Posl.br. P Ob-25/2019- 64

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Mirni Mačešić-Biscuoli kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja I. M. iz P., V. J. …, OIB: …, zastupane po punomoćniku M. F., odvjetniku iz P., protiv tuženika G. Ž. iz L., V. C. …, OIB: …, zastupane po punomoćniku I. S., odvjetnica iz P., radi utvrđenja bračne stečevine, nakon zaključene glavne rasprave održane dana 25. ožujka 2022. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnika tuženika, a objavljene dana 14. travnja 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je nekretnina i to kč.br. … u naravi stambena zgrada i dvorište, površine … m2, upisane u zk.ul. … k.o. L. bračna stečevina tuženice G. Ž. iz L., V. C. …, OIB: … u 4837/7552 dijela i D. Ž. iz L., V. C. …, OIB: …, u 2715/7552 dijela opisanih nekretnina.

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da su nekretnine i to kč.br. … u naravi stambena zgrada i dvorište, površine … m2, kč.br. …. u naravi oranica površine … m2 i kč. br. … u naravi dvorište površine …m2 a sve upisane u upisane u zk.ul. … k.o. L. bračna stečevina tuženice G. Ž. iz L., V. C. …, OIB: … u 6405/ 100000 dijela i D. Ž. iz L., V. C. …, OIB: …, u 3595/10000 dijela opisanih nekretnina.

Tužitelji potražuju naknadu parničnog troška."

III Određuje se da svaka stanka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi da ima pravomoćnu i ovršnu presudu T. suda u R. posl.br. P-139/11 od 07.11.2012. godine kojom presudom je naloženo D. Ž., suprugu tuženice, da joj isplati iznos od 360.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka. Tuženica da je formalno vlasnica kč.br.kč.br. kč.br. e upisane u zk.ul. ... L.. Tužiteljica tvrdi da se radi o nekretninama koje u naravi predstavljaju bračnu stečevinu tuženice i D. Ž. budući da se oni i danas nalaze u braku. Tužiteljica tvrdi da su predmetne nekretnine stečene tijekom trajanja braka te da se radi o imovini koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Smatra da za ocjenu prava vlasništva bračnih drugova je mjerodavan onaj propis koji je vrijedio u vrijeme njezina stjecanja, a to da je bio Obiteljski zakon. Nadalje se poziva na odredbu čl. 253. Obiteljskog zakona gdje je propisano da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nije drukčije ugovoreno. Tužiteljica navodi da je suprug tuženice jedan od većih poreznih dužnika te da po osnovi različitih doprinosa i poreza duguje državi 599.869,87 kuna zajedno sa kamatama. Upravo da je suprug tuženice D. Ž. vodio gradnju kuće koja je izgrađena na predmetnim nekretninama te je pregovarao i dogovarao poslove vezane za gradnju i sklapao ugovore o gradnji. Tako tužiteljica navodi da je D. Ž. pribavio sredstva za gradnju predmetne kuće koja se nalazi na spornim nekretninama najprije od HABOR-a sa kojim je zaključio Ugovor o kreditu od 05.02.2003. godine na iznos od 1.460.000,00 kuna. Isto tako da je potpisao sporazum o prijenosu vlasništva radi osiguranja te novčane tražbine upravo na navedenim nekretninama. D. Ž. da je 25.03.2003. godine s društvom R. P. d.o.o. sklopio i Ugovor o izvođenju građevinsko obrtničkih radova radi gradnje stambene zgrade na toj nekretnini, a podizvođač radova da je bila tužiteljica odnosno njezin obrt koji je vodio njen suprug V. M. kao njezin punomoćnik i koji je 17.03.2003. godine sa R. P. d.o.o. također zaključio ugovor o izvođenju građevinsko obrtničkih radova. Nadalje naknadno da je R. P. d.o.o. ustupilo ugovor o izvođenju građevinskih radova obrtu E. & S u vlasništvu tuženice, a sve temeljem ugovora o ustupanju ugovora o izvođenju građevinskih radova od 16.12.2003. godine gdje kao druga ugovorna strana je naveden obrt A. vlasništvo D. Ž., Isto tako tvrdi da su D. Ž. i tuženica bili naručitelji elaborata radi procjene predmetne nekretnine koji je bio potreban za obrt u vlasništvu tužiteljice. Iz svih tih radnji da je razvidno kako su tuženica i njen suprug D. Ž. zajednički gradili kuću, a nakon toga su zajednički podigli i novi kredit u R. u A. u iznosu od 450.000,00 eura kako bi dovršili predmetnu kuću slijedom čega ista predstavlja njihovu bračnu stečevinu u kojoj su oni suvlasnici svaki u ½ dijela. Tuženica da oglašava prodaju predmetne nekretnine putem agencija pa stoga tužitelj predlaže da se utvrdi kako predmetne nekretnine predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice i D. Ž.. Do zaključenja glavne rasprave tužitelj je povukao dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na trpljenje namirenja iznosa prema pravomoćnoj presudu T. suda u P. posl. br. P-139/11 te je povučen i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev iz podnesak na str 129 spisa. Tužitelj je također smanjio tužbeni zahtjev koji se odnosi na utvrđenje brače tečevine umjesto iznosa od 1/2 dijela svakoj stanci traži da se utvrdi tuženica u 6405/100000 dijela i njezin suprug D. Ž. u 3595/100000 djela predmetnih nekretnina .Potražuje se i naknada parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tuženica smatra da nisu ispunjene postupovne pretpostavke za podnošenjem ovakve tužbe pa da istu valja odbaciti. Naime, tvrdi da nije sporno kako postoji pravomoćna presuda T. suda u Rijeci posl.br. P-139/11 kojom je naloženo tuženičinom suprugu D. Ž. da tužiteljici isplati iznos od 360.000,00 kuna zajedno sa kamatama i troškovima postupka. Također navodi da nije sporno da je ona zemljišnoknjižni vlasnik predmetnih nekretnina ali osporava da bi nekretnine predstavljale bračnu stečevinu nje i njezinog supruga svakoga u ½ dijela, te tvrdi da nekretnine predstavljaju njenu posebnu imovinu. Također smatra da je tužbu trebala usmjeriti i prema suprugu D. Ž. jer smatra da je s njim jedinstveni i nužni suparničar smatrajući da se postupak bračne stečevine mora riješiti na jednak način prema tuženici i njenom suprugu te da se ne može o pravu treće osobe D. Ž. raspravljati bez da on sudjeluje kao tuženik u ovoj pravnoj stvari. Nadalje navodi da je nekretnine stekla darovanjem još 15.04.1986. godine od svog djede T. R. pa da one predstavljaju njenu posebnu imovinu. Također navodi da joj je njen otac nakon zaključenja braka poklonio 60.000,00 dem koje su utrošene u gradnju kuće na predmetnim nekretninama, stoga da nekretnine svakako predstavljaju njenu posebnu imovinu. Smatra da njen suprug nije sudjelovao u gradnji kuće niti na koji način te da nema osnova za stjecanje prava vlasništva niti građenjem, a niti po osnovu bračne stečevine. Osim toga između njih da nikad nije postojao dogovor da bi pravo vlasništva na nekretninama trebao steći tuženik pa predlaže da se zahtjev tužitelja odbije i da im se naknadi trošak parničnog postupka.

3.U dokaznom postupku izvršen je uvid u spis T. suda u R. posl.br. P-139/11, pročitan je ovosudni spis Z-11604/07, pročitan je vlasnički list, ugovor o izvođenju građevinsko obrtničkih radova na str. 17 spisa, rekapitulacija troškova na str. 21 spisa, ugovor o izvođenju građevinskih radova na str. 22 spisa, ugovor o ustupanju ugovora o izvođenju građevinskih radova na str. 26 spisa, izvršen je uvid u vansudski nalaz i mišljenje i procjenu predmetne nekretnine na str. 28 spisa, izvršen je uvid u oglasnik novina na str. 45 spisa, pročitan je ugovor o darovanju na str. 60 spisa, vjenčani list, izvršen je uvid u povijesni vlasnički list za predmetne nekretnine na str. 67-107 spisa, pročitan je iskaz svjedoka D. Ž., V. M., pročitan je sporazum o prijenosu vlasništva radi osiguranja novčane tražbine, ugovor o kreditu na str. 117 spisa, specijalna punomoć na str. 123 spisa, pročitan je dodatak ugovoru o kreditu na str. 154 spisa, izvršen je uvid u postupak osiguranja dokaza na str. 156-161, pročitan je iskaz svjedoka Z. R., pročitan je sporazum o osnivanju založnog prava na nekretninama na str. 168 spisa, ugovor o jednokratnom kreditu na str. 188 spisa, pročitan je dopis na str. 199 spisa, nalozi za isplatu HABOR-a i podaci o stanju sa računa na str. 200-228 spisa, pročitan je iskaz tuženice, pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dip.ing. građevine S. d.o.o. .

4.Tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično je osnovan.

5. Uvidom u spis T. suda u R., S. službe u P. koji se vodio pod posl.br. P- 139/11, a kasnije pod brojem Pn-58/15 sud je utvrdio kako su točni navodi tužiteljice da je u tom postupku ishodovala pravomoćnu i ovršnu presudu protiv D. Ž. supruga tuženice kao tadašnjeg vlasnika ugostiteljskog obrta A., a po kojoj presudi je D. Ž. tužiteljici dužan isplatiti iznos od 360.000,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama i troškovima postupka sve po osnovi zaključenih ugovora o zajmu.

6. Uvidom u vlasnički list sud je utvrdio da se na kč.br. …, kč.br. … i kč.br. … sve upisane u zk.ul. … k.o. L., kao zemljišnoknjižni vlasnik na predmetnim nekretninama vodi upisana tuženica u 1/1 dijela. Predmetne nekretnine u naravi predstavljaju obiteljsku kuću i dvorište tuženice u kojoj ona živi sa svoje dvoje djece, suprugom D. Ž. i njegovom majkom. Dio kuće u naravi predstavljaju dva apartmana koje tuženica iznajmljuje tijekom ljeta turistima.

7. Obzirom na okolnost koja između stranaka u konačnici nije ni sporna da tužiteljica ima protiv supruga tuženice pravomoćnu i ovršnu presudu temeljem koje joj on duguje iznos od 360.000,00 kn zajedno sa zateznim kamatama i troškovima postupka, opravdan je pravni interes tužiteljice da u ovom postupku traži utvrđenje postojanja bračne stečevine na naprijed navedenim nekretninama i to tuženice u 6405/ 100000 dijela i njezinog supruga D. Ž. u 3595/10000 dijela opisanih nekretnina.

8. Nije u pravu tuženik kada navodi da bi tužbu zbog toga valjalo odbaciti jer da istovremeno kao tuženik nije naznačen i suprug tuženice D. Ž.. Tužiteljica ima ovršni naslov koji očito ne može naplatiti na nekim drugim npr. novčanim sredstvima glavnog dužnika. Da je tome tako vidljivo je i iz popisa Porezne uprave gdje se D. Ž. vodi kao veći porezni dužnik sa dugovanjem prema državi u iznosu od 599.869,87 kuna glavnice i kamata. Dakle, evidentno je da tužiteljica svoju pravomoćnu presudu ne može naplatiti na novčanim iznosima ili pokretnoj imovini D. Ž. koji je prema vlastitim navodima nezaposlen od 2007 g. te samo povremeno radi na crno. Stoga je očito odlučila naplatiti svoje potraživanje na nepokretnoj imovini svojeg dužnika odnosno na kč.br. …, kč.br. … i kč.br. … sve upisane u k.o. L. za koju tvrdi da je D. Ž. trenutačno izvan knjižni suvlasnik. No, tužiteljica je utvrdila da se kao zemljišnoknjižni vlasnik tih nekretnina vodi isključivo tuženica i to u 1/1 dijela pa stoga ima i opravdani interes kao što je naprijed navedeno da se utvrdi u ovom postupku da je i D. Ž. vlasnik tih nekretnina, a kako bi se nakon pravomoćnosti presude izvršio upis prava suvlasništva na njegovo ime slijedom čega bi tužiteljica mogla pokrenuti i ovršni postupak radi naplate svoje tražbine.

Nije dakle opravdan prigovor tuženika da je u ovom postupku trebao biti pasivno legitimiran i njen suprug D. Ž. jer se tužba radi utvrđenja da predmetne nekretnine predstavljaju bračnu stečevinu tužene i njenog supruga može usmjeriti jedino protiv knjižnoga vlasnika, a to je upravo tuženica. Iz tih razloga sud taj prigovor tuženika nije prihvatio.

9. Dakle, ono što je sporno između parničnih stranaka jeste pitanje da li kč.br. …, kč.br. … i kč.br. … sve upisane u zk.ul. … k.o. L. doista predstavljaju bračnu stečevinu tuženice i njenog supruga Ž. D..

Ovaj sud smatra da samo kč. br. … je bračna stečevina tuženice i Ž. D. , dok kč. br. … i kč. br. … nisu bračna tečevina i predstavljaju imovinu tuženice.

10. U konkretnom slučaju valja primijeniti odredbe Obiteljskog zakona koje su bile na snazi u vrijeme kada je predmetna nekretnina stečena. Iz iskaza tuženice utvrđeno je da je obiteljska kuća koja je izgrađena na tim nekretninama dovršena 2009. godine te da su tada uselili u nju gdje i danas žive što znači da je u vrijeme kada je kuća bila potpuno dovršena i uvjetna za stanovanje već bio na snazi Obiteljski zakon koji je objavljen 01.01.2008. godine pa radi utvrđivanja pitanja postojanja bračne stečevine valja primijeniti djelom i taj zakon koji je objavljen u Narodnim novinama broj 107/08.

11. Odredbom čl. 248 Obiteljskog zakona (dalje: OB) propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Bračna se stečevina stvara prema mišljenju suda svakim oblikom rada npr. samostalnim - na temelju radnog odnosa, radom u kućanstvu, zajedničkim - rad u zajedničkoj tvrtki, neposrednim - rad za koji se dobiva naknada u obliku plaće, posrednim - pomoć bračnom drugu u preuzimanju brige za kućanstvo i odgoj djece.

Bračna stečevina je po svojoj pravnoj naravi suvlasništvo (condominium) odnosno vlasništvo obaju bračnih drugova u alikvotnim dijelovima, tj. udio svakog od njih je polovina te je to neoboriva zakonska predmnijeva (preasumptio iuris et de iure).

Predmet bračne stečevine mogu biti plaća, vlasništvo nad nekretninama i pokretninama koje potječu od rada bračnih drugova, predmeti za osobnu uporabu i dr. Bračna je zajednica pravni standard, a podrazumijeva tzv. animus kod oba bračna druga da ostvaruju sadržaj braka. To je u ovom slučaju neupitno jer su tužiteljica i Ž. D. brak zaključili …. godine u P., a taj brak i danas traje s time što je u ovom slučaju neupitno postojanje i same bračne zajednice. Dakle, bračna zajednica kao pravni standard u ovom slučaju nije ničim narušena.

12. Međutim ovdje valja istaći da su predmetnu obiteljsku kuću stranke započele graditi odmah nakon zaključenja braka dakle …. godine što znači da je dio predmetne imovine nastao u vrijeme važenja ranijeg Zakona o braku i porodičnim odnosima koji praktički na vrlo sličan način propisuje odnose glede bračne stečevine. Tako je u čl. 271. Zakona o braku i porodičnim odnosima (dalje: ZBPO) propisano da imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine je njihova zajednička imovina. Međutim, isto je tako odredbom čl. 281. tog zakona utvrđeno da se kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine. U slučaju spora sud je taj koji određuje koliki je dio doprinosa bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine pri čemu se vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.

13. Dakle, u ovom slučaju valja primijeniti odredbe obaju zakona jer se nekretnina počela graditi za vrijeme ZBPO, a završena ja kad je na snazi bio Obiteljski zakon. No, bez obzira na okolnosti oko utvrđivanja suvlasničkih udjela i različitog normiranja tih udjela prema navedenim zakonima ovaj sud smatra da su suvlasnički udjeli na predmetnoj nekretnini kč.br. … primjenjujući i stari i novi Obiteljski zakon između tuženice i D. Ž. različiti, točnije sud smatra da su na predmetnoj nekretnini kč.br. … oni suvlasnici i to tuženica u 4837/7552 dijela a njezin suprug D. Ž. u 2715/7552 dijel.

14. Da su utvrđenja suda ispravna proizlazi iz slijedećih okolnosti. Saslušanjem svjedoka, parničnih stranaka te uvidom u isprave koje prileže spisu sud je utvrdio slijedeće pravno relevantne okolnosti vezane za utvrđivanje spornog pitanje da li predmetne nekretnine predstavljaju ili ne bračnu stečevinu tuženice i njezinog supruga D. Ž..

Tako je kao nesporno utvrđeno:

- da je tuženica sa D. Ž.

… godine zaključila brak u P. u kojem braku je rođeno dvoje sada već punoljetne djece koja još uvijek žive sa njima,

- da brak i bračna zajednica nisu nikada prekidani između tuženice i Ž. D. te da još uvijek traju,

- da je tuženica …. godine predmetne nekretnine dobila darovanjem od svog djeda T. R. kao miraz prilikom zaključenja braka,

- da se po tako zaključenom ugovoru o darovanju tuženica nije odmah upisala kao zemljišnoknjižna vlasnica već je to učinila tek 31.07.2007. godine što je vidljivo uvidom u ovosudni spis Z-11604/07,

- da je po zaključenju braka tuženica od svog oca koji se također zvao R. T. na dar dobila tadašnjih 80.000,00 dem kako to proizlazi iz njenog iskaza sa kojim novcima je zajedno sa svojim suprugom započela gradnju kuće na predmetnim nekretninama,

- da je sa iznosom od 80.000,00 dem tužiteljica došla do faze gradnje kuće, da su napravljeni temelji, prizemlje i prvi kat pod ploču, bez unutarnjih radova i tada su radovi na kući stali jer više nije bilo novaca za gradnju kuće.

15. Navedene okolnosti su u bitnom između parničnih stranaka nesporne, a na temelju istih je sud utvrdio da bi eventualno u ovoj fazi gradnje obiteljske kuće doprinos tuženice bio veći po osnovi bračne stečevine u odnosu na njenog supruga Ž. D.. No, treba imati u vidu da je s tom posebnom imovinom tuženice prema navodima stranaka izgrađeni samo temelji kuće, prizemlje i prvi kat pod ploču bez ikakvih unutarnjih radova. Nakon toga su radovi na kući dugo godina stajali jer stranke nisu imale novca za nastavak gradnje. Treba imati na umu da danas predmetna nekretnina predstavlja obiteljsku kuću s dvorištem koja kuća u naravi se sastoji od dva stana. U jednom stanu živi tuženica sa suprugom i djecom, u drugom stanu živi tuženičina svekrva, a iznad tih stanova imaju četiri apartmana koja iznajmljuje tijekom turističke sezone. Dakle, vidljivo je da se radi o velikom objektu što je vidljivo u konačnici i iz fotografija koje prileže str. 28 spisa te iz nalaza vještaka građevinske struke. Dakle netko je morao tu kuću izgraditi a isto je tako netko morao i financirati gradnju objekta. Sud smatra da su nakon toga tuženica i njezin suprug nastavili graditi kuću isključivo sredstvima dobivenih od kredita banaka i da su zajednički iz svoje zarade koju su ostvarivali radom otplaćivali te kredite.

16.Dakle, kada se gleda tko je koliko novaca uložio u gradnju kuće nije sporno da je upravo tuženica sa svojom posebnom imovinom u početku dala veći doprinos za gradnju tog objekta jer je dobila na dar zemlju i iznos od 80.000,00 tadašnjih dem. Međutim, objekt je trebalo zgotoviti, kako je to naprijed navedeno a prema mišljenju suda do konačnog završetka objekta doveli su zajednički svojim radom tuženica i njen suprug Ž. D.. Tako je sud utvrdio slijedeće nesporne okolnosti koje ukazuju na opravdanost naprijed navedenog zaključka suda.

17. D. Ž. je 05.02.2003. godine kao korisnik kredita točnije njegov ugostiteljski obrt A. u kojem je tada bio zaposlen, a ujedno i njegov vlasnik od Hrvatske banke za obnovu i razvitak dobio kredit za daljnji nastavak gradnje kuće u sveukupnom iznosu od 1.460.000,00 kn. U svrhu odobravanja tog kredita HABOR je sklopio sa D. Ž. temeljem specijalne punomoći koja prileže str. 123 spisa sporazum o prijenosu vlasništva radi osiguranja te novčane tražbine temeljem naprijed navedenog ugovora o kreditu. Iz spisa Z-1201/03 vidljivo je da tuženica tada nije bila upisana kao zemljišnoknjižna vlasnica na predmetnim nekretninama već je kao vlasnik još uvijek bio upisan njen djeda T. R.. Po tom sporazumu se HABOR uknjižio 19.02.2003. godine kao prethodni vlasnik nekretnina T. R..

18. Nadalje nakon što je D. Ž. dobio kredit kod HABOR-a sklopio je ugovor o izvođenju građevinsko obrtničkih radova sa tvrtkom R. P. d.o.o.. Ta je tvrtka naime trebala izvoditi građevinske radove na predmetnom objektu i trebala je biti direktno plaćena od strane HABOR-a po okončanim situacijama kako je to bilo predviđeno ugovorom o kreditu. Međutim tvrtka R. P. d.o.o. je kao pod izvoditelja radova angažirala obrt u vlasništvu tužiteljice I. kojim obrtom je ustvari poslovao suprug tužiteljice V. M. prema specijalnoj punomoći dobivenoj od tužiteljice što jasnoj proizlazi iz ugovora o izvođenju građevinsko obrtničkih radova na str. 17 spisa. Neko vrijeme je suprug tužiteljice V. M. odnosno obrt tužiteljice i izvodio građevinske radove na kući tuženice te je za te radove bio i plaćen. Za vrijeme dok je obrt tužiteljice izvodio građevinske radove kuća je izgrađena u fazu do prvoga kata te su napravljene stepenice i izvršeni su grubi radovi na tom prvom katu kuće te su ponovno radovi stali iz razloga što je bilo dosta nedostataka u izvođenju građevinskih radova i kašnjenja u izvođenju radova . Obrt tužiteljice nije nikad završio gradnju kuće te je gradilište napušteno.

19. Ostatak neutrošenog novca kojeg je D. Ž. dobio od HABOR-a putem R. P. d.o.o. je isplaćen na građevinski obrt E. & S. koji je bio i otvoren na tuženicu i koji je otvoren upravo radi povlačenja kredita iz banke te je ostatak novaca također utrošen u kuću. Tako je D. Ž. 25.03.2003.g. sklopio ugovor o izvođenju građevinsko obrtničkih radova s R. P. d.o.o, a onda je 16.12.2003. godine R. P. d.o.o. ustupio izvođenje građevinskih radova iz ugovora od 25.03.2003. godine tuženici G. Ž.. Tek 13.06.2007. godine T. R. darovnim ugovorom prenosi vlasništvo spornih nekretnina na tuženicu, a temeljem izjave od 20.06.2007.g. koja se nalazi u spisu Z-11502/07 . HABOR vraća vlasništvo T. R. te se 01.08.2007. godine što je vidljivo iz spisa Z- 11604/07 tuženica upisuje kao vlasnica na predmetne nekretnine.

20. Kredit HABOR-u je neko vrijeme otplaćivao ugostiteljski obrt A. u vlasništvu tuženičinog supruga, a kad je obrt zapao u tešku financijsku krizu prestalo se sa otplaćivanjem pa kad je banka putem fiducije htjela oduzeti kuću tuženici, D. Ž. je evidentno uz odobrenje i suglasnost tuženice ( kako to uostalom proizlazi i iz njihovih iskaza) ishodovao novi kredit u R. u Austriji.

Prema ugovoru koji prileže str. 167 spisa vidljivo je da je obrt tuženice E. & S. ponovno uzeo kredit od banke u iznosu od 450.000,00 eura te su sa dijelom tih novaca tuženica i njen suprug zatvorili kredit u HABOR-u u cijelosti, a ostatkom novca iz kredita završili su kuću do kraja te su se 2009.g. u nju i uselili. Novi kredit R. tuženica i njen suprug otplaćivali su zaradom koju su dobivali od iznajmljivanja apartmana u kući. Međutim, utvrđeno je da niti taj kredit nisu uspjeli otplatiti do kraja zbog čega je R. pokrenula ovršni postupak koji se kod ovoga suda vodio pod posl.br. Ovr-1896/14 a u kojem postupku je banka pokušala prodati predmetnu nekretninu no ovrha je obustavljena jer nije bilo zainteresiranih kupaca.

21. Osim toga iz spisa Z-11604/07 vidljivo je da je 01.08.2007. godine uknjiženo založno pravo na nekretnini tuženice upravo radi osiguranja dobivenog kredita od 450.000,00 eura.

Ovakvo postupanje supruga tuženice D. Ž. ali i same tuženice je praktički klasičan primjer ponašanja bračnih drugova koji su za vrijeme trajanja bračne zajednice svojim radom stekli određenu imovinu u konkretnom slučaju predmetne nekretnine. Kada se uzme u obzir da je zemljište za gradnju kuće na dar dobila tuženica te da je uz to dobila iznos od 80.000,00 dem sa kojim se započela gradnja kuće, a nakon toga stala, jer više nisu imali novaca; pa kad se tome doda okolnost da je upravo D. Ž. uz znanje, suglasnost i pristanak tuženice obzirom da je tada radio u vlastitom ugostiteljskom objektu A. od kojeg su i živjeli za gradnju kuće ishodovao najprije kredit kod HABOR-a, a kasnije i kod R., da je upravo D. Ž. osoba koja je zaključivala sve ugovore o izvođenju građevinskih radova za predmetnu nekretninu, da je iz zarade koju je ostvarivao u svom obrtu dijelom i vraćao dugove, da je osobno nadzirao izvođenje građevinskih radova i vodio brigu o gradnji, da je tuženica kroz cijelo vrijeme bila zaposlena u V. d.o.o.P. gdje je također ostvarivala redovna mjesečna primanja pa se slijedom svega imajući u vidu vremensko razdoblje od 1986. pa do 2009. godine dakle pune 23 godine gradnje kuće može ipak samo zaključiti da predmetna nekretnina predstavlja upravo bračnu stečevinu tuženice i njenoga supruga Ž. D..

22. U pravcu utvrđivanja točnih omjera bračne stečevine na kč. br. … ali i pitanja da li kč. br. … kč.br. … predstavljaju bračne stečevinu stanaka ili ne sud je proveo dokaz građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku građevinske struke S. d.o.o.

Provedenim dokazom utvrđeno je da kč.br. … upisan u k.o.L. u naravi predstavlja dio planirane prometnice i ne čin načelno jedinstvenost nekretnine kao ni zemljište koje služi kao okućnica za redovnu upotreba zgrade sagrađene na kč. br. … u naravi obiteljska kuća i dvorište. Isto tako kč.br. … upisano u k.o.L. u naravi predstavlja neizgrađeno građevinsko zemljište i ne čini načelno jedinstvenost nekretnine kao ni zemljište koje služi kao okućnica za redovnu uporabu zgrade sagrađene na kč.br. … –obiteljska kuća. Obije navedene čestice predstavljaju posebnu imovinu tuženice koje je dobila nasljeđivanjem iza pok. djeda kako je to naprijed obrazloženo.

Sud je nadalje utvrdio da za kč.br. … i … (ova čestica nije predmet postupka) je izdana građevinska i uporabna dozvola (s time da kč.br. … je danas u vlasništvu treće osobe), kč.br. … k.o. L. čini načelno jedinstvenost nekretnine i zemljišta koje služi kao okućnica za redovnu uporabu zgrade.

23. Ukupna vrijednost obiteljske kuće i zemljišta odnosno kč.br. … što jedino predstavlja bračnu stečevinu stranaka u odnosu na vrijednost nekretnina kč.br. … i kč.br. … nije objedinjavana u ukupnu vrijednost kao ni u suvlasničke dijelove supružnika jer predmetne nekretnine čine posebnu imovinu tuženice.

Imajući u vidu kasnija ulaganja koja su vršena u kuću i vrijednost istih u odnosu na visinu posebne imovine tuženice suda smatra da su njihovi suvlasnički omjeri na nekretnini kč.br. … različiti pa tako tuženici pripada 64,05% predmetne nekretnine odnosno 4837/7552 dijela predmetne nekretnine, a njenom suprugu D. Ž. pripada 39,35% odnosno 2715/7552 dijela predmetne nekretnine. Dakle, sud smatra da su tuženica i njen suprug ustvari suvlasnici samo na kč.br. … u omjerima kako je to navedeno dok kč.br. … i kč.br. … čine posebnu imovinu tuženice jer iste u naravi ne čine jedinstvo nekretnine kao ni zemljišta koje služi kao okućnica za redovnu uporabu zgrade sagrađenu na kč.br. … već predstavljaju samostalne cjeline koje je nesporno tuženica dobila nasljeđivanjem kao dar prije zaključenja braka.

Nalaz i mišljenje vještaka parnične stranke su prihvatile i na njega nisu imale primjedbi. Ovaj sud smatra da je građevinsko vještačenje potpuno i u skladu sa ostalim provedenim dokazima. U nalazu nema proturječnosti ili nedostataka koje bi kod suda dovele do pojave osnovane sumnje u pravilnost danog mišljenja pa ga je i ovaj sud prihvatio kao relevantni dokaz za utvrđenjem spornih okolnosti.

24. Stjecanje imovine po osnovi bračne stečevine predstavlja oblik stjecanja vlasništva temeljem zakona, što znači da se to vlasništvo stječe u trenutku ispunjenja određenih zakonskih pretpostavki. Imovina koju su bračni drugovi unijeli u brak ili je stekli za vrijeme trajanja bračne zajednice ali na pravnom temelju različitom od rada, njihova je vlastita imovina.

Prema sada provedenim dokazima ovaj sud je utvrdio da je jedan dio kuće sagrađene na kč.br. … kao što je već navedeno izgrađen u vrijeme važenja Zakona o braku i porodičnim odnosima, dok je drugi dio kuće izgrađen nakon 2003. godine odnosno za vrijeme važenja Obiteljskog zakona. Stoga, na onu imovinu koju su bračni drugovi stekli za vrijeme trajanja bračne zajednice do 01.07.1999. godine i to radom ili potječe od te imovine njihova je zajednička pa se suvlasnički udio svakog bračnog druga određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine temeljem čl. 277. i 287. ZBPO. Za imovinu bračnih drugova koju su oni stekli radom ili potječe iz te imovine nakon 01.07.1999. vrijedi zakonska presumpcija da su supružnici na toj bračnoj stečevini suvlasnici u jednakim dijelovima.

25. Sud je prilikom utvrđivanja bračne stečevine i udjela u njoj imao u vidu da na nekretnini na kojoj je izgrađena kuća i zemljište koje služi za redovnu uporabu zgrade treba primijeniti načelo jedinstvenosti nekretnine. To dovodi do toga da u vrijednost te imovine bračnih drugova treba cijeniti zemljište na kojoj je kuća izgrađena kao i ono koje služi kao okućnica odnosno kao zemljište za redovitu uporabu zgrade. Izgradnjom kuće znatno je povećana vrijednost zemljišnih nekretnina, a što dovodi do imovinsko pravnih odnosa između vlasnika zemljišta i graditelja, investitora zgrade – konkretno stvarno pravnog odnosa bračnih drugova tuženice i D. Ž..

26. Kako je nesporno utvrđeno da tuženoj zemljište na kojem je sagrađena kuća darovano od strane njenog djeda, to zemljište prema mišljenju suda predstavlja njenu vlastitu imovinu. Njena vlastita imovina je dio predmetne kuće onaj koji je izgrađen novcima dobivenim kao dar njenoga oca samo njoj. Prema utvrđenjima ovog suda nije sporno da je od oca primila 80.0000 DEM iz čega je izgrađen temelj, prizemlje, prvi kat do pod ploču bez ikakvih unutarnjih radova. To znači da vlastitu imovinu tuženice čini cijelo predmetno zemljište i dio kuće koji je izgrađen od darovanog novca.

Ostali dio kuće predstavlja bračnu stečevinu tuženice i njenog supruga D. Ž., a koji dio je stečen za vrijeme trajanja Obiteljskog zakona, pa se presumira da su na tom dijelu bračni drugovi suvlasnici u jednakim dijelovima.

Sud je u ovom postupku upravo utvrdio vrijednost one imovine temeljem provedenog vještačenja koja predstavlja vlastitu imovinu tuženice i to po sadašnjim cijenama, a prema stanju u vrijeme njezina stjecanja. Po sadašnjim cijenama i prema stanju kuće kada je dovršena, utvrđena je i vrijednost cijele kuće sa zemljištem na kojem je ona izgrađena i koja služi za njenu redovnu uporabu.

27. Nakon toga je sud kao što je naprijed navedeno utvrdio suvlasničke dijelove na predmetnim nekretninama tuženice i njenog supruga i to na način da se tuženici u suvlasnički dio uračunava njena vlastita imovina kao i polovica dijela onog što predstavlja bračnu stečevinu.

28. Slijedom navedenog, a primjenom odredbe čl. 248. i 249. st. 1. OB-a u svezi s čl. 271. i 281. ZBPO-a sud je utvrdio da je tuženica zajedno sa svojim suprugom Ž. D. suvlasnica po osnovi bračne stečevine na kč.br. …. i to u različitim suvlasničkim udjelima, tuženica u 4837/7552, a njen suprug u 2715/7552 dijela dok u preostalom dijelu u odnosu na kč.br. … i kč.br. … sud smatra da to nije bračna stečevina već imovina tuženice, pa je iz tih razloga odlučeno kao u izreci presude.

29. Ovdje valja samo napomenuti da je tužitelj u početku tražio da se utvrdi da je tuženica sa svojim suprugom suvlasnica u ½ dijela na kč.br. …, … i …. da bi do zaključenja glavne rasprave povukla taj dio tužbenog zahtjeva i tražila da ih se utvrdi suvlasnicima i to tuženice u 6405/100000 dijela i D. Ž. u 3595/100000 dijela. Tako postavljeni zahtjev nije ispravno postavljen jer ga je tužiteljica postavila sukladno utvrđenom postotku u bračnoj stečevini, a trebala ga je postaviti sukladno suvlasničkim omjerima pa je u tom dijelu zahtjev tužitelja odbijen. Drugi razlog koji se odnosi na kč.br. … i … zahtjev tužitelja je odbijen jer te čestice predstavljaju posebnu imovinu tuženice.

Također valja reći da glede dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosio na trpljenje kao i na dio tužbenog zahtjeva koji je postavljen po pravilima eventualne kumulacije (podnesak strana 129 spisa) je tužiteljica do zaključenja glavne rasprave povukla pa sud o tim dijelovima tužbenog zahtjeva više nije niti raspravljao.

30. Prema mišljenju suda, trošak tužiteljice valja odmjeriti sukladno odredbi čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku. Ovaj sud smatra da je nakon povlačenja tužbenog zahtjeva te nakon umanjenja zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje bračne stečevine, uspjeh stranaka u postupku podjednak. Naime, ovaj sud smatra da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima pa je sud odredio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Imajući u vidu narav spora te kvalitativni ali i kvantitativni uspjeh obiju parničnih stranaka, sud smatra da je pravično da svaka strana snosi svoje troškove postupka.

U Puli, 14. travnja 2022.

S u d a c

Mirna Mačešić-Biscuoli

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženici po punomoćnici