REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. broj: 65 Pn-1229/2019-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Vlatki Paškvalin Bošković, u pravnoj stvari tužitelja M. C., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. J., odvjetniku iz Z., protiv tuženika E. o. d.d., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz O. d. G. & p. d.o.o. iz Z., radi naknade štete, nakon dana 02. ožujka 2022.g. održane i zaključene glavne i javne rasprave u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja N. R., odvjetnika te punomoćnice tuženika T. S. S., odvjetnice, dana 14. travnja 2022.g.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos 34.850,00 kn sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 31.700,00 kn počevši od 22. veljače 2019.g. pa do isplate, a na iznos od 3.150,00 kn počevši od 28. svibnja 2021.g. pa do isplate, kao i nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 14.640,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 14. travnja 2022.g. pa do isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za platež kamata na dosuđeni iznos glavnice od 3.150,00 kn u točci I. izreke ove presude za razdoblje od 22. veljače 2019.g. do 27. svibnja 2021.g.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 29.06.2018.g. u V. stradao u prometnoj nesreći kao pješak, a da je za nesreću odgovorna N. V. koja je osobnim vozilom reg. oznake VŽ 592-U naletjela na tužitelja uslijed njegova prelaženja preko obilježenog pješačkog prijelaza, a koje spomenuto vozilo je u trenutku nezgode bilo osigurano kod tuženika. U ovoj prometnoj nezgodi tužitelj je zadobio tjelesne ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji, koje su dovele do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Ističe da se obratio tuženiku u mirnom postupku prije

Posl. broj: 65 Pn-1229/2019-44

utuženja dana 22.02.2019.g., no da tuženik nije u zakonskom roku postupio sukladno odredbi čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Stoga od tuženika, a prema konačno specificiranom tužbenom zahtjevu u podnesku od 28.05.2021.g. na ime pravične naknade za neimovinsku i imovinsku štetu potražuje:

- za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti 7.000,00 kn,

- za pretrpljene fizičke bolove 13.000,00 kn

- za pretrpljeni strah 12.000,00 kn,

- za tuđu pomoć i njegu 1.650,00 kn,

- za troškove liječenja 1.200,00 kn,

odnosno za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te pretrpljenu imovinsku štetu ukupno iznos od 34.850,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 22.02.2019.g. te zahtijeva i naknadu troškova parničnog postupka sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje kao neprijepornu činjenicu da se dana 29.06.2018.g. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo osobno vozilo čiji je vlasnik sa tuženikom zaključio ugovor o osiguranju AO. Ističe podijeljenu odgovornost i krivnju samog tužitelja za omjer od 30% nastanku štetnog događaja, osporava da bi u predmetnoj nezgodi tužitelj zadobio ozljedu natučenja noge jer se prema nalazu na dan nezgode u dijagnozi navodi natučenje lijeve potkoljenice, a u daljnjem tekstu istog nalaza se navodi otok i natučenje dijela desne potkoljenice. U svakom slučaju se protivi visini tužbenog zahtjeva budući tužitelj u predmetnoj nezgodi nije zadobio ozljede koje bi imale za posljedicu povredu prava osobnosti takve težine koja bi opravdavala dosudu zatražene naknade štete. Nadalje osporava utuženi tijek kamata te predlaže odbiti zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu troškova postupka. Nakon što je tužitelj podneskom od 28.05.2021.g. preinačio tužbu pozivom na izmjenu Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete odlukom Građanskog odjela Vrhovnog suda RH donesenoj na sjednici 15.06.2020.g., tuženik se protivio preinaci zahtjeva.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaze uvidom u potvrdu MUP-a od 15.02.2019.g. (list 5), medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 6-16), račun poliklinike A. (list 17), odštetni zahtjev od 22.02.2019.g. (list 18), presliku fotoelaborata i situacijski plan (list 34-40), saslušao svjedoka N. V. te tužitelja kao stranku, dana 24.09.2020.g. proveo uviđaj na licu mjesta, proveo dokaz kombiniranim sudsko medicinsko prometnim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dipl. ing. D. S. i dr. J. Š. (list 80-86 i 88-91), proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. J. F.-

Č. (list 112-113) te je na ročištu za glavnu raspravu dana 02.03.2022.g. saslušao vještake D. St. i J. F.-Č.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći provedene dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan, osim u dijelu tijeka kamata.

5.1. Prvenstveno, a u odnosu na prigovor preinake tužbe sud ističe da je tužitelj podneskom od 28.05.2021.g. povećao utuženi iznos štete, dakle preinačio tužbu nakon provedenog medicinskog vještačenja, pritom se pozivajući na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020-5 od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., prema kojem se

Posl. broj: 65 Pn-1229/2019-44

mijenjaju Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete od 29. studenoga 2002. na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama povećavaju za 50%.

5.2. Kako je u predmetnoj pravnoj stvari prethodni postupak zaključen dana 17.09.2019.g., a Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednicama 5. ožujka odnosno 15. lipnja 2020.g. donio nove „Orijentacijske kriterije“, koji se primjenjuju na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete; to je cijeneći iste kroz novu činjenicu, ovaj sud temeljem odredbe čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) dopustio preinaku tužbe i nakon zaključenja prethodnog postupka, jer se radi o bitnoj činjenici za koju tužitelj prije nije mogao imati saznanja i bez svoje krivnje tužbu nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, pa se takvoj preinaci tužbe tuženik ne može protiviti. (tako i ŽS u Puli u odluci Gž-1121/20 od 30.10.2020.).

6. Među parničnim strankama nesporan je nastanak štetnog događaja, dok je sporno postoji li doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja, visina zahtjeva te utuženi tijek kamata.

7. Iz iskaza tužitelja saslušanog kao stranke proizlazi da je spornog dana izašao na autobusnoj stanici u V. te je namjeravao prijeći kolnik preko obilježenog pješačkog prijelaza. Prije nego što je započeo prelaženje kolnika pogledao je lijevo i desno i nije bilo niti jednog vozila te se upustio u prelaženje kolnika normalnim hodom ravno, no kada je prošao više od polovice pješačkog prijelaza odjednom ga je udario auto koji on prije udarca nije vidio. Nije čuo niti škripu kočnica niti da bi netko trubio.

8. Iz iskaza svjedoka N. V. proizlazi da je spornog dana upravljala osobnim vozilom kroz mjesto V. u pravcu V. Bili su loši vremenski

uvjeti jer je padala kiša i bila je gužva na cesti, nije brzo vozila, jer joj je bilo poznato da se u toj ulici nalaze dva pješačka prijelaza i uočila je da je ispred nje sa lijeve strane na autobusnoj stanici zaustavljen autobus. Kad je vratila pogled sa lijeve strane prema naprijed uočila je ispred vozila pješaka, kočila je koliko je mogla, ali je nalet bio neizbježan. Potom je iskazala da zapravo pješaka nije vidjela, ali je od načina na koji ga je udarila vozilom zaključila je da je nalet bio nakon pješačkog prijelaza.

9. Radi utvrđivanja dinamike odigravanja štetnog događaja proveden je i uviđaj na licu mjesta te kombinirano sudsko medicinsko prometno vještačenje.

10. Uviđaj na licu mjesta proveden je dana 24.09.2020.g. kojom prilikom je tužitelj pokazao svoj smjer kretanja i mjesto gdje je došlo do naleta vozila na njega kao pješaka te je zatim vještak dipl. ing. D. S. izvršio potrebna mjerenja i fotografiranja. Nadalje na licu mjesta je utvrđeno da se zapadno od mjesta štetnog događaja na oko 200 m nalazi obilježeni pješački prijelaz i za vozila koja dolaze iz pravca zapada ispred tog prijelaza postavljen je prometni znak "obilježeni pješački prijelaz", koji je postavljen 2003.g. Nadalje je utvrđeno da se sa zapadne stane gledajući na smjer kretanja vozila osiguranice tuženika također nalazi prometni znak obilježeni pješački prijelaz, a iznad njega viseći svjetlosni znak "obilježeni pješački

Posl. broj: 65 Pn-1229/2019-44

prijelaz sa treptaćima", no na poleđini znakova se ne nalazi listića iz kojeg se u pravilu vidi datum postavljanja znaka.

11. Iz nalaza i mišljenja sudskog medicinskog vještaka dr. J. Š. proizlazi da uspoređujući oštećenja na vozilu s ozljedama tužitelja zaključuje da je prvi kontakt uspostavljen između prednjeg dijela vozila nešto ulijevo od središnje linije i desne potkoljenice tužitelja. Prema tome, u času naleta tužitelj je vozilu bio okrenut desnom bočnom stranom tijela ili pod nekim manjim otklonom od tog položaja, a nalazio se u kretanju vozila od lijeva udesno. Sekundarno je došlo do nabacivanja tijela tužitelja i udarca glavom u desni donji dio prednjeg vjetrobranskog stakla. Pomak oštećenja na vozilu govori za brže kretanje pješaka, no sa sudsko medicinskog stajališta nije moguće zaključiti da li se radilo o izrazito brzom hodu, potrčavanju ili sličnom. Ozljede kakve je zadobio tužitelj viđamo u sličnim prometnim nesrećama nastale kod pješaka pri naletnim brzinama od oko 40-45 km/h. Izostanak nastanka opsežnijih ozljeda desne potkoljenice kod navedene naletne brzine vozila govori za zaključak da u času udarca vozila u desnu potkoljenicu ona nije bila opterećena težinom tijela. Vještak dipl. ing. D. S. u pisanom nalazu i mišljenju je u bitnom utvrdio da je neposredno prije nesreće osiguranica tuženika upravljala vozilom Trgom svetog Vida u pravcu istoka brzinom vožnje od oko 40-45 km/h, dok je tužitelj prelazio kolnik u pravcu juga po obilježenom pješačkom prijelazu ubrzanim korakom, brzinom od oko 6 km/h, dolazeći nailazećem vozilu sa lijeve strane. Od stupanja na kolnik pa do mjesta naleta tužitelj je po obilježenom pješačkom prijelazu krećući se koso u lijevo prevalio put u dužini od oko 5,2 m, u vremenu od oko 3,13 sec. Kada je tužitelj stupio na kolnik, vozilo osiguranice tuženika bilo je udaljeno od mjesta naleta od oko 36,93 m, obzirom da zaustavni put vozila iznosi 18,95 m, proizlazi da je osiguranica tuženika mogla izbjeći ovu nesreću prikočenjem svog vozila. Da je tužitelj prilikom prelaska preko kolnika zaokrenuo glavu u desno, mogao je sa svoje desne strane uočiti nailazeće vozilo osiguranice tuženika.

12. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaze i mišljenja provedenog kombiniranog sudsko medicinsko prometnog vještačenja, dok je tuženik prigovorio nalazu i mišljenju prometnog vještaka budući iz nalaza ne proizlazi na kojoj udaljenosti je prije mjesta naleta tužitelj mogao opaziti nailazak vozila i da li bi radnjom odustanka prelaska preko kolnika izbjegao nezgodu.

13. Radi očitovanja na prigovore tuženika sud je na ročištu 02.03.2022.g. saslušao vještaka dipl. ing. D. S. koji je tom prilikom iskazao da je u trenutku kada je tužitelj stupio nogom na obilježeni pješački prijelaz bio je udaljen od mjesta naleta vozila oko 5,2 m, a u tom trenutku je vozilo bilo udaljeno od mjesta naleta oko 37 m te je na toj udaljenosti tužitelj bio dobro vidljiv osiguranici tuženika, koja je obzirom na zaustavni put vozila od oko 19 m, mogla izbjeći ovu nesreću prikočenjem svoga vozila. Nadalje je iskazao da je tužitelj kad je stupio na obilježeni pješački prijelaz okrenuo glavu udesno mogao je sa svoje strane uočiti nailazeće vozilo tuženika, kao i dok je napravio nekoliko koraka po prijelazu te bi zaustavljanjem na prijelazu mogao izbjeći ovu nesreću. Obzirom na udaljenost vozila od mjesta naleta u trenutku kada je tužitelj stupio na prijelaz, po mišljenju vještaka u tom trenutku tužitelju nije prijetila opasnost od nailazećeg vozila jer je bilo za očekivati da će ga osiguranica tuženika uočiti. Brzinu kretanja osiguranice tuženika je utvrdio u zajednici sa doktorom J. Š. na osnovu utvrđenih ozljeda koje je zadobio tužitelj te utvrđenih oštećenja na vozilu, pa kako na kolniku nisu utvrđeni

Posl. broj: 65 Pn-1229/2019-44

nikakvi materijalni tragovi, za izračun je uzeo da se vozilo neposredno prije nesreće kretalo jednakom brzinom koliko je iznosila i naletna brzina tj. oko 40-45 km/h. Nadalje je iskazao da je iz izrađene skice mjesta događaja vidljivo da je autobusno ugibalište fizički odmaknuto od kolnika preko jedne prometne trake u pravcu sjevera te da obilježeni pješački prijelaz ne počinje na autobusnom ugibalištu, već na samom kolniku tj. sjevernom dijelu kolnika ulice s. V. broj … U trenutku kada je tužitelj stupio nogom na obilježeni pješački prijelaz nije bio osiguranici tuženika zaklonjen od zaustavljenog autobusa, jer se autobus nalazio sjeverozapadno od mjesta događaja, zaustavljen na autobusnom ugibalištu.

14. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje kombiniranog sudsko medicinsko prometnog vještačenja budući je mišljenja da su vještaci nalaze sačinili stručno i u skladu sa pravilima struke. Vještak dipl. ing. D. S. se prilikom usmenog očitovanja jasno i nedvosmisleno očitovao na sve primjedbe i upite tuženika, a koje očitovanje vještaka ovaj sud prihvaća u cijelosti te tuženik svojim primjedbama na nalaz prometnog vještaka nije kod ovog suda izazvao sumnju u pravilnost danog mišljenja.

15. Cijeneći sve provedene dokaze na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja, ovaj sud smatra da tužitelj svojim ponašanjem u predmetnoj prometnoj situaciji nije doprinio nastanku štetnog događaja te za nastanak predmetnog štetnog događaja smatra isključivo odgovornom osiguranicu tuženika N. V.

16. Prema ustaljenoj sudskoj praksi, vozilo se u odnosu na pješaka smatra opasnom stvari pa stoga u ovoj pravnoj situaciji prilikom procjene odgovornosti valja primijeniti odredbe čl. 1045. st. 3. te čl. 1063. do 1067. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08 i 78/15, u daljnjem tekstu: ZOO).

17. Cijeneći iskaze svjedoka N. V. i tužitelja te nalaz kombiniranog sudsko medicinsko prometnog vještačenja ovaj sud zaključuje da osiguranica tuženika iako je u trenutku štetnog događaja upravljala vozilom u granicama dozvoljene brzine kretanja, brzinu vožnje nije prilagodila uvjetima na cesti i očito tijekom vožnje nije pratila prometnu situaciju ispred sebe.

18. Uzimajući u obzir utvrđenje prometnog vještaka da je u trenutku kad je tužitelj nogom stupio na obilježeni pješački prijelaz ona vozilom bila udaljena od mjesta naleta oko 37 m, na kojoj udaljenosti joj je tužitelj bio dobro vidljiv, da je obzirom na zaustavni put vozila od oko 19 m mogla izbjeći ovu nesreću prikočenjem vozila, da je tužitelj do mjesta naleta po obilježenom pješačkom prijelazu prošao 5,2 m u vremenu od oko 3,13 sec, ovaj sud zaključuje da ona u danim uvjetima, iako je bila svjesna da su na toj prometnici dva pješačka prijelaza i autobusno stajalište, što ukazuje da je prisutnost pješaka na kolniku očekivana, uopće nije pratila prometnu situaciju i tužitelja do trenutka kontakta nije vidjela, što je u konačnici i potvrdila svojim iskazom.

19. Iako je brzina njezine vožnje bila u granicama dozvoljenog, ovaj sud, a obzirom na uvjete u prometu, kao i vremenske prilike (kiša) njezinu brzinu vožnje smatra neprimjerenom, no ta brzina ovdje nije niti odlučna, jer je utvrđeno da nije sa potrebnom pažnjom pratila prometnu situaciju na kolniku ispred sebe, jer da jest morala je uočiti tužitelja i pri brzini kojom se kretala prikočenjem zaustaviti vozilo.

Posl. broj: 65 Pn-1229/2019-44

Iako tvrdi da je poduzela kočenje čim je ispred vozila uočila pješaka na kolniku, vještačenjem je utvrđeno da na mjestu prometne nezgode na kolniku nisu utvrđeni nikakvi materijalni tragovi. I tužitelja kao sudionika u prometu vežu određena prometna pravila pa tako je odredbom čl. 130. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja (Narodne novine 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15 i 108/17) propisano da na obilježenom pješačkom prijelazu na kojem se prometom ne upravlja prometnim svjetlima ni znacima što ih daje ovlaštena osoba, pješak je dužan prije stupanja na pješački prijelaz obratiti pažnju na udaljenost i brzinu vozila koja mu se približavaju. Kako je saslušanjem tužitelja utvrđeno da je prije stupanja na kolnik pogledao lijevo i desno kako bi provjerio može li se upustiti u prelaženje kolnika, te kad se uvjerio da to može učiniti je krenuo prelaziti kolnik, a u trenutku stupanja na kolnik je vozilo od mjesta naleta bilo udaljeno 37 m, obzirom na koju udaljenost prema mišljenju prometnog vještaka tužitelju nije prijetila opasnost od nailazećeg vozila, jer je bilo za očekivati da će ga osiguranica tuženika uočiti pa kad se k tome uzme u obzir da pri brzini kojom se kretala bi prikočenjem bio izbjegnut nalet na pješaka, po mišljenju ovoga suda u ponašanju tužitelja u opisanoj prometnoj situaciji nema doprinosa nastanku štetnog događaja.

20. Radi utvrđivanja osnova i visine tužbenog zahtjeva izvršen je uvid u medicinsku dokumentaciju tužitelja te je provedeno medicinsko vještačenje po vještaku dr. J. F.-Č. Iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka proizlazi da

su ozljede koje je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju se mogle dogoditi u dinamici ozljeđivanja, što predstavlja uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem. Kod tužitelja je učinjena dijagnostička obrada i provedena adekvatna terapija te su po završenom liječenju zaostale trajne posljedice od 5% u vidu ligamentarne ozljede desnog koljena s terminalnom redukcijom kretnji i manjom nestabilnošću desnog koljena, a što jasno proizlazi iz anamnestičkih podataka, kliničke slike tijekom liječenja te pozitivnih nalaza dijagnostičke obrade. Po mišljenju vještaka tužitelj je trpio bol jakog intenziteta 3 dana, srednjeg 10 dana i manjeg intenziteta 70 dana. Primarni strah je bio jačeg intenziteta i kratkotrajan, a u daljnjem tijeku liječenja postojao je tzv. sekundarni strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i to jačeg intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 8 dana, dok se potom nastavlja stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti od 65 dana. Tuđa pomoć i njega je tužitelju bila potrebna 2 sata dnevno kroz 55 dana te je kod njega zaostalo naruženje u lakom stupnju koje je povremeno vidljivo. Liječenje tužitelja je završeno 22.01.2019.g. Nadalje vještak je iskazao da je MR pretraga desnog koljena bila indicirana i opravdana te da je s obzirom na navedene promjene ligamentarnog aparata koljena nije bilo opravdano čekati duži period od 1-2 dana.

21. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje liječnika vještaka, dok je tuženik prigovorio nalazu u bitnom smatrajući da nakon udarca u lijevu potkoljenicu nije moguć nastanak ligamentarne ozljede desnog koljena, ukazujući da vještak nije pregledao tužitelja te da je nepoznato stanje koljena tužitelja prije nezgode jer nema podataka o liječenju kod nadležnog liječnika u razdoblju od 29.06. do 16.07.2018.g. Nadalje smatra da je vještak previsoko i paušalno ocijenio bol i strah.

22. Radi očitovanja na prigovore tuženika sud je na ročištu 02.03.2022.g. saslušao vještaka dr. J. F.-Č. koji je prvenstveno iskazao da je evidentna tiskovna greška u prvome nalazu nakon štetnog događaja gdje je u

Posl. broj: 65 Pn-1229/2019-44

dijagnozi označeno da se radi o lijevoj potkoljenici, dok u opisu ozljede se navodi da se opisuje desna potkoljenica pa stoga nema razloga za prigovor osim u smislu da se radi o tiskovnoj grešci prvog nalaza jer je cijela dokumentacija u nastavku vezana uz desno koljeno. Na ročištu je vještaku predan zdravstveni karton na uvid u vremenskom intervalu od 25.08.2011.g. do 04.03.2020.g. te uvidom u isti vještak je iskazao da ne nalazi stanja koja bi imala utjecaja na njegov nalaz. Nadalje vještak je iskazao da radiolog služi da bi slikovnu pretragu pretvorio u opis koji služi svim ostalim specijalnostima pa stoga iz nijednog razloga nije opravdano da vještak koji nije radiološke struke propitkuje i kontrolira radiologa. Nadalje na upit može li nalaz MR-a učinjen 2 mjeseca nakon štetnog događaja povezati sa predmetnim ozljeđivanjem, vještak je iskazao da MR predstavlja pretragu koja se radi kad je potrebno valorizirati meke strukture pojedinih zglobova, u ovom slučaju desnog koljena. U medicinskoj dokumentaciji tužitelja je evidentno da je tijek liječenja bio uz izljev u koljenu koji je punktiran te je i kasnije isti perzistirao. S obzirom da MR nije hitna indikacija, nego indikacija u onom trenutku kada prođu akutne promjene, ova pretraga se može direktno povezati sa ozljedom desnoga koljena u predmetnom štetnom događaju. Nadalje vještak je naveo da je iz predočenog zdravstvenog kartona razvidno da u razdoblju od 29.06.2018.g. do 16.07.2018.g. postoje uputnice za ustanove koje se bave ortopedskim tegobama, kao i fizikalnom terapijom, međutim postoje samo navodi ispod tih ustanova da je učinjen kontrolni pregled dok specijalist nije definirao, iz čega se indirektno može zaključiti da je tužitelj bio na pregledu kod ortopeda i kod fizijatra s obzirom da uputnice glase na njih.

23. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka dr. J. F.-Č. budući smatra da je isti sačinjen stručno i neupitno te u skladu sa pravilima struke, a vještak se prilikom usmenog očitovanja jasno i argumentirano očitovao na sve prigovore i upite tuženika otklonivši ih.

24. Ovaj sud cijeneći medicinsku dokumentaciju i nalaz liječnika vještaka, smatra utvrđenim da je tužitelj u štetnom događaju bio ozlijeđen pa je time povrijeđeno njegovo pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime mu je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u svezi s čl. 1046. ZOO-a). Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi, odnosno da je trpio fizičke bolove i strah, te duševne bolove zbog zaostalih trajnih posljedica zadobivene ozljede, a koje činjenice su kriteriji odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu štetu u smislu odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO-a. Utvrđena težina ozljede i okolnosti konkretnog slučaja, po mišljenju ovog suda opravdavaju tužitelju dosudu pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100. st. 1. ZOO-a), a temeljem čl. 1095. st. 1. ZOO-a naknadu štete za tuđu pomoć.

25. S obzirom na utvrđeni intenzitet i trajanje bolova, neugodnosti tijekom liječenja uslijed operativnog zahvata - artroskopije desnog koljena, potrebe mirovanja, uzimanja propisane terapije lijekovima, kontrola kod liječnika različitih specijalnosti, provođenja fizikalne terapije, trajanje i intenzitet pretrpljenog straha, duševne boli koje tužitelj nesumnjivo trpi zbog smanjenja životne aktivnosti koje se očituje u terminalnoj redukciji kretnji i manjom nestabilnošću desnog koljena te uzimajući u obzir životnu dob tužitelja, utvrđeno je da tužitelju pripada pravična novčana naknada neimovinske štete iznosu od 32.000,00 kn. Nalazom i mišljenjem liječnika vještaka utvrđeno je da je tužitelju nakon ozljeđivanja, bila potrebna pomoć i njega druge

Posl. broj: 65 Pn-1229/2019-44

osobe u ukupnom trajanju od 110 sati. Ovaj sud smatra cijenu tuđe pomoći i njege u iznosu od 15,00 kn primjerenom cijeni koštanja sata rada osobe koja je prema svojim kvalifikacijama bila u mogućnosti tužitelju pružiti pomoć i njegu kakva mu je bila potrebna, uzimajući u obzir cijene na tržištu za takove usluge, a i činjenicu da tužitelj takovu uslugu nije plaćao već su mu ju pružali roditelji s kojima je živio, pa stoga smatra primjerenim zahtijevani iznos od 1.650,00 kn.

26. Nadalje, a cijeneći nalaz i mišljenje liječnika vještaka sud smatra da je magnetska rezonanca desnog koljena bila opravdano od strane ortopeda indicirana pretraga, a koju obzirom na dotadašnji tijek liječenja i promjene ligamentarnog aparata koljena nije bilo opravdano čekati duži period od 1-2 dana i koja pretraga u konačnici pokazala opsežna postkontuzijska žarišta s znacima rupture vanjskog kolateralnog ligamenta i djelomične rupture prednje križne sveze, nakon čega je od strane ortopeda indicirana artroskopija desnog koljena, koja je i učinjena početkom listopada 2018.g. Stoga tužitelj, a obzirom na općepoznatu činjenicu da se na ovu pretragu uputnicom na teret HZZO-a čeka po nekoliko mjeseci, a ista je bila nužna, medicinski opravdan hitna, osnovano od ovdje tuženika temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a zahtijeva naknadu imovinske štete na ime troškova liječenja za učinjenu medicinsku pretragu u iznosu od 1.200,00 kn, a prema računu poliklinike A. od 20.08.2018.g. (list 17).

27. Obzirom na navedeno, vodeći računa o svim gore navedenim okolnostima, sud je na temelju čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a utvrdio da tužitelju kao pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti za neimovinsku štetu koju je pretrpio, kao i imovinsku štetu za tuđu pomoć i troškove liječenja pripada iznos od 34.850,00 kn ukupno, koliko je tužitelj i zahtijevao.

28. Temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

29. Uvidom u medicinsku dokumentaciju koju je tužitelj priložio uz tužbu te vještačenjem utvrđeno je da je liječenje tužitelja završilo dana 22.01.2019.g. 30. Nije sporno da se prije utuženja tužitelj obratio tuženiku zahtjevom za naknadu štete dana 22.02.2019.g., a što je utvrđeno uvidom u taj zahtjev koji prileži spisu na listu 18. Iz navoda tužbe je razvidno da je tužitelj u trenutku utuženja zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje zahtijevao naknadu štete u iznosu od 28.500,00 kn te daljnjih 3.200,00 kn na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu i troškove liječenja. Tijekom postupka je zahtjev iz tužbe preinačio na iznos od 34.850,00 kn.

31. Stoga kako je u trenutku podnošenja odštetnog zahtjeva liječenje tužitelja bilo završeno, ovaj sud je tužitelju na dosuđeni iznos naknade štete od 31.700,00 kn pozivom na odredbu čl. 12. st. 1. i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu dosudio zatezne kamate tekuće od 22.02.2019.g. pa do isplate. Na daljnji dosuđeni iznos naknade štete od 3.150,00 kn odlučujući u okviru preinačenog zahtjeva, koju preinaku je ovaj sud dopustio iz razloga kako je to navedeno u točci 5. obrazloženja ove odluke, sud je dosudio zatezne kamate počevši od 28.05.2021.g., odnosno od dana kada je podneskom od 28.05.2021.g. zahtjev postavljen budući tuženik ne

Posl. broj: 65 Pn-1229/2019-44

može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva (tako VSRH u odluci Rev-1133/21 od 14.12.2021.g.). Stoga je zahtjev tužitelja za platež kamata na dosuđeni iznos glavnice od 3,150,00 kn za razdoblje od 22.02.2019.g. do 27.05.2021.g. valjalo odbiti i odlučiti kao u točci II. izreke ove presude.

31.1. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. u svezi sa čl. 155. ZPP-a.

31.2. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom te uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav odštetnog zahtjeva i tužbe po 100 bodova (tbr. 7/1), za podnesak 27.05.2019.g. 25 bodova (tbr. 8/3), za podnesak od 29.08.2019.g. te pristup ročištima 17.09.2019.g. i 25.02.2020.g. te pristup uviđaju dana 24.09.2020.g. po 100 bodova za svaku radnju (tbr. 8/1, 9/1 i 9/7), za podnesak 09.02.2021.g. i 28.05.2021.g. te pristup ročištu 02.03.2022.g. po 100 bodova (tbr. 8/1 i 9/1), te za sastav podneska 31.03.2021.g. 25 bodova (tbr. 8/3), odnosno sveukupno 950 bodova, što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 10,00 kn sukladno važećoj Tarifi te uvećano za 25% na ime PDV-a iznosi 11.875,00 kn. Tužitelju je nadalje priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 667,00 kn te na presudu u iznosu od 698,00 kn, dakle ukupno iznos od 13.240,00 kn. Sagledavajući uspjeh tužitelja u ovoj parnici prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći pri tome računa i o uspjehu u pogledu osnove zahtjeva (čl. 154. stavak 2. i 5. ZPP-a), tužitelj je u ovoj parnici u pogledu osnove uspio 100%, a u pogledu visine nije uspio smo s dijelom tijeka zateznih kamata u svezi kojeg nisu nastali posebni troškovi pa je tužitelju priznat navedeni trošak u cijelosti te kao nužan trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 1.400,00 kn. Slijedom navedenog tužitelju je ukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 14.640,00 kn, koji iznos troška je naloženo tuženiku da mu nadoknadi sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

31.3. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 20.10.2021.g. budući isti po mišljenju ovoga suda nije bio neophodan za vođenje ovog postupka.

32. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, dana 14. travnja 2022.g.

Sudac:

Vlatka Paškvalin Bošković

Posl. broj: 65 Pn-1229/2019-44

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika