Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-147/2022-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te mr. sc. Marijana Bitange i Snježane Hrupek- Šabijan, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ane Matić Puljar, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog B. D. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi članka 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog B. D. i optužnog S. T., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kvm-13/2022. (Kmp-1/2022.) od 18. ožujka 2022. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2022.,
r i j e š i o j e
Odbijaju se žalbe optuženog B. D. i optuženog S. T. kao neosnovane.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, broj Kvm-13/2022. (Kmp- 1/2022.) od 18. ožujka 2022., u tijeku postupka nakon podignute optužnice zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11., pod točkom I. izreke na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženog B. D. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavak 1. točka 1. ZKP/08. te protiv optuženog S. T. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. Pod točkom II. izreke rješenja optuženicima je u istražni zatvor uračunato vrijeme oduzimanja slobode, i to optuženom B. D. od 10. rujna 2021. pa nadalje, a optuženom S. T. od 21. studenog 2021. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi B. D. po branitelju, odvjetniku D. R., bez navođenja zakonske osnove pobijanja s prijedlogom da se istražni zatvor ukine.
2.1. Žalbu je podnio i optuženi S. T. po braniteljici, odvjetnici J. P., zbog "povrede prava na slobodu iz članka 5. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja", s prijedlogom "da se žalba prihvati i pobijano rješenje preinači na način da se istražni zatvor zamijeni mjerom opreza obveze redovitog javljanja u PP jednom tjedno" te po branitelju, odvjetniku T. B., iz "svih žalbenih razloga", s prijedlogom da "drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje te donese rješenje kojim će ukinuti istražni zatvor, ili podredno da pobijano rješenje ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje, odnosno podredno istražni zatvor zamijeni nekom od blažih mjera predviđenih ZKP-om." Kako se žalbe sadržajno nadopunjuju u daljnjem tijeku postupka razmatrat će se kao jedna žalba.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalbe nisu osnovane.
5. Iz sadržaja žalbe optuženog B. D. proizlazi da osporava postojanje posebne zakonske pretpostavke za daljnje produljenje istražnog zatvora, dok iz sadržaja žalbe optuženog S. T. proizlazi da osporava postojanje i opće i posebne zakonske pretpostavke za daljnje produljenje istražnog zatvora čime upiru na pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Međutim, razmotrivši razloge pobijanog rješenja, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio postojanje opće, kao i posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog B. D. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. te protiv optuženog S. T. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.
6. Tako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio kako osnovana sumnja da su optuženi B. D. i S. T. počinili kazneno djelo koje im se potvrđenom optužnicom stavlja na teret u ovom kaznenom postupku proizlazi iz dokaza na kojima se ista temelji. Time je i prema ocjeni drugostupanjskog suda, ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora. Naime, za odlučivanje o postojanju temeljne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora dostatan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio kazneno djelo za koje se tereti u ovom postupku, što je ovdje i ostvareno, kako je prethodno utvrđeno, dok će odluku o tome je li djelo dokazano, pa shodno tome i eventualno o stupnju njegove krivnje, ocjenjujući sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, donijeti raspravno vijeće tek na završetku dokaznog postupka.
6.1. Navedena pravilna ocjena prvostupanjskog suda o egzistiranju osnovane sumnje nije dovedena u pitanje ni žalbenim navodima optuženog S. T. kojima ukazuje da iz do sada izvedenih dokaza ne proizlazi dostatan stupanj osnovane sumnje da bi optuženik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, odnosno ukazuje da je upravo oštećenik I. V. izjavio da "…osim onog što sam već iskazao da tamo osim cigana nisam vidio nikog drugog."
7. Nadalje, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da je optuženi B. D. prilikom provođenja dokazne radnje pretrage doma pokušao pobjeći u čemu ga je policija spriječila primjenom sredstva prisile kao i da iz izvješća o osobnim i obiteljskim prilikama nadležnog centra za socijalnu skrb proizlazi da je sklon izbjegavanju odgovornosti i nepriznavanju autoriteta, da je od rane životne dobi u tretmanu niza odgojnih ustanova koje su kontinuirano izvještavale o njegovim problemima u ponašanju i oponiranju autoritetu pri čemu je tijekom izvršavanja odgojne mjere upućivanja u odgojnu ustanovu u O. M. L. iz istog pobjegao zbog čega mu je ta odgojna mjera zamijenjena odgojnom mjerom upućivanja u odgojni zavod. Navedene okolnosti i po ocjeni drugostupanjskog suda predstavljaju osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženi B. D. pobjeći, zbog čega mu je prvostupanjski sud opravdano produljio istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08.
8. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da iz izvješća o osobnim i obiteljskim prilikama nadležnog centra za socijalnu skrb proizlazi da je optuženi S. T. već godinama kontinuirano u tretmanu odgojnih ustanova u kojima ne poštuje autoritet, da je agresivan, da je isključen iz škole, smješten u odgojnu ustanovu na opservaciju iz koje ustanove je pobjegao te je upućen u odgojni zavod iz kojeg je također pobjegao, a nakon bijega mu je zbog novih kaznenih djela izrečen pridržaj izricanja kazne maloljetničkog zatvora. Ima li se pritom na umu težina i način počinjenja kaznenog djela za koje se, na razini osnovane sumnje tereti u ovome postupku, u kojemu je iskazana velika upornost i bezobzirnost, sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, i po ocjeni drugostupanjskog suda, predstavljaju osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da bi optuženi S. T. puštanjem na slobodu mogao ponoviti isto ili neko drugo kazneno djelo zbog čega je neophodna daljnja primjena mjere istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP/08.
9. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da kvaliteta i značaj iznesenih okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv oba optuženika upućuju na zaključak da se svrha istražnog zatvora za sada ne može ostvariti njegovom zamjenom blažim mjerama opreza niti primjenom jamstva u odnosu na optuženog B. D.. U tom smislu, bez utjecaja na pravilnost pobijane odluke su žalbeni navodi oba optuženika o utjecaju dosadašnjeg boravka u istražnom zatvoru, kao i žalbeni navodi o činjenici kaznene neosuđivanosti optuženog S. T. i okolnosti da su u tijeku drugi postupci protiv optuženika, a što po žalitelju prvostupanjski sud nije smio uzeo u obzir zbog presumpcije nevinosti. Naime, po stavu ovog drugostupanjskog suda, sam podatak o ranijoj kaznenoj osuđivanosti neke osobe predstavlja tek jednu od okolnosti za zaključak o postojanju iteracijske opasnosti, dok okolnost da su u tijeku drugi kazneni postupci ne presumira krivnju optuženika, koja je predmetom utvrđivanja u raspravnom kaznenom postupku, već ukazuje na njegovo ponašanje i kao takva može predstavljati jednu od okolnosti koja se uzima u obzir kod procjene opasnosti od povrata.
10. Nisu u pravu optuženici kada upiru na povredu načela razmjernosti iz članka 4. ZKP/08. u svezi sa člankom 5. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10., 13/17. - dalje: Konvencija), jer je Vrhovni sud Republike Hrvatske utvrdio da je prvostupanjski sud, u skladu sa člankom 122. stavak 2. ZKP/08., vodio računa o razmjeru između težine kaznenog djela za koje se tereti optuženike, propisanoj kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja optuženika te o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora.
11. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 14. travnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović, v.r.
