Posl. broj: 65 P-1393/2021-9

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Vlatki Paškvalin Bošković, u pravnoj stvari tužitelja V. i o. d.o.o., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima D. C. i A. P., odvjetnicima iz Z., protiv tuženika D. P. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku A. Č., odvjetniku iz Z., radi isplate, nakon dana 02. ožujka 2022.g. održane I zaključene glavne i javne rasprave, u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja M. V., odvjetnice i zamjenika punomoćnika tuženika G. D., odvjetnika, dana 14. travnja 2022.g.

p r e s u d i o j e:

I.

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi ovoga suda posl. broj Ovrvd-10839/04 od 15.09.2004.g. u dijelu pod točkom I. u cijelosti te se tužbeni zahtjev odbija u cijelosti.

II.

Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 625,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14.04.2022.g. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.

Tužitelj je kod ovog suda dana 30.06.2004.g. podnio ovršni prijedlog temeljem izvoda iz ovjerovljenih poslovnih knjiga kojim potražuje od tuženika isplatu iznosa od 1.128,47 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja rješenja o ovrsi do isplate, isplatu iznosa od 188,76 kn na ime kamata obračunatih od dospijeća svakog pojedinog računa do donošenja rješenja o ovrsi i troškove postupka te je sud dana 15.09.2004.g. donio rješenje poslovni broj Ovrvd-10839/04 kojim je naloženo tuženiku da u roku od 8 dana isplati tužitelju gore navedenu tražbinu, kao i da naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 120,00 kn. Tužitelj ovršni prijedlog temelji na osnovu neplaćene usluge opskrbe vodom.

2.

Tuženik je pravovremeno podnio prigovor protiv navedenog rješenja o ovrsi navodeći da je sukladno čl. 233. Zakona o obveznim odnosima nastupila apsolutna zastara pa zahtijeva obustavu postupka.

Posl. broj: 65 P-1393/2021-9

3.

Povodom prigovora tuženika, sud je rješenjem od 20.01.2020.g. stavio izvan snage gore citirano rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti po pravilima parničnog postupka.

4.

U dokaznom postupku sud je proveo dokaze uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja (list 2 spisa), prijepise računa (list 29-38 spisa), knjigovodstveno stanje obveznika (list 39-40 spisa), izvadak iz matične evidencije (list 58), Smjernice za dobavu vode iz javnog vodovoda (list 60-80 spisa), Odluku o načinu obračuna i plaćanja komunalne usluge opskrbe vodom i odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda (list 81-82), plan podjele trgovačkog društva Z. h. d.o.o., djelomični popis sporova za 2004.g. (list 92-164) te rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu dostavljena po tužitelju.

5.

Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći provedene dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, ovaj sud je utvrdio da je zahtjev neosnovan.

6.

Podneskom od 08.09.2020.g. tužitelj je u bitnom obrazložio osnov i visinu zahtjeva te istaknuo da je u utuženom razdoblju tuženik bio evidentiran kao korisnik komunalne usluge na predmetnoj adresi i da je iz knjigovodstvene kartice razvidno da utuženo potraživanje nije podmireno. Prema specifikaciji zahtjeva iz tog podneska predlaže održati na snazi platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi za iznos od 744,78 kn sa zateznim kamatama na način kako je to precizirao tim podneskom, kao i u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi troškove postupka sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate. Tim podneskom tužitelj je, a prihvaćajući kao djelomično osnovan prigovor zastare u odnosu na račune za period od ožujka do svibnja 2003.g. u ukupnom iznosu od 383,69 kn umanjio svoje potraživanje.

7.

U daljnjem tijeku postupka tuženik je podneskom od 19.11.2020.g. osporio potraživanje tužitelja u cijelosti. Ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja imajući u vidu sve statusne promjene tužitelja od 30.06.2004.g. pa nadalje te prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika. Tuženik osporava da bi bio potrošač i obveznik plaćanja komunalne usluge opskrbom vode i odvodnje, odnosno da bi bio vlasnik i korisnik nekretnine i da nije razvidno kako ga je tužitelj evidentirao kao potrošača i obveznika plaćanja predmetne komunalne usluge u utuženom razdoblju. Smatra da se pasivna legitimacija dokazuje isključivo i jedino ugovorom, a da spisu ne prileži dokaz o ugovornom odnosu između ovdje stranaka ili neki drugi pravni akt kojim su regulirali obvezu isporuke komunalne usluge, dokaz o izvršenoj isporuci te usluge te obvezu podmirenja. Stoga predlaže odbiti zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu troškova tuženiku.

8.

Među parničnim strankama sporna je aktivna legitimacija tužitelja, pasivna legitimacija tuženika te osnov i visina zahtjeva.

9.

Nije sporno da su na strani tužitelja, a nakon donošenja ovosudnog rješenja posl. broj Ovrvd-10839/04 nastupile statusne promjene na način da je V. i o. d.o.o. pripojena društvu G. k. g. d.o.o., nakon

Posl. broj: 65 P-1393/2021-9

čega je to društvo promijenilo tvrtku u Z. h. d.o.o. - P. V. i o., koji je u ovom postupku kroz jedno vrijeme bio naznačen kao ovrhovoditelj te se podneskom od 23.10.2017.g. označio kao V. I o. d.o.o. budući je Planom podjele trgovačkog društva Z. h. d.o.o. - odvajanjem s osnivanjem uređena podjela tog društva prijenosom dijela imovine društva koje se dijeli na novo društvo V. i o. d.o.o. iz Z., a koje društvo je osnovano Izjavom o osnivanju od 07.11.2013.g.

10. Tužitelj je dostavio u spis Plan podjele trgovačkog društva Z. h. d.o.o. od 30.10.2013.g., u kojem je na stranici 68-oj navedeno da isti ima sedam priloga, naslovi kojih priloga su taksativno navedeni na toj stranici.

11. Tužitelj je istaknuo da sastavni dio Plana podjele čini Prilog 7, a u kojem se nalazi popis svih sporova koji su prešli na društvo V. i o. d.o.o. te

je naveo da iz razloga ekonomičnosti dostavlja samo djelomični popis sporova sa tablicom za sporove iz 2004.g., odnosno čak samo stranicu broj 54, na kojoj je naznačena upravo predmetna tražbina.

12. U odnosu na navedenu dokumentaciju, tuženik je osporio vjerodostojnost i istinitost iste, posebice istinitost i vjerodostojnost sadržaja koji bi proizlazio iz običnog lista papira - stranica 54. nečega u Exel tablici ukazujući da taj list papira na kojem je naveden tuženik imenom i prezimenom, visina potraživanja i nekakva oznaka spisa i naznaka suda nije dokaz niti potvrda prelaska utuženog potraživanja na novog tužitelja.

13. Uvidom u dokumentaciju koji prileži spisu na listu 164, za koju tužitelj tvrdi da je dio Priloga 7. Plana podjele trgovačkog društva Z. h. d.o.o. ovaj sud doista ne može sa sigurnošću utvrditi da bi ista sastavni dio Plana podjele, a uzimajući u obzir da je riječ o običnom listu papiru na kojem su kompjuterski otisnuti: godina, "protustranke", vrijednost s.p., ukupno dugovanje, brojevi spisa, nadležnost suda, na kojem je kao posljednji naveden P. D., iznos utuženog potraživanja, poslovni broj spisa Ovrvd-10839/04 uz naznaku ovoga suda. Iz navedenog nigdje ne proizlazi da bi taj list papira bio sastavni dio Plana podjele, nema otisnutog pečata ili potpisa, tako da nisu točni navodi tužitelja iznijeti na ročištu 02.03.2022.g. da bi na tom listu papira se nalazio pečat i potpis ovlaštene osobe.

14. Tužitelj je predložio da ovaj sud zatraži od Trgovačkog suda u Zagrebu navedenu dokumentaciju koja je prilog Planu podjele društva Z. h. d.o.o. te je mišljenja da ukoliko tuženik osporava vjerodostojnost dokumentacije da je dužan predložiti odgovarajuće dokaze u svrhu financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.

15. U smislu odredbe čl. 232. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) stranke su dužne same podnijeti ispravu na koju se pozivaju kao dokaz svojih navoda. Tužitelj osim što ukazuje na opsežnost Plana podjele trgovačkog društva sa pripadajućim Prilozima, ne dokazuje postojanje drugih poteškoća uslijed kojih nije mogao sam pribaviti i dostaviti u spis ispravu o prijenosu utuženog potraživanja pa je stoga sud odbio postupiti sukladno

Posl. broj: 65 P-1393/2021-9

odredbi čl. 232. st. 3. ZPP-a i mišljenja je da je tužitelj kao zainteresirana stranka u ovom postupku mogao zatražiti sam od Trgovačkog suda u Zagrebu ovjeru da je dokument koji je dostavio u spis, a prileži na listu 164 (sadržaj kojeg je ranije gore opisan i osporen po tuženiku) upravo sastavni dio Plana podjele trgovačkog društva Z. h. d.o.o., a to nije učinio.

16. Stoga obzirom da je tuženik osporio vjerodostojnost dostavljenog dokumenta, odnosno da bi isti bio dio Priloga 7. Plana podjele, a sud je odbio pribavljati dokaze po službenoj dužnosti iz razloga kako je gore ranije navedeno, ovaj sud je mišljenja da tužitelj do okončanja ovoga postupka nije dokazao da je aktivno legitimiran u ovom postupku zahtijevati od tuženika ispunjenje utužene tražbine.

17. Nadalje, u konkretnom slučaju, tuženik je osporio i da bi bio potrošač i obveznik plaćanja komunalne usluge opskrbe vodom, odnosno da bi bio vlasnik ili korisnik nekretnine na kojoj je evidentiran kao obveznik plaćanja.

18. Odredbom čl. 3. u sporno vrijeme važećeg Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine broj 36/95, 109/95, 21/96, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 82/04, 110/04 i 178/04) propisano je da opskrba pitkom vodom ulazi u komunalne djelatnosti, dok je čl. 20. st. 1. istog Zakona propisano da mjerila i način rasporeda sredstava komunalne naknade za komunalne djelatnosti odlukom utvrđuje predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave u skladu s godišnjim programom. Sukladno navedenim zakonskim propisima sud je izvršio uvid u sporno vrijeme važeću Odluku o načinu obračuna i plaćanja komunalne usluge opskrbe vodom i odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda (Službeni glasnik Grada Zagreba br. 4/2003, dalje: Odluka). Odredbom čl. 2. spomenute Odluke je propisano da su potrošač i obveznik plaćanja komunalne usluge iz čl. 1. te Odluke vlasnik nekretnine i korisnik nekretnine.

19. Iz dokumenta koji je dostavljen u spis - list 58-59 proizlazi da je tuženik zaveden u evidenciji V. i o. d.o.o. sa danom 21.03.2001.g.

20. Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

21. U konkretnom slučaju, kada je tuženik osporio da bi bio potrošač i obveznik plaćanja komunalne usluge opskrbe vodom te da je bio vlasnik ili korisnik nekretnine na kojoj je evidentiran kao obveznik plaćanja, po stavu ovog suda na tužitelju je teret dokaza da dokaže temeljem čega je tuženik evidentiran kao obveznik plaćanja premetne komunalne usluge u utuženom razdoblju i na predmetnom mjernom mjestu, odnosno da je upravo tuženik bio vlasnik ili korisnik nekretnine u svezi koje ga tereti tužitelj za plaćanje, a što tužitelj do okončanja ovog postupka nije dokazao. 22. U smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Stoga ovaj sud, a temeljem provedenog dokaznog postupka smatra da tužitelj nije dokazao činjenice na kojima temelji svoj zahtjev, jer nije pružio dokaze za utvrđenje osnovanosti svojih tvrdnji da je u spornom razdoblju upravo

Posl. broj: 65 P-1393/2021-9

tuženik bio korisnik komunalne usluge, niti da je bio vlasnik ili korisnik predmetne nekretnine.

23. Kako sud smatra da tužitelj prvenstveno nije dokazao aktivnu legitimaciju u ovom postupku, te nadalje niti relevantne činjenice glede pasivne legitimacije ovdje tuženika, sud je temeljem odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u rješenju ovoga suda posl. broj Ovrvd-10839/04 od 15.09.2004.g. i odbio zahtjev tužitelja u cijelosti te stoga odlučio kao u toč. I. izreke.

24. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. i čl. 155. ZPP-a. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu i odredbe važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to temeljem Tbr. 7.8 jednokratna novčana naknada za cjelokupni postupak u iznosu od 625,00 kn (u koji iznos je uključen i trošak PDV-a od 25%). Na dosuđeni iznos troškova tuženiku su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, slijedom čega je odlučeno kao u stavku II. izreke.

U Zagrebu, dana 14. travnja 2022.g.

Sudac:

Vlatka Paškvalin Bošković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe na Županijski sud. Žalba se podnosi putem ovoga suda pisano u 4 (četiri) istovjetna primjerka u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točka 3. Zakona o parničnom postupku.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika