K-1311/2020-10

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ex. vojarna "Sveti Križ"

Dračevac

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Marisi Matić kao sucu pojedincu uz sudjelovanje Astrid Bajto kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenih V. F. i dr. zbog kaznenih djela iz čl.248. Kaznenog zakona („Narodne novine„ br. 125/11 i 144/12) nakon javno održane rasprave dana 11. travnja 2022. u nazočnosti zamjenice ODO-a u Splitu M. M. te okrivljenika V. F., osobno s braniteljem J. Č., odvj. u Splitu i okrivljene A.

B. W. s braniteljicom M. B., odvj u Splitu, objavljene dana 14.

travnja 2022. godine u nazočnosti branitelja J. Č., odvj. u Splitu, objavio je i

p r e s u d i o

I.

Temeljem čl. 544. stavak 1. ZKP/09 kazneni nalog broj K-685/2014 od 3. listopada 2014.godine protiv okrivljenih V. F. i A. B. W. zbog kaznenog djela iz čl. 248. Kaznenog zakona/11 stavlja se izvan

snage.

II.

OKRIVLJENA: A. B. W. – OIB: 42711860918, kći

F. i S. rođ. B., rođ. 15. kolovoza l976.g. u B. , Š., s

prebivalištem u S., N. 4, drž. RH i Š., sa završenom SSS,

direktorica t.d. D. " d.o.o, koja se bavi turizmom, bez primanja, neudana, bez djece,

k r i v a j e :

što je u razdoblju od 11. lipnja 2010. do 1.srpnja 2012. u Splitu kao direktor trgovačkog društva K … (NN 109/07) u nakani da prije poslovne događaje kroz poslovne knjige društva nije evidentirala poslovne događaje niti je za vođenje poslovnih knjiga društva angažirala stručnu osobu,

dakle, nije vodila poslovne knjige koje je obvezna voditi i tako ih vodila da je otežana preglednost poslovanja

čime je počinila jedno kazneno djelo protiv gospodarstva – povredo obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga – opisano i kažnjivo po čl. 248. Kaznenog zakona/11.

Stoga se okrivljena A. B. W. temeljem odredbe čl. 248. Kaznenog zakona/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci te joj se potom temeljem odredbe čl. 56. Kaznenog zakona/11 izriče

UVJETNA OSUDA

time da se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci prema okrivljenoj neće izvršiti ukoliko u roku od1 (jednu) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

Temeljem odredbe čl. 145. st. 2. Zakona o kaznenom postupku/08 dužna je okrivljena naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu svaki od 1.000,00 (tisuću) kuna, u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhom.

III.

Temeljem odredbe čl.453. st. 2. ZKP/08

OKRIVLJENIK: V. F. – OIB: 53450277058, sin pok.

P. i pok. I., rođ. K., rođ. …………. u Splitu gdje i prebiva,

M. 21, drž. RH, automehaničar , nezaposlen, nije prijavljen na Zavodu,

razveden, otac dvoje pun. djece,

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

da bi u razdoblju od 14. listopada 2008. do 10. lipnja 2010.u Splitu kao direktor trgovačkog društva K. d.o.o. te nadalje i nakon prestanka dužnosti direktora, suprotno odredbama čl. 10. Zakona o računovodstvu (NN 109/07) u nakani da prikrije poslovne događaje, sakrio glavnu knjigu tog trgovačkog društva,

dakle, poslovne knjige koje je obvezan čuvati prikrio,

pa da bi time počinio jedno kazneno djelo protiv gospodarstva – povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga – opisano i kažnjivo po čl. 248. Kaznenog zakona/11.

Temeljem odredbe čl. 149. st. 1. ZKP/08 trošak postupak pada na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1.Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom optužnicu broj K-DO-1724/2012 od 30. lipnja 2014. godine protiv okrivljenih

V. F. i A. B. W. zbog kaznenog djela iz čl. 248. Kaznenog zakona /11

2. Rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Kž-409/2020 od 2. prosinca 2020. godine ukinuta je presuda suda prvog stupnja te je predmet vraćen na ponovo suđenje.

3.Sud je prema okrivljenicima izdao presudu – kazneni nalog boj K-685/2014 od 3. listopada 2014. godine na koji su okrivljenici uložili prigovor te je optužno vijeće dana 28. siječnja 2016. godine potvrdilo optužnicu.

4. U ponovljenom postupku, Sud je temeljem čl. 450. ZKP/08 presudu K- 685/2014 od 3. listopada 2014. g. kojom je prihvaćen kazneni nalog stavio izvan snage kako je to navedeno pod toč. I. izreke presude.

5.Očitujući svoj stav kojega zauzimaju prema optužnici, okrivljenici V. F. i A. B. W. izjavili su da se ne smatraju krivim te da će

svoju obranu iznijeti na kraju dokaznog postupka.

6. Sud je tijekom dokaznog postupka, a sukladno uputi Županijskog suda u Splitu ispitao svjedokinju V. R. te je suglasnošću stranaka pročitao iskaz svjedokinje N. D. sa rasprave od 20. ožujka 2018. godine (list 199 spisa), iskaz svjedokinje V. S. sa rasprave od 12. listopada 2018.g. (list 210 ), iskaz svjedokinje V. F. sa rasprave od 12. listopada 2018.. (list 211 spisa) te svjedokinje V. R. sa rasprave od 29. studenog 2018.g. zapisnik

M. financija, P. uprave, P. ureda Split, Odjela za otkrivanje porezno kaznenih djela broja klasa: UP/I-215-01/12-01/04 Ur. broja 513-07-17-12-03 od 14. lipnja 2012. o obavljenom poreznom nadzoru obračunavanja, evidentiranja i plaćanja poreza na dodanu vrijednost za 2009. g. i skraćenog nadzora poreza na dobit za 2009. kod poreznog obveznika K. d.o.o. Split (list 7-14 spisa) s privicima (list 15-42 spisa ), povijesni izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Splitu za trgovačko društvo K. d.o.o. (list 64-66) s privicima, zapisnik o prvom ispitivanju okrivljene A. B. W. od 3. lipnja 2014. s audio – video snimkom , prijedlog radi osiguranja dokaza, rješenje Općinskog suda u Splitu broj R1-696/10 od 8. travnja 2013., zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika V. F. od 11. lipnja 2014. s audio snimkom, pregledan je spis R1-590/12, te izvadci iz kaznene evidencije za okrivljenike koje je okrivljenik V. F.

osuđivan dok je okrivljena A. B. W. neosuđivana.

7.Na kraju dokaznog postupka sud je ispitao okrivljenike pa je V. F. u svojoj obrani naveo istovjetno kao na zapisniku od 12. prosinca 2019.

godine odnosno da je točno da je u utuženom periodu bio direktor t.d. K. d.o.o. na koje mjesto ga je postavila vlasnica poduzeća drugookrivljena A. B. W., a na mjesto na kojem se prije nalazio M. V. kojemu je dala otkaz.

Razlog postavljanja je bio primarno što je u to vrijeme s A. bio u vezi te su u sklopu toga i poslovno surađivali. On da je imao svoje trgovačko društvo A.

. F., a što je razlog da je V. S. koja je bila zaposlenica u njegovom Društvu godinu dana vodila poslovne knjige društva K.. U trenutku kada je prestala njihova privatna veza prestale su i poslovne te ga je okrivljena ad 2.) smijenila s mjesta direktora trgovačkog društva i on je V. S. predao svu poslovnu dokumentaciju i knjige te je o tome sastavljena potvrda, a isto je predano i N. D. koja je primopredaju i potpisala. Tvrdi da u trenutku predaje ove poslovne dokumentacije ništa nije nedostajalo, da su oni predali sve, a to da je drugookrivljena naknadno utvrdila da nedostaje dio poslovne dokumentacije, to ne može komentirati jer ne zna kada je ona to utvrdila niti na koji način, a N. D. je potpisala da je primila sve, a riječ je o osobi koja je trebala biti dovoljno stručna da kada je zaprimila knjige, trebala prije potpisivanja potvrde iste i provjeriti.

8.Okrivljena ad 2.) A. B. W. u svojoj obrani je navela je

također istovjetno kao na zapisniku od 12. prosinca 2019. godine, odnosno da je točno je da vlasnica t.d. K. d.o.o. koje je osnovano 2007.godine i bavilo se uvozom automobila. U jednom trenutku, dotadašnji direktor M. V. otišao je u Njemačku, više se nije javio te ju je ostavio u nezavidnom položaju gdje nije znala niti gdje im se nalaze vozila niti za sve poslovne događaje u firmi jer je to prepustila njemu. S obzirom da je tada bila u vezi s prvookrivljenim, a on se također bavio uvozom automobila , postavila ga je za direktora kako bi zajedno pokušali otkriti što se s poduzećem događa. Kroz cijelo vrijeme djelovanja, misli da su prodali 10-tak automobila, jedan od problema je bio što ona nije znala gdje se isti nalaze već je to bio podatak kojeg je znao V. pa su morali sve istraživati. U svakom slučaju, 2010. godine prvookrivljeni je upao u poslovne probleme, počeo je zatvarati svoja osobna trgovačka društva, a ona od njega nije mogla dobiti niti jednu informaciju što on trenutno radi s K. i u kojoj je fazi i kakvom stanju tvrtka te je to razlog zašto ga je smijenila s mjesta direktora kako bi mogla preuzeti firmu i pokušati nastaviti s poslovanjem. Točno je da je N. D. preuzela ovu poslovnu dokumentaciju od

V. S. te je potpisala primopredaju, međutim, kada je donijela dokumentaciju i kada su je počeli pregledavati uz pomoć njene direktorice koja je bila bolji i iskusniji knjigovođa utvrdili su da najvažnije stvari iz dokumentacije nedostaju te da temeljem onoga što im je na raspolaganju ne može složiti poslovnu priču zadnjih godina. Na savjet knjigovođa, zatražila je i reviziju te su oni također utvrdili da nedostaju konto kartice te da se temeljem te dokumentacije koju posjedujem ne može napraviti rekonstrukcija događaj pa je pokušala do ove dokumentacije doći putem suda u izvanparničnom postupku. Na žalost ni na taj način nije ništa riješila tako da je ona osobno zvala inspekciju da pokušaju utvrditi o čemu je riječ pogotovo što su dva vozila nedostajala na skladištu kod kojeg su za izuzimanja oba pokrenuli ovršni postupak. Od 2012. godine vođenje knjigovodstva preuzelo je društvo R. , a u međuvremenu su joj sami pokušali rekonstruirati sve zajedno. Okrivljena je navela da ona ne zna što je glavna knjiga, a da pretpostavlja da su svu dokumentaciju donijeli N. D..

9.Stranke nisu imale prijedloga radi dopune dokaznog postupka niti primjedbi na provedeni dokazni postupak.

10. Nakon ovako provedenog postupka sud smatra nedvojbeno utvrđenim da je okrivljena A. B. W. radnjom opisanom pod t.II.) izreke presude,

počinila kazneno djelo protiv gospodarstva – povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga – opisano i kažnjivo po čl. 248. Kaznenog zakona/11 zbog čega ju je sud proglasio krivom na način kako je to navedeno u izreci pod toč. II. presude dok za okrivljenika V. F. ovaj sud drži da nije kriv da bi počinio kazneno

djelo iz čl. 248. KZ/11 zbog čega ga je oslobodio od optužbe na način kako je to navedeno u izreci presude pod III.

11. Kazneno djelo povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga – opisano i kažnjivo po čl. 248. Kaznenog zakona/11 čini onaj tko ne vodi trgovačke knjige ili poslovne knjige koje je po Zakonu obvezan voditi ili ih tako vodi da je otežana preglednost poslovanja ili imovinskog stana ili poslovne knjige ili poslovne isprave koje je obvezan čuvati prikrije, u većoj mjeri ošteti ili na drugi način učini neuporabljivim

12.Iz same obrane okrivljenog V. F. razvidno je da je on bio

direktor t.d. K. te je kao takav bio obvezan voditi poslovne knjige tog društva kao i u trenutku kada je prestala njegova funkcija svu je dokumentaciju trebao predati vlasniku, a jedan primjerak ostaviti sebi i sačuvati. Sud je prihvatio obranu okrivljenika da u trenutku predaje ove poslovne dokumentacije ništa nije nedostajalo argumentirajući to i činjenicom da je zaposlenica drugookrivljene od zaposlenice F. F. preuzela dokumentaciju te je potpisala pred javnim bilježnikom

kako je tim činom preuzela sve. N. D. u svojstvu zaposlenice drugookrivljene tvrdi kako nije detaljno proučila što se sve nalazilo među dokumentacijom koju je istoj predala V. S. kao i da prema vlastitom iskazu ona zato nije niti kvalificirana što je drugookrivljenoj bilo poznato u trenutku kad ju je poslala da preuzme dokumentaciju od V. S.. Sama N. D. osim što navodi kako nije kvalificirana za poslove knjigovođe u svom iskazu navodi da se ne sjeća što je to od dokumentacija nedostajalo, a V. F. je zamolila da zajedno pogledaju zaprimljenu dokumentaciju jer se bojala da njoj ne bi nešto promaklo. Dakle, svjedokinja koja je ovjerenim potpisom potvrdila da je zaprimila sve poslovne knjige društva Kripton ne može se sjetiti je li među ovim knjigama bio i neki CD te navodi da pretpostavlja kako je nešto nedostajalo jer je gđa. W. tako uporno tvrdila.

12.1. Sama svjedokinja V. F. pred sudom je iskazala kako je po njenom sjećanju nedostajala neka dokumentacija te stoga nije mogla ni N. D. ni gđi. W. ništa savjetovati, pri tome defakto opisujući sadržaj glavne knjige za koje se uporno tvrdilo da nedostaje ističući kako je ona dokumentaciju pronašla konta iz kojih se vidi koliki je sveukupan iznos ali u istom dokumentu prethodne radnje temeljem kojih se do iznosa došlo nisu opisane, a to je upravo način na koji i funkcionira glavna knjiga.

13. Ispitana svjedokinja V. S. koja je u ime K. predala poslovnu dokumentaciju, također ispitana pred ovim sudom, navela je kako je temeljem prethodnog dogovora između gospodina F. i gospođe W., N. D.

predala dokumentaciju tvrtke K. d.o.o. Split i to pred javnim bilježnikom što je i vidljivo iz potvrde od 16. kolovoza 2010. godine u kojoj se osim predaje utvrđuje i da osoba koja je predala dokumentaciju više nema nikakvih odgovornosti glede te dokumentacije ili njene predaje nadležnim tijelima. Ističe da nije istina da dokumentacija koja je predana nije bila cjelovita, decidirano i jasno objasnivši u svom iskazu kako glavna knjiga nije nikakva posebna knjiga nego je to niz isprava koje se vode u računalu te je sve predano uključujući i isprave koje čine glavnu knjigu. Porekla je da itko ikada od nje tražio da naknadno dostavi dokumentaciju jer istoj nešto nedostaje i posebno istaknula kako je A. B. W. bila vlasnik

društva kojem je V. F. bio direktor te je s te osnove sve znala i u sve bila upućena. U ostalom da glavna knjiga kako tvrdi B. W. nije postojala,

V. R. ne bi mogla izvući podatke pri radu sa poslovnim knjigama 2012., a i kasnije jer se upravo u glavnoj knjizi i nalaze svi ovi podaci.

14.Iz provedenog dokaznog postupka, a i iz priznanja okrivljene nedvojbenim proizlazi da drugookrivljena nije organizirala knjigovodstvo društva K. niti je za vođenje poslovnih knjiga društva angažirala stručnu osobu, a što je potvrđeno i iskazom svjedokinje N. D. koja je navela da je za vođenje knjigovodstva trebala pomoć drugih ljudi jer do tog perioda ona se nije bavila knjigovodstvom. Nesporno je da je drugookrivljena pokušala prebaciti odgovornost na prvookrivljenog na način da je tražila izvanparničnim putem dostavu glavne knjige kako bi mogla uredno nastaviti poslovanje, međutim, stav je ovog suda da je ona na taj način samo sebi htjela osigurati "alibi" zbog nepostupanja u smislu čl. 4. st. 2. i 3. i čl. 9. Zakona o računovodstvu (N.N. 109/07) odnosno nije vodila poslovne knjige koje je obvezna voditi i vodila ih je na način da se uvidom u iste nisu mogli utvrditi nastali poslovni događaji za taj period.

15.Nesporno je da je za vremensko razdoblje označeno u optužnom aktu od 11. lipnja 2010. godine do 1. srpnja 2012. godine kao direktor trgovačkog društva K. u sudski registar upisana A. B. W., a samim tim ona je

preuzela obvezu daljnjeg vođenja poslovnih knjiga poduzeća K., odnosno osigurati da će to u njeno ime i za njen račun raditi osoba koja je za to ovlaštena, odnosno knjigovođa i knjigovodstveni servis ukoliko to sama nije u mogućnosti. Iz iskaza svjedokinje N. D. koja je potpisala potvrdu da je preuzela svu poslovnu dokumentaciju od prethodnog člana U. V. F. proizlazi da ista

nije bila osposobljena za te poslove pa kada se uzme u obzir iskaz V. R. koja je vodila knjigovodstveni servis R. d.o.o. razvidno je da je prema postojećoj dokumentaciji bilo moguće izvršiti sve obveze prema Poreznoj upravi te poslovanje i knjigovodstvo voditi jer je ista 1. srpnja 2012. godine preuzela dokumentaciju firme K. od drugookrivljene te je pred ovim sudom iskazala da iako se ne može sjetiti je li među dokumentacijom bila i glavna knjiga ona pretpostavlja da je i bila jer su oni od nekud trebali izvući ove podatke, sigurno ih nisu izmislili te su ih morali slati Poreznoj upravi na način predviđen Zakonom što su i radili. Suradnju su prekinuli 2015. godine jer jedna od firmi drugookrivljene postala prevelika te nisu mogli nastaviti na adekvatan način voditi knjigovodstvo za više njezinih trgovačkih društava.

15.1.Dakle, iz iskaza svjedokinje V. R. proizlazi da je stručni knjigovodstveni servis mogao nastaviti poslovanje i bez dokumentacije za koju drugookrivljena tvrdi da je nedostajala. Naime, postojao je zapisnik Porezne uprave s nekim obvezama koje je trebalo izvršiti, Porezna uprava je svoje potraživanje naplatila, koliko se može sjetiti u firmi nije bilo nikakvih poslovnih događaja pa s obzirom da su oni uredno vodili knjige od 1. srpnja 2015 godine nije joj poznato zašto se to nije moglo raditi i ranije.

16.S obzirom da je čl. 4. Zakona o računovodstvu propisano da je odgovorna osoba Društva dužna organizirati knjigovodstvo svog trgovačkog društva na način da ili samostalno ili angažiranjem stručne osobe mora voditi poslovne knjiga društva na način da je dužna prikupiti i sastaviti knjigovodstvene isprave, voditi poslovne knjige te sastavljati financijske izvještaje sukladno Zakonu o računovodstvu te temeljem njega donesenim propisima, poštujući pri tome Računovodstvene standarde i temeljna načela urednog knjigovodstva. Ujedno je obvezna sastaviti godišnje financijske izvješća na način da je moguće provjeriti poslovne događaje, financijski položaj i uspješnost poslovanja poduzetnika. Također iz čl. 9. Zakona o računovodstvu, poslovne knjige se vode na način da e u njih unose podaci na temelju knjigovodstvenih isprava kako bi osigurale kontrolu unesenih podataka, ispravnost unosa podataka, čuvanje podataka, mogućnost korištenja podataka , mogućnost dobivanja uvida u promet i stanje na računima glavne knjige te mogućnost uvida u vremenski slijed obavljenih unosa poslovnih događaja.

17.Nadalje, iz svih dokaza provedenih tijekom postupka razvidno je da je u periodu od 2010. do 2012. godine za vođenje poslovnih knjiga društva okrivljena A. B. W. angažirala N. D. koja i sama navodi da nije bila

osposobljena za obavljanje takvih poslova zatim je odgovornost na neodgovorno vođenje poslovne dokumentacije pokušala prebaciti na prvookrivljenog zbog nedostatka glavne knjige, ali iz gore citiranog iskaza V. R. razvidno je da su poslovne knjige predane na vrijeme ovlaštenom knjigovodstvom servisu ne bi bilo nikakvih problema čime je drugookrivljena svojim ponašanjem ostvarila sva obilježja kaznenog djela koje joj se stavlja na teret.

18.S obzirom na sve naprijed iznijeto, sud smatra da je okrivljena A. B. W. kriva na način kako je to navedeno u izreci presude dok F.

F. ne bi počinio kazneno djelo kako mu se to optužnicom stavlja na teret. Naime, iz provedenog dokaznog postupka razvidno je kako je V.F.

jeda raći period bio direktor društva K., vl. A. B. W. te je

poslovne knjige vodila njegova zaposlenica V. S., međutim, kako iz njenog iskaza tako i potvrde ovjerene kod javnog bilježnika, potpuno je nesporno da je on svoju obvezu povrata poslovnih knjiga izvrši u vrijeme i na način kako je to od njega i zatraženo.

18.1.Stav je ovog suda kako jedni dokazi koji bi upućivali na krivnju V. F. da je prikrio ili sakrio glavnu knjigu društva K. jesu tvrdnja drugookrivljene te njene zaposlenice N. D. dok i sama V. R. koja je

inače zadužena za vođenje poslovnih knjiga drugih društava A. B. W.

pa je kao takva u jednom trenutku preuzela i knjigovodstvene obveze društva K. iskazuje da pretpostavlja kako je glavna knjiga postojala jer su iz nečega morali izvući podatke pri radu sa ovim poslovnim knjigama. Sud je stava da je A. B. W. defakto pokušala svoju odgovornost prebaciti na okrivljenika

V. F. navodeći kako je isti skrivao glavnu knjigu , a sve kako bi opravdala činjenicu da ona nije postupala sukladno Zakonu zbog čega sud drži da okrivljenik V. F. nije krivi te ga je i oslobodio od optužbe na način kako je to i opisano u izreci presude pod III.

19.Na okrivljenike je primijenjen materijalni zakon i to KZ/11 iako su isti optuženi da bi kazneno djelo počinili u razdoblju od 2008 do 2012. godine, a KZ/1 je na snazi od 2013. godine pa je sud postupajući u smislu odredbe čl. 3. st. 2. i .3. KZ/11, a kojim je propisano ukoliko se zakonom nakon počinjenja kaznenog djela, a prije donošenja nepravomoćne presude izmijeni jednom ili više puta na okrivljene će se primijeniti Zakon koji je najblaži za počinitelja prethodio ispitavši postoji li uopće pravni kontinuitet na način da činjenično stanje može biti podvedeno pod biće odgovarajućeg kaznenog djela iz Novog zakona pa nakon što to utvrdi primijeniti će Zakon koji je blaži za počinitelja.

19.1.U konkretnom slučaju čl. 287. KZ/97 koji je u potpunosti identičan čl. 248. KZ/11 propisuje za ovo djelo kaznu zakona od tri mjeseca do pet godina dok KZ/11 za djelo iz čl. 248. kao sankciju navodi kaznu zatvora do tri godine pa je nesporno da bi isti kao takav već samom sankcijom bio blaži za počinitelja što je ujedno razlog zbog kojega je sud i primijenio u konkretnom slučaju.

20.Što se tiče ubrojivosti okrivljene A. B. W. ona tijekom cijelog postupka nije bila upitna niti isticana kao sporna.

21.Nakon što je na ovaj način utvrđena krivnja i protupravno ponašanje okrivljene valjalo je donijeti odluku o vrsti i visini kaznene sankcije, uzimajući u obzir sve okolnosti koje su tijekom postupka utvrđene na strani okrivljene , a koje su od značenja za donošenje ove odluke.

22.Kao olakotne okolnosti sud je na strani okrivljene A. B. W.

cijenio protek vremena od počinjenja kaznenog djela, činjenicu da se okrivljena više nije pojavljivala kao počiniteljica kaznenih djela, njezino korektno ponašanje i držanje pred sudom te činjenicu ranije neosuđivanosti.

23.Imajući u vidu sve naprijed navedene okolnosti, stupanj krivnje, jačinu ugrožavanja kaznenim djelom zaštićenog dobra, svrhu kažnjavanja, osobu počinitelja te količinu kriminalne aktivnosti za koju je proglašeni krivima, ovaj sud smatra da se u konkretnom slučaju i primjenom uvjetne osude, kao mjere upozorenja, mogu ostvariti ciljevi specijalne prevencije te da će se okrivljena ubuduće klonuti ovakvog ponašanja i neće činiti kaznena djela, odnosno svrha specijalne odnosno generalne prevencije prema ostalim građanima da će se utjecati na njihovu svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih dijela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

24.Stoga je sud, imajući u vidu sve naprijed iznijeto A. B. W.

temeljem odredbe čl. 248. Kaznenog zakona/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjesec te joj potom temeljem odredbe čl. 56. Kaznenog zakona /11 izrekao uvjetnu osudu time da se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci prema okrivljenoj neće izvršiti ukoliko u roku od 1 (jedne) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

25.S obzirom da su okrivljena proglašena krivom, a tijekom postupka nastali su troškovi, sud je istu, a temeljem odredbe čl. 145. st. 2. Zakona o kaznenom postupku/08 obvezao na plaćanje paušalne svote, u iznosu od po 1.000,00 (tisuću) kuna, u roku od 15 dana po pravomoćnosti, a imajući u vidu duljinu trajanja i složenost ovog postupka kao i materijalne prilike okrivljene.

U skladu s naprijed iznijetim, odlučeno je kao u izreci presude.

U Splitu, 14. travnja 2022.

S U D A C :

Marisa Matić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u 4 primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud.