REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SESVETAMA
Industrijska cesta 15
Poslovni broj: 3 P-1273/2019-30
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Sesvetama, po sucu pojedincu Ireni Čabrijan, u pravnoj stvari tužiteljice Š. V. iz Sv. I. Z., OIB: ..., zastupane po punomoćnici Đ. C., odvjetnici u Sv. I.Z., protiv tuženika P B Z d.d., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici T. S., odvjetnici u Odvjetničkom društvu L. i partneri, Z . radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. ožujka 2022. u prisutnosti punomoćnica stranaka, 14. travnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuju se ništetnima odredbe čl. 4. Ugovora o kreditu broj ...,
, sklopljenog 17. svibnja 2007. godine između tužiteljice Š. V. iz Sv. I. Z., OIB: ...,
,
kao korisnika kredita i tuženika P B Z d.d., d.d., Z., OIB: ..., kao kreditora, u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovrne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke, kao i odredba članka 1. i 6. u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.
II. Nalaže se tuženiku P B Z d.d., Z., OIB: ..., tužiteljici Š . V . iz Sv. I. Z., OIB: ..., na ime preplaćenih anuiteta isplatiti ukupan iznos od 30.531,30 kn sa zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi propisanoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana, na svaki pojedinačno preplaćeni iznos od dospijeća do isplate, kako slijedi:
-na iznos od 21,24 kn tekućom od 19.08.2007. do isplate;
-na iznos od 21,24 kn tekućom od 19.08.2007. do isplate;
-na iznos od 36,17 kn tekućom od 28.09.2007. do isplate;
-na iznos od 35,97 kn tekućom od 01.11.2007. do isplate;
-na iznos od 50,60 kn tekućom od 28.11.2007. do isplate;
-na iznos od 36,03 kn tekućom od 29.12.2007. do isplate;
-na iznos od 60,25 kn tekućom od 29.01.2008. do isplate;
-na iznos od 53,91 kn tekućom od 01.02.2008. do isplate;
-na iznos od 117,62 kn tekućom od 01.03.2008. do isplate;
-na iznos od 138,77 kn tekućom od 01.04.2008. do isplate;
-na iznos od 103,92 kn tekućom od 01.05.2008. do isplate;
-na iznos od 96,25 kn tekućom od 10.06.2008. do isplate;
-na iznos od 107,61 kn tekućom od 01.07.2008. do isplate;
-na iznos od 85,04 kn tekućom od 01.08.2008. do isplate;
-na iznos od 86,31 kn tekućom od 01.09.2008. do isplate;
-na iznos od 111,16 kn tekućom od 04.10.2008. do isplate;
-na iznos od 205,42 kn tekućom od 04.11.2008. do isplate;
-na iznos od 135,99 kn tekućom od 01.12.2008. do isplate;
-na iznos od 216,37 kn tekućom od 01.01.2009. do isplate;
-na iznos od 225,46 kn tekućom od 06.02.2009. do isplate;
-na iznos od 234,04 kn tekućom od 01.03.2009. do isplate;
-na iznos od 203,68 kn tekućom od 22.04.2009. do isplate;
-na iznos od 206,18 kn tekućom od 15.05.2009. do isplate;
-na iznos od 193,88 kn tekućom od 05.06.2009. do isplate;
-na iznos od 189,84 kn tekućom od 25.07.2009. do isplate;
-na iznos od 184,05 kn tekućom od 07.08.2009. do isplate;
-na iznos od 195,19 kn tekućom od 08.09.2009. do isplate;
-na iznos od 182,75 kn tekućom od 10.10.2009. do isplate;
-na iznos od 182,61 kn tekućom od 04.11.2009. do isplate;
-na iznos od 197,06 kn tekućom od 05.12.2009. do isplate;
-na iznos od 217,64 kn tekućom od 16.01.2010. do isplate;
-na iznos od 232,78 kn tekućom od 07.02.2010. do isplate;
-na iznos od 232,71 kn tekućom od 02.03.2010. do isplate;
-na iznos od 250,03 kn tekućom od 14.04.2010. do isplate;
-na iznos od 264,79 kn tekućom od 08.05.2010. do isplate;
-na iznos od 267,18 kn tekućom od 03.06.2010. do isplate;
-na iznos od 334,36 kn tekućom od 16.07.2010. do isplate;
-na iznos od 293,86 kn tekućom od 12.08.2010. do isplate;
-na iznos od 398,60 kn tekućom od 17.09.2010. do isplate;
-na iznos od 388,18 kn tekućom od 27.11.2010. do isplate;
-na iznos od 443,58 kn tekućom od 17.12.2010. do isplate;
-na iznos od 471,77 kn tekućom od 14.01.2011. do isplate;
-na iznos od 471,77 kn tekućom od 14.01.2011. do isplate;
-na iznos od 444,67 kn tekućom od 05.03.2011. do isplate;
-na iznos od 444,67 kn tekućom od 05.03.2011. do isplate;
-na iznos od 420,74 kn tekućom od 02.04.2011. do isplate;
-na iznos od 429,26 kn tekućom od 01.05.2011. do isplate;
-na iznos od 528,55 kn tekućom od 09.06.2011. do isplate;
-na iznos od 518,49 kn tekućom od 09.07.2011. do isplate;
-na iznos od 563,15 kn tekućom od 09.09.2011. do isplate;
-na iznos od 523,03 kn tekućom od 11.10.2011. do isplate;
-na iznos od 527,98 kn tekućom od 11.11.2011. do isplate;
-na iznos od 537,44 kn tekućom od 03.12.2011. do isplate;
-na iznos od 537,44 kn tekućom od 03.12.2011. do isplate;
-na iznos od 566,38 kn tekućom od 14.01.2012. do isplate;
-na iznos od 575,41 kn tekućom od 14.03.2012. do isplate;
-na iznos od 571,36 kn tekućom od 25.03.2012. do isplate;
-na iznos od 573,04 kn tekućom od 15.05.2012. do isplate;
-na iznos od 573,04 kn tekućom od 15.05.2012. do isplate;
-na iznos od 569,82 kn tekućom od 13.07.2012. do isplate;
-na iznos od 572,91 kn tekućom od 11.08.2012. do isplate;
-na iznos od 557,82 kn tekućom od 08.09.2012. do isplate;
-na iznos od 563,36 kn tekućom od 18.10.2012. do isplate;
-na iznos od 576,74 kn tekućom od 20.11.2012. do isplate;
-na iznos od 572,35 kn tekućom od 22.12.2012. do isplate;
-na iznos od 572,35 kn tekućom od 22.12.2012. do isplate;
- na iznos od 559,20 kn tekućom od 06.03.2013. do isplate;
- na iznos od 555,74 kn tekućom od 07.03.2013. do isplate;
- na iznos od 577,11 kn tekućom od 14.04.2013. do isplate;
- na iznos od 545,11 kn tekućom od 09.05.2013. do isplate;
- na iznos od 529,91 kn tekućom od 06.06.2013. do isplate;
- na iznos od 517,32 kn tekućom od 10.07.2013. do isplate;
- na iznos od 531,67 kn tekućom od 10.08.2013. do isplate;
- na iznos od 546,11 kn tekućom od 19.09.2013. do isplate;
- na iznos od 555,22 kn tekućom od 30.10.2013. do isplate;
- na iznos od 563,03 kn tekućom od 23.11.2013. do isplate;
- na iznos od 574,57 kn tekućom od 14.12.2013. do isplate;
- na iznos od 574,09 kn tekućom od 11.02.2014. do isplate;
- na iznos od 582,85 kn tekućom od 07.03.2014. do isplate;
- na iznos od 577,61 kn tekućom od 05.04.2014. do isplate;
- na iznos od 567,60 kn tekućom od 09.05.2014. do isplate;
- na iznos od 560,26 kn tekućom od 05.06.2014. do isplate;
- na iznos od 566,02 kn tekućom od 21.06.2014. do isplate.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 9.373,50 kn sa zateznim kamatama tekućim od 14. travnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.
IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi kako je s tuženikom 17.05.2007. zaključila tipski Ugovor o kreditu broj ..., koji je zaključen s valutnom klauzulom u švicarskim francima i promjenjivom kamatnom stopom sukladno odluci banke o kreditiranju građana, s namjenom kupnje vozila, u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 17.642,60 CHF, uz rok otplate na 84 mjesečnih anuiteta u iznosu od 250,19 CHF, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora, koji kredit je tužiteljica u cijelosti otplatila. Kako predmetni ugovor u čl. 4 sadrži odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom kreditora, koja predstavlja nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu o kojoj se prije i u vrijeme zaključenja ugovora među strankama nije pojedinačno pregovaralo, i kako je presudom Visokog trgovačkog suda br. Pž-7129/13 od 13.06.2014. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Z. broj P-1401/12 od 04.07.2013. u dijelu u kojem je presuđeno da je tuženik (među ostalim bankama) u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, s obzirom da je temeljem ništetne odredbe Ugovora o kreditu tuženik tijekom godina u nekoliko navrata mijenjao kamatnu stopu, a time i visinu tužiteljičine obveze s osnova povrata predmetnog kredita, tužiteljica je predložila sudu utvrđenje ništetnosti odredaba čl. 4. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva redovna kamata u skladu s promjenama odluke o kamatnim stopama tuženika, kao i utvrđenje da su ništetni čl. 1. i 6. u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula pa smatrajući da je time tuženik bez osnova stekao razliku između anuiteta ugovorenih Ugovorom o kreditu i onih naknadno utvrđenih odlukama tuženika, predložila je tuženika obvezati na isplatu joj ove razlike koja predstavlja iznos za koji je oštećena, u ukupnom iznosu od 30.531,30 kn sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose od njihova dospijeća do isplate, kako je to pobliže navedeno u izreci ove presude, potražujući i naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti ističući i prigovor zastare pa predlaže zahtjev tužiteljice odbiti, potražujući naknadu parničnog troška.
3. Sud je tijekom postupka pročitao Ugovor o kreditu br. 9012510369 sa pregledom uplata po kreditu i planom otplate (list 7-13), Informacije o načinu promjene kamatnih stopa po kreditima građana promjenjivih temeljem odluka nadležnih tijela banke (27-30), Opće uvjete poslovanja s građanima (31-35) te je izveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku D. P. iz trgovačkog društva D. d.o.o. Z..
4. Ocjenom izvedenih dokaza sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.
5. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatu koji se temelji na tvrdnji da je ništetan Ugovor o kreditu zaključen između stranaka u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom kreditora, te odredbi o valutnoj klauzuli kojoj je glavnica vezana uz CHF i sukladno tome isplata iznosa stečenog temeljem tih nepoštenih odredbi.
6. Među strankama nije bilo sporno da su tuženik kao kreditor i tužiteljica kao korisnik kredita 17. svibnja 2007. zaključili Ugovor o kreditu u kunskoj protuvrijednosti švicarskog franka, te da se radilo o kreditu s ugovorenom valutnom klauzulom i ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom u skladu s Odlukom tuženika o kamatnim stopama kreditora, time da je početna kamatna stopa ugovorena u visini 5,10% godišnje. Nije sporno niti kako je tijekom otplate kredita početno ugovorena kamatna stopa u više navrata mijenjana, o kojim povećanjima je tuženik obavještavao tužiteljicu, a nije sporno niti da je predmetni kredit otplaćen.
7. Sporno je jesu li ove promjene bile u skladu sa zakonskim odredbama koje su uređivale pitanje zaštite potrošača tj. potrošačkog kreditiranja, te jesu li one kao takve bile u skladu sa općim odredbama i načelima obveznog prava koje se tiču zasnivanja ovakve vrste obveza, odnosno posljedično tome radi li se o ništetnim odredbama. Također, sporna je i visina tužbenog zahtjeva, odnosno razlika između više naplaćene kamate u odnosu na kamatu utvrđenu predmetnim ugovorom o kreditu i otplatnim planom.
8. Odredbom čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima (N.N. br. broj 35/05, 41/08, 78/15 - dalje: ZOO) definiran je pojam ugovora o kreditu kojim se banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.
9. Presudom Visokog trgovačkog suda R. H. broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. godine, potvrđene presudom Vrhovnog suda R. H. broj Revt-249/19, pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi P.- H.S.U.Z.Z.P. protiv više tuženika (Z.banka d.d. i dr.) te je utvrđeno da je, između ostalih banaka, i tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju nepoštene odredbe u kojima je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka, odnosno od trenutka kada su postale sadržaj standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (N.N. br.: 96/03 - dalje ZZP) čitavo vrijeme dok se koriste.
10. Odredbom čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (N.N. broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 08/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 79/19, dalje: ZPP) propisan je izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača na način da obvezuje sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača pozovu na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, stoga s obzirom na sadržaj izreka pravomoćnih presuda Trgovačkog suda u Z. koje su donesene u kolektivnom sporu i odnose se na tuženika u pojedinačnom sporu, prema shvaćanju Vrhovnog suda R. H., nema potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak i utvrđivati ništetnost spornih odredbi, jer bi u suprotnom, a s obzirom na iznesena utvrđenja iz tih postupaka, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošače. Slijedom toga, neosnovane su tvrdnje tuženika iz odgovora na tužbu kada navodi da, iako se vodio postupak radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača, nema osnove odluke donijete u tim postupcima primijeniti i na ovaj postupak i da se tužiteljica kao individualni potrošač na njih ne može pozivati.
11. Nadalje, i prema odredbi čl. 118. ZZP-a odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. navedenog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštitite potrošača iz čl. 106. st. 1. obvezuje ostale sudove u postupku kojeg potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Kako se u konkretnom slučaju tužiteljica poziva upravo na pravno utvrđenje iz spomenute presude kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio njena prava kao potrošača i ujedno korisnika kredita, a u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovarao promjenjivost kamatne stope, a da nije tužiteljicu u cijelosti informirao o parametrima bitnim za donošenje takve odluke o promjeni kamatne stope i takve odredbe ugovora utvrđuje ništetnim, ovaj sud smatra kako je nepotrebno analizirati tvrdnje tuženika o razlozima promjene kamatne stope, odnosno o kriterijima i parametrima koji su utjecali na takvu promjenu, kada je Trgovački sud u Z.u spomenutoj presudi takve odredbe ugovora, odnosno takvu praksu u ugovorima o kreditu, pravomoćno već utvrdio ništetnim.
12. Također, neodlučne su tvrdnje tuženika kada navodi kako se sud ne može pozvati na presude Visokog trgovačkog suda s obzirom da je predmetni ugovor u cijelosti prestao isplatom kredita, budući da prema praksi Europskog suda nije odlučno to što je potrošački ugovor prestao, jer korisnici kredita zadržavaju svojstvo potrošača iako je ugovor prestao, zbog čega tužiteljica ima pravo zahtijevati utvrđenje predmetnih odredbi ugovora ništetnim, jer ništetnost ima ex tunc učinak, dakle od sklapanja ugovora, a što za posljedicu ima restituciju.
13. S obzirom na iznijeto, spomenutom kolektivnom tužbom, za koju odluku Visokog trgovačkog suda ovaj sud jest vezan, sud nalazi utvrđenim osnov tužbenog zahtjeva koji se ogleda u činjenici da je tuženik, iskoristivši činjenicu da nije bilo propisa koji mu je to nalagao, kao banka, tužiteljici kao potrošaču, nametnuo ugovorne odredbe koje ju stavljaju u neravnopravni položaj, pa su te odredbe uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na njenu štetu, a što je u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja, zbog čega je ništetan način promjene kamatne stope odnosno obveza da se ova promjena vrši ovisno o jednostranoj odluci banke. Slijedom toga, sud nije izvodio dokaz saslušanjem osobnog bankara tužiteljice i javnog bilježnika na okolnost utvrđivanja ništetnosti konkretnih ugovornih odredaba, jer to nije niti bilo potrebno. Naime, i ovaj sud smatra kako se na temelju ugovora zaključenog među strankama ne može zaključiti mijenja li se kamatna stopa u svim vremenskim razdobljima na isti način ili na različite načine i ovisi li i na koji način promjena kamatne stope o promjeni nekih indeksa (i kojih) i/ili nekih referentnih stopa (i kojih) i/ili o promjeni marže kamatne stope, stoga niti tužiteljica nije mogla usporediti uvjete promjene kamatne stope tuženika s uvjetima promjene kamatne stope drugih banaka, niti je mogla pratiti uvjete promjene kamatne stope, a time ni ocijeniti opravdanost povišenih kamatnih stopa u trenutku njihova povišenja.
14. Slijedom iznijetog, sud nalazi da se obveza iz ugovora koja je podložna promjeni, a koju dužnik zbog izostanka jasno navedenih uvjeta za izračun i promjenu te obveze ne može usporediti s obvezama iz ponuda drugih vjerovnika i promjenu koje ne može pratiti, pa time ni ocijeniti opravdanost njene promjene, a što ne može ni sud, ne može smatrati odredivom obvezom pa se u navedenim uvjetima takva obveza smatra neodredivom te je time i odredba čl. 4. ugovora zaključenog među strankama u tom dijelu ništetna. Iz ovog proizlazi da je tuženik u obvezi vratiti tužiteljici onaj novčani iznos koji je primio uslijed promijenjene kamatne stope tijekom otplate kredita, u odnosu na onu prvotno ugovorenu, jer su promjene koje su u utuženom razdoblju obavljane bile protivne naprijed zakonskim odredbama te općim načelima obveznog prava u zasnivanju obveza.
15. Nadalje, valutna klauzula je zaštitna klauzula kojoj je svrha osigurati jednaku vrijednost ispunjenja činidbe i protučinidbe u slučaju inflacije, što znači da osigurava kreditoru da broj novčanih jedinica koje će potrošač plaćati kako će anuiteti dospijevati, bude po svojoj stvarnoj vrijednosti jednak vrijednosti novčanih jedinica u trenutku isplate kredita potrošaču, a sve to kako bi se ispoštovalo jedno od temeljnih načela ugovornih odnosa - načelo jednake vrijednosti činidaba. Valutna klauzula nije određeni iznos novčanih sredstava koje je banka isplatila potrošaču, međutim kao zaštitna klauzula koja se veže na novčani iznos koji je isplaćen neodvojivo je povezana i direktno utječe na visinu mjesečnih anuiteta u kojima se kredit vraća, a kao takva sastavni je dio novčanog iznosa čija visina varira ovisno o tečaju CHF, čime se vrijednost potrošačeve ugovorne obveze izračunava temeljem ugovornog tečaja CHF naspram kune na dan plaćanja svakog pojedinačnog mjesečnog anuiteta, pa visina glavnog predmeta ugovora tj. novčanog iznosa kojeg je kreditor isplatio potrošaču, izravno ovisi o promjeni tečaja.
16. Sukladno naprijed navedenom, to znači da prilikom sklapanja ugovora potrošaču moraju biti priopćeni svi elementi koji bi mogli imati utjecaj na opseg njegove obveze, a na temelju kojih on može ocijeniti, osobito, ukupnu cijenu svog zajma, što uz ostalo, uključuje i informiranje o tome da snosi rizik od pada valute od kojih ostvaruje dohodak, što može ugroziti mogućnost vraćanja zajma, pri čemu se od pružatelja usluge traži da utvrdi moguće promjene tečaja i s tim povezane rizike zajma u stranoj valuti. Pritom nije dostatno da su odredbe samo gramatički razumljive, nego i to da ekonomske posljedice te odredbe moraju biti jasne prosječnom potrošaču. Dakle, potrošač mora biti svjestan mogućnosti dizanja ili padanja vrijednosti strane valute, a taj rizik promjene tečaja mora biti jasan i potrošač mora biti jasno upoznat s time da snosi financijski teret tog rizika i to bez ograničenja, stoga banka kao pružatelj usluge mora iznijeti moguće promjene deviznog tečaja i rizike svojstvene uzimanju zajma u stranoj valuti, pa potrošač mora imati stvarnu mogućnost upoznati se sa svim odredbama ugovora, jer pravodobna informacija pružena pri sklapanju ugovora o ugovornim odredbama i posljedicama navedenog sklapanja za potrošača je od temeljne važnosti kako bi donio odluku o tome hoće li se ugovorno vezati uz pružatelja usluge ili prodavatelja robe postupajući po odredbama koje je ovaj prethodno sastavio. Prema tome, kako tuženik nije dokazao da se o predmetnim odredbama ugovora pregovaralo, takvim je načinom ugovaranja tuženik maksimalno zaštitio svoje interese, a svoj rizik povećanja mjesečnih anuiteta uslijed tečajnih promjena i jednostrano promjenjive kamatne stope, prebacio je na tužiteljicu, narušivši time ugovornu ravnotežu.
17. Tuženiku kao instituciji koja se bavi kreditiranjem svakako je bila poznata ili joj je trebala biti poznata izuzetna riskantnost ugovora s valutnom klauzulom CHF, ali je unatoč tome plasirao takve kredite potrošačima koji su u pregovorima bili u podređenom položaju bez stvarne mogućnosti utjecaja na sadržaj ugovora, niti su bili svjesni stvarnog rizika u koji se upuštaju zbog propusta banke da ih valjano informira o svim potencijalnim scenarijima i rizicima koje primjena takvih odredaba može prouzročiti u odnosu na njihovu mogućnost financiranja mjesečnih anuiteta, zbog čega na strani tuženika postoji odgovornost koja se očituje u ništetnosti takvih ugovornih odredbi, i posljedično tome povrata onog što je po osnovi takvog ugovornog odnosa stekao.
18. Pored iznijetog, navedene odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu prema kojoj je glavnica vezana uz CHF, suprotne su i odredbi čl. 12. ZOO-a, kojom je određeno kako su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarenju prava i obveza tih odnosa dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja, odnosno da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, a mjerilom ponašanja se procjenjuje ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača s jedne strane, te kad je riječ o profesionalnoj djelatnosti, urednog i savjesnog gospodarstvenika s druge strane.
19. Materijalne posljedice nepoštenosti ugovorne odredbe propisane su i u čl. 6. st. 1. Direktive 93/13, prema koje države članice utvrđuju da u ugovoru koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluge sklopio s potrošačem prema nacionalnom pravu nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošače, a da ugovor u tim uvjetima i dalje obvezuje stranke ako je u stanju nastaviti važiti i bez tih nepoštenih odredbi. Naglašavajući važnost ove odredbe i njezin položaj u sustavu zaštite potrošača Europski sud je naveo da je riječ o kogentnoj odredbi tj. odredbi s obvezujućim učinkom koju valja smatrati normom ekvivalentnom nacionalnim pravnim pravilima kojima se štiti javni poredak (presuda EU broj C-488/11 od 30. svibnja 2013. godine).
20. Iz toga proizlazi da čl. 6. st. 1. Direktivne 93/13 treba tumačiti na način da ugovornu odredbu koja je proglašena nepoštenom valja smatrati, u načelu, kao da nikad nije postojala, tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošače, stoga sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojem bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo, među ostalim, uspostavljanje prava na povrat koristi koju je prodavatelj robe, odnosno pružatelj usluge neosnovano stekao na potrošačevu štetu na temelju navedene nepoštene odredbe. Sukladno tome, kad je potrošač izvršio plaćanje na temelju nepoštenih ugovornih odredbi, mora imati pravo na povrat tih plaćanja, jer je pravo potrošača na restituciju posljedica neobvezujuće prirode nepoštene ugovorne odredbe.
21. Prema odredbi čl. 323. ZOO-a, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, dok je odredbom čl. 1111. st. 1. i 2. ZOO-a propisano kako je stjecatelj, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, dužan vratiti je, odnosno naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se kod prijelaza imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja imovine ili nadoknada vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, pa kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva (čl. 1115. ZOO).
22. Na okolnost utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, sud je izveo dokaz financijskim vještačenjem po naprijed imenovanom stalnom sudskom vještaku sa zadatkom utvrditi kolika je preplata stvarno naplaćenog tečaja CHF i kamata u natuitetima koje je tužiteljica preplatila otplatom kredita u odnosu na iznose kamata I tečaja CHF koje bi platila da se od početka otplate primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa i tečaj CHF na dan isplate kredita, sve u kunama po mjerecima, kao I na okolnost kolika bi bila realna kamatna stopa/povećanje kamatne stope obzirom na sve kriterije koji su utjecali, mogli utjecati na kretanja parametara uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope u period otplate kredita odnosno na troškove kredita. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da ukupna razlika između anuiteta s osnove promjena kamatne stope i s osnove valutne klauzule za sve anuitete za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 30.531,30 kn. Vještak je pritom napomenuo kako parametri na temelju kojeg je banka utvrdila početnu kamatnu stopu od 5,10% nisu poznati, a isto tako nisu poznati parametri po kojima je banka mijenjala kamatnu stopu, te na osnovu kojih podataka se definira kamatna stopa (što je referentna kamatna stopa koja se uvećava ili umanjuje za maržu i da li postoji obračunska osnovica na koju se nadodaje marža, te što predstavlja obračunsku osnovicu), stoga iz priložene dokumentacije nije moguće utvrditi na temelju kojih parametara je utvrđena kamatna stopa, te posljedično da li je temeljem promjene istih parametara mijenjana visina kamatne stope. Također je vještak napomenuo kako ne može izračunati “realnu” kamatnu stopu na kredit, već sukladno nalogu suda i zahtjevu tuženika ili tužitelja može izvršiti izračun kredita uz kamatnu stopu koja može biti određena u fiksnom iznosu ili na temelju određenih parametara, no “realna” kamatna stopa u predmetnom period nedefinirani je pojam jer ista predstavlja rezultat poslovne politike svake pojedine poslovne banke.
23. Sud je nalaz i mišljenje sudskog vještaka prihvatio u potpunosti, kao stručnu i objektivnu ocjenu kojoj nema razloga ne vjerovati, a kako se sudski vještak u potpunosti i obrazloženo očitovao i na okolnosti predložene po tuženiku, sud je prigovore tuženika na nalaz i mišljenje vještaka ocijenio potpuno neosnovanim i tek paušalnim, posebno imajući u vidu da tuženik samom izračunu sudskog vještaka nije ni prigovarao, već je njegov prigovor pravne naravi.
24. Kako je tužiteljica u konačnici svoj tužbeni zahtjev specificirala sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka na temelju kojeg je sud utvrdio visinu tužbenog zahtjeva, valjalo je isti prihvatiti u cijelosti, kako za glavnicu u ukupnom iznosu od 30.531,30 kn, tako i za zatezne kamate tekuće na pojedine iznose od njihova dospijeća, do isplate.
25. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i čl. 1114. ZOO-a, a iste su dosuđene od dana kada je tužiteljica obavila plaćanje više zaračunatih iznosa na ime redovnih kamata, s obzirom da je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom promjene kamatnih stopa rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, a što nije učinio iako je toga morao biti svjestan, pa mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate u većem iznosu od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada.
26. U odnosu na prigovor zastare, za ukazati je na pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH iz presude Rev-2245/17 od 20.03.2018. prema kojem pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (4. travnja 2012.) dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (ovdje 13. lipnja 2014.), zbog čega zastara nije nastupila. Prilikom donošenja takvog shvaćanja posebice se imalo na umu postojanje znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od pet godina, neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (čl. 328. ZOO/05). Dakle, u nedostatku posebnih zakonskih odredaba koje bi izričito uređivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći i računa o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je odredbom čl. 140. Zakona o zaštiti potrošača propisano da pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava, revizijski sud nalazi da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO/05, jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla. Slijedom navedenog, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare pa zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako je tužba u ovome predmetu podnijeta 12.06.2019., prigovor tuženika u smislu zastare nije osnovan.
27. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (N.N. broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 79/19, dalje: ZPP), a odnosi se na trošak njena zastupanja po punomoćniku, odmjeren prema vrijednosti predmeta spora i priloženom troškovniku, suglasno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tako je tužiteljici priznat trošak sastava tužbe i dva obrazložena podneska (18.09.2020. i 26.07.2021.) te pristupa punomoćnika na dva ročišta (11.02.2021. i 03.03.2022.) po tbr. 7/1, 8/1 i 9/1 tarife od po 100 bodova i za sastav jednog neobrazloženog podneska (11.08.2021.) po tbr. 8/3 priznato je 25 bodova, što ukupno iznosi 525 bodova ili 5.250,00 kn prema vrijednosti jednog boda po tbr. 50. tarife od 10,00 kn. Navedeni iznos valjalo je uvećati za 25% pripadajućeg PDV-a, trošak vještačenja od 1.500,00 kn te trošak sudskih pristojbi na tužbu od 656,00 kn i presudu od 655,00 kn, što ukupno iznosi 9.373,50 kn, koliko se tužiteljici ovom presudom i dosuđuje, a tuženiku stavlja na teret plaćanja.
28. Tužiteljici u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a nije priznat trošak sastava drugog podneska zaprimljenog kod suda 18.09.2020. jer je istoga dana tužiteljica sat vremena ranije također dostavila podnesak kojim se očitovala na navode odgovora na tužbu. Također, nije joj priznat niti trošak sastava podneska od 18.01.2021. jer je istim tužiteljica samo ponovila već iznijete navode te citirala sudsku praksu pa ni taj podnesak nije bio potreban za raspravljanje jednako kao ni podnesak od 29.04.2021..
29. Kako tuženik u postupku nije uspio, sud je njegov zahtjev za naknadu parničnog troška odbio kao neosnovan.
U Sesvetama 14. travnja 2022.
S u d a c
Irena Čabrijan v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste, o kojoj odlučuje županijski sud, a podnosi se putem ovog suda, u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava.
DNA:
1. pun. tužiteljice
2. pun. tuženika na br. ...,
