Posl. br. 18 Povrv-447/2019
REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U DUBROVNIKU
Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Trgovački sud u Dubrovniku, u ime Republike Hrvatske, po sucu tog suda Katarini Franković, u pravnoj stvari tužitelja G. D.1., D.2., OIB: ……, zastupanog po punomoćniku D.3. L., odvjetniku u Z., protiv tuženika F. D.4. vlasnik obrta A., D.5., OIB:….., zastupan po punomoćniku A. K., odvjetniku u D.6., radi isplate 161.400,00 kuna, na glavnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 30. ožujka 2022. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika R. B., odvjetnički vježbenik kod punomoćnika tuženika, objavljenoj dana 14. travnja 2022. godine,
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. R., D., , posl. br. Ovrv- 1459/2018 od 23. srpnja 2018. godine, u dijelu kojim je naloženo tuženiku . D.4. vlasnik obrta A., D.5., OIB:….. da plati tužitelju G. D.1., D.2., OIB: isplatiti iznos od 101.400,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 10. kolovoza 2018.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i u dijelu kojim se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 5.617,50 kuna sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 23. srpnja 2018. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 (osam) dana.
II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. R., D., , posl. br. Ovrv- 1459/2018 od 23. srpnja 2018. godine, u dijelu kojim je naloženo tuženiku F. D.4. vlasnik obrta A., D.5., OIB:….. da plati tužitelju G. D.1., D.2., OIB…., iznos zateznih kamata:
na iznos od 200,00 kn, počevši od 13.07.2016. god.,
na iznos od 9.200,00 kn, počevši od 21.07.2016. god., na iznos od 400,00 kn, počevši od 23.07.2016. god.,
na iznos od 8.400,00 kn, počevši od 04.08.2016. god., na iznos od 9.600,00 kn. počevši od 19.08.2016. god., na iznos od 2.400,00 kn, počevši od 03.09.2016. god.,
na iznos od 4.200,00 kn, počevši od 22.09.2016. god., na iznos od 800,00 kn, počevši od 03.10.2016. god.,
na iznos od 800,00 kn, počevši od 03.10.2016, god.,
na iznos od 3.600,00 kn, počevši od 06.10.2016. god., na iznos od 1.600,00 kn, počevši od 20.10.2016. god., na iznos od 200.00 kn, počevši od 04.11.2016. god.,
na iznos od 1.000,00 kn, počevši od 19.11.2016. god., na iznos od 400,00 kn, počevši od 17.12.20 16. god.,
na iznos od 2.400,00 kn, počevši od 24.12.2016. god., na iznos od 800,00 kn, počevši od 08.03.2017. god.,
na iznos od 400,00 kn, počevši od 19.04.2017. god.,
na iznos od 800,00 kn, počevši od 05.05.2017. god.,
na iznos od 3.200,00 kn, počevši od 06.05.2017. god., na iznos od 1.000,00 kn, počevši od 18.05.2017. god., na iznos od 800,00 kn, počevši od 14.06.2017. god.,
na iznos od 4.800,00 kn, počevši od 21.06.2017. god., na iznos od 1.200,00 kn, počevši od 07.07.2017. god., na iznos od 4.600,00 kn, počevši od 21.07.2017. god., na iznos od 3.000,00 kn, počevši od 06.08.2017. god., na iznos od 4.600,00 kn, počevši od 25.08.2017. god., na iznos od 1.600,00 kn, počevši od 02.09.2017. god., na iznos od 800,00 kn, počevši od 17.09.2017. god.,
na iznos od 4.200,00 kn, počevši od 28.09.2017. god., na iznos od 3.800,00 kn, počevši od 06.10.2017. god., na iznos od 1.000,00 kn, počevši od 22.10.2017. god., na iznos od 5.800,00 kn, počevši od 03.11.2017. god.. na iznos od 6.000,00 kn, počevši od 22.11.2017. god., na iznos od 1.800,00 kn, počevši od 02.12.2017. god., na iznos od 400,00 kn, počevši od 22.12.2017. god.,
na iznos od 200,00 kn, počevši od 28.03.2017. god.,
na iznos od 200,00 kn, počevši od 01.04.2017. god..
na iznos od 2.000,00 kn, počevši od 06.05.2017. god., na iznos od 3.200,00 kn, počevši od 24.05.2017. god., a sve do dana 9. kolovoza 2018.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.
i
r i j e š i o j e
I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. R., D., , posl. br. Ovrv-1459/2018 od 23. srpnja 2018. godine, te se tužba smatra povučenom u dijelu kojim je naloženo tuženiku F. D.4. vlasnik obrta A., D.5., OIB:….. da plati tužitelju G. D.1., D.2., OIB…. iznos od 60.000,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kao i u dijelu predvidivih troškova ovršnog postupka u iznosu 1.015,00 kuna.
II. Nalaže se tuženiku u roku od 8 (osam) dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 25.801,50 kuna.
O b r a z l o ž e n j e
1. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. R., D., , posl. br. Ovrv-1459/2018 od 23. srpnja 2018. godine, obvezan je tuženik tada kao ovršenik, platiti tužitelju tada kao ovrhovoditelju, iznos od 161.400,00 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka kako je to specificirano u navedenom rješenju o ovrsi.
2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je tada kao ovršenik, pravodobno izjavio prigovor navodeći da osporava vjerodostojnost isprave (podataka sadržanih u ispravi) na temelju koje je izdano pobijano rješenje, da ne postoji obvezno pravni odnos temeljem kojeg bi ovrhovoditelj mogao osnovano tražiti od ovršenika isplatu zahtijevanog iznosa, a da obveza plaćanja zahtijevanog iznosa nije utemeljena na zakonu, ni na nekom drugom propisu koji je donesen u skladu sa zakonom. Nadalje navodi da u razdoblju za koje ga se neutemeljeno tereti za isplatu zahtijevanog iznosa tuženik nije parkirao svoja vozila na području grada. Odluka o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog prometnog režima ("Službeni glasnik G. D." br. 10/14) da nije suglasna sa zakonom. Prostori (P.1/P.2.) na kojima se prema toj odluci dopušta parkiranje turističkih autobusa radi ulaska ili izlaska putnika, u smislu odredbi čl. 98. i 100. Zakona o cestama, da čine nerazvrstanu cestu koju svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima predviđenim tim Zakonom i drugim propisima. Pozivajući se na odredbu čl. 5. st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama navodi kako naprijed navedenoj Odluci nije prethodila suglasnost Ministarstva nadležnog za unutarnje poslove pa da je riječ o nezakonitom aktu. Pozivajući se na odredbu čl. 82. st.1. toč.1. i čl. 83 ZSPC navodi da bi zaustavljanje turističkih autobusa na lokaciji Ploče bilo u suprotnosti s navedenim odredbama jer da je predviđeno mjesto za zaustavljanje/parkiranje turističkih autobusa na toj lokaciji udaljeno manje od 5 metara od obilježenog pješačkog prijelaza, a mjesto koje je predviđeno za zaustavljanje/parkiranje turističkih autobusa na lokaciji P.1. i P.2. da je udaljeno znatno manje od 15 metara iza znaka kojim je obilježeno stajalište za vozila javnog prijevoza putnika. Tuženik nadalje pozivajući se na odredbu čl. 2. st.1. al. 27. Zakona o cestama i čl.1. al.2. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu koji definira pojam stajališta autobusa, pa da lokacije na kojima je predviđeno zaustavljanje autobusa ne udovoljavaju ni minimumu pretpostavki za siguran ulazak, odnosno izlazak putnika iz autobusa. Nadalje pozivajući se na odredbe čl. 54. i 109. st.2. Zakona o cestama kao i odredbu čl. 12. st.2. Pravilnika o autobusnim stajalištima kojim su propisani uvjeti za utvrđivanje lokacije i uređenje autobusnih stajališta, a da je razmak između autobusnih stajališta namijenjenih vozilima javnog gradskog prijevoza i lokacijama na kojima je tom Odlukom predviđeno parkiranje turističkih autobusa znatno manji od onog predviđenog navedenim odredbama, niti da na predviđenim lokacijama postoji zaklon od atmosferskih utjecaja. U nastavku pozivajući se na odredbe čl. 37. st.2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu i čl. 83 st.2. Zakona o upravnim sporovima predlaže sudu primijeniti institut ekscepcije ilegalnosti. Završavajući s navodom da Odluka o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog prometnog režima nije suglasna sa zakonom, a da ni zakonom nije predviđeno određivanje i ubiranje naknade za parkiranje vozila (autobusa) na mjestima koja ne ispunjavaju uvjete za to.
3. Rješenjem ovoga suda posl.br. 8 Povrv-1080/2018 od 15. listopada 2018. godine stavljeno je izvan snage predmetno rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti voditi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
4. Tužitelj tijekom postupka navodi da je tuženik u utuženom razdoblju parkirao/zaustavljao svoja vozila na području G. D. a u zoni posebnog prometnog režima, a da tužitelj postupa sukladno Odluci o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog prometnog režima (Službeni glasnik G. D. broj 10/14) i kasnijim izmjenama kojom da se utvrđuje zaustavljanje i parkiranje turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u širem području oko povijesne jezgre G. D., te određuje naknada za isto kao i da je ista donesena uz prethodnu suglasnost MUP-a.
5. Tuženik i dalje tijekom postupka ustraje u svojim navodima iz prigovora, te tijekom postupka navodi da je iz isprava vidljivo da je tuženik platio nesporni dio duga u iznosu od 60.000,00 kuna dana 15.10.2019.g., te navodi da je vidljivo da su određene fotografije odnosno zaustavljanja evidentirana dvostruko, da na nekima ne postoje fotografije te da se iz nekih uopće ne vidi o kojoj se lokaciji radi, te da iz ostalih fotografija koje se nalaze u spisu je vidljivo kako zaustavljanja ne zadovoljavaju niti minimum zakonom predviđenih uvjeta za zaustavljanje predviđenih Zakonom o sigurnosti prometa na cestama, Zakona o cestama te Pravilnika o autobusnim stajalištima, te osporava vjerodostojnost isprava koje je predložio tužitelj u spis, a uz odnosu na račune iz 2015. i 2016.g. tuženik prigovora zastari i prigovara pasivnoj legitimaciji, budući da vozila niti vozači nisu povezani sa tuženikom.
5. Tužitelj obzirom na uplatu tuženika u iznosu 60.000,00 kuna smanjuje tužbeni zahtjev, kao i u dijelu predvidivih troškova ovršnog postupka, pa u tom dijelu tužbenog zahtjeva sud je na temelju čl. 193 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13,148/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) odlučio kao u toč. I izreke rješenja.
6. Predmet spora je naplata naknade u iznosu od 161.400,00 kuna, za zaustavljanje/parkiranje turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima, za razdoblje od 2015.g. do 2017.g.
7. Pravno relevantna činjenica koju treba utvrditi u ovom postupku je da li je tuženik u razdoblju za koje ga se tereti za isplatu utuženog iznosa zaustavljao odnosno parkirao svoja vozila na području G. D. odnosno u zoni posebnog prometnog režima određenoj "Odlukom o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila u zoni posebnog prometnog režima" od 29. rujna 2014. godine, Odlukom i izmjenom odluke od 12. Prosinca 2015.g., Odlukom o izmjeni odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila u zoni posebnog prometnog režima od 7. travnja 2016.g. i 27. lipnja 2016.g., Odlukom o dopunama odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila u zoni posebnog prometnog režima od 9. travnja 2018.g te da li spomenute odluke predstavljaju valjani pravni osnov po kojem bi tužitelj bio ovlašten naplatiti od tuženika predmetnu naknadu.
8. Među parničnim strankama nije sporno da tužitelj provodi naplatu naknade za zaustavljanje turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima i to temeljem prethodno navedenih Odluka o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog prometnog režima.
9. Tijekom postupka sud je izveo dokaz čitanjem i pregledanjem isprava priloženih spisu i to: financijsko stanje objekata zaustavljanje autobusa na dan 23.5.2018.g., Odluka o o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila u zoni posebnog prometnog režima od 27. i 29. rujna 2014. godine, Odluka o izmjenama odluke od 12. prosinca 2015.g., Odlukom o izmjeni i dopuni odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila u zoni posebnog prometnog režima od 7. travnja 2016.g. i 27. lipnja 2016.g., Odlukom o dopunama odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila u zoni posebnog prometnog režima od 9. travnja 2018.g., Suglasnost PU Dubrovačko-neretvanske od 25.8.2014.g., dopis PU Dubrovačko- neretvanske od 16.3.2015. i od 20.8.2015.g. i od 2.5.2016.g. i 5.4.1018.g. i 25.3.2019. i 2.5.2019.g., prometni elaborat za regulaciju zaustavljanja i parkiranja turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog prometnog režima, Presuda Visokog upravnog suda RH Usoz-41/16-7 od 24.1.2017.g., popis računa od 3.1.2019.g., računi od 2015-2017. sa popisom evidencije zaustavljanja vezana za navedene račune, slike vozila iz Informacijskim sustavom za naplatu autobusnih karata, evidencija parkiranja od 3.1.2019.g., detalji transakcije IB64288763, obavijest o počinjenom prekršaju, dopis od 28.11.2019 g., i obrazac za ispuniti o vozaču, te su saslušani svjedoci M1. G.1. i M.2. G.2., te je sud odredio saslušanje parničnih stranaka i saslušao samo tuženika jer zz tužitelja nije dao svoj iskaz navodeći da nema neposrednih saznanja, te je provedeno vještačenje po vještaku financijsko knjigovodstvene struke R. D.1. iz K. d.o.o. D.2., dok sud nije izvodio ostale predložene dokaze jer je na temelju izvedenih dokaza mogao donijeti nedvojbenu odluku.
10. Svjedok M.1. G.1. zaposlen u društvu S. d.o.o. kao kontrolor parkirališta iskazuje da zna da je više autobusa dolazilo u ime tuženika i to većinom na P. od 2015-2017 g., te da na autobusima su bile oznake i nije bilo dvojbe da se radi upravo o obrtu tuženika, a da u slučaju bilo kakve sumnje pitao bi vozača za koga vozi. U tom periodu navodi da su slikavali vozila i naknadno slali račune, registraciju i podatke je upisivao u svoj uređaj i nosio ga u svoju tvrtku na server i ti bi se podaci dalje prosljeđivali radi naplate. Upitan zašto na računima za obrt tuženika piše da su izdani od strane grada, a ne od društva S. čiji je on zaposlenik navodi da misli da vjerojatno sredstva sva idu Gradu. Kada mu je pokazan izlist iz informacijskog sustava za naplatu autobusnih karata i to broj zaustavljanja 13418/2017 navodi da se tu ne vidi nikakva slika, i ne može se sjetiti konkretnog zaustavljanja, također ne može reći koja je lokacija na broju zaustavljanja 20752/2017, kao ni na broj zaustavljanja 21732/2017. Upitan za sliku broja zaustavljanja 13939/2017 navodi da mu se čini da je vozilo na mjestu zaustavljanja, a možda da je krenulo dok su oni već evidentirali. Na slici broja zaustavljanja 11409/2017 što se nalazi pored vozila sa desne strane navodi da vidi neki znak autobusa i čini mu se da je taj autobus na tom platou. Čini mu se da je to preko puta javne stanice L., a da ne slikavaju na L. već u aparat unosi podatke o vozilu na licu mjesta. Ne može se sjetiti je li za ovog obrtnika od 2015- 2017 g. bila roming lista,a da je slučajno bila to bi se isto unosilo pod neku određenu stavku u evidenciju i onda bi njih - autobusere oslobađali plaćanja tko je smješten u hotelima.
11. Svjedok M.2. G.2. zaposlen kao kontrolor parkirališta u društvu S. d.o.o. navodi da mu je poznat obrt tuženika jer da je parkirao na platoima P.1. i P., ali ne može sad specificirat je li taj obrt i koje godine se zaustavljao na navedenim platoima. Ono što zna da su vozila obrta tuženika dok je on radio tamo dolazila svake godine na P.1. i P.2, te bi pitali vozača za koju firmu radi i da je on onda unosio podatke u aparat. Odgovara da nije provjeravao kada bi mu vozač rekao za koga vozi da li stvarno vozi za tu tvrtku ili obrt jer je to nemoguće provjeriti. Kada mu je pokazan izlist iz informacijskog sustava za naplatu autobusnih karata i to broj zaustavljanja 13418/2017 navodi da se tu ne vidi nikakva slika, ne može reći koja je lokacija na broju zaustavljanja 20752/2017, kao ni na broj zaustavljanja 21732/2017. Upitan za sliku broja zaustavljanja 13939/2017 iskazuje da mu se čini da je to auto u vožnji. Upitan na slici broja zaustavljanja 11409/2017 što se nalazi pored vozila sa desne strane navodi da ne vidi što se tu nalazi.
12. Saslušan kao parnična stranka tuženik F. D. naglašava da račune koji se nalaze na spisu nije dobio prije nego ih je dobio od strane suda u ovom predmetu. Iskazuje da on tj. njegov obrt puno voze i nešto su vozili oni, a nešto su vozili u organizaciji drugih agencija i to u periodu od 2015-2017 g. Na slikama koje je vidio navodi da ima i drugih vozila koja nisu vozila njegovog obrta, a da neka vozila ne spadaju pod plaćanje 7+1 naplate grada. Ima vozila za koja je došao račun, a radilo se po roming listama jer ima ugovor sa hotelom Dubrovnik i vozili su za njega. Unazad godinu,dvije, navodi da je zatražio od S. da mu direktno šalju račune na mail,i onda ih pregleda, utvrdi greške, iskomunicira sa S. i plati nesporno, pa može reći da im poslovna komunikacija uredno teče. Na poseban upit zamjenika punomoćnika tuženika odgovara kada njegov vozač vozi za neku drugu agenciju on kontroloru parkiranja na P.1. ili P.2. kaže za koga vozi, a cijena prijevoza je ista.
13. U odnosu na prigovor tuženika da u razdoblju za koje ga se neutemeljeno tereti za isplatu zahtijevanog iznosa tuženik nije parkirao svoja vozila na području grada u dokaznom postupku izveden je dokaz vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke K. d.o.o. iz D.. U svom nalazu i mišljenju vještak je naveo da je kontaktirao službe tuženika radi pojašnjenja načina funkcioniranja angažiranja autobusera u prijevozu putnika pa da je s istima po utvrđenom sistemu sagledavao fotografije sa označenim autobusima i mini autobusima. Tom prilikom da je utvrđeno da se radi o angažiranim autobuserima koji su u ime tuženika odvozili i dovozili putnike na turističke ture razgledanja Grada. Uz napomenu da se u vrlo malom broju slučajeva nije mogla sa sigurnošću potvrditi vjerodostojnost mjesta autobusa, ali da je u načelu vidljiv odnos između tuženika i partnera u prijevozu putnika što da je vještaku nedvojbeno potvrđeno i od strane tuženika. Vještak je na ročištu glavne rasprave ustrajao u svim navodima i zaključku iz spisu priloženog vještva, da tuženik nema zavedene obveze prema tužitelju da su izvršene uplate u iznosu 4.200,oo kuna za račune (koji nisu predmet ovog spora), te da tuženik nema zabilježena zaustavljanja i putovanja u zoni posebnog prometnog režima, a ovaj sud ga drži stručnim i objektivnim.
14. Svi provedeni dokazi ocjenjeni su u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 - dalje: ZPP), te je sud za dokazane činjenice uzeo i o njima odlučivao prema svojem uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Sud nije provodio daljnje predložene dokaze (očevid, prometno tehničko vještačenje, te saslušanje svjedoka) jer provođenje tih dokaza nije bilo potrebno za donošenje odluke u smislu čl. 8 ZPP-a.
15. Tužbeni zahtjev tužitelja je u pretežitom dijelu osnovan.
16. U odnosu na prigovor tuženika da tuženik nije parkirao svoja vozila na području grada za istaknuti je sljedeće; Iz računa iz kojih proizlazi utužena tražbina proizlazi koja su vozila bila zaustavljena/parkirana u zoni posebnog prometnog režima P.1./P.2. Podaci iz predmetnih Računa u slaganju su s podacima iz Evidencija zaustavljanja naznačenih kod svakog pojedinog računa u dijelu ove odluke u kojoj se navodi koje je isprave sud pregledao u dokaznom postupku. Isto tako podaci iz predmetnih Računa i Evidencija u slaganju su opet s podacima iz Informacijskog sustava za naplatu autobusnih karata koji je naznačen kod svakog pojedinog Računa i Evidencije zaustavljanja.
17. Budući da vještak u svom vještvu navodi da je pregledavanjem isprava na u spisu (dakle, radi se o Računima iz kojih proizlazi utužena tražbina, Informacijskom sustavu za naplatu autobusnih karata i Evidencijama parkiranja) i dokumentacije predočene mu od strane tuženika utvrdio da se tu radi o angažiranim autobuserima koji su u ime tuženika odvozili i dovozili putnike na turističke ture razgledanja Grada (s sa zanemarivim brojem slučajeva gdje nije mogao utvrditi vjerodostojnost mjesta) to nisu osnovani prethodno navedeni prigovori tuženika.
18. Također cijene izražene u računima iz kojih proizlazi utužena tražbina jesu upravo cijene navedene u Odluci o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog prometnog režima.
19. U odnosu na prigovor tuženika kako obveza plaćanja zahtijevanog iznosa nije utemeljena na zakonu niti na nekom drugom propisu koji je donesen u skladu sa zakonom odnosno da Odluka o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila u zoni posebnog prometnog režima" nije suglasna sa zakonom kao ni da istoj nije prethodila suglasnost MUP-a, za istaknuti je da je u dokaznom postupku sud pregledao predmetnu Odluku o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog prometnog režima kao i izmjene i dopune i suglasnost MUP-a i elaborat i ostale isprave u spisu.
20. U smislu čl. 73. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (Narodne novine br 33/01, 60/01, 129/05, 28/06, 109/07, 125/08, 36/09, 150/11, 144/12 i 19/13) predstavničko tijelo općine, grada i županije u svom samoupravnom djelokrugu donosi odluke i druge opće akte, u skladu sa svojim statutom. Odredbom čl. 5. st. 1. t. 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/2008, 48/10, 74/11, 80/13 i 158/13) propisano je da jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, u skladu s odredbama ovog Zakona, uz prethodnu suglasnost Ministarstva nadležnog za unutarnje poslove, uređuje promet na svom području.
21. U dokaznom postupku sud je pregledao Odluku i Suglasnost Ministarstva, Policijske uprave D.-n. iz koje proizlazi da je ista sukladno čl.5. s.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama donesena na prijedlog Odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog prometnog režima kojom se izmjenjuje prometni projekt grada u načinu zaustavljanja i parkiranja posebne skupine vozila na ulicama Z., Ulici branitelja D., te na predjelima P.1., P.2., Iza Grada, Z. p. i S. J. u D., a sukladno dostavljenom prometnom elaboratu izrađenom od Fakulteta.
22. Iako tuženik prigovara postojanju pravne osnove za naplatu navedene naknade prigovarajući zakonitosti predmetne Odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog prometnog režima ostaje činjenica da je navedena Odluka važila tijekom cijelog utuženog razdoblja, da nije ukinuta niti je prestala važiti, kao i da tuženik tijekom ovog postupka nije dokazao suprotno, a ovaj sud nije našao razloge koji bi predmetnu Odluku činili neustavnom ili nezakonitom.
23. Prema tome, budući je nesporno utvrđeno da je tuženik zaustavljao/parkirao vozila radi ukrcaja i iskrcaja putnika u zoni posebnog prometnog režima, sukladno odredbama Odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog prometnog režima za tuženika je nastala obveza plaćanja naknade.
24. Budući iz nalaza i mišljenja vještaka proizlaze točnima podaci iz Evidencija o zaustavljanju autobusa, a odredbom čl. 8. Odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog prometnog režima je propisana visina naknade za svako pojedino zaustavljanje u skladu s kojim podacima iz Evidencija o zaustavljanju i podacima o propisanoj visini naknade je i sadržaj utuženih računa, to je tužitelj dokazao i visinu svoga tužbenoga traženja.
25. U odnosu na prigovore tuženika da lokacija na kojoj je temeljem Odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog prometnog režima na dopušteno zaustavljanje autobusa i iskrcavanje putnika ne udovoljava uvjetima propisanima odredbama Zakona o cestama, Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te odredbama Pravilnika o autobusnim stajalištima kojim su propisani uvjeti za utvrđivanje lokacije i uređenje autobusnih stajališta za istaknuti je da je donošenju predmetne Odluke kojom je uređena zona posebnog prometnog režima prethodila zakonom propisana procedura (čl. 5. st. 1. t. 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama) ishođenja suglasnost MUP- a.
26. U odnosu na prigovor zastare za istaknuti je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, odnosno nevršenjem kroz određeno vrijeme nekog subjektivnog prava gubi se mogućnost prisilnog ostvarivanja tog prava. Zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze. No, pozivanje na zastaru je pravo dužnika, tuženika, pa se sud ne može na nju obazirati ako se on na nju nije pozvao, a sve sukladno čl. 214 Zakona o obveznim odnosima (NN br 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje u tekstu ZOO). Zastarijevanje sukladno čl. 215. st. 1. ZOO-a počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a prema čl. 216 ZOO-a nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena. Pravilo o zastari međusobnih tražbina iz ugovora o prometu robe i usluga sadrži u cl. 228. ZOO-a koji u stavku prvom određuje da međusobne tražbine iz ugovora o prometu robe i usluga, te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine, dok u stavku drugom određuje da zastara teče odvojeno za svaku isporuku robe, izvršeni rad ili uslugu. Kad zastari glavna tražbina, zastarjele su i sporedne tražbine, kao što su tražbine kamata. Tužitelj je pokrenuo postupak spram tuženika prijedlogom za ovrhu predanim preporučeno poštom 21. srpnja 2018. godine javnom bilježniku. Stoga ako sud uzme u obzir utvrđen na temelju isprava u spisu datum dospijeća najstarije tražbine 24.12.2015, od navedenog datuma do dana pokretanja postupka nije prošlo više od 3. godine. Stoga prigovor zastare nije osnovan. 27. Budući da tuženik nije ispunio svoju novčanu obvezu po dospijeću, osim glavnice, dužan je platiti i zakonske zatezne kamate u skladu s odredbom čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a. Sud nalazi potrebnim ukazati da je tuženik naveo da prije ovog postupka nije zaprimio račune tužitelja niti znao za svoju obvezu, sud je računao tijek zateznih kamata od dana kada je dokazano da je tuženik saznao za obvezu i njenu visinu a to je svakako kada je zaprimio prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi dana 9.8.2018.g., pa budući je tuženik u zakašnjenju s plaćanjem novčane obveze tužitelju dodijelio zateznu kamatu u skladu s čl. 29. st. 2. ZOO-a pa se stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena. Sud je o zateznim kamatama odlučivao u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva pravilno primjenjujući materijalno pravo.
28. Slijedom svega navedenoga, sud je imajući u vidu odredbu čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje u tekstu: ZOO) i čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučio kao u točki I. izreke ove presude.
29. Tužitelj je odbijen u dijelu potraživanja zateznih kamata kao u toč. II izreke presude jer nije dokazao da je tuženik ranije zaprimio račune I saznao za obvezu i njenu visinu a to je svakako kada je zaprimio prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi dana 9.8.2018.g.,
30. Sud nije izvodio dokaz očevidom na licu mjesta i prometno tehničkim vještačenjem po vještaku prometne struke predložen od strane tuženika na okolnost da zaustavljanje odnosno parkiranje turističkih autobusa nije bilo u skladu sa Zakonom o sigurnosti prometa na cestama kao nepotreban iz razloga što spisu prileže fotografije iz kojih se može utvrditi stanje mjesta predviđenog za zaustavljanje/parkiranje turističkih autobusa na lokaciji P.1./P.2., a i s obzirom na ostalu materijalnu dokumentaciju u spisu, te smatrajući da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri razjašnjeno.
31. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na troškove ovršnog postupka u dijelu naknade troška za javnobilježničku nagradu u iznosu od 1.964,00 kuna uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 491,00 kuna (čl. 6 i 8 Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku NN 8/11 i 114/12), te za sastav prijedloga za ovrhu po punomoćniku odvjetniku 250 bodova (Tar .br. 11 toč. 1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 dalje: OT)) što ukupno iznosi 2.500,00 kuna sa PDV-om 625,00 kuna, te trošak dostave javnog bilježnika 37,50 kuna, sve ukupno 5.617,50 kuna pa je sud temeljem citiranih propisa sud odlučio kao u točki I. izreke presude.
32. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 5. ZPP-a. Sud je na temelju do zaključenja glavne rasprave određeno postavljenog zahtjeva tužitelja (l.s. 719), sukladno čl. 155. ZPP, vrijednosti predmeta, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 dalje: OT), našao potrebnim za vođenje ovog postupka troškove tužitelja i to za obrazloženi podnesak kojim odgovara na navode iz prigovora tuženika 20.5.19.g. 250 bodova (Tar.br. 8 toč. 1 OT-a), te za zastupanje na ročištima na kojima su se izvodili dokazi ili se raspravljalo o glavnoj stvari 16.10.2019., 16.12.2019., 18.5.2020. i 30.3.2022.g. po 250 bodova po ročištu (Tar.br. 9.toč. 1 OT-a), za ročište od 14.4.2021.g., na kojem se raspravljalo samo o procesnim stvarima – zastoj postupka 125 bodova (Tar.br. 9.toč. 2 OT-a), dok za pristup na ročište koje je odgođeno prije raspravljanja 5.6.2019.g. i 25.8.2021.g. 50 bodova po ročištu (Tar.br. 9.toč. 5 OT-a), što ukupno iznosi 1475 bodova što temeljem Tar.br. 50. OT-a iznosi 14.750,00 kuna uvećano za PDV 25%, pa ukupno iznosi 18.437,50 kuna, te trošak sudske pristojbe na presudu 1.364,00 kuna (Tar br. 2 st 1 Tarife sudskih pristojbi – prilog Uredbi NN 53/19, a temeljem čl. 4 st.1 Zakona o sudskim pristojbama NN 118/18), te trošak financijskog vještačenja 6.000,00 kuna, što sve zbrojeno iznosi 25.801,50 kuna pa je tako odlučeno kao u toč. II izreke rješenja. Napominje se da je sud o troškovima ovrhe odlučio u sklopu odluke o platnom nalogu.
U Dubrovniku, 14. travnja 2022. godine
Sutkinja:
Katarina Franković, v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se izjavljuje Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda, u tri istovjetna primjerka, u roku 8 dana od dana objave presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a ukoliko nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude od dana primitka prijepisa presude, pozivom na gornji poslovni broj spisa.
