Poslovni broj: 152 Povrv-3139/20-50

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda A. G., po prijedlogu višeg sudskog savjetnika – specijaliste N. M., u pravnoj stvari tužitelja H.-O.d.s. d.o.o. iz Z., OIB …, kojega zastupa punomoćnica M. K., dipl.iur., protiv tuženice D. J. iz Z., OIB …, koju zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Č., M. i p. d.o.o. u Z., radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 3. ožujka 2022., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženice T. A. R., odvjetnice u Odvjetničkom društvu Č., M. i p. d.o.o., 14. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika mr.sc. J. R. iz Z. poslovni broj Ovrv-2060/17 od 22. svibnja 2017. u cijelosti i odbija se tužbeni zahtjev u cijelosti.

II Nalaže se tužitelju H.-O. d. s. d.o.o. nadoknaditi tuženici D. J. troškove parničnog postupka u iznosu od 11.938,00 kn, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik mr.sc. J. R. iz Z. donio je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-2060/17 od 22. svibnja 2017. na temelju vjerodostojne isprave – izvoda iz poslovnih knjiga od 9. svibnja 2017. kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 33.806,36 kn sa zateznim kamatama tekućima od 28. srpnja 2015. do isplate.

2. Tuženica je protiv navedenog rješenja o ovrsi pravodobno podnijela prigovor, te je rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-5068/17-4 od 24. srpnja 2017. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženica u prigovoru osporava osnovu i visinu potraživanja te poriče postojanje obveze prema tužitelju, kao i da račune navedene u izvodu iz poslovnih knjiga nije nikada zaprimila na adresu. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, jer da nije vlasnica predmetne nekretnine, a niti je u posjedu iste. Ujedno ističe i prigovor zastare potraživanja. Tijekom postupka ostaje kod iznijetih navoda I prigovora te

ujedno ističe da nije neovlašteno priključena, niti je neovlašteno priključenje izvršeno po tuženici. U odnosu na osporenu visinu tužbenog zahtjeva navodi da nije razvidno na koji način i za koje razdoblje je utvrđena visina neovlašteno obračunate potrošnje električne energije, a da kuća nije useljena te nije jasno na koji bi način bio potrošen enormno visoko obračunat trošak električne energije. Stoga, predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka.

4. Tužitelj tijekom postupka obrazlažući osnovu potraživanja navodi da temelj dospjele obveze tuženice nisu računi, već da se u konkretnom slučaju radi o neovlaštenom korištenju električne energije, slijedom čega da između stranaka ugovor o pružanju usluga nikada nije niti sklopljen. Navodi da je tuženica neovlašteno koristila električnu energiju, da se tuženica prijavila na predmetno mjerno mjesto kao vlasnica te da je kao takva i evidentirana te da je stoga utuženi račun izdan na njezino ime. Predlaže sudu u cijelosti održati na snazi platni nalog uz naknadu troškova parničnog postupka.

5. Presudom ovog suda poslovni broj Povrv-5068/17-16 od 16. travnja 2020. ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika mr.sc. Joze Rotima iz Zagreba poslovni broj Ovrv-2060/17 od 22. svibnja 2017. i odbijen je tužbeni zahtjev u cijelosti (točka I izreke) te je naloženo tužitelju nadoknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 4.438,00 kn (točka II izreke).

6. Rješenjem Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-581/20-2 od 31. srpnja 2020. ukinuta je presuda ovog suda poslovni broj Povrv-5068/17-16 od 16. travnja 2020. te predmet vraćen na ponovni postupak.

7. U ponovnom postupku tužitelj predlaže sudu u cijelosti održati na snazi platni nalog uz naknadu troškova parničnog postupka.

8. U ponovnom postupku tuženica ostaje kod istaknutih prigovora i iznijetih navoda te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka.

9. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u izvod iz poslovnih knjiga od 9.5.2017. (list 5), račun broj 0155314315-150720-1 za neovlaštenu potrošnju električne energije od 17.7.2015. (list 19), obračun br. 113177 za neovlaštenu potrošnju električne energije od 17.7.2015. (list 20), zapisnik br. 113177 o provedenoj kontroli neovlaštene potrošnje električne energije od 29.6.2015. (list 21), karticu potrošača neovlaštene potrošnje od 29.6.2015. (list 22), proveo je dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl.oec. V. S. (list 115-122) i dopunskim očitovanjem vještaka (list 137-140) te je saslušao svjedoke T. G., V. i D. P. te tuženicu osobno.

10. Sud pri donošenju odluke nije uzeo u obzir sudsku odluku (list 36-44), jer sud u ovoj pravnoj stvari sudi primjenom odredbe čl. 7. st. 1., čl. 8. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje ZPP), te stoga istom nije vezan.

11. Sud nije proveo dokaz tuženice za provođenjem očevida na licu mjesta, a s obzirom da tuženica na ročištu za glavnu raspravu održanom 3. ožujka 2022. nije imala daljnjih dokaznih prijedloga te se stoga ima smatrati da je od navedenog dokaznog prijedloga odustala.

12. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio tužbeni zahtjev neosnovanim.

13. Predmet spora je potraživanje tužitelja po osnovi neovlaštene potrošnje električne energije na adresi Z. u razdoblju od 29. lipnja 2014. do 29. lipnja 2015.

14. Među strankama nije sporna aktivna legitimacija, dok je sporna osnova tužbenog zahtjeva s obzirom na prigovor promašene pasivne legitimacije, kao i prigovor zastare potraživanje te visina tužbenog zahtjeva.

15. Uvidom u izvod iz poslovnih knjiga od 9. svibnja 2018. te račun broj 0155314315- 150720-1 i obračun br. 113177 za neovlaštenu potrošnju električne energije od 17. svibnja 2015. sud je utvrdio da je tuženica zavedena kao kupac električne energije pod šifrom kupca 55314315 za stambeni prostor (razvidno je da je riječ o potrošnji za potrebe kućanstva) na adresi Z.,te da se utuženo potraživanje temelji na dospjelom računu za neovlaštenu potrošnju električne energije, i to na ime obračunate električne energije više dnevne tarifne stavke u iznosu od 12.983,04 kn, prekoračenje snage u iznosu od 13.685,00 kn te utvrđivanje i obračun neovlaštenog korištenja energije u iznosu od 377,05 kn, što uvećano za porez na dodanu vrijednost od 25% u iznosu od 6.761,27 kn iznosi ukupno 33.806,36 kn. Ujedno je uvidom u obračun sud utvrdio da se obračun neovlaštene potrošnje odnosi na razdoblje od 29. lipnja 2014. do 29. lipnja 2015.

16. U odnosu na istaknuti prigovor zastare valja navesti da se u konkretnoj pravnoj stvari ne radi o naplati redovno isporučene električne energije na koje bi se potraživanje imao primijeniti jednogodišnji zastarni rok kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva (čl. 232. st. 1. toč. 1. Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine broj 35/05, 41/08 – dalje u tekstu ZOO), već o naknadi zbog neovlaštenog korištenja, te se na konkretan pravni odnos ima primijeniti opći zastarni rok od pet godina (čl. 225. ZOO). Uzimajući u obzir da je prijedlog za ovrhu podnijet javnom bilježniku 22. svibnja 20117., a da utuženi račun dospijeva na naplatu 27. srpnja 2015., to isti nije obuhvaćen zastarom (čl. 215. i 241. ZOO).

17. Uvidom u zapisnik br. 113177 o provedenoj kontroli neovlaštene potrošnje električne energije i karticu potrošača neovlaštene potrošnje od 29. lipnja 2015. sud je utvrdio da je isporuka električne energije obustavljena na glavnom vodu/brojilu, da je riječ o neuseljenoj kući u kojoj nitko ne živi, nema ničega u kući, niti prekidača, da je kuća na prodaju, da je moguće da spoj postoji duže vrijeme te da je po djelatniku tužitelja terenskim očevidom na predmetnoj adresi konstatirano korištenje neovlaštene električne energije u kućanstvu tuženice kao potrošača pod šifrom 55314315 na način da je izveden nelegalan priključak – električna energija se koristi bez brojila, te da je kao razdoblje za neovlaštenu potrošnju određeno razdoblje od 29. lipnja 2014. do 29. lipnja 2015. Tuženica nije zatečena po djelatniku tužitelja te je zapisnik ostavljen u vratima.

18. Iz iskaza svjedoka T. G. proizlazi da je zaposlen u H.-u na radnom mjestu elektromontera, da je u opisu njegova radnog mjesta, a vezano za neovlaštenu potrošnju električne energije, da na temelju naloga izađe na teren gdje se utvrđuje zatečeno stanje, a koji se nalog inače dobiva kako bi se na licu mjesta utvrdilo da li stranka koristi električnu energiju. Što se tiče konkretnog slučaja, a nakon što je svjedoku sud predočio zapisnik broj: 113177 od 29. lipnja 2015., svjedok proizlazi da je zapisnik potpisao, da je bio prisutan na licu mjesta, a da je drugi kolega bio vodeći monter čiji je potpis prvi na zapisniku te da je iz zapisnika vidljivo da je stranka imala električnu energiju, ali bez brojila. Nakon što je svjedoku od strane suda predočena kartica potrošača neovlaštene potrošnje iskazuje da ista ne čini sastavni dio zapisnika i da istunije osobno popunjavao. Ostalih detalja konkretnog slučaja se ne sjeća.

19. Iz iskaza svjedoka D. P., a nakon što je istome sud predočio zapisnik broj: 113177 od 29. lipnja 2015., proizlazi da je zapisnik potpisao, da se konkretnog slučaja ne sjeća, a da je inače uobičajena procedura kada se u H.-u utvrdi da se u svezi neke nekretnine moguće radi o neovlaštenoj potrošnji da se izađe na lice mjesta radi kontrole da li je riječ o neovlaštenoj potrošnji i ista se utvrđuje na licu mjesta te se sastavlja zapisnik. Nakon što je sud predočio svjedoku i kartica potrošača neovlaštene potrošnje isti je iskazao da karticu nije ispunjavao, jer da u svezi utvrđenja neovlaštene potrošnje na licu mjestu ispunjava samo zapisnik. Što se tiče same naznake na zapisniku da je kuća neuseljena svjedok je iskazao da se u svezi toga ne može izjasniti, jer se konkretne kuće ne sjeća, a da je moguće da je kuća bila u izgradnji.

20. Iz iskaza svjedok V. J. proizlazi da je svjedoku predmetnu kuću darovala majka 2015., a koju je polovinom 2015. dao u agenciju u svrhu prodaje, a nakon što su bili riješeni svi zemljišnoknjižni odnosi u svezi kuće. U kući se nije se pojavljivao do 2019. kada se pojavio kupac koji je kupio kuću, a niti tada nisu ulazili u kuću, jer je kupac kuću već vidio s obzirom je istu prodavala agencija, te su sve dogovorili u kafiću pokraj kuće. Što se tiče same neovlaštene potrošnje električne energije o istome nema nikakvih saznanja, ne zna niti da li je u kući uopće bila provedena električna energija, da kuća nije bila za život, jer da je recimo riječ o niskoj roh-bau izgradnji, da na kući nije bilo niti prozora, da se oko predmetne kuće nalaze susjedne kuće.

21. Iz iskaza tuženice proizlazi da je na predmetnoj adresi živjela prije 45 godina u staroj kući koja je bila srušena te je brat tuženice sagradio kuću koja je sada predmet spora, a da je nakon udaje prije 45 godina otišla živjeti prvo u N. ulicu te da se prije nekih 20 godina preselila u S., gdje i sada živi sa sinom V. J.. Što se tiče predmetne nekretnine tuženica je iskazala da je nedovršena, u istoj je živio brat tuženice, i to samo u jednom dijelu kuće, da je brat umro 2006. kada je postala izvanknjižna vlasnica predmetne nekretnine prema rješenju o nasljeđivanju, da nakon smrti brata u kući nitko nije živio te se odlučila na prodaju kuće, na kuću je stavila znak da je na prodaju i ostavila svoj broj mobitela. Iz kuće je ispraznila sve stvari tako da je kuća bila prazna, na gornjoj etaži nije bilo prozora, zna da plin nije bio proveden, jednom kad je došla sa zainteresiranim kupcima htjela je otići na WC, ali nije bilo vode, a što se tiče struje nije isprobavala da da li ima struje ili ne, kao i da se oko kuće nalaze i druge nekretnine. Nadalje iz iskaza proizlazi da je po rješavanju izvanknjižnog vlasništva 2011. postala vlasnica nekretnine u 1/1 dijela, da je upis proveden u zemljišnim knjigama, dok je početkom 2015. prenijela vlasništvo na sina V. J., isto u zemljišnim knjigama, da je sin tada dao kuću na prodaju u agenciju, a koja je i prodana 2019. Nadalje proizlazi da sa tužiteljem nije sklopila ugovor o isporuci električne energije za predmetnu kuću, da nikada nije zaprimila račun tužitelja za električnu energiju za predmetnu kuću, niti se sjeća da bi ikada

zaprimila zapisnik broj: 113177 te da nije imala saznanja da je bila zavedena kao kupac električne energije u evidencije tužitelja, a niti se osobno prijavila kod tužitelja.

22. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze svjedoka i tuženice kao istinite i životno logične, a s obzirom da su isti u suglasju te u skladu sa spisu priležećom dokumentacijom. Tužitelj je prigovorio iskazu svjedoka V. J. u dijelu u kojem iskazuje u kakvom se stanju nalazila kuća, a obzirom na iskaz svjedoka da unutar kuće nije bio, koji prigovor sud odbija, jer je svjedok upravo i opisivao stanje kuće prema svom viđenju kuće izvana.

23. Analizirajući iskaze tuženice i svjedoka te dovodeći iste u svezu sa spisom priležećom dokumentacijom, sud je utvrdio da je tuženica predmetnu nekretninu (kuću) stekla kao izvanknjižno vlasništvo nasljeđivanjem od pokojnog brata tijekom 2006., da je tijekom 2011. tuženica uknjižena kao vlasnica iste u cijelosti te da je početkom 2015. (dakle, u tijeku nastanka predmetnog potraživanja) preneseno pravo vlasništva s tuženice na sina Vladimira Jocopulosa koji je polovinom 2015. kuću stavio na prodaju u agenciju te koja je i prodana 2019., te da tuženica, niti njezin sin u predmetnoj nekretnini nisu nikada stanovali, a koja utvrđenja proizlaze iz suglasnih iskaza tuženice i svjedoka V. J., što je dodatno potvrđeno i zapisnikom broj: 113177 od 29. lipnja 2015. Nadalje je utvrđeno da kuća nije bila pogodna za stanovanje, da je isporuka električne energije po tužitelju obustavljena, da u istoj nitko nije stanovao u trenutku utvrđenja neovlaštene potrošnje te da je izveden nelegalan priključak električne energije koji se koristi bez brojila.

24. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem elektrotehničkog vještačenja predloženog na okolnost utvrđivanja postojanja neovlaštene potrošnje električne energije na predmetnom mjernom mjestu, a s obzirom da je navedena okolnost nedvojbeno utvrđena na temelju spisu priležeće dokumentacije, kao i iskaza svjedoka T. G. i D. P., s time da se provođenju navedenog dokaza protivila i sama tuženica, primjenom odredbe čl. 10. st. 1. ZPP-a.

25. Nadalje, na okolnost utvrđenja visine naknade neovlaštene potrošnje električne energije za predmetno obračunsko mjerno mjesto sud je proveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl.oec. V. S., a čiji nalaz i mišljenje sud u cijelosti prihvaća, jer je sačinjen stručno i obrazloženo, u skladu s pravilima struke, te temeljem dokumentacije priležeće spisu, a na koje tužitelj nije imao prigovor, dok su prigovori tuženice otklonjeni dopunskim očitovanjem vještaka kojemu tuženica nije prigovorila.

26. Iz nalaza i mišljenja vještaka, kao i dopunskog očitovanja vještaka, proizlazi da visina naknade neovlaštene potrošnje električne energije za predmetno obračunsko mjerno mjesto za utuženo razdoblje od 29. lipnja 2014. do 29. lipnja 2015. iznosi 33.860,36 kn, a koja visina naknade sadrži naknadu za električnu energiju, naknadu za snagu i ostale troškove prouzročene neovlaštenim korištenjem električne energije. Pri izračunu naknade za električnu energiju vještak je primjenjivao metodologiju propisanu odredbom čl. 103. Općih uvjeta za opskrbu električnom energijom (Narodne novine broj 14/06 – dalje Općih uvjeta), i to nazivna struja utvrđena zapisnikom broj 113177 od 29. lipnja 2015. 35A; nazivni napon utvrđen zapisnikom broj 113177 od 29. lipnja 2015. – pregledan jednofazni glavni vod i priključene električne instalacije, a standardni napon na jednofaznim vodovima u Republici Hrvatskoj je 230 volti; broj mjeseci zadan zadatkom vještaka, a i proizlazi iz odredbe čl. 100. st. 3. Općih uvjeta; broj sati mjesečno utvrđen sukladno čl. 103. st. 1. Općih uvjeta, s obzirom da je zapisnikom utvrđena neovlaštena potrošnja za

potrebe kućanstva; ukupan broj sati je podatak dobiven množenjem broja mjeseci i broja sati mjesečno; potrošnja u kW/h je dobivena množenjem nazivne struje s nazivnim naponom i ukupnim brojem sati, te je tako dobivena vrijednost podijeljena s brojem 1000 kako bi bila iskazana u kW/h, a primjenom metodologija iz čl. 103. st. 1. Općih uvjeta; cijena električne energije jest cijena koja je bila na snazi u razdoblju obračuna, a odnosi se na cijenu za tarifni model Bijeli za kućanstvo i višu dnevnu tarifnu stavku, primjenom odredbe čl. 103. st. 2. Općih uvjeta, a za odabir tarifnog modela, kategorije potrošača i tarifnih stavki, Tarifni sustav za proizvodnju, prijenos, distribuciju i opskrbu električnom energijom, bez visine tarifnih stavki (Narodne novine broj 143/06, 23/10) i Odluka o visini tarifnih stavki u Tarifnom sustavu za proizvodnju, prijenos, distribuciju i opskrbu električnom energijom, bez visine tarifnih stavki (Narodne novine broj 70/08, 49/12); naknada za električnu energiju izračunata je da je potrošnja pomnožena sa cijenom; stopa PDV-a od 25% u primjeni u vrijeme za koje se radi obračun; dakle, ukupno naknada za električnu energiju izračunata je tako da je naknada za električnu energiju uvećana za iznos PDV-a. Pri izračunu naknade za električnu energiju vještak je primjenjivao metodologiju propisanu odredbom čl. 105. Općih uvjeta, i to nazivna struja utvrđena zapisnikom broj 113177 od 29. lipnja 2015. 35A; nazivni napon utvrđen zapisnikom broj 113177 od 29. lipnja 2015. – pregledan jednofazni glavni vod i priključene električne instalacije, a standardni napon na jednofaznim vodovima u Republici Hrvatskoj je 230 volti; priključena snaga je nula, s obzirom da je utvrđena neovlaštena potrošnja i potrošnja električne energije bez brojila, te tuženica nema zakupljene snage; prekoračenje snage dobiveno je da je nazivna struja pomnožena s nazivnim naponom od čega je oduzeta priključna snaga, a tako dobiven rezultat je podijeljen sa brojem 1000 kako bi se vrijednost svela na kW, primjenom čl. 105. Općih uvjeta; cijena priključne snage proizlazi iz zapisnika broj 113177 od 29. lipnja 2015. kojim je utvrđena neovlaštena potrošnja električne energije za mjerno mjesto Z., primjenom čl. 1. st. 2. Odluke Vlade Republike Hrvatske o iznosu naknade za priključenje na elektroenergetskumrežu i za povećanje priključne snage (Narodne novine broj 52/06) od 5. svibnja 2006. te je primijenjena cijena propisana za područje G. Z.; naknada za snagu dobivena je da je prekoračenje snage pomnoženo sa cijenom priključne snage za G. Z.; stopa PDV-a od 25%; dakle, ukupno naknada za snagu dobivena je da je naknada za snagu uvećana za iznos PDV- a. Troškovi utvrđivanja i obračuna neovlaštene potrošnje električne energije utvrđeni su na temelju čl. 99. st. 2. Općih uvjeta, a u skladu s računom I obračunom (list 19-20), s time da je iznos PDV-a i ukupan iznos za ostale troškove vještak utvrdio kao i kod utvrđivanja naknade za električnu energiju I naknade za snagu. Dakle, sveukupnu naknadu za neovlaštenu potrošnju električne energije u iznosu 33.806,36 kn vještak je obračunao zbrojem ukupne naknadu za električnu energiju, ukupne naknade za snage i ukupne ostale troškove.

27. Tužitelj osnovanost svog tužbenog zahtjeva, odnosno obvezu tuženice na podmirenje naknade za neovlaštenu potrošnju električne energije temelji na činjenici da tuženica odgovora kao vlasnica predmetne nekretnine i zavedeni kupac električne energije u evidenciji tužitelja, s time da tužitelj ne osporava da s tuženicom nije u ugovornom odnosu, dok navodi da je očito da se tuženica samostalno prijavila kao vlasnica predmetnog mjernog mjesta te je kao takva i evidentirana te je stoga račun i izdan na ime tuženice.

28. Odredbom čl. 99. st. 1. Općih uvjeta propisano je da se pod neovlaštenim korištenjem električne energije razumijevaju slučajevi kada: kupac troši električnu energiju bez mjerne opreme ili mimo postojeće mjerne opreme ili kada je mjerna oprema onesposobljena za ispravan rad; se fizička ili pravna osoba samovoljno

priključi na mrežu; kupac daje netočne podatke za određivanje kategorije potrošnje; kupac troši električnu energiju preko mjerila ili ostale mjerne opreme s kojih je skinuta ili oštećena plomba. Prema odredbi čl. 99. st. 2. Općih uvjeta operator prijenosnog sustava ili operator distribucijskog sustava ima pravo i dužnost obračunati naknadu za neovlaštenu potrošnju električne energije koja sadrži naknadu za električnu energiju, naknadu za snagu i ostale troškove prouzročene neovlaštenim korištenjem električne energije.

29. Odredbom čl. 100. Općih uvjeta propisano je da je naknadu i sve troškove iz čl. 99. st. 2. Općih uvjeta, kupac ili druga osoba iz čl. 99. st. 1. Općih uvjeta dužna platiti operatoru prijenosnog sustava ili operatoru distribucijskog sustava u roku od osam dana od dana izdavanja računa. Ako operator prijenosnog sustava ili operator distribucijskog sustava može utvrditi početak jedne ili više navedenih radnji iz čl. 99. st. 1. ovih Općih uvjeta, za obračun naknade koristi se propisano vrijeme, a ako ne može utvrditi početak jedne ili više navedenih radnji iz čl. 99. st. 1. ovih Općih uvjeta, za obračun naknade koristi se zakonski rok zastare.

30. Tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno postojanje neovlaštene potrošnje električne energije na predmetnom obračunskom mjernom mjestu u smislu odredbe čl. 99. st. 1. Općih uvjeta, a s obzirom da je izveden nelegalan priključak te se električna energija koristi bez brojila. S obzirom da tužitelj nije mogao utvrditi početak neovlaštene potrošnje iz odredbe čl. 99. st. 1. Općih uvjeta, to je za obračun naknade korišten zakonski rok zastare potrošnje električne energije od jedne godine (čl. 232. st. 1. toč. 1. ZOO), odnosno za razdoblje od 29. lipnja 2014. do 29. lipnja 2015. kada je terenskim izvidom i utvrđeno postojanje neovlaštene potrošnje električne energije, a čiju je visinu sud nedvojbeno utvrdio provedenim financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem u utuženom iznosu od 33.806,36 kn.

31. S obzirom na utvrđenu okolnost postojanja neovlaštene potrošnje električne energije, to je nadalje valjalo utvrditi da li postoji obveza tuženice kao zavedenog kupca električne energije u evidenciji tužitelja na podmirenje potraživanja tužitelja. Tuženica je istaknula prigovor promašene pasivne legitimacije, dakle, osporila je postojanje obveze na ispunjenje potraživanja jer da ne postoji osnova za evidentiranje tuženice kao kupca električne energije, te je stoga teret dokazivanja osporenog na tužitelju u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a.

32. Tijekom postupka utvrđeno je da je tuženica predmetnu nekretninu naslijedila od svog pokojnog brata tijekom 2006. te stoga ovdje valja primijeniti odredbu čl. 39. Općih uvjeta prema kojoj ugovor o opskrbi i korištenju mreže tarifnog kupca, prestaje u slučaju smrti fizičke osobe, te koja odredba nadalje regulira obvezu pravnog slijednika koji je u posjedu nekretnine u roku od 90 dana od smrti pravnog prednika obavijestiti o tome operatora (stavak 1. i 2.) koji može privremeno nastaviti opskrbu električnom energijom s pravnim slijednikom koji je u posjedu nekretnine do saznanja za novog vlasnika, uz uvjet urednogpodmirenja svih novčanih obveza (stavak 3.), dok pravni slijednik može sklopiti novi ugovor o opskrbi i korištenju mreže tarifnog kupca (stavak 4. i 5.), a ako se ne zaključi ugovor iz stavaka 4. ili 5. ovoga članka u roku od 90 dana od dana saznanja za smrt fizičke osobe ili prestanka pravne osobe, obračunsko mjerno mjesto može se isključiti (stavak 6.). Da je predmetno obračunsko mjerno mjesto isključeno razvidno je iz zapisnika broj 113177 od 29. lipnja 2015. u kojem je konstatirano da je isporuka električne energije obustavljena na glavnom vodu/brojilu.

33. Tužitelj ne osporava da s tuženicom nije sklopio ugovor o opskrbi i korištenju mreže tarifnog kupca, dok ne dokazuje da bi se tuženica prijavila kao kupac električne energije po stjecanju predmetne nekretnine ili u narednom razdoblju (tuženica navedeno osporava), slijedom čega da bi tužitelj imao osnove zavesti tuženicu u svojim evidencijama kao korisnicu električne energije na predmetnom mjernom mjestu. Pri tome valja istaknuti da isprave dostavljene po tužitelju iz kojih proizlazi da je tuženica kupac električne energije nemaju pretpostavljenu dokaznu snagu (čl. 230. st. 1. ZPP-a), jer je riječ o privatnim jednostranačkim ispravama koje, same po sebi, nisu dostatne za utvrđenje navedene odlučne činjenice.

34. Tuženica kao pravni sljednik i novi vlasnik predmetne nekretnine, u smislu odredbe čl. 39. Općih uvjeta, bila je dužna u roku od 90 dana od dana smrti obavijestiti o smrti korisnika električne energije te u istom roku imala pravo (dakle, ne i obvezu) podnijeti zahtjev za sklapanje novog ugovora o opskrbi tarifnog kupca i korištenju mreže, međutim, navedena odredba, kao niti bilo koja druga odredba Općih uvjeta, u slučaju ne postupanja novog vlasnika u skladu s tom odredbom, ne daje osnovu da se njegov korisnički status izjednači s neovlaštenim korištenjem električne energije, odnosno ne daje ovlast operateru da neprijavljenog novog korisnika tretira kao neovlaštenog korisnika u smislu odredbe čl. 99. Općih uvjeta. Prema mišljenju ovog suda radi se o nepotpuno reguliranom odnosu u smislu odredbi Općih uvjeta, međutim, ni u kojem slučaju se navedeni odnos ne može podvesti pod pojam neovlaštenog korištenja električne energije.

35. Kupac električne energije odgovara za sve slučajeve neovlaštenog korištenja električne energije propisane odredbom čl. 99. st. 1. Općih uvjeta (čl. 100. Općih uvjeta). Sukladno odredbi čl. 2. toč. 8. Općih uvjeta kupac električne energije je pravna ili fizička osoba koja kupuje električnu energiju i koja je takav status stekla sklapanjem ugovora s tužiteljem u skladu s odredbom čl. 27. i drugih odredbi Općih uvjeta vezane za sklapanje ugovornog odnosa.

36. Na temelju navedene dokumentacije te uzimajući u obzir između stranaka nesporne činjenice utvrđeno je da je u spornom razdoblju tuženica neosnovano zavedena kao kupac električne energije na predmetnom mjernom mjestu te da nije u ugovornom odnosu sa tužiteljem niti po jednoj osnovi predviđenoj Općim uvjetima. Ujedno valja istaknuti da je tuženica početkom 2015., dakle, u vrijeme nastankautuženog potraživanja prestala biti vlasnicom nekretnine jer je istu prenijela u vlasništvo svom sinu Vladimiru Jocopulosu prijenosom prava vlasništva uzemljišnim knjigama (tužitelj navedenu okolnost tijekom postupka nije osporio). Dakle, tijekom postupka tužitelj ne dokazuje da je tuženica kupac električne energije na predmetnom mjernom mjestu. Navedenu činjenicu sud nalazi odlučnom s obzirom da iz činjeničnih navoda tužitelja na kojima temelji osnovu svog potraživanja, kao i spisu priležeće dokumentacije, proizlazi da tužitelj tereti tuženicu za neovlaštenu potrošnju električne energije upravo kao kupca električne energije na predmetnom obračunskom mjernom mjestu na kojem je izveden nelegalan priključak na način da se električna energija koristi bez brojila. Pri tome tužitelj određeno ne navodi da li je nelegalan priključak izveden po tuženici, a što tuženica osporava, dok ne tvrdi, niti dokazuje da bi nelegalan priključak bio učinjen po trećoj osobi, niti navedeno proizlazi iz spisu priležeće dokumentacije.

37. Uzimajući u obzir da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da bi tuženica bila kupcem električne energije na predmetnom mjernom mjestu u smislu citiranih odredbi Općih uvjeta, to tuženica nije pasivno legitimirana na podmirenje naknade za neovlaštenu potrošnju električne energije, sve i da je samovoljno priključenje učinjeno po trećoj osobi (riječ je o fizičkoj ili pravnoj osobi koja nije stekla status kupca, a samovoljno se priključi na mrežu kako to proizlazi iz odredbe čl. 106. Općih uvjeta) koja nema status kupca, a što tužitelj tijekom postupka ne tvrdi, niti dokazuje da bi bio slučaj, u kojem bi slučaju također postojala obveza kupca električne energije na podmirenje navedene naknade.

38. Slijedom navedenog, a s obzirom da tužitelj na kojemu je teret dokazivanja nije dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva, to je sukladno odredbi čl. 8., čl. 219. i čl. 221.a ZPP-a odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan te je na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a platni nalog ukinut u cijelosti i ujedno je odbijen tužbeni zahtjev u cijelosti (sukladno Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017.) kako je navedeno u točki I izreke presude.

39. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i tuženici su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to za sastav prigovora na rješenje o ovrsi od 5.6.2017. 100 bodova (Tbr.11/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 – dalje OT), za sastav podneska od 20.8.2019., 8.11.2021. 100 bodova za svaku radnju (Tbr.8/1 OT), za zastupanje na ročištu 2.9.2019., 22.1.2021., 20.4.2021., 14.5.2021., 2.7.2021., 3.3.2022. 100 bodova za svaku radnju (Tar.br. 9/1 OT), što uz važeću vrijednost jednog boda od 10,00 kn (Tbr.50 OT) i porez na dodanu vrijednost od 25% (Tbr.42 OT) iznosi 11.250,00 kn. Priznat je i trošak sudske pristojbe za prigovor na rješenje o ovrsi u iznosu od 688,00 kn. Ukupno je, dakle, utvrđen trošak postupka u iznosu od 11.938,00 kn. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II izreke presude.

U Zagrebu 14. travnja 2022.

Sudac

A. G.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna strana može podnijeti u roku 15 dana od dana dostave presude žalbu županijskom sudu. Žalba se ulaže putem ovoga suda u četiri primjerka za sud i protivnu stranu.

DN-a

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika