REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 3/2021-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog Ž. S. zbog kaznenog djela iz čl. 293. st. 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Osijeku od 2. listopada 2019. broj K-359/2019, potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku od 18. rujna 2020. broj Kž-56/2020, u sjednici održanoj 14. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I Djelomično se prihvaća zahtjev osuđenog Ž. S. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude te se pravomoćna presuda koju čine presuda Općinskog suda u Osijeku od 2. listopada 2019. broj K-359/2019 i presuda Županijskog suda u Osijeku od 18. rujna 2020. broj Kž-56/2020 preinačuje u odluci o kazni na način da se uvjetna osuda izrečena os. Ž. S. presudom Općinskog suda u Vukovaru broj K-37/05 od 9. svibnja 2005. (pravomoćna 9. svibnja 2005.) zbog kaznenih djela iz čl. 224. st. 1., 4. i čl. 311. st. 1. i 2. KZ/97, neće opozvati.

II Uslijed odluke pod I, osuđeniku Ž. S. se:

- za kazneno djelo iz čl. 293. st. 2. u vezi st. 1. KZ/97 za koje je proglašen krivim presudom Općinskog suda u Osijeku broj K-805/2007 od 21. siječnja 2008. (pravomoćna 7. ožujka 2008.) i koja je u tom dijelu pobijanom presudom ostavljena na snazi, uz primjenu čl. 57. st. 4. toč.d KZ/97, utvrđuje kazna zatvora od 10 (deset) mjeseci,

- sukladno čl. 62. st. 1. KZ/97, uzimaju mu se kao utvrđene kazne zatvora i to:

- jedinstvena kazna zatvora od 2 (dvije) godine koja se, temeljem opoziva uvjetne osude presudom Općinskog suda u Osijeku broj Kv-339/06 (broj K-869/01)

III Kr 3/2021-5

od 14. studenog 2006. (pravomoćna 11. prosinca 2006.) zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 1. KZ/97, ima izvršiti,

- te kazna zatvora od 5 (pet) mjeseci izrečena presudom Općinskog suda u Đakovu broj K-173/05 od 24. siječnja 2006. (pravomoćna 16. ožujka 2006.) zbog kaznenog djela iz čl. 311. st. 1. i 2. KZ/97,

- pa se os. Ž. S., uz primjenu čl. 60. st. 2. toč.c KZ/97, osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora od 3 (tri) godine i 1 (jedan) mjesec u koju mu se, temeljem čl. 63. KZ/97, uračunava vrijeme lišenja slobode od 13. siječnja 2019. do 20. listopada 2019.

III U ostalom dijelu zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Osijeku broj K-359/2019 od 2. listopada 2019., u postupku obnove po čl. 497. st. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 70/17 i 126/19 - dalje u tekstu: ZKP/08), djelomično je stavljena izvan snage presuda tog suda broj K-805/2007 od 21. siječnja 2008. kojom je Ž. S. osuđen zbog kaznenog djela iz čl. 293. st. 1. i 2. KZ/97 te mu je, sada, izrečena jedinstvena kazna zatvora od tri godine i dva mjeseca, uz uračunjavanje vremena lišenja slobode sukladno čl. 63. KZ/97.

2. Županijski sud u Osijeku je svojom presudom broj Kž-56/2020 od 18. rujna 2020. odbio žalbu okr. Ž. S. i potvrdio prvostupanjsku presudu.

3. Protiv te pravomoćne presude osuđenik je po svom branitelju S. Š., odvjetniku iz O., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude "temeljem čl. 442. - 446. ZKP/97-06 (sada čl. 515. - 519. ZKP/09-19)", s prijedlogom da se pravomoćna presuda "ukida i preinačava na način da se optužba odbija u cijelosti, a osuđenik oslobađa optužbe, odnosno supsidijarno da se ukine napadanu prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu te predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno postupanje i odlučivanje".

4. Sukladno čl. 518. st. 4. ZKP/08, Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske odgovorio je na zahtjev osuđenika te smatra da je isti neosnovan. Odgovor državnog odvjetnika dostavljen je na znanje osuđeniku i njegovom branitelju.

5. Zahtjev je djelomično osnovan.

6. Uvodno treba reći da je presudom Općinskog suda u Osijeku broj K-805/2007 od 21. siječnja 2008. Ž. S., u odsutnosti, osuđen zbog kaznenog djela iz čl. 293. st. 1. i 2. KZ/97 za koje mu je utvrđena kazna zatvora od jedne godine. Nadalje, temeljem čl. 69. st. 6. KZ/97, opozvana mu je uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog suda u Vukovaru

III Kr 3/2021-5

broj K-37/05 (pravomoćna 9. svibnja 2005.) zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 1. i 4. te kaznenog djela iz čl. 311. st. 2. KZ/97 te je izrečena kazna zatvora od jedne godine uzeta kao utvrđena. Također, temeljem čl. 62. st. 1. KZ/97, uzete su mu kao utvrđene jedinstvena kazna zatvora od dvije godine koja se temeljem opoziva uvjetne osude presudom Općinskog suda u Osijeku broj Kv-339/06 (K-869/01) od 14. studenog 2006. ima izvršiti, te kazna zatvora od pet mjeseci izrečena presudom Općinskog suda u Đakovu broj K-173/05 od 24. siječnja 2006. pa je okrivljenik, primjenom odredaba o stjecaju, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od tri godine i šest mjeseci.

6.1. Protiv ove prvostupanjske presude donesene u odsutnosti osuđenika nije bilo žalbe te je postala pravomoćna 7. ožujka 2008.

7. Rješenjem Općinskog suda u Osijeku broj Kv-28/2019 (K-805/2007) od 6. svibnja 2019. dopuštena je obnova kaznenog postupka u nazočnosti osuđenika, sukladno čl. 497. st. 3. ZKP/08.

7.1. U obnovljenom postupku, prvostupanjski je sud donio presudu broj K-359/2019 od 2. listopada 2019. kojom je raniju pravomoćnu presudu stavio izvan snage u dijelu odluke od kazni na način da je osuđeniku, za kazneno djelo iz čl. 293. st. 1. i 2. KZ/97, primjenom odredaba o ublažavanju kazne, utvrdio kaznu zatvora od 10 mjeseci. Istovremeno, taj sud je, kao i u ranijoj pravomoćnoj presudi, opozvao uvjetnu osudu izrečenu presudom Općinskog suda u Vukovaru broj K-37/05 od 9. svibnja 2005. i kaznu zatvora od jedne godine uzeo kao utvrđenu. Također, osuđeniku su uzete kao utvrđene jedinstvena kazna zatvora od dvije godine temeljem opozvane uvjetne osude presudom Općinskog suda u Osijeku broj Kv-339/06 (K-869/01) od 14. studenog 2006. te kazna zatvora od pet mjeseci izrečena presudom Općinskog suda u Đakovu broj K-173/05 od 24. siječnja 2006. Primjenom odredaba o stjecaju, osuđeniku je izrečena jedinstvena kazna zatvora od tri godine i dva mjeseca.

7.2. Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Osijeku broj Kž-56/2020 od 18. rujna 2020. odbijena je žalba okrivljenika i potvrđena presuda suda prvog stupnja. U obrazloženju te presude, između ostalog, uočena je povreda kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 5. ZKP/08 počinjena u korist okrivljenika koju taj sud, zbog izostanka žalbe državnog odvjetnika, nije bio ovlašten otkloniti po službenoj dužnosti. Navedenu povredu taj sud opravdano nalazi u tome što je sud prvog stupnja, iako je u obnovljenom postupku utvrdio jednako činjenično stanje, raniju pravomoćnu presudu stavio izvan snage u dijelu odluke o kazni čime je, u korist okrivljenika, prekoračio svoju ovlast.

8. Podnositelj u zahtjevu doslovce reproducira razloge žalbe podnesene protiv prvostupanjske presude time što ih, sada, paušalno podvodi pod osnove pobijanja "iz čl. 442. - 446. ZKP/97-06 (sada čl. 515. - 519. ZKP/09-19)". Pri tome, podnositelj se dijelom poziva na numeraciju zakonskih članaka iz ZKP/08, a dijelom se povrede podvode pod zakonske članke pročišćenog teksta Zakona o kaznenom postupku objavljenom u Narodnim novinama broj 62/03 od 12. travnja 2003. koji, s obzirom da ga je donio Odbor za zakonodavstvo Sabora Republike Hrvatske, kao neovlašteno tijelo, uopće nije u primjeni. Sve navedeno bitno je otežalo razumijevanje podnesenog zahtjeva pri čemu treba napomenuti da se u ovom, kao i u obnovljenom kaznenom postupku, imaju primijeniti procesne odredbe aktualno važećeg ZKP/08.

III Kr 3/2021-5

9. Navodi zahtjeva kojima se tvrdi da je "prvostupanjski sud predmetno postupio isuviše sumarno prilikom utvrđivanja činjeničnog supstrata… nije uzeo u obzir iskaz samog oštećenika… nije uzeo u obzir odlučne činjenice… nije pribavio dokaze u smislu potrebe provođenja vještačenja…" svode se na pobijanje činjeničnog stanja utvrđenog pravomoćnom presudom zbog kojih razloga se ovaj izvanredni pravni lijek, sukladno taksativno nabrojanim razlozima u čl. 517. st. 1. ZKP/08, ne može podnijeti. Isto tako, u postupku izvanrednog preispitivanja pravomoćne presude ne mogu se isticati bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 6. i 11. te povrede iz čl. 468. st. 3. ZKP/08 počinjene pred prvostupanjskim sudom. Zbog toga ovi navodi zahtjeva nisu niti razmatrani.

10. Nadalje, nije u pravu podnositelj zahtjeva kada ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 s obrazloženjem da se "u spisu nalaze dokazi koji ne odgovaraju stvarnom stanju stvari tj. kaznena evidencija koja je zastarjela te koja je uglavnom nedopušteno upotrebljena, budući su nastupili uvjeti za rehabilitaciju osuđenika". Naime, ne radi se ovdje o nezakonitim dokazima niti se u zahtjevu navodi po kojem bi osnovu zakonitost podataka kaznene evidencije bila upitna. Drugo je pitanje, i to činjenične prirode, jesu li podaci navedeni u kaznenoj evidenciji točni s aspekta eventualne rehabilitacije osuđenika. Međutim, obrana u postupku nije osporavala navedene podatke niti je prilagala suprotnu dokumentaciju. Osim toga, ovdje se radi o obnovljenom kaznenom postupku u nazočnosti osuđenika tijekom kojeg se, po pravilnoj primjeni zakona, ne ispituju okolnosti relevantne za odmjeravanje kazne, već je svrha tog postupka provjera činjenica odlučnih za postojanje kaznenog djela te s tim u vezi primjenjene odredbe materijalnog prava. Zbog toga, u situaciji kada se, kao ovdje, u obnovljenom postupku utvrdi jednako činjenično stanje kao i u prvoj presudi, podaci o ranijoj osuđivanosti osuđenika nemaju značaj odlučne činjenice niti ih je sud bio dužan po službenoj dužnosti preispitati, kako sugerira podnositelj zahtjeva.

11. Što se tiče u zahtjevu istaknutih povreda kaznenog zakona koje podnositelj dijelom pogrešno podvodi pod bitne povrede odredaba kaznenog postupka, treba reći slijedeće:

11.1. Povreda kaznenog zakona, koja se pogrešno povezuje s "čl. 467. st. 1. toč. 1. ZKP u vezi čl. 468. st. 1. toč. 5. ZKP", sastoji se u tvrdnji da je kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 293. KZ/97 "ukinuto" donošenjem Izmjena i dopuna Kaznenog zakona objavljenim u Narodnim novinama broj 111/03, pa je donošenjem osuđujuće presude povrijeđen čl. 3. KZ/97.

11.2. Ovdje se, očito, smjera na povredu kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 1. u vezi čl. 517. st. 1. toč. 1. ZKP/08. Navedena povreda, međutim, nije ostvarena. Naime, citirana Izmjena i dopuna Kaznenog zakona, koja se trebala početi primjenjivati 1. prosinca 2003., nikada nije stupila na snagu budući da je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-2566/2003 i dr. ("Narodne novine", br. 190/03) ukinuta kao neustavna. Stoga navedene izmjene nisu od značaja za ocjenu koji je zakon blaži za počinitelja. Pri tome, prema čl. 508. st. 1. ZKP/08, za obnovljeni kazneni postupak, o kakvom se ovdje radi, važe iste materijalnopravne odredbe kao i za prvi postupak pa se eventualne izmjene zakona, sve da su i blaže za počinitelja, ne primjenjuju. Osim toga, govora nema o dekriminalizaciji kaznenog djela iz čl. 293. KZ/97 koje i dalje ima svoj pravni kontinuitet u kaznenom djelu iz čl. 247. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15-ispravak, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11).

III Kr 3/2021-5

11.3. Nadalje, u zahtjevu se neosnovano tvrdi da šteta pričinjena kaznenim djelom u visini od 47.572,44 kune nije znatna, već po stajalištu podnositelja zahtjeva, "predstavlja zapravo malični spor". Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-726-IV/97 od 24. studenog 1997., dopunjenom pravnim shvaćanjem broj II-1 Kr-24/01 od 23. siječnja 2001., znatna imovinska korist odnosno znatna šteta, kao obilježje tog kaznenog djela, podrazumijeva iznos veći od 30.000,00 kn pa je očito da su prema zakonu u vrijeme donošenja prve presude, bili ostvareni svi elementi kvalificiranog oblika kaznenog djela iz čl. 293. st. 2. KZ/97, koja presuda je u tom dijelu osnovano ostavljena na snazi.

12. Konačno, u zahtjevu se ističe nastup zastare izvršenja u odnosu na pojedine kazne koje su u obnovljenom postupku uzete kao utvrđene. Taj se prigovor, opet, pogrešno podvodi pod bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 te povredu čl. 60. st. 1. i čl. 69. st. 3. KZ/97 iako se, ustvari, radi o povredi kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 3. i 5. u vezi čl. 517. st. 1. toč. 1. ZKP/08.

12.1. Već je ranije rečeno da je pravomoćnom presudom kojom je, u obnovljenom postupku, ranija pravomoćna presuda dijelom stavljena izvan snage u odluci o kazni, povrijeđen zakon u korist osuđenika, ali je zbog izostanka žalbe državnog odvjetnika, stekla pravomoćnost i kao takva proizvodi pravne učinke.

12.2. Polazeći od te činjenice, kao i načela zabrane reformacije in peius koje se primjenjuje i u tijeku postupka po izvanrednim pravnim lijekovima, Vrhovni sud Republike Hrvatske nalazi da je zahtjev osuđenika u tom dijelu osnovan i to u odnosu na odluku prvostupanjskog suda o opozivu uvjetne osude primjenjene presudom Općinskog suda u Vukovaru broj K-37/05 od 9. svibnja 2005. (pravomoćna 9. svibnja 2005.).

12.3. Naime, opozivom te uvjetne osude, kojim se izrečena kazna zatvora od jedne godine ima izvršiti te se uzima kao utvrđena, prvostupanjski je sud prekoračio svoju ovlast u smislu povrede kaznenog zakona iz čl. 468. toč. 5. ZKP/08 na štetu osuđenika. Djelomičnim stavljanjem izvan snage ranije pravomoćne presude u odluci o kazni, taj sud je bio dužan primijeniti iste materijalnopravne odredbe kao i za prvi postupak, tj. bio je dužan voditi računa o tome da se, sukladno čl. 69. st. 7. KZ/97, uvjetna osuda ne može opozvati nakon proteka jedne godine od isteka vremena provjeravanja. U konkretnom slučaju, s obzirom da je presuda Općinskog suda u Vukovaru kojom je osuđeniku primijenjena uvjetna osuda s rokom kušnje od tri godine postala pravomoćna 9. svibnja 2005., zakonske pretpostavke za opoziv te uvjetne osude prestale su 9. svibnja 2009. Do navedenog propusta suda prvog stupnja, međutim, ne bi došlo da je pravomoćna presuda u obnovljenom postupku zakonito održana na snazi jer bi njezina tzv. latentna pravomoćnost održala postojanje zakonskih pretpostavki za opoziv uvjetne osude koji su postojali u vrijeme donošenja prve presude.

12.4. Zbog navedenog, dakle, trebalo je, djelomičnim prihvaćanjem zahtjeva osuđenika, otkloniti uočenu povredu i pravomoćnu presudu preinačiti kao ad. I izreke ove presude.

III Kr 3/2021-5

13. Nasuprot tome, nije nastupila zastara izvršenja ostalih kazni zatvora koje su osuđeniku pravomoćnom presudom uzete kao utvrđene.

13.1. Prema čl. 508. st. 1. ZKP/08, za novi postupak koji se vodi na temelju rješenja kojim je dopuštena obnova kaznenog postupka važe iste materijalnopravne odredbe kao i za prvi postupak, osim odredaba o zastari. Navedeno znači da u tijeku obnove postupka u nazočnosti osuđenika nije moguće postupak obustaviti zbog zastare kaznenog progona "jer taj postupak ne predstavlja kazneni progon, nego se na zahtjev optuženika ispituje pravilnost ranije presude u njegovu korist" (Zaključak savjetovanja predstavnika krivičnih odjela Saveznog suda i Vrhovnih sudova od 26. ožujka 1985.). Odredbe o zastari izvršenja kazne, međutim, primjenjuju se i računaju od pravomoćnosti ranije presude koja je predmetom obnove, prema zastarnim rokovima propisanim zakonom u smislu čl. 86. KZ/11.

13.2. U konkretnom slučaju, jedinstvena kazna zatvora od dvije godine iz uvjetne osude opozvane presudom Općinskog suda u Osijeku broj Kv-339/06 (K-869/01), kao i kazna zatvora od pet mjeseci izrečena presudom Općinskog suda u Đakovu broj K-173/05, bile su, primjenom odredaba o stjecaju, obuhvaćene jedinstvenom kaznom zatvora od tri godine i šest mjeseci koja je osuđeniku izrečena ranijom pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku broj K-805/07 od 21. siječnja 2008. Iako je u obnovljenom postupku taj dio pravomoćne presude stavljen izvan snage te je osuđeniku izrečena jedinstvena kazna zatvora od tri godine i dva mjeseca, činjenica je da su pojedinačno utvrđene kazne izgubile svoju samostalnost pa se rokovi zastare izvršenja kazne trebaju računati prema jedinstvenoj kazni izrečenoj u obnovljenom postupku. Početak zastarnih rokova izvršenja kazne računaju se od pravomoćnosti ranije pravomoćne presude (7. ožujka 2008.) i ti rokovi teku, kako u odsutnosti osuđenika, tako i tijekom obnovljenog postupka u njegovoj nazočnosti, osim ako je, temeljem sudske odluke o obustavi izvršenja kazne, nastupilo mirovanje zastare.

13.3. S obzirom da zastara izvršenja kazne zatvora u trajanju duljem od tri godine sukladno čl. 83. st. 1. al. 4. KZ/11, nastupa protekom 15 godina od pravomoćnosti presude, očito je da, u vrijeme donošenja pravomoćne presude u obnovljenom postupku (18. rujan 2020.), zastara izvršenja jedinstvene kazne zatvora od tri godine i dva mjeseca nije nastupila.

14. Slijedom izloženih razloga, a imajući u vidu sve olakotne i otegotne okolnosti utvrđene u pravomoćnoj presudi, trebalo je, primjenom odredaba o stjecaju, osuđeniku izreći novu jedinstvenu kaznu zatvora i to u trajanju od tri godine i jedan mjesec jer je takva kazna, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, zakonita i pravilna te odgovara okolnostima konkretnog slučaja, kao i ličnosti samog osuđenika.

14.1. Stoga je odlučeno kao ad. II izreke ove presude.

III Kr 3/2021-5

15. Kako su time navodi zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude djelomično osnovani, trebalo je, sukladno čl. 519. u vezi čl. 513. st. 1. ZKP/08, odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 14. travnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.