Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kžzd-8/2022-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež, sastavljenom od sutkinja mr.sc. Ljiljane Stipišić, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. Č. zbog kaznenog djela iz članka 166. stavak 2. u vezi članka 158 stavak 5. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog D. Č. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, broj Kzd-10/2021- 38 od 3. prosinca 2021., u sjednici održanoj 14. travnja 2022., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog D. Č. putem video-linka i branitelja optuženika, D. K., odvjetnika u I.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog D. Č. kao neosnovane i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijski sud u Varaždinu proglasio je krivim optuženog D. Č. zbog teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavak 2. u vezi članka 158. stavak 5. KZ/11., činjenično i pravno opisanog u izreci te presude, te je optuženog D. Č. osudio na temelju članka 166. stavak 2. KZ/11. na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina u koju mu je na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme lišenja slobode od 10. travnja 2021., pa nadalje.

1.1. Na temelju članka 69. KZ/11. optuženom D. Č. izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava, a mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje 3 (tri) godine.

1.2. Na temelju članka 70. KZ/11. optuženom D. Č. je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava, a koja mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje 2 (dvije) godine.

1.3. Na temelju članka 73. KZ/11. optuženom D. Č. je izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja oštećene P. I. u trajanju od 5 (pet) godina dulje od izrečene kazne zatvora.

1.4. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) oštećenica se s imovinskopravnim zahtjevom upućuje na parnicu.

1.5. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08. optuženi D. Č. se oslobađa u cijelosti obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08. i nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja te opunomoćenika žrtve.

2. Protiv navedene presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženi D. Č. po branitelju D. K., odvjetniku u I.

2.1. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni s prijedlogom da se preinači pobijana presuda u odluci o kazni te da se optuženiku izrekne kazna u duljem trajanju.

2.2. Optuženi D. Č. se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni s prijedlogom da: "Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda, a podredno predmet vrati Županijskom sudu u Varaždinu na ponovno suđenje".

3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženi D. Č. po branitelju D. K., odvjetniku u I. s prijedlogom da: "Visoki kazneni sud Republike Hrvatske odbije žalbu Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu, a usvoji žalbu optuženika".

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Na održanoj javnoj sjednici za koju je obavijest tražio branitelj optuženika D. K., odvjetnik u I., nije pristupio državni odvjetnik koji je uredno izviješten pa je na temelju članka 475. stavak 4. ZKP/08. održana javna sjednica u prisutnosti odvjetnika D. K. i optuženog D. Č. putem video-linka.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. U žalbi optuženik navodi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. u vidu proturječnosti izreke samoj sebi kao i razlozima o odlučnim činjenicama. Žalitelj smatra da je proturječje u tome da je optuženik proglašen krivim za kazneno djelo iz članka 166. stavak 2. u vezi članka 158. točka 5. i 1. KZ/11., teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, zbog toga što je kaznenim djelom narušen djetetov tjelesni i emocionalni razvoj i djelo je počinjeno nad posebno ranjivim djetetom, iako te okolnosti činjenično nisu opisane u izreci niti one proizlaze iz obrazloženja presude. U žalbi se ističe da se radi o djevojčici koja je uobičajeno razvijena za svoju dob pa da se ne radi o posebno ranjivoj žrtvi niti iz medicinske dokumentacije proizlazi ugroženost njezinog psihičkog razvoja, a ustvari se time osporava utvrđeno činjenično stanje. Također, navođenje u žalbi da iz medicinske dokumentacije ne proizlazi da je došlo do prodora prstom optuženika u spolovilo oštećenice, jer su izostali tragovi, je ustvari žalbeni navod o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju o čemu će se kasnije u odnosu na tu osnovu odgovoriti.

8. Međutim, suprotno navodima žalitelja, prvostupanjski sud je ispravno proglasio optuženika krivim da je bio svjestan da se radi o maloj, nježnoj i spolno nezreloj djevojčici staroj svega 11 godina, dječjeg fizičkog i psihičkog razvoja bez spolnih obilježja i znanja o spolnosti koja mu se ne može oduprijeti i koja živi s bakom i djedom kojima je on susjed, a da je dijete P. I. zbog počinjenog kaznenog djela doživjela reakciju na teški stres, emocionalni poremećaj i osjećala strahove i imala probleme sa spavanjem čime je ugrožen njezin psihofizički napredak, a što je u potpunosti obrazloženo prvostupanjskom presudom pod točkama 22., 26.1. i 27. gdje je obrazloženo zbog čega se radi o posebno ranjivom djetetu te koje su posljedice nastupile kod djeteta nakon izvršenja kaznenog djela. Navedeni jasni razlozi u prvostupanjskoj presudi opravdavaju odluku suda da je optuženik proglašen krivim za kazneno djelo iz članka 166. stavak 2. u vezi članka 158. točka 5. i 1. KZ/11., teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta i nisu ni u kakvomu proturječju s izrekom.

9. Pobijana presuda ispitana je u skladu s odredbom članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. i pri tome nije utvrđeno da bi bile počinjene žalbom istaknute bitne postupovne povrede pa tako niti koja druga povreda odredaba kaznenog postupka na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

10. Žalitelj navodi da je povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika jer je optuženik proglašen krivim za kazneno djelo s težom kvalifikacijom, koja nije utvrđena što je ustvari osporavanje pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, jer se ispravnost pravne kvalifikacije prosuđuje po činjeničnom opisu inkriminacije sadržanom u izreci, ne ulazeći u ispravnost utvrđenih činjenica.

10.1. Osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, optuženik kao nesporno navodi da je djevojčica P. I. bila u njegovoj kući, a da je cijela priča iskonstruirana zbog sugestivnih pitanja upućenih djetetu te se tako osporava vjerodostojnost iskaza žrtve. Također se navodi da je djevojčica iskazivala da ju je optuženik dirao samo rukama po tijelu i gurao joj prst u spolovilo te da njegovo spolovilo nije vidjela ni osjetila, a da je tek na pitanje optužbe potvrdila da je osjetila njegovo spolovilo na sebi "tamo gdje piša", a da je o svemu iskazivala bez pokazivanja stresa i zbunjenosti, da nije djelovala niti ustrašeno niti uznemireno pa da iskaz možda nije lažan u klasičnom smislu, već da je to doživljaj djeteta koje se našlo u okvirno nepoželjnoj situaciji pa je uslijed toga na drugačiji način prezentirala događaj.

10.2. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da je iskaz žrtve djeteta P. I. iskaz koji je vrlo detaljan i da je iskazivanje bilo uvjerljivo, autentično, u skladu s njezinom dobi i iskreno. Naime, djevojčica je vrlo jasno opisala događaje pri ulasku u kuću, kako ju je optuženik bacio na krevet, okretao je desno – lijevo, dirao ju rukama po tijelu u predjelu prsiju preko majice, pa po spolovilu, legao na nju pritišćući je tijelom, dok ju je svojim rukama obuhvatio oko tijela na način da su mu ruke bile na njezinim leđima i počeo je svoje spolovilo gurati u njezino, što je opisala kao "jahanje" kada je osjetila "ono s čim piša" od optuženika na svom tijelu, tamo "gdje ona piša" od čega je osjetila bol tamo "gdje ona piša". Otišla je u WC i tamo je vidjela malo krvi "tamo gdje piša" dok se brisala papirom pa se odšuljala do ulaznih vrata kuće, koja je otključala, a optuženik ju je uhvatio za ruku i rekao joj: "da ako ikome veli što se dogodilo da će najebati, da će vidjeti što on može i na što je spreman" na što mu je lagala da neće nikome ništa reći pa ju je pustio. Prezentirani iskaz obiluje životno uvjerljivim, proživljenim detaljima, a način izlaganja u potpunosti odgovara djetetu koje još nema spoznaje o seksualnosti, pa ga je prvostupanjski sud opravdano prihvatio.

11. Nadalje, upravo suprotno navodima žalbe, da s obzirom da nema medicinskih tragova na tijelu djeteta, se ne može zaključiti da je došlo do prodiranja prsta i spolovila u spolovilo žrtve, iz nalaza i mišljenja vještakinje za ginekologiju i opstetriciju V. E. G. proizlazi da se unatoč urednom ginekološkom nalazu žrtve, ne može isključiti da je došlo do prodora prsta ili spolovila počinitelja u spolovilo djeteta. Naime, u slučajevima spolne zlostave samo je 5-15% slučajeva u kojima je pronađen patološki nalaz na spolovilu žrtve, a iskaz žrtve da je u kupaonici vidjela malo krvi na papiru dok se brisala se uklapa u moguću ozljedu nastalu opisanim događajem po žrtvi.

12. Ispravno je prvostupanjski sud povezao nalaz i mišljenje vještakinje i iskaz žrtve s iskazom svjedoka bake R. I. koja je u bitnome ponovila što joj je njezina unuka ispričala. Prema biološkim i kontaktnim vještačenjima proizlazi da je pronađena vlas kose na deki na gornjoj strani kreveta u spavaćoj sobi optuženika te da se tekstilna vlakna odjeće djeteta, žrtve P. I. pronađena na tekstilnim vlaknima optuženikove odjeće iz čega prvostupanjski sud opravdano i osnovano zaključuje da je istinit iskaz djeteta-žrtve, da su bili u izravnom kontaktu te da je djevojčica bila na krevetu u sobi optuženika.

12.1. Također, nije u pravu žalitelj kada navodi da se ne radi o posebno ranjivom djetetu, jer je prvostupanjski sud ispravno zaključio da se radi o djevojčici od svega 11 godina, vidljivo nježne strukture i krhke građe, bez spolnih obilježja i još tjelesno nezrele, a što proizlazi iz rezultata ginekološkog pregleda te da se radi o naivnom i emocionalno nezrelom djetetu, povučenijem, u ophođenju nesigurnom, koje nema saznanja o spolnom sazrijevanju, a što proizlazi i iz njezinog opisa samog događaja.

12.2. Žalbom se navodi da su iskazi D. i R. I., djeda i bake žrtve, njihova subjektivna percepcija, a iskazi susjeda, M. V., D. M. i V. Ž., koji su iskazivali o optuženikovom načinu života i konzumaciji alkohola, se ne može tumačiti na štetu optuženika, kao negativno ponašanje i s tim u vezi navodno počinjenje kaznenog djela. Međutim, prvostupanjski sud je ispravno cijenio iskaze posrednih svjedoka kao i svjedoka susjeda koji su opisivali inače ponašanje optuženika i njegovu sklonost alkoholu i utvrdio da je optuženik niže razine društvene zrelosti i odgovornosti u odnosu na kronološku dob te isto povezao s nalazom i mišljenjem vještaka koji je utvrdio da kod optuženika postoji ovisnost o alkoholu te da je njegovo ponašanje bilo karakteristično za teže pijano stanje osobe višegodišnjeg konzumenta alkohola, a organizam optuženika dobro podnosi alkoholiziranost i ima dobru tolerancija na alkohol zbog čega su njegove sposobnosti bile bitno smanjeno ubrojive.

13. S obzirom na sve naprijed izloženo, a kako nije osnovana žalba optuženika zbog potpuno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, a niti po službenoj dužnosti, na temelju članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile počinjene povrede kaznenog zakona na štetu optuženika na koje drugostupanjski sud pazi.

14. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni smatrajući da prvostupanjski sud nije dovoljno cijenio što optuženik ne preže iskoristiti dijete susjeda bez ikakvih spolnih obilježja koje poznaje od malena i zna njezinu obiteljsku situaciju te potom koristi njezin dječji psihofizički razvoj, nemoć i naivnost kako bi ju odvukao u svoju kuću i spolno iskoristio. Državni odvjetnik također navodi da nije dovoljno cijenjeno da je kazneno djelo počinjeno nad izrazito nježnim djetetom dječjeg psihofizičkog razvoja bez ikakvog znanja o spolnosti i da je djelo bilo učinjeno okrutno i bešćutno sa kumulativnim spolnim radnjama, penetracije spolovilom, guranjem prsta djetetu u spolovilo te da je djetetu izazvao psihičku i fizičku bol, nemoć, sram, strah, jad, tugu, neugodu što se trebalo očitovati u otegotnim okolnostima koje dovode po promjene u njezinom ponašanju i dosadašnjem životu u vidu dugotrajnih posljedica za njezin razvoj. Također je trebalo cijeniti, smatra državni odvjetnik, da je optuženik žrtvi govorio da ne smije nikome reći što joj je radio te da pritom nije iskazivao empatiju, kajanje ili žaljenje.

14.1. Optuženik, suprotno navodima državnog odvjetnika, smatra da je sud trebao više cijeniti da se radi o neosuđivanoj osobi te da je trebalo uzeti u obzir njegovu životnu dob, a da se otegotne okolnosti ustvari one koje su inkorporirane u osnovni oblik kaznenog djela za koje se tereti optuženika. Optuženik smatra da je kazneno djelo isključivo rezultat alkoholiziranosti, a ne u seksualnom smislu društvene neprilagođenosti, pa ga je radi toga trebalo osuditi na blažu kaznu.

14.2. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske je mišljenja da je ispravno prvostupanjski sud cijenio i vrednovao sukladno članku 47. KZ/11. sve okolnosti koje su od utjecaja da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža te da je kao olakotno ispravno prvostupanjski sud uzeo u obzir da je optuženik do sada neosuđivan, da je bio sudionik Domovinskog rata te da je bio bitno smanjeno ubrojiv u vrijeme počinjenja djela, dok se kao otegotno cijenila jačina povrede zaštićenog dobra koja se ogleda u pobudama iz kojih je počinjeno kazneno djelo, a to je zadovoljenje spolnog nagona što ne predstavlja element tog kaznenog djela već motiv inkriminiranog kaznenog ponašanja i iskazanu upornost i značajnu količinu kriminalne volje te da je žrtva P. I. pretrpjela reakciju na teški stres koja utječe na njezinu koncentraciju kod svladavanja školskog gradiva, a još uvijek je u psihijatrijskom praćenju.

14.3. Naime, nije u pravu državni odvjetnik da je još kao otegotno trebalo cijeniti da se radi o posebno ranjivoj žrtvi te da su nastupile posljedice na tjelesni i emocionalni razvoj djeteta jer je zbog toga sud optuženika presudio za kvalificirani oblik kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavak 2. KZ/11. Stoga se ista okolnost ne može cijeniti kao kvalifikatorna i kao otegotna. Ujedno, navodi žalbe optuženog D. Č. da je do sada kazneno neosuđivan i da je u vrijeme počinjenja djela bio alkoholiziran nisu od značaja da dovedu u sumnju ispravno izrečenu kaznu zatvora u odnosu na počinjenje ovog kaznenog djela i na počinitelja.

15. Sve su to razlozi zbog kojih nije prihvaćena žalba državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o kazni, a ovaj drugostupanjski sud nalazi da će se upravo kazna zatvora u trajanju od 7 godina u cijelosti ostvariti svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

16. Iako optuženik to izričito ne navodi u žalbi, pobijana je presuda u skladu s obvezom iz članka 478. ZKP/08. ispitana u cijelosti zbog odluke o sigurnosnim mjerama iz članka 70. i članka 73. KZ/11., te je ovaj drugostupanjski sud utvrdio kako su se za njihovo izricanje stekle sve zakonske pretpostavke.

17. S obzirom na sve naprijed navedeno, presuđeno je na temelju članka 482. ZKP/08.

U Zagrebu 14. travnja 2022.

Predsjednica vijeća:

mr.sc. Ljiljana Stipišić, v.r.