P-804/2020
Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu Vici Roščić, u pravnoj stvari tuženika A. Z. iz N., , OIB: …, zastupan po pun. I. M.,
odvj. u Splitu, protiv tužene O. banka d.d., OIB:…., zastupano po pun B. A., odvj. u OD A. i A. S., radi
ništetnosti, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25. veljače 2022. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja D. K., odvj. vježbenika kod I. M., i punomoćnika tuženika B. A., odvj. u Splitu, objavljene 14.
travnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I.Odbija se glavni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"1. Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka Ugovor o kreditu broj od 6. veljače 2006. godine zaključen između korisnika kredita A. Z. O.: i prednika tuženika H. S. banke d.d. kao
kreditora, sada O. B. d.d. , OIB: ….
2. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju novčani iznos od 175.987,28 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče
- na iznos od 633,99 kn od 09.02.2006.g. pa do isplate
- na iznos od 1.795,84 kn od 11.03.2006.g. pa do isplate
- na iznos od 1.822,21 kn od 11.04.2006.g. pa do isplate
- na iznos od 1.784,49 kn od 11.05.2006.g. pa do isplate
- na iznos od 1.784,49 kn od 11.06.2006.g. pa do isplate
- na iznos od 1.784,49 kn od 11.07.2006.g. pa do isplate
- na iznos od 1.750,46 kn od 11.08.2006.g. pa do isplate
- na iznos od 1.750,46 kn od 11.09.2006.g. pa do isplate
- na iznos od 1.776,93 kn od 11.10.2006.g. pa do isplate
- na iznos od 1.761,81 kn od 11.11.2006.g. pa do isplate
- na iznos od 1.761,81 kn od 11.12.2006.g. pa do isplate
- na iznos od 1.761,81 kn od 11.01.2007.g. pa do isplate
- na iznos od 1.739,12 kn od 11.02.2007.g. pa do isplate
- na iznos od 1.765,20 kn od 11.03.2007.g. pa do isplate
- na iznos od 1.765,20 kn od 11.04.2007.g. pa do isplate
- na iznos od 1.765,20 kn od 11.05.2007.g. pa do isplate
- na iznos od 1.765,20 kn od 11.06.2007.g. pa do isplate
- na iznos od 1.765,20 kn od 11.07.2007.g. pa do isplate
- na iznos od 1.765,20 kn od 11.08.2007.g. pa do isplate
- na iznos od 1.765,20 kn od 11.09.2007.g. pa do isplate
- na iznos od 1.765,20 kn od 11.10.2007.g. pa do isplate
- na iznos od 1.765,20 kn od 11.11.2007.g. pa do isplate
- na iznos od 1.765,20 kn od 11.12.2007.g. pa do isplate
- na iznos od 1.765,20 kn od 11.01.2008.g. pa do isplate
- na iznos od 1.765,20 kn od 11.02.2008.g. pa do isplate
- na iznos od 1.765,20 kn od 11.03.2008.g. pa do isplate
- na iznos od 1.780,55 kn od 11.04.2008.g. pa do isplate
- na iznos od 1.780,55 kn od 11.05.2008.g. pa do isplate
- na iznos od 1.780,55 kn od 11.06.2008.g. pa do isplate
- na iznos od 1.780,55 kn od 11.07.2008.g. pa do isplate
- na iznos od 1.780,55 kn od 11.08.2008.g. pa do isplate
- na iznos od 1.780,55 kn od 11.09.2008.g. pa do isplate
- na iznos od 1.811,36 kn od 11.10.2008.g. pa do isplate
- na iznos od 1.951,90 kn od 11.11.2008.g. pa do isplate
- na iznos od 1.811,36 kn od 11.12.2008.g. pa do isplate
- na iznos od 1.971,42 kn od 11.01.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 1.971,42 kn od 11.02.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 1.994,84 kn od 11.03.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 1.994,84 kn od 11.04.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 1.940,19 kn od 11.05.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 1.932,38 kn od 11.06.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 1.904,08 kn od 11.07.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 1.908,72 kn od 11.08.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 1.927,15 kn od 11.09.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 1.901,15 kn od 11.10.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 1.885,42 kn od 11.11.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 1.923,64 kn od 11.12.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 1.948,70 kn od 11.01.2010.g. pa do isplate
- na iznos od 2.152,40 kn od 11.02.2010.g. pa do isplate
- na iznos od 2.060,39 kn od 11.03.2010.g. pa do isplate
- na iznos od 2.135,94 kn od 11.04.2010.g. pa do isplate
- na iznos od 2.104,50 kn od 11.05.2010.g. pa do isplate
- na iznos od 2.139,21 kn od 11.06.2010.g. pa do isplate
- na iznos od 2.256,84 kn od 11.07.2010.g. pa do isplate
- na iznos od 2.208,19 kn od 11.08.2010.g. pa do isplate
- na iznos od 2.340,90 kn od 11.09.2010.g. pa do isplate
- na iznos od 2.282,68 kn od 11.10.2010.g. pa do isplate
- na iznos od 2.217,02 kn od 11.11.2010.g. pa do isplate
- na iznos od 2.380,39 kn od 11.12.2010.g. pa do isplate
- na iznos od 2.461,46 kn od 11.01.2011.g. pa do isplate
- na iznos od 2.399,07 kn od 11.02.2011.g. pa do isplate
- na iznos od 2.413,63 kn od 11.03.2011.g. pa do isplate
- na iznos od 2.370,00 kn od 11.04.2011.g. pa do isplate
- na iznos od 2.397,85 kn od 11.05.2011.g. pa do isplate
- na iznos od 2.557,91 kn od 11.06.2011.g. pa do isplate
- na iznos od 2.546,38 kn od 11.07.2011.g. pa do isplate
- na iznos od 2.807,83 kn od 11.08.2011.g. pa do isplate
- na iznos od 2.807,81 kn od 11.09.2011.g. pa do isplate
- na iznos od 2.568,09 kn od 11.10.2011.g. pa do isplate
- na iznos od 2.564,74 kn od 11.11.2011.g. pa do isplate
- na iznos od 2.541,88 kn od 11.12.2011.g. pa do isplate
- na iznos od 2.566,82 kn od 11.01.2012.g. pa do isplate
- na iznos od 2.616,25 kn od 11.02.2012.g. pa do isplate
- na iznos od 2.621,89 kn od 11.03.2012.g. pa do isplate
- na iznos od 2.597,56 kn od 11.04.2012.g. pa do isplate
- na iznos od 2.606,07 kn od 11.05.2012.g. pa do isplate
- na iznos od 2.621,73 kn od 11.06.2012.g. pa do isplate
- na iznos od 2.603,98 kn od 11.07.2012.g. pa do isplate
- na iznos od 2.627,21 kn od 11.08.2012.g. pa do isplate
- na iznos od 2.612,04 kn od 11.09.2012.g. pa do isplate
- na iznos od 2.550,14 kn od 11.10.2012.g. pa do isplate
- na iznos od 2.594,09 kn od 11.11.2012.g. pa do isplate
- na iznos od 2.576,39 kn od 11.12.2012.g. pa do isplate
- na iznos od 2.603,25 kn od 11.01.2013.g. pa do isplate
po stopi od 15% do 31.12.2007.g., a od 1.1.2008.g. pa do 31. srpnja 2015. godine, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine do naplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
3. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju troškove ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana donošenja ove presude pa do isplate."
II.Usvaja se podredni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
1.Utvrđuju se ništetnim i bez pravnog učinka odredbe Ugovora o kreditu broj od 6. veljače 2006. godine zaključen između korisnika kredita A.
Z., OIB: …, i prednika tuženika H. S.
banke d.d. kao Kreditora, sada O. B. d.d. Split, ,
OIB:… i to:
- odredba čl. 1. u dijelu kojim se stavlja na raspolaganje kredit u iznosu od 25.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju kreditora na dan korištenja,
- odredba čl. 10. u dijelu prema kojem Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti, po prodajnom tečaju uz valutu ugovora prema tečajnoj listi Kreditora na dan dospijeća.
2.Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju novčani iznos od 21.914,58 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče
- na iznos od 44,42 kn od 11.03.2006.g. pa do isplate
- na iznos od 19,18 kn od 11.04.2006.g. pa do isplate
- na iznos od 24,37 kn od 11.05.2006.g. pa do isplate
- na iznos od 31,75 kn od 11.06.2006.g. pa do isplate
- na iznos od 8,26 kn od 13.07.2006.g. pa do isplate
- na iznos od 1,73 kn od 14.08.2006.g. pa do isplate
- na iznos od 29,15 kn od 12.09.2006.g. pa do isplate
- na iznos od 24,05 kn od 11.10.2006.g. pa do isplate
- na iznos od 0,40 kn od 14.11.2006.g. pa do isplate
- na iznos od 16,03 kn od 11.12.2006.g. pa do isplate
- na iznos od 22,94 kn od 11.03.2008.g. pa do isplate
- na iznos od 23,91 kn od 14.10.2008.g. pa do isplate
- na iznos od 85,56 kn od 11.11.2008.g. pa do isplate
- na iznos od 39,41 kn od 11.12.2008.g. pa do isplate
- na iznos od 130,79 kn od 12.01.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 161,57 kn od 11.02.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 206,95 kn od 11.03.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 133,36 kn od 11.04.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 120,01 kn od 11.05.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 112,49 kn od 11.06.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 119,60 kn od 11.07.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 91,64 kn od 11.08.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 111,13 kn od 11.09.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 87,61 kn od 12.10.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 108,52 kn od 11.11.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 96,53 kn od 11.12.2009.g. pa do isplate
- na iznos od 152,08 kn od 11.01.2010.g. pa do isplate
- na iznos od 185,57 kn od 11.02.2010.g. pa do isplate
- na iznos od 178,47 kn od 11.03.2010.g. pa do isplate
- na iznos od 206,94 kn od 12.04.2010.g. pa do isplate
- na iznos od 236,18 kn od 11.05.2010.g. pa do isplate
- na iznos od 278,51 kn od 11.06.2010.g. pa do isplate
- na iznos od 354,37 kn od 12.07.2010.g. pa do isplate
- na iznos od 267,57 kn od 11.08.2010.g. pa do isplate
- na iznos od 442,58 kn od 13.09.2010.g. pa do isplate
- na iznos od 368,57 kn od 11.10.2010.g. pa do isplate
- na iznos od 386,22 kn od 11.11.2010.g. pa do isplate
- na iznos od 461,88 kn od 11.12.2010.g. pa do isplate
- na iznos od 565,23 kn od 11.01.2011.g. pa do isplate
- na iznos od 449,44 kn od 11.02.2011.g. pa do isplate
- na iznos od 484,35 kn od 11.03.2011.g. pa do isplate
- na iznos od 434,96 kn od 11.04.2011.g. pa do isplate
- na iznos od 546,71 kn od 11.05.2011.g. pa do isplate
- na iznos od 623,30 kn od 11.06.2011.g. pa do isplate
- na iznos od 658,05 kn od 11.07.2011.g. pa do isplate
- na iznos od 1.100,22 kn od 11.08.2011.g. pa do isplate
- na iznos od 677,95 kn od 12.09.2011.g. pa do isplate
- na iznos od 623,30 kn od 11.10.2011.g. pa do isplate
- na iznos od 636,76 kn od 11.11.2011.g. pa do isplate
- na iznos od 631,78 kn od 11.12.2011.g. pa do isplate
- na iznos od 683,69 kn od 11.01.2012.g. pa do isplate
- na iznos od 712,78 kn od 11.02.2012.g. pa do isplate
- na iznos od 723,06 kn od 11.03.2012.g. pa do isplate
- na iznos od 698,83 kn od 11.04.2012.g. pa do isplate
- na iznos od 711,76 kn od 11.05.2012.g. pa do isplate
- na iznos od 721,27 kn od 11.06.2012.g. pa do isplate
- na iznos od 705,11 kn od 11.07.2012.g. pa do isplate
- na iznos od 703,24 kn od 11.08.2012.g. pa do isplate
- na iznos od 665,59 kn od 11.09.2012.g. pa do isplate
- na iznos od 678,44 kn od 11.10.2012.g. pa do isplate
- na iznos od 706,16 kn od 11.11.2012.g. pa do isplate
- na iznos od 697,53 kn od 11.12.2012.g. pa do isplate
- na iznos od 704,47 kn od 11.01.2013.g. pa do isplate
po stopi od 15% do 31.12.2007.g., a od 1.1.2008.g. pa do 31. srpnja 2015. godine, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine do naplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
III.Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 28.180,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 14. travnja 2022. pa do isplate.
Obrazloženje
1.U tužbi se navodi kako su stranke 6. 2. 2006. zaključile ugovor o kreditu broj kojim je tužitelj uzeo od tuženika kredit u iznosu od 25.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, a vraćanje je ugovoreno u 84 mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti CHF prema prodajnom tečaju banke kreditora. Tuženik da prilikom ugovaranja kredita nije upozorio tužitelja na rizičnost ugovaranja valutne klauzule, posebno imajući u vidu činjenicu da se tečaj CHF u vrijeme ugovaranja nalazio blizu svojih povijesnih minimuma, te je u narednom razdoblju bio očekivan njegov rast što je tuženiku moralo biti poznato. Tužitelju da je ugovor s valutnom klauzulom u CHF predstavljen kao povoljniji, a ugovorena valuta kao sigurna i stabilna. Odredbama čl. 4. i 9. ugovora da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja jednostrano odlukom samog tuženika, o čemu se nije pojedinačno pregovaralo. Takva odredba da nije razumljiva jer ne postoje objektivni kriteriji temeljem kojih se mogla odrediti takva kamatna stopa, niti je tužitelj kao potrošač bio upoznat s kriterijima o kojima bi ovisilo kretanje kamatne stope. Radi navedenog ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli da predstavljaju nepoštene i ništetne odredbe budući su suprotne načelu savjesnosti i poštenja. Tuženik da je propustio informirati potrošače o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, odnosno da je ugovaranje valutne klauzule za CHF neoporezivo veći rizik u odnosu na vezanje uz euro, koji je bio pod kontrolom HNB. Tužitelj smatra da se radi o klasičnom primjeru nepoštenog ugovaranja u smislu odredbe čl. 4. i 9. Zakona o zaštiti potrošača. Ugovor o kreditu da je dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg vrijede temeljna načela obveznog prava, a tužitelju kao potrošaču da nije omogućeno donošenje informirane i valjane odluke, jer nije upozoren na rizike valutne klauzule u CHF niti je odredba o kamatnoj stopi bila razumljiva, niti se o njoj pojedinačno pregovaralo što je dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama stranaka. Tužitelj se poziva na nepravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P- i VTSRH broj 43 Pž- gdje je bilo utvrđeno da su predmetne ugovorne odredbe nepoštene i ništetne. Također, poziva se na odredbu čl. 87. i 81. Zakona o zaštiti potrošača, te smatra da je cjelokupni ugovor o kreditu ništetan. Novčana valuta u kojoj se ugovara isplata i povrat kredita kao i kamatna stopa koja predstavlja cijenu, predstavljaju bitne sastojke ugovora, pa ništetnost tih odredbi rezultira i ništetnošću samog ugovora. Slijedom toga, svaka ugovorna strana da je dužna drugoj vratiti ono što je primila u smislu odredbe čl. 323. ZOO-a. Tuženik da je tužitelju na ime kredita isplatio iznos od 118.336,28 kn, a tužitelj da je tuženiku isplato iznos od 170.638,73 kn, odnosno da ga je pretplatio za najmanje 52.302,45 kn. Tužitelj stoga postavlja glavni tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti cjelokupnog ugovora, te potražuje iznos od 52.302,45 kn zajedno s zakonskim zateznim kamatama koje dospijevaju svakog 11. u mjesecu počev od ožujka 2006. do veljače 2013. Također, postavlja i podredni tužbeni zahtjev, tako da traži utvrđenje ništetnim odredbama čl. 1., 4., 9., i 10. točka 4. ugovora, te isplatu iznosa od 52.302,45 kn, kako potražuje i glavnim tužbenim zahtjevom.
2.Podneskom od 27. 5. 2021. tužitelj je uredio glavni tužbeni zahtjev na način da potražuje iznos od 174.200,11 kn zajedno s zakonskim zateznim kamatama koje teku za svaki mjesečni iznos za isto razdoblje kako je zatraženo i tužbenim zahtjevom navedenim u tužbi.
3.Podneskom od 25. 9. 2021. tužitelj je također uredio glavni tužbeni zahtjev nakon nalaza i mišljenja vještaka tako da potražuje iznos od 175.987,28 kn, a nakon dopune vještačenja podneskom od 17. 1. 2022. uredio je podredni tužbeni zahtjev tako da traži isplatu novčanog iznosa od 21.914,58 kn s kamatama od dospijeća svakog pojedinog naznačenog mjesečnog iznosa.
4.Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti, navodeći kako je tužba neuredna s procesnog aspekta, jer tužitelj kod postavljanja glavnog tužbenog zahtjeva nije obuhvatio sve ugovorne strane, a riječ je o nužnom suparničarstvu. Također, ističe prigovor zastare. Prigovara se i označenoj vrijednosti predmeta spora kao prenisko određenoj. Ističe se da je ugovorena valutna klauzula pravno valjano ugovorena odredba, kako s aspekta općih odredbi o nevaljanosti pravnih poslova iz ZOO-a, tako i s odredbi ZZP-a. Tuženik da je pregovarao s tužiteljem o spornoj ugovornoj odredbi u vrijeme sklapanja ugovora, te mu nije zatajio niti jednu informaciju za koju je znao, a koja je mogla utjecati na odluku tužitelja i sklapanju ugovora. Tuženik da je u isto vrijeme odobravao kredite uz valutnu klauzulu u eurima i dolarima, ali je tužitelj želio sklopiti predmetni ugovor, čije su odredbe jasne, lako uočljive i razumljive. Suprotno tvrdnji tužitelja, predmetni ugovor da nije ništetan u cijelosti, čak i kada bi ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i načinu promjene kamatne stope eventualno bile ništetne, pozivom na odredbu čl. 324. ZOO- a. Eventualno da može biti sporna klauzula o promjeni kamatne stope odlukom tuženika. Tuženik se poziva i na odredbu čl. 1021. ZOO-a, jer da se i u slučaju promjene valutne obveze i dalje radi o potpuno određenoj novčanoj tražbini, a bitni sastojci ugovora o kreditu da su obveza davanja određenog novčanog iznosa i vraćanja korištenog novčanog iznosa uz obvezu plaćanja iznosa u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom, dok eventualna ništetnost odredaba ugovora u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula i način na koji se mijenja kamatna stopa, da nisu bitni sastojci ugovora i da ugovor može opstati bez njih. Identičan pravni stav da je zauzeo i VTS u odluci Pž-, te VSRH u odluci Rev-. Tuženik ističe prigovor zastare jer je predmetna tužba podnesena 5. 3. 2020., te ističe prigovor za sve anuitete dospjele prije 5. 3. 2015. Prekid zastare da je prema presudi Gž- od 13. 6. 2014. protekao s danom 13. 6. 2019. Stoga, da su neutemeljeni kako glavni tako i podredni tužbeni zahtjevi tužitelja. U slučaju da sud usvoji glavni tužbeni zahtjev, istaknut je prigovor radi prebijanja tužiteljeve tražbine s tražbinom tuženika u iznosu od 114.695,32 kn.
4.U postupku su izvedeni dokazi pregledom ugovora o kreditu od 6. 2. 2006. s otplatnim planom, obavijesti o promjeni kamatne stope tužitelja od 6. 2. 2007., otplatnog plana od 18. 2. 2020., izvadaka banke za utuženo razdoblje, vještačenjem po vještaku ekonomske struke A. B., dipl. oec.
5.Glavni tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
6.Osnovan je podredni tužbeni zahtjev tužitelja.
7.U postupku je kao sporno trebalo raspraviti i utvrditi je li u konkretnom slučaju ništetan cijeli ugovor o kreditu zaključen 6. 2. 2006., odnosno jesu li ništetne odredbe tog ugovora u dijelu koji se odnosi na odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te s tim u vezi je li osnovan zahtjev tužitelja za isplatom cjelokupnog iznosa isplaćenog kredita, odnosno preplaćenog iznosa po oba osnova za utuženo razdoblje prema podrednom tužbenom zahtjevu.
8.Među strankama nije sporno kako su 6. 2. 2006. zaključile ugovor o kreditu broj 13069/06 kojim je tuženiku isplaćen iznos od 25.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, a tuženik se obvezao navedeni iznos isplatiti tužitelju u 84 mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju banke kreditora. Također, nije sporno da je ugovorena kamatna stopa od 6,88%, da je datum isplate ugovorenog iznosa bio 9. 2. 2006., tečaj isplate 4,632700 te početni anuitet 377,07 CHF.
9.Tužitelj se poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da je tuženik pod 7) Societe-Generale
Splitska banka d.d. -u ovoj parnici tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. g. do 31. prosinca 2008. g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. U navedenom dijelu citirana presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-od 13. lipnja 2014. g., a Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom odlukom broj Revt-od 9. travnja 2015. g. odbio je revizije tuženika od 1) do 7) kao neosnovane.
10.Postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koji je pokrenut po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača-Potrošač protiv sedam banaka, a među kojima je i tuženik, predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi čl. 502. c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, dalje ZPP). Prema ovoj odredbi pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu. Također, u skladu s odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14 i 110/15, dalje ZZP), koji je bio na snazi u vrijeme zatvaranja kredita radi potpune otplate i koji, stoga, treba primijeniti u ovoj pravnoj stvari, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
11.Odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P od 4. srpnja 2013. g.,
u odnosu na tuženika pod 7)-ovdje tuženika utvrđeno je, između ostalog, da je u razdoblju od 10. rujna 2003. g. do 31. prosinca 2008. g. tuženik pod 7) povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama ZZP-a te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO), koji je bilo potrebno primijeniti u ovoj parnici temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. tog Zakona.
12.Taj dio odluke Visoki trgovački sud potvrdio je svojom odlukom broj Pž- od 13. lipnja 2014.
13.Nadalje, odlukom VTSRH Pž-od 14. 6. 2018. potvrđena je presuda
TS u Zagrebu P-kojom se utvrđuje da je tuženik u razdoblju od 1. 10. 2004.
do 31. 12. 2008. povrijedio interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorna valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, čime je postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o obvezi potrošača (NN 96/03) i to čl. 81. , 82., i 90. , a od 7. 8. 2007. do 31.
12. 2008. , protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96. i 97. , te suprotno odredbama ZOO- a.
14.U odluci Vrhovnog suda RH broj Revt-od 9. travnja 2015. g. između ostaloga je navedeno da nije sporno da su odredbe u ugovorima o kreditu koji su sklapani u spornom razdoblju između banaka, kao trgovaca, i korisnika kredita, kao potrošača, a koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive, jer je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa. Stoga buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva.
15.Konkretno je u odnosu na tuženika u odluci Trgovačkog suda u Zagrebu, a koja je potvrđena u odnosu na dio koji se tiče promjenjive kamatne stope, odlukom Visokog trgovačkog suda RH i Vrhovnog suda RH, već utvrđeno da je, između ostalih, upravo i tuženik postupao suprotno odredbama ZZP-a i suprotno odredbama ZOO-a i to koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja nije pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
16.Naime, tuženik je i u ovom postupku ponavljao svoje navode i tvrdnje iz postupka koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, i to navode da se pojedinačno pregovaralo sa strankama jer su bili valjano i pravovremeno informirani te da se radi o razumljivoj odredbi. U postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđeno je, međutim, da službenici tuženih banaka prilikom pregovaranja nisu na valjan i razumljiv način objasnili postupak formiranja kamatne stope odnosno da potrošači nisu raspolagali osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u budućem razdoblju, da ugovorena kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, nije bila razumljiva pa time niti poštena. Također je utvrđeno da je uloga javnog bilježnika u postupku solemnizacije ugovora ocijeniti, ako je to moguće, jesu li ugovorne strane ovlaštene i sposobne poduzeti i sklopiti taj pravni posao, objasniti im smisao tog posla i uvjeriti se o postojanju njihove prave volje za sklapanje tog pravnog posla, a što su javni bilježnici i učinili. Utvrđeno je i da tijekom postupka solemnizacije ugovora o kreditu, korisnici kredita javnim bilježnicima očito nisu izrazili svoje dvojbe vezano za sadržaj i značaj tih ugovora pa ni sporne odredbe, iz čega je jasno da javni bilježnici nisu imali razloga primijeniti ovlaštenje iz čl. 58. Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine broj 8/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09 i 120/16).
17.Sud nije saslušavao tužitelja u ovom postupku smatrajući taj dokaz suvišnim, s obzirom da niti u jednom postupku koji se o istom pravnom osnovu vodi pred ovim i drugim sudovima u RH nije utvrđeno da bi se prilikom sklapanja ugovora posebno pregovaralo o promjenjivoj kamatnoj stopi, niti su se pojašnjavale metode formiranja iste. Prema tome, u ovom postupku tuženik nije iznio nikakve nove činjenice, koje bi dovele do zaključka da odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ugovora nije nepoštena pa time i ništetna.
18.To, nadalje, znači da je dio odredbi sadržan u čl. 4., 9. i 10. spornog Ugovora o kreditu prema kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se utvrđuje odlukom o visini kamatnih stopa ili drugim aktom tuženika, te odredbe koje se odnose na ugovorenu valutnu klauzulu trebalo utvrditi ništetnim, jer su odredbe o ugovornoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli utvrđene nepoštenima, s obzirom da nisu određene odnosno odredive u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. ZOO-a, pa su, u smislu odredbe 102. ZZP-a, te ugovorne odredbe ništetne.
19.Temeljem čl. 324. ZOO-a, nadalje, ništetnost neke odredbe ugovora ili nekog dijela odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez te ništetne odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Kako tuženik u postupku nije ni tvrdio da je uvjet i odlučujuća pobuda Ugovora bio dio odredbe iz čl. 10. kojim je određeno da se korisnik obvezuje platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Pravilniku o kreditiranju građana ocjena je suda da Ugovor o kreditu opstaje u preostalom dijelu.
20.Naime, tužitelj je glavni tužbeni zahtjev usmjerio na utvrđenje ništetnosti cjelokupnog ugovora, te sud smatra kako takav tužbeni zahtjev nije osnovan. Kako to navodi i tuženik u svom odgovoru na tužbu, predmetni ugovor sadrži više ugovornih klauzula glede ugovorne kamate, pa tako i klauzulu o visini kamatne stope i odredbu o promjeni kamatne stope odlukom tuženika. NIštetnost valutne klauzule i ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ne utječe na ništetnost cijelog ugovora, jer se i u slučaju promjene valute i kamatne stope i dalje radi o potpuno određenoj novčanoj tražbini. Ugovor može opstati i bez tih odredbi, te njihova ništetnost ne povlači ništetnost odredbi o glavnom predmetu i cijeni, odnosno ništetnost cijelog ugovora. Ovdje se sud poziva i na stav izražen u odluci VTS RH broj Pž-od 14. 6. 2018. gdje je taj sud izrijekom naveo kako eventualna ništetnost ugovornih odredbi u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula i način promjene kamatne stope, budući to nisu bitni sastojci ugovora o kreditu, ne dovodi u pitanje valjanost preostalih ugovornih odredbi i valjanost cijelog ugovora, jer isti može opstati i bez zaštitne klauzule i bez određivanja na koji se način mijenja kamatna stopa.
21.S obzirom da je dio odredbe Ugovora o kreditu, sadržan u čl. 4., 9. i 10., koje se tiču dijela o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, utvrđen ništetnim to tužitelj ima pravo potraživati štetu koja mu je nastala primjenom ništetni odredbi koja se može izraziti u razlici radi povećanja kamate iznad 6,88%, i razlici valutne klauzule, a temeljem odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO-a, jer je ta razlika naplaćena na temelju dijela odredbe Ugovora o kreditu koju je sud utvrdio ništetnom. Prema izričitoj odredbi čl. 118. ZZP-a tužitelj ima pravo nakon donošenja odluke u parnici radi zaštite kolektivnih interesa kao potrošač ustati tužbom radi naknade štete.
22.Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko- knjigovodstveno vještačenje po vještaku za knjigovodstvo i financije A. B., dipl. oec. 23.Prema nalazu vještaka tuženik je u razdoblju od 6. 2. 2006. do 11. 1. 2013. mijenjao kamatnu stopu na način da je od 12. 3. 2007. ista iznosila 7,40%, od 10. 10. 2008. 8,20%, te od 11. 1. 2010. 9,70%, te su se istom mijenjali i iznosi mjesečnih anuiteta od početnog 377,07 CHF na 382,74 CHF od 12. 3. 2007., 389,38 CHF od 10. 10. 2008. i 407,84 CHF od 11. 1. 2010. Prema nalazu vještaka tužitelj je platio s osnove kredita tuženiku ukupan iznos od 175.987,28 HRK. Nadalje, iznos od 1.158,17 HRK predstavlja iznos ulazne naknade (provizije) koji je tuženik naplatio od tužitelja. Zbog promjene kamatne stope tužitelj je platio tuženiku više kamata u iznosu od 5.289,11 HRK (ukupan zbroj stupca 13 tablice 3 vještva) dok je zbog promjene tečaja, tj. utjecaja valutne klauzule tužitelj platio tuženiku više anuiteta u HRK u iznosu od 21.914,58 kn bez utjecaja promjene kamatnih stopa. Ukupno, zbog promjene ugovorene kamatne stope i promjene tečaja u utuženom razdoblju, tužitelj je pretplatio kredit u iznosu od 27.203,69 HRK.
24.S obzirom da se u svom dopunskom nalazu vještak očitovao na prigovore tuženika u pogledu izračuna ukupnog iznosa kojega je tužitelj na ime ugovorenog isplatio tuženiku, odnosno dijela koji se odnosi na iznos ulazne naknade, te da tuženik nije imao primjedbi na takvu dopunu, to sud prihvaća glavni i dopunski nalaz vještaka iz kojeg proizlazi da je tužitelj isplatio tuženiku ukupan iznos od 175.987,28 HRK, da mu je tuženik isplatio iznos od 114.659,32 HRK ugovorenog kredita, te da je tužitelj isplatio tuženiku prilikom isplate kredita iznos od 1.158,18 HRK koji se odnose na iznos ulazne naknade. Jednako tako, s obzirom da je i dopuna nalaza sukladna pravilima struke, obrazložena i argumentirana, te da niti stranke nisu imale prigovora na tako izvršeni izračun, sud drži utvrđenim da je zbog promjene kamatne stope tužitelj platio tuženiku više kamata u iznosu od 5.289,11 HRK, a zbog promjene tečaja 21.914,58 HRK, odnosno ukupno 27.203,69 HRK.
25.Što se materijalnopravnog prigovora zastare tiče, u konkretnom slučaju radi se o zahtjevu za utvrđenje ništetnih odredbi ugovora o kreditu i zahtjevu za isplatom stečenog bez osnove, tj. zahtjevu za isplatom preplaćenih kamata, odnosno po osnovi tečajnih razlika (valutne klauzule) koje su preplaćene po osnovi ništetnih odredbi. Zahtjev za utvrđenje ništetnosti može se postaviti u svako doba jer ne zastarijeva. Zahtjev za isplatom preplaćenog po osnovi tečajnih razlika koja je izvršena po osnovi ništetnih odredbi je zahtjev za isplatom stečenog bez osnove koji zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina (čl. 371. ZOO, 53/91, te čl. 230. ZOO/05).
26.Prema odredbi čl. 215. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok je čl. 241. ZOOa propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi ostvarivanja tražbine.
27.Odredba čl. 245. st. 1. ZOO-a propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a prema odredbi st. 3 istog č l. kada je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe zastara počinje teći iznova od dana kad je spor završen ili okončan na neki drugi način.
28.Prema stajalištu VSRH izraženom u odluci Rev-pokretanjem
parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 388. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe.
29.Što se tiče valutne klauzule tužitelj se poziva na utvrđenja iz presude Vrhovnog suda posl. br. Rev-od 03. rujna 2019. g. U navedenoj presudi
Vrhovni sud je odlučivao u revizijskom postupku između ostalog da li su ugovornim odredbama iz ugovora o kreditima tužene banke među kojima je i ovdje tuženik skapali u određeno naznačenom razdoblju s korisnicima kredita potrošačima a u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak i njime povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača bile nepoštene i ništetne sve u smislu odredbe čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03 odredbe čl. 96. i 97. ZZP-a. Vrhovni sud je u potpunosti prihvatio razloge iz drugostupanjske presude Visokog trgovačkog suda RH Pž- od 14. lipnja 2018. g. U presudi Visokog Trgovačkog suda a koje shvaćanje prihvaća i Vrhovni sud RH utvrđeno je da su tužene banke među kojima je i ovdje tuženik u razdoblju od 01.10.2004. g. do 31.12.2008. g. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( NN-96/03 ) u razdoblju do 06.08.2007. g. da od 07.08.2007.g. do 31.12.2008. g. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ( NN-79/07 i dr. ) . Fizičke i pravne osobe se mogu u posebnim parnicama pozivati na prihvaćene zahtjeve tužitelja u postupku Vrhovnog suda Rev-2221/18 kojom je taj sud odbio revizije tamo tuženika u predmetu tužitelja Potrošača- Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, protiv osam banaka a na ta utvrđenja se pozvao i ovdje tužitelj. To nadalje znači da je tuženik u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu sa tužiteljem ugovorio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu-i to na način da je ugovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak ( valutna klauzula ) a o tome se nije pojedinačno pregovaralo. Slijedom navedenog podredni tužbeni zahtjev tužitelja uređeno podneskom od 17. 1. 2022. valjalo je cijeniti utemeljenim. Slijedom tumačenja naprijed navedene odluke VSRH, prema izraženoj stajalištu sudske prakse u brojnim odlukama, zahtjev za isplatom temeljem ništave odredbe o valutnoj klauzuli zastarijeva 2023.
30.Međutim, imajući u vidu činjenicu da je zahtjev za utvrđenje ništetnosti zahtjev koji nikada ne zastarijeva i takav se tužbeni zahtjev uvijek može postaviti VSRH je na sjednici od 30., 1. 2020. zauzeo pravno shvaćanje broj Su IV-47/2020-2 po kojem zastarni rok u slučaju restitucijskih zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve što su primile na temelju ništetnog ugovora, u slučaju čl. 323. st. 1. ZOO/05 , počinjen teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnosti ugovora. Slijedom takvog mišljenja, rok iz odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a za zastaru restitucijskog zahtjeva u ovom predmetu može početi teći tek od dana pravomoćnosti sudske odluke u ovom predmetu, a kojoj se utvrđuju nepoštene i ništetne pojedine odredbe predmetnog ugovora o kreditu.
31.Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.
32.Glede prigovora radi prijeboja kojega je tuženik postavio u odnosu na glavni tužbeni zahtjev, za navesti je da je riječ o neuvjetnom, nesamostalnom prigovoru, ovisnom i istaknutom tužbenom zahtjevu, te će sud o njemu odlučivati samo ako meritorno odluči o tužbenom zahtjevu. Kada sud u postupku utvrdi da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, kao što je u konkretnom slučaju odlučeno da glavni tužbeni zahtjev nije osnovan, tada ne odlučuje o tuženikovom prigovoru radi prijeboja, jer tuženik nije istaknuo zahtjev za ostvarenje svoje tražbine u obliku samostalnog tužbenog zahtjeva nego uvjetno, u svrhu prebijanja tuženikove tražbine s tužiteljevom ako se utvrdi postojanje tužiteljeve tražbine.
33.Radi svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci.
34.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, tužitelju je obistinjen trošak kako slijedi: za sastav tužbe, sastav podneska od 28. 5. 2021., 16. 7. 2021., 28. 9. 2021., po 2.500,00 kn, za pristup na ročište od 31. 8. 2020., 23. 3. 2021., 11. 5. 2021., 8. 6. 2021., i 29. 10. 2021. po 2.500,00 kn, za trošak vještačenja 4.000,00 kn, trošak pristojbe tužbe i presude u iznosu od 2.090,00 kn tako da ukupni trošak iznosi 28.180,00 kn.
U Splitu, 14. travnja 2022.
S U D A C
Vica Roščić,v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
