Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj:Ppž-262/2022
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Nediljka Bobana, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog I.M., zbog prekršaja iz članka 289. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), rješavajući o žalbi okr. I.M., protiv presude Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Glini od 29. rujna 2021., broj: 30 PpP-3297/2019, u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2022.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba okr. I.M. kao neosnovana i pobijana presuda potvrđuje.
II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 300,00 (tristo) kuna, u roku trideset dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Sisku okr.
I.M. proglašen je krivim, da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 289. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te je na temelju citiranog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 dana.
1.1. Istom presudom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca.
1.2. Okrivljenik je nadalje, sukladno odredbe članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, oslobođen plaćanja troškova prekršajnog postupka.
2. Protiv te prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni.
2.1. Žalitelj ne dovodi u pitanje objektivni učin djela međutim ističe da nije bio obaviješten o mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom, jer da u protivnom ne bi upravljao vozilom budući da se bavi taksiranjem. Pogrešno je cijenjena otegotna okolnost koja je imala za posljedicu izricanje teže vrste kazne. Iako se nalazi u Kaznionici u Glini ima prihode i mogao bi platiti kaznu.
2.2. Žalitelj predlaže da se zbog razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakon („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Ispitujući predmet u pogledu navoda žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja vijeće ovog Suda smatra da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz primijenjenog propisa Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom Sudu.
5.1. Neosnovano žalitelj sada ističe da nije bio obaviješten o mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom, jer je prvostupanjski sud na temelju rezultata provedenog postupka te izrijekom danog jasnog i određenog priznanja okrivljenika u pogledu svih odlučnih činjenica djela, imao valjane osnove zaključiti da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja prekršaja iz članka 289. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
5.2. Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne upire, u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, na postojanje novih činjenica i dokaza, niti svojim žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
6. Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe ovaj Sud smatra da je izrečena kazna zatvora u trajanju od 8 dana pravilna i zakonita, primjerena težini prekršaja, opasnosti djela, stupnju krivnje te svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, dok žalitelj ne ističe druge okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni, a koje nisu bile poznate i tijekom prvostupanjskog postupka. Suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno cijenio otegotnim okolnostima ranije ponašanje žalitelja, kao i njegovo ponašanje nakon počinjenja predmetnog prekršaja (a prije donošenja pobijane presude) iz kojega proizlazi da je sklon protupravnom postupanju u prometu, što u svojoj ukupnosti opravdava i težu vrstu kazne. Naime, do donošenja prvostupanjske presude žalitelj je višestruko pravomoćno osuđivan za razne vrste prometnih prekršaja kao i za isto djelo prekršaja (odlukama citiranim u potvrdama Odjela za prekršajne evidencije), pa pri takvom utvrđenju u pogledu dosadašnjeg ponašanja, nisu ostvareni uvjeti za izricanje blaže vrste kazne, kako to upire žalitelj. Budući da se blažom vrstom kazne nije ostvarila svrha kažnjavanja i utjecalo na počinitelja da se kloni činjenja prometnih prekršaja, to pokazuje ustrajnost i drskost u činjenju, pa je i ovaj Sud mišljenja da je okrivljeniku pravilno izrečena stroža vrsta kazne u kraćem trajanju, smatrajući da je potrebno uputiti takvu vrstu prijekora koji će utjecati na počinitelja i ostale da ubuduće ne čine prekršaje.
7. Ispitujući u povodu žalbe odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca, ovaj Sud je mišljenja da je ista utemeljena na odredbi članka 58. Prekršajnog zakona. S obzirom na značaj i težinu počinjenog prekršaja, koji predstavlja drsko kršenje prometne discipline, ovaj Sud smatra pravilnom procjenu prvostupanjskog suda da je od okrivljenika potrebno otkloniti uvjete koji mu omogućavaju počinjenje novog prekršaja.
7.1. Zaštitna mjera određena je u zakonom propisanom trajanju (od jednog mjeseca do dvije godine) razmjerno osobinama ličnosti i prethodnoj pravomoćnoj kažnjavanosti za prometne prekršaje, dok navodi žalbe ne dovode u pitanje osnovanost i duljinu trajanja zaštitne mjere.
8. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13), imajući na umu složenost i trajanje žalbenog postupka.
9. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 14. travnja 2022.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nada Horvatović, v. r.
Renata Popović, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sisku u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
