuženika kao netočne, neosnovane i paušalno iznesene, ističući da tuženik u odnosu na te navode nije predložio bilo kakve dokaze. Naveo je kako je jedina prava istina ta da je tuženik koristio predmetni prostor na temelju uredno zaključenog ugovora o zakupu poslovnog prostora i dodatka istom te da je tuženik jednostavno prestao plaćati zakupninu i ostale troškove koje je bio dužan plaćati sukladno sklopljenom ugovoru. Također, tužitelj je u podnesku od 7. veljače 2022. naglasio kako ni sam tuženik u prigovoru nije porekao da utuženo dugovanje nije plaćeno, a u privitku tog podneska tužitelj je u spis dostavio isprave koje se tiču odnosa između stranaka i na kojima tužitelj temelji svoje utuženo potraživanje prema tuženiku. Stoga je tužitelj predložio sudu usvojiti njegov tužbeni zahtjev i u cijelosti održati na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika.

5. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave i dokumentaciju koja je priložena spisu i to: izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja – otvorene stavke od 7. veljače 2020. (stranica 6 spisa), Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 20. prosinca 2016. te Dodatak tom ugovoru od 19. siječnja 2017. (stranice 30-38 spisa), kao i račune tužitelja broj 12-3-214 od 13.03.2019., broj 15-3-214 od 01.04.2019., broj 17-3-214 od 10.04.2019., broj 20-3-214 od 02.05.2019., broj 22-3-214 od 14.05.2019., broj 25-3-214 od 03.06.2019., broj 27-3-214 od 10.06.2019., broj 29-3-214 od 02.07.2019., broj 31-3- 214 od 15.07.2019., broj 35-3-214 od 06.08.2019., broj 36-3-214 od 14.08.2019., broj 40-3-214 od 17.09.2019., broj 31-3-214 od 18.09.2019., broj 45-3-214 od 16.10.2019., broj 46-3-214 od 16.10.2019., broj 50-3-214 od 15.11.2019. i broj 53-3-214 od 16.12.2019. (stranice 39-55 spisa).

6. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 821.349,16 kn, a koji iznos tužitelj potražuje od tuženika na ime zakupnine i režijskih troškova za korištenje poslovnog prostora tužitelja koji je tuženik koristio na temelju sklopljenog ugovora o zakupu poslovnog prostora, a koji iznos zakupnine i režijskih troškova se odnosi na razdoblje od mjeseca veljače 2019. do studenog 2019.

8. S obzirom da u konkretnom slučaju radi o potraživanju s osnova zakupnine, potrebno je navesti da je odredbom članka 4. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora (Narodne novine broj 125/11, 64/15 i 112/18, dalje ZZKPP) propisano da se zakup poslovnog prostora zasniva ugovorom o zakupu. Odredbom članka 5. ZZKPP-a je propisano da se ugovorom o zakupu poslovnog prostora zakupodavac obvezuje predati zakupniku određeni poslovni prostor na korištenje, a zakupnik se obvezuje platiti mu za to ugovorenu zakupninu. Prema članku 16. stavak 1. ZZKPP-a, zakupnik je dužan zakupodavcu platiti ugovorom utvrđeni iznos zakupnine u roku utvrđenom ugovorom.

9. Nadalje, prema odredbama članka 17. i 18. ZZKPP-a, zakupnik je dužan plaćati naknadu za troškove korištenja zajedničkih uređaja i zajedničkih usluga u zgradi u kojoj se nalazi poslovni prostor te snositi troškove tekućeg održavanja poslovnog prostora, ako nije drugačije ugovoreno.

10. Iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja – otvorenih stavki na dan 07.02.2020. razvidno je da tužitelj u svojim poslovnim knjigama ima evidentirano nepodmireno potraživanje prema tuženiku u ukupnom iznosu od 821.349,16 kn i to po sedamnaest računa koji su izdani u periodu od 13.03.2019. do 30.11.2019.

11. Nadalje, iz dostavljenog Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 20. prosinca 2016., a koji ugovor je potvrđen po javnom bilježniku S. G. iz Z. posl.br. OV- 11503/16 od 20.12.2016., razvidno je da je taj ugovor sklopljen između tužitelja kao zakupodavca i tuženika kao zakupnika, a predmet kojeg ugovora je zakup ½ dijela (polovica) poslovnog prostora i to unutrašnje polovice tog poslovnog prostora koji se nalazi na adresi E. K. 11 u Z., poznat kao bivši restoran D., koji se u naravi sastoji od prizemlja zgrade sagrađene na čest.br. 10491 k.o. Z., ukupne korisne površine 299,60 m2. Nadalje, razvidno je da su stranke utvrdile da taj poslovni prostor, a radi obavljanja poslovne djelatnosti, zahtijeva uređenje te da ga zakupnik odnosno tuženik prima u viđenom stanju, a uređenje prostora, kao i pregrada istog, da pada na trošak zakupnika. Ugovor je zaključen na određeno vrijeme od pet godina i to počevši od 1. siječnja 2017. Zakupnina je ugovorena u iznosu od 4.500,00 eura mjesečno, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a, za prvu godinu zakupa. Nadalje, stranke su suglasno utvrdile da se zakupnina povećava nakon isteka prve godine zakupa, i to za svaku narednu godinu, a na podlozi visine zakupa iz protekle godine za naredno jednogodišnje razdoblje, i to u visini od 3%, a isto tako na kunski iznos zakupnine da se obračunava i cijeni zakupnine pribraja PDV. Zakupnina se obračunava i plaća mjesečno, za tekući mjesec, po tečaju na dan ispuštanja računa, a zakupnik je dužan isti platiti najkasnije u roku od pet dana od izdavanja računa, uplatom obračunatog kunskog iznosa na žiro račun zakupodavca. Također, ugovoreno je da je pored zakupnine, zakupnik dužan plaćati i troškove za električnu energiju, vodu, komunalne usluge i naknade te druge troškove i davanja vezana uz korištenje predmetnog poslovnog prostora za vrijeme trajanja zakupa, a isto tako da je dužan plaćati troškove redovnog održavanja zajedničkih dijelova zgrade, u razmjeru s površinom poslovnog prostora koji ima u zakupu.

12. Tužitelj je u spis dostavio i Dodatak ugovora o zakupu poslovnog prostora, koji Dodatak je između stranaka sklopljen 19. siječnja 2017. te potvrđen po javnom bilježniku S. G. iz Z. posl.br. OV-410/17 od 19.01.2017., a kojim su stranke djelomično izmijenile zaključeni Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 20. prosinca 2016. i to u odnosu na pojedine odredbe ugovora glede predmeta zakupa, zakupnine, trajanja zakupa, jamstva i prava na davanje u podzakup. Tako je tim dodatkom ugovoreno da tužitelj kao zakupodavac daje tuženiku kao zakupoprimcu u zakup cijeli poslovni prostor koji je naveden u ugovoru o zakupu i to ukupne korisne površine 299,60 m2. Nadalje, stranke su izmijenile rok trajanja ugovora na način da je vrijeme trajanja ugovora o zakupu sada određeno na rok od 12 godina i to počevši od 1. siječnja 2017. U odnosu na zakupninu, ista je sada određena u iznosu od 10.000,00 eura mjesečno u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan izdavanja računa, za prvu godinu zakupa, na koji kunski iznos zakupnine se obračunava i cijeni zakupnine pribraja PDV, a odredbe o povećanju zakupnine od 3% za svaku narednu godinu, kao i način te rok plaćanja zakupnine su ostali isti. Također, u tom dodatku su ostale odredbe o obvezi zakupca na plaćanje svih tekućih troškova, kao i troškova redovnog održavanja tog poslovnog prostora, a za koje troškove je određeno da ih obračunava zakupodavac, po isteku mjeseca na koji se ti troškovi odnose, i koje troškove je zakupnik dužan platiti u roku od pet dana od ispostave specificiranog obračuna.

13. Tužitelj je u spis priložio i račune koje je izdao tuženiku u razdoblju od 13.03.2019. do 30.11.2019. (stranice 39-55 spisa), a iz kojih računa je razvidno da su isti izdani tuženiku s osnova zakupnine i režijskih troškova sukladno ugovoru o zakupu. Iz dostavljenih računa je razvidno da se isti odnose na neplaćenu zakupninu za razdoblje od 4. mjeseca 2019. do 10. mjeseca 2019. (ukupno sedam računa), te režijske troškove u razdoblju od 2. mjeseca 2019. do 11. mjeseca 2019. (ukupno deset računa). Iz oznake brojeva tih računa i datuma njihovog izdavanja te datuma dospijeća na plaćanje, razvidno je da su to upravo oni računi koji su navedeni u izvodu iz otvorenih stavki tužitelja od 07.02.2020. Vezano uz račune za zakupninu, potrebno je navesti da su u istima pored zakupnine navedene i obračunate zatezne kamate. Međutim, iz izvoda iz otvorenih stavki tužitelja, odnosno ukupnog iznosa utuženog potraživanja, razvidno je da tužitelj u ovom postupku ne potražuje od tuženika plaćanje tih obračunatih zateznih kamata, već da su u odnosu na račune ispostavljene za zakupninu utuženi samo iznosi zakupnine (dakle bez obračunatih zateznih kamata). Isto tako, proizlazi i da pojedinačno obračunati iznosi mjesečne zakupnine u utuženom razdoblju odgovaraju ugovorenoj mjesečnoj zakupnini odnosno kunskoj protuvrijednosti iznosa od 10.000,00 eura, uvećano za PDV.

14. Tuženik se na iznesene navode tužitelja i isprave koje je tužitelj tijekom ovog parničnog postupka dostavio u spis, nije očitovao, a samim time niti iste osporio, već je nakon podnesenog prigovora ostao pasivan u ovom postupku.

15. Prema odredbama članka 7. stavak 1. i članka 219. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP-a), svaka stranka dužna je iznijeti činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Prema članku 221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

16. Budući da je tužitelj, po ocjeni ovog suda, ispravama koje je dostavio u spis dokazao da su stranke bile u ugovornom odnosu iz ugovora o zakupu poslovnog prostora te da je tuženik u utuženom razdoblju poslovni prostor koristio, odnosno isti je dokazao postojanje svog utuženog potraživanja prema tuženiku, a čija visina proizlazi iz dostavljenog ugovora s dodatkom istom i spisu priloženih računa i izvatka iz poslovnih knjiga, to je stoga teret dokaza da nema dugovanja prema tužitelju bio na tuženiku.

17. Međutim, tuženik uz podneseni prigovor, a niti u daljnjem tijeku ovog postupka nije ponudio ni predočio sudu bilo kakav dokaz kojim bi isti dokazao svoje navode iz prigovora kojima pobija utuženo potraživanje tužitelja. Tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi i ne osporava postojanje sklopljenog ugovora o zakupu poslovnog prostora, kao niti da bi isti u utuženom razdoblju taj poslovni prostor koristio, a isto tako ne osporava ni mjesečne iznose zakupnine i režijskih troškova koji su obračunati u dostavljenim računima tužitelja u odnosu na utuženo razdoblje. Tuženik zapravo osporava potraživanje tužitelja navodeći da je isti izvršio znatna ulaganja u poslovni prostor kako bi istog priveo svrsi odnosno omogućio obavljanje ugostiteljske djelatnosti kojom se tuženik bavi, a isto tako navodi i da je u prosincu 2019. tužitelj nasilno ušao u poslovni prostor, u kojem su ostale tuženikove pokretne stvari i inventar, te na taj način onemogućio tuženika u daljnjem korištenju tog poslovnog prostora. Međutim, tuženik u odnosu na te svoje navode, a koje je tužitelj u cijelosti osporio, nije predložio sudu bilo kakve dokaze zbog čega takvi navodi tuženika ostaju nedokazani, a samim time i neosnovani. Vezano uz navode tuženika da je izvršio znatna ulaganja u uređenje poslovnog prostora, potrebno je navesti da iz samog ugovora o zakupu proizlazi da je tuženik bio upoznat sa stanjem tog prostora prilikom njegovog preuzimanja te da je ugovorom određeno da uređenje prostora, uključivo i pregradu istog, pada na trošak tuženika kao zakupnika.

18. Kod takvog stanja raspravnog gradiva u ovom sporu, sukladno odredbama članka 8. ZPP-a i primjenom pravila o teretu dokazivanja, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, dok navodi iz prigovora tuženika kojima isti osporava potraživanje tužitelja nisu osnovani, jer isti nisu ničim ni dokazani.

19. Budući da je tijekom postupka utvrđeno da je tužitelj na temelju sklopljenog ugovora o zakupu poslovnog prostora predao tuženiku na korištenje poslovni prostor koji se nalazi na adresu E. K. 11 u Z., dok s druge strane tuženika kao zakupnik nije dokazao da je tužitelju platio ugovorom određenu i u računima obračunatu (u protuvrijednosti u kunama) zakupninu i režijske troškove u utuženom razdoblju, a niti je dokazao da bi njegova obveza prestala na jedan od drugih zakonom propisanih načina o prestanku obveze, to je stoga sud, u skladu s naprijed navedenim odredbama članka 5., 16., 17. i 18. ZZKPP-a u vezi s člankom 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO), usvojio tužbeni zahtjev tužitelja kojim isti potražuje od tuženika isplatu iznosa od 821.349,16 kn.

20. Sukladno članku 183. stavak 1. ZOO-a, tuženik je pao u zakašnjenje jer nije ispunio obvezu u roku određenom za ispunjenje. Odredbom članka 29. stavak 1. ZOO-a propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.

21. Obzirom da tuženik kao dužnik kasni s ispunjenjem novčane obveze, isti je dužan tužitelju platiti i zakonske zatezne kamate. Tužitelj u konkretnom slučaju nije zatražio plaćanje zateznih kamata od dospijeća na plaćanje svakog od utuženih računa do isplate, već je plaćanje zateznih kamata na cjelokupno utuženi iznos zatražio od 22.12.2019., kao prvog slijedećeg dana od dana dospijeća na plaćanje posljednjeg utuženog računa br. 53-3-214 od 16.12.2019., pa su stoga tužitelju zatezne kamate i dosuđene od tog datuma pa do isplate i to po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a za odnose iz trgovačkih ugovora, jer se u konkretnom slučaju radi o potraživanju koje proizlazi iz takvog ugovora.

22. Radi navedenog, a temeljem odredbi članka 451. stavak 3. ZPP-a, sud je održao na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 821.349,16 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 22. prosinca 2019. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

23. Platni nalog iz rješenja o ovrsi valjalo je održati na snazi i za nastale troškove ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 16.559,80 kn, a koji se odnose na trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 5.000,00 kn s pripadajućim PDV-om od 25% u iznosu od 1.250,00 kn i dokumentiranog troška dostave javnog bilježnika u iznosu od 34,80 kn, sukladno članku 6. i 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine broj 8/11 i 142/12, dalje: Pravilnik), kao i troškova tužitelja zastupanog po odvjetniku za sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 8.220,00 kn s pripadajućim PDV-om od 25% u iznosu od 2.055,00 kn, sukladno Tbr. 11. t. 1. u vezi s Tbr. 42. i Tbr. 50. važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, dalje OT), sve to zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje na taj nastali trošak teku, po stopi kao i za glavno potraživanje, od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate. U konkretnom slučaju radi se o nastalim troškovima koji su bili potrebni za vođenje ovog postupka i na čiju naknadu, s pripadajućim zateznim kamatama, tužitelj ima pravo u smislu odredbi članka 14. stavak 4. i članka 30. stavak 3. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20).

24. U odnosu na preostali iznos nastalih troškova ovršnog postupka od 46,20 kn, sud smatra da zahtjev za naknadu tih troškova nije osnovan budući da tužitelj u odnosu na zatraženi trošak pribave vjerodostojne isprave, tiskanja i poštarine u iznosu od 30,00 kn s obračunatim PDV-om od 7,50 kn nije dostavio dokaz o nastanku i visini tih troškova odnosno nije dokazao da mu je taj trošak uistinu i nastao i to upravo u toj visini, dok preostali iznos od 8,70 kn predstavlja obračunati PDV na trošak dostave javnog bilježnika (u iznosu od 34,80 kn), a na koji trošak dostave javni bilježnik u skladu s odredbama Pravilnika nema pravo obračunati PDV. Isto tako, neosnovanim su ocijenjeni i predvidivi troškovi ovršnog postupka određeni u ukupnom iznosu od 5.509,25 kn, a to također iz razloga što tužitelj nije dostavio dokaz o nastanku tih troškova, a ti troškovi po ocjeni ovog suda nisu ni mogli nastati budući da je tuženik pravovremeno podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika. Stoga je za preostali iznos nastalih troškova ovršnog postupka od 46,20 kn, kao i za predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 5.509,25 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama, platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika trebalo ukinuti i u tom dijelu zahtjev tužitelja odbiti.

25. Slijedom svega naprijed navedenog, a temeljem odredbi članka 451. stavak 3. ZPP-a, odlučeno je kao u točkama I i II izreke ove presude.

26. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, uz primjenu odredbi OT-a te odredbi Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 53/19 i 92/21), a sve to obzirom na vrijednost predmeta spora. Budući da je tužbeni zahtjev tužitelja usvojen, tuženik je dužan naknaditi tužitelju parnične troškove koji su mu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

27. Tužitelju su kao osnovani priznati troškovi za sastav podneska od 07.02.2022., kojim se očitovao na prigovor tuženika i dostavio u spis relevantne isprave, u iznosu od 8.220,00 kn, sukladno Tbr. 8. t. 1. u vezi s Tbr. 50. OT-a, zatim za zastupanje na ročištu od 8.2.2022. u iznosu od 500,00 kn, sukladno Tbr. 9. t. 5. u vezi s Tbr. 50. OT-a, te za zastupanje na ročištu od 18.03.2022. u iznosu od 8.220,00 kn, sukladno Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr. 50. OT-a, a na koji trošak zastupanja po odvjetniku kao punomoćniku u ukupnom iznosu od 16.940,00 kn je tužitelju trebalo priznati i pripadajući PDV po stopi od 25% u iznosu od 4.235,00 kn, sukladno Tbr. 42. OT-a. Tužitelju je priznat i zatraženi trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 5.000,00 kn, sukladno Tar. br. 2. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi.

28. Tužitelju nije priznat više zatraženi trošak za zastupanje na ročištu od 08.02.2022. u iznosu od 7.720,00 kn, s obračunatim PDV-om u iznosu od 1.930,00 kn, budući da je to ročište odgođeno prije početka raspravljanja pa stoga tužitelju za isto pripada nagrada po Tbr. 9. t. 5. OT-a (50 bodova) odnosno 500,00 kn koliko mu je i priznato, a ne 8.220,00 kn koliko je zatraženo.

29. Sukladno navedenom, tužitelju je kao osnovan priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 26.175,00 kn, dok je njegov zahtjev za naknadu više zatraženih troškova parničnog postupka u iznosu od 9.650,00 kn trebalo odbiti kao neosnovan pa je stoga o troškovima parničnog postupka odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

U Splitu 15. travnja 2022.

Sudac

Paško Bačić, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku od petnaest dana od dana dostave ove presude.

Dna:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku

- u spis