REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 15 Pž-1012/2020-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mario Vukelić, u pravnoj stvari tužitelja M. K. d.o.o., OIB ..., O., kojeg zastupa punomoćnica A. Š., odvjetnica u V., protiv tuženika S. P. d.o.o., OIB ..., O., kojeg zastupa punomoćnik Z. Z., odvjetnik u O., radi isplate iznosa od 75.000,00 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-424/2019-11 od 17. siječnja 2020., 14. travnja 2022.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-424/2019-11 od 17. siječnja 2020.
II. Odbija se tuženik sa zahtjevom da mu tužitelj naknadi trošak odgovora na žalbu u iznosu od 1.800,00 kn.
Obrazloženje
1. Presudom označenom u izreci prvostupanjski sud je odbio zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 75.000,00 kn zajedno sa zateznim kamatama i troškom te platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika R. G. u V. poslovni broj OVRV-248/2019 od 29. ožujka 2019., ukinuo u cijelosti (točka I. izreke), zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 4.850,00 kn odbio kao neosnovan (točka II. izreke) i naložio tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 6.065,00 kn u roku osam dana (točka III. izreke).
2. Tako je prvostupanjski sud presudio ocjenjujući da u ovoj pravnoj stvari tužitelj nije dokazao da je tuženiku prodao sporne pokretnine.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu osporavajući je u cijelosti iz svih zakonom predviđenih razloga. Predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
4. Žalba je dostavljena tuženiku na odgovor koji osporava sve navode iznesene u žalbi kao činjenično i pravno neutemeljene. Predlaže žalbu odbiti uz naknadu troškova sudske pristojbe za odgovor na žalbu u iznosu od 1.800,00 kn.
5. Tužiteljeva žalba nije osnovana.
6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 70/19; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud donio pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.
7. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj kao ovrhovoditelj podnio protiv tuženika, kao ovršenika, prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi isplate ukupnog iznosa od 75.000,00 kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima, a iz razloga što tuženik nije podmirio račun br. 6-1-1 od 30. ožujka 2016., a koji se odnosi na kupoprodaju radnih strojeva.
8. Sporno je duguje li tuženik tužitelju utuženi iznos, odnosno sporno je je li tuženik radne strojeve za koje je tužitelj izdao račun kupio od tužitelja u zasebnom pravnom poslu ili je navedene strojeve kupio od tužitelja prilikom sklapanja ugovora o kupoprodaji nekretnine i je li cijena tih strojeva bila uračunata u cijenu nekretnine.
9. Tužitelj tvrdi da je strojeve koji su bili u njegovom vlasništvu prodao tuženiku koji ih nije platio, a tuženik tvrdi da je te iste strojeve koji su bili u vlasništvu zakonskog zastupnika tužitelja K. M. od njega i kupio i platio isplatom cijene nekretnine.
10. Nije sporno da su se navedeni strojevi nalazili u nekretnini koju je zakonski zastupnik tužitelja K. M. kao vlasnik te nekretnine prodao tuženiku.
11. Žalitelj u žalbi u bitnome navodi da kupoprodajni ugovor o kupnji nekretnine ne sadrži sporne pokretnine iz utuženog računa jer nisu bile predmetom tih pravnih poslova, te da je tuženik u posjedu kupljenih pokretnina i da račun za pokretnine nije plaćen.
12. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da tužitelj nije dokazao da je bio vlasnik tih pokretnina, da ih je prodao u zasebnom poslu tuženiku (da je pravni posao uopće nastao), da je dostavio sporni račun i da je tuženik taj račun primio, kao i da je tražbina osnovana po pitanju visine.
13. Nakon provedenih dokaza saslušanjem svjedoka i zakonskih zastupnika tužitelja i tuženika te izvršenog uvida u materijalnu dokumentaciju prvostupanjski sud je osnovano utvrdio kako tužitelj nije dokazao kupoprodaju pokretnina, odnosno da ih je u zasebnom pravnom poslu prodao tuženiku. Nadalje, iskaz zakonskog zastupnika tužitelja je kontradiktoran i u suprotnosti sa materijalnim dokazom. Tužitelj je naveo kako su strojevi njegovo vlasništvo, a nalazili su se u nekretnini koja je bila vlasništvo K. M. kao fizičke osobe, a ne tužitelja kojemu je K. M. zakonski zastupnik, odnosno strojevi se nisu nalazili u sjedištu tužitelja nego u objektu čiji je vlasnik zakonski zastupnik tužitelja i to kao fizička osoba.
14. Odredbom čl. 8. ZPP-a propisano je koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, dok je čl. 221.a ZPP-a propisano ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Pri tome se naglašava da je tužitelj bio dužan iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev, a koji sudu moraju pružiti osnove za utvrđenja s takvim stupnjem izvjesnosti koji ne ostavlja ni najmanje dvojbe za suprotan zaključak. Suprotno žalbenim navodima osnovano prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije dokazao odlučne činjenice da je tužitelj prodao tuženiku sporne pokretnine. Prvostupanjski sud je primijenio pravila o teretu dokazivanja i odbio zahtjev tužitelja i platni nalog iz rješenja o ovrsi ukinuo u cijelosti i to primjenom odredbe 451. st. 3. ZPP-a.
15. Žalitelj neosnovano ističe da čak i da je tuženiku prodao tuđu stvar, a nije, ta činjenica u smislu odredbe čl. 382 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) ne utječe na međusobne obveze ugovornih strana. To stoga jer iz stanja spisa ne proizlazi da je tužitelj izvjesno dokazao da je sporne nekretnine upravo tužitelj prodao tuženiku.
16. Iako tuženik nije dokazao svoju tvrdnju da bi od K. M., zakonskog zastupnika tužitelja kupio sporne pokretnine, niti tužitelj nije dokazao osnovanost tužbenog zahtijeva.
17. Obzirom su iskazi tužitelja i tuženika u suprotnosti, a sporni račun nije dovoljan dokaz da je između stranaka sklopljen kupoprodajni ugovor za upravo sporne pokretnine, te da tužitelj nije dokazao da je taj račun rezultat stvarnog poslovnog događaja koji se dogodio između stranaka, osnovano je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom.
18. Iz stanja spisa proizlazi da se iz izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi istinitost navoda niti tužitelja niti tuženika, a kako je teret dokaza na tužitelju, osnovano je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev.
19. Ova utvrđenja pobijaju odlučne žalbene navode, a ostali žalbeni razlozi nisu od značaja za pravilnost i zakonitost pobijane odluke.
20. Tijekom postupka nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo. Razlozima svoje žalbe, žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost pobijane presude.
21. Isto tako, odluka prvostupanjskog suda o parničnom trošku je pravilna, obrazložena i u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i odredbama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 74/95 i 57/96, 137/02 i 26/03
– pročišćeni tekst) uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).
22. Stoga je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.
23. Odbijen je tuženikov zahtjev za trošak odgovora na žalbu, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a).
Zagreb, 14. travnja 2022.
Sudac
Mario Vukelić, v.r.
