Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-10537/2021

U  I M E  R E P U B L I KE  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. H.Z., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. i dr. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17. i 126/19.) odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Kutini od 17. rujna 2021., broj: 10. Pp-908/2021-5, u sjednici vijeća održanoj dana 2. ožujka 2022. i 14. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba okr. H.Z. preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela te se izriče da je okr. H.Z. djelima za koje je proglašen krivim, činjenično opisanim u točki I. i II. izreke pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

II. Uslijed odluke pod I., preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o izrečenoj novčanoj kazni na način da se okr. H.Z., za prekršaj iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, na temelju tog zakonskog propisa i uz primjenu odredbe članka 37. stavak 3. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18), izriče novčana kazna u iznosu od 3.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 15 dana po primitku ove presude, s time da ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je kazna plaćena u cijelosti.

III. U ostalom dijelu, odbija se žalba okr. H.Z. kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

IV. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. H.Z. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 200,00 (dvjesto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Kutini od 17. rujna 2021., broj: 10. Pp - 908/2021-5, proglašen je krivim okr. H.Z., da je na način činjenično opisan u točki I.) izreke prvostupanjske presude, počinio prekršaj iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je, uz primjenu odredbi o ublažavanju, utvrđena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 kuna te da je na način činjenično opisan u točki II.) izreke prvostupanjske presude, počinio prekršaj iz članka 22. stavak 1. istog Zakona, za koji mu je, uz primjenu odredbi o ublažavanju, utvrđena novčana kazna u iznosu od 1.000,00 kuna, pa mu je na temelju članka 39. Prekršajnog zakona, izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 4.000,00 kuna, koju je dužan platiti u 6 mjesečnih obroka od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne te je obvezan naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.

2. Protiv te presude okr. H.Z. pravodobno je putem braniteljice odvjetnice Lidije Vincent podnio žalbu, naznačujući da se žali zbog svih žalbenih osnova, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotupuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. U pravu je okrivljenik kada ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6. Prekršajnog zakona.

4.1. Naime, optužnim prijedlogom Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave sisačko-moslavačke, Policijske postaje Kutine, kojim je ovaj prekršajni postupak pokrenut, okr. H.Z. je bilo stavljeno na teret da je počinio prekršaj iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, na način kako je to činjenično opisano u optužbi i to da je inkriminirane prilike „…nasilnički se ponašao u obitelji na način što je najprije vrijeđao suprugu J.B.Z. verbalno pogrdnim riječima: „droljo, fukso, kurvo, a potom ju i fizički napao tako što ju je sa svoje obadvije ruke primio za njenu desnu ruku i savio ju na leđa, a sve u prisutnosti njihovog zajedničkog sina M.Z. (2019). Navedeni događaj je kod oštećene J.B.Z. prouzročio povredu dostojanstva i osjećaj uznemirenosti.

Također se okrivljeni H.Z. sredinom 6. mjeseca 2020. nakon kraće verbalne prepirke nasilnički ponašao prema Jeleni tako što ju je rukama primio za vrat i podigao od poda.“ , počinio na način da je inkriminiranog dana, u nazočnosti djeteta, „fizički svojom rukom uhvatio I. ruku te je odgurnuo od vrata ograde.“.

4.2. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom okr. H.Z. sukladno činjenično opisu djela iz optužbe, proglasio krivim za prekršaj iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za događaj od 19. lipnja 2021. (činjenično opisan u točki I. izreke pobijane presude) te za prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za događaj od sredine mjeseca lipnja 2020. (činjenično opisa u točki II. izreke pobijane presude). Takvim postupanjem, prvostupanjski sud je bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, odnosno prekoračio je optužni prijedlog obzirom da ga je proglasio krivim za više djela nego što mu je bilo stavljeno na teret optužbom i time je prekoračio objektivni identitet optužbe.

4.3. Nisu prihvatljivi razlozi prvostupanjskog suda kojima ističe da je tužitelj omaškom propustio pravno kvalificirati i djelo prekršaja iz mjeseca lipnja 2020., jer iako je točno da sud nije vezan za prijedlog tužitelja o pravnoj ocjeni djela, ne može ga proglasiti krivim za više ili teže od onoga što mu je stavljeno na teret, jer ga time stavlja u teži procesni položaj od procesnog položaja u kojem je bio kad je bila podignuta optužba.

4.4. Iz navedenih razloga, ovaj drugostupanjski sud je prihvaćanjem žalbe okrivljenika, sanirao počinjenu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupku na način da je okr. H.Z. proglasio krivim za prekršaj iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kako je to i navedeno u točkama I. I II. izreke ove drugostupanjske odluke.

5. Nadalje, žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka okrivljenik ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 11. Prekršajnog zakona, navodeći da je izreka presude nerazumljiva, u proturječnosti sa njezinom obrazloženjima i iskazima.

5.1. Međutim, suprotno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, vrlo decidirano, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o prekršajnopravnim sankcijama, pa kako, dakle, presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni, to je ocijenjeno da žalba okr. H.Z. zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

6. Dalje, žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenik očigledno ističe tzv. relativno bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. u vezi sa člankom 85. stavkom 2. Prekršajnog zakona, navodeći da mu je tijekom postupka uređujuća sutkinja rekla da postoje poruke koje je predala oštećena, a te poruke okrivljeniku nisu predočene ili pročitane iako je on tražio da mu se predoče i da se može očitovati na njih kao i da je tražio da se preslušaju snimke sa mobitela, a to mu nije omogućeno, a ničim nije obrazloženo zašto je taj prijedlog odbijen.

6.1. Međutim, potpuno su nejasni ovi žalbeni navodi okrivljenika jer iz stanja spisa i to Zapisnika od 16. rujna 2021., proizlazi da je okr. H.Z. u neometanom izlaganju iznosio svoju obranu, a nakon što mu je pročitan optužni prijedlog Policijske postaje Kutina broj 511-10-10/05-5-101-1/2021 od 28. lipnja 2021. te nakon što je primio sva propisana upozorenja. Isto tako, okrivljenik je bio prisutan ispitivanju svjedokinje J.B.Z. te nakon njezinog ispitivanja, a niti nakon provedenog dokaza suočenja između okrivljenika i svjedokinje J.B.Z., isti nije imao pitanja za svjedokinju niti je tražio da mu se predoče poruke odnosno da se preslušaju snimke sa mobitela, kao što to tvrdi u svojim žalbenim navodima. Štoviše, iz cjelokupnog provedenog dokaznog postupka (list 24-29 spisa) kojem je okrivljenik bio prisutan ne proizlazi da je okrivljenik u bilo kojem trenutku tražio da se preslušaju snimke sa mobitela, a niti je okrivljenik imao drugih dokaznih prijedloga. Zapisnik od 16. rujna 2021. (list 24-29 spisa) okrivljenik je vlastoručno potpisao bez ikakvih primjedbi.

6.2. Slijedom navedenog, žalba okrivljenika zbog tzv. relativno bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

7. Suština žalbe okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja svodi se na tvrdnju, a što proizlazi i iz iskaza oštećene da se ista ponašala nasilnički prema okrivljeniku budući da ga je htjela izgurati iz kreveta, da je legla na krevet između okrivljenika i djeteta i pokušala izgurati okrivljenika te da je pritom i udarala okrivljenika, a što prvostupanjski sud nije uzeo u obzir te da je ovim postupkom trebala biti obuhvaćena i oštećena u svojstvu okrivljenice. Isto tako, okrivljenik ističe da iz provedenih dokaza proizlazi da je dijete cijelo vrijeme spavalo pa da se ne može raditi o kvalificiranom obliku prekršaja.

7.1. Međutim, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica koja čine obilježja djela prekršaja iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u točki 1) izreke presude te djela prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u točki 2) izreke presude.

7.2. Naime, iz iskaza svjedokinje oštećenice J.B.Z. kojoj je prvostupanjski sud s pravom poklonio vjeru jer je iskazivala vjerodostojno, objektivno i detaljno u opisu tijeka događaja inkriminiranih prilika te u njenom iskazu nije bilo kontradiktornosti niti nelogičnosti, nesporno proizlazi da je okrivljenik svojim ponašanjem ostvario bitna obilježja prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti o nasilja u obitelji. Tako je svjedokinja oštećena prilikom davanja iskaza izričito iskazala „…te sam ga htjela izgurati iz kreveta, međutim kako nisam mogla, legla sam na krevet između njega i djeteta, te sam ga na taj način pokušala izgurati, ali nisam uspjela, a onda me je H. vrijeđao da sam drolja, kurva i fuksa, što me je povrijedilo, a onda je on pokušavao preko mene u krevetu doći do djeteta, da bi me onda sa obadvije svoje ruke primio za desnu ruku i snažno ju savinuo, pri čemu sam osjetila bol….i za događaj od mjeseca lipnja 2020. godine kada je H. bio ljut jer je na mojem profilu Facebooka vidio…te me je tada u ljutnji sa obje ruke primio za vrat i podigao od poda…“. Vjerodostojnost svog iskaza svjedokinja je potvrdila i u dokaznoj radnji suočenja. Sve provedene dokaze, prvostupanjski je sud, sukladno odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak da je okrivljenik počinio prekršaje za koji se tereti.

7.3. Neosnovani su žalbeni navodi okrivljenika u kojima ističe da se ne radi o kvalificiranom obliku prekršaja, jer je dijete cijelo vrijeme spavalo, obzirom da za ostvarenje kvalificiranog oblika prekršaja nasilja u obitelji, odnosno počinjenje nasilja u obitelji u nazočnosti djeteta nije potrebno da dijete izravno vidi ili čuje neki oblik nasilja u obitelji, već je dovoljno da postoji potencijalna mogućnost da bude izloženo nasilju pa je irelevantno da li je dijete spavalo odnosno da li je postojala mogućnost da se dijete probudi, a tada i bude izravno prisutno nasilju u obitelji

7.4. Stoga, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica i postojanja krivnje okrivljenika pa žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

8. Žaleći se zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni okrivljenik ističe da je kazna previsoko odmjerena obzirom da ostvaruje plaću oko 5.400,00 kuna te da smatra da bi se svrha kažnjavanja postigla izricanjem uvjetne osude.

8.1. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, u povodu preinake u smislu točke I. i II. izreke ove drugostupanjske odluke kao i u povodu žalbenih navoda, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja.

8.2. Naime, za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim, zakonom je propisana novčana kazna u iznosu od 7.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 45 dana, pa novčana kazna izrečena u iznosu od 3.000,00 kuna, uz primjenu odredbi o ublažavanju, predstavlja novčanu kaznu izrečenu dakle ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa i to kao blažu vrstu kazne. Po ocjeni ovog suda, ista je primjerena i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka i po ocjeni ovog suda, plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 200,00 kuna, dakle, blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika kao niti uzdržavanje osoba koje su eventualno dužni uzdržavati.

10. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 14. travnja 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić,v.r.

Kristina Gašparac Orlić,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Kutini u 6 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.