REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Povrv. 245/21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja H. – O. d.o.o., Z.,

O.: …, zastupanog po pun. B. F., odvjetniku u O.,

protiv tuženika J. B. iz S., A.

O.: …, radi isplate, nakon održane glavne i javne

rasprave, zaključene dana 2. ožujka 2022. godine u nazočnosti zamj. pun. tužitelja, dana 14. travnja 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi kojeg je dana 20. listopada 2020. godine pod brojem Ovrv-4004/20 donio JB iz S. A. Š., u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 12,92 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 2,08 kn od 25. travnja 2019. godine do isplate,

- na iznos od 10,84 kn od 16. listopada 2020. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno  razdoblje  koje  prethodi  tekućem  polugodištu  za  tri postotna poena;

dok se isti ukida u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.306,57 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 1. veljače 2020. godine do isplate, u roku 8 dana, jer je tužba u ovom dijelu zahtjeva povučena;

isti se ukida i u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 137,50 kn na ime troškova ovršnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od 20. listopada 2020. godine do isplate, u roku 8 dana, jer je o troškovima cjelokupnog postupka valjalo donijeti jedinstvenu odluku.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 77,52 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od 20. svibnja 2021. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena;

r i j e š i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju trošak cjelokupnog postupka u iznosu od 512,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Odbacuje se zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka kao nepravovremen.

Obrazloženje

Dana 14. listopada 2020. godine predan je prijedlog za ovrhu radi naplate iznosa od 1.319,49 kn sa zakonskim zateznim kamatama. Dana 20. listopada 2020. godine doneseno je rješenje o ovrsi JB iz S. A. Š. broj Ovrv-

4004/20 kojim je određena predložena ovrha i trošak ovršnog postupka u iznosu od 137,50 kn. Protiv ovog rješenja tuženik je podnio prigovor, dana 9. ožujka 2021. godine doneseno je rješenje ovog suda broj Povrv-245/21 kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je određena ovrha te se ukidaju provedene radnje, postupak se nastavlja kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, po pravomoćnosti tog rješenja spis je ustupljen Parničnom odjelu ovog suda.

U svom prigovoru tuženik kao vlasnik odjavljenog obrta B. S. ističe da nije zaprimio sporni račun niti obavijest odnosno opomenu o bilo kakvom dugovanju spram tužitelja. Tužitelj da ima neuredno poslovanje u dijelu poslovanja sa kupcima odnosno slanja i zaprimanja računa. U svakom slučaju tužitelj treba kupcu uredno dostaviti račun, u slučaju da kupac ne podmiri račun istog pozvati na plaćanje, a nakon toga pokrenuti postupak ovrhe. Račun od 31. ožujka 2019. godine za ožujak 2019. godine da je nerazumljiv i netransparentan zbog naknadnog ručnog unošenja stavki i kao takav nevjerodostojan. Iznos od 2,08 kn da u naravi predstavlja kamatu na prekoračenje dospijeća plaćanja, a po tuženiku da se to odnosi na prethodni račun. Tuženik da je uputio prigovor tužitelju o takvom poslovnom ponašanju i zatražio storniranje predmetne kamate na što se tužitelj oglušio. U tom dijelu da je nastupila zastara. Nakon zaprimanja prijedloga za ovrhu, kada je saznao za postojanje tražbine tuženik da je odmah podmirio račun za prosinac 2019. godine u iznosu od 1.306,57 kn. Tužitelj da je neurednom dostavom pismena i računa doveo tuženika u nepovoljan položaj ovršenika te time prouzročio tuženiku probleme.

Tužitelj u svom podnesku od 20. svibnja 2021. godine daje očitovanje na prigovor tuženika protiv rješenja o ovrsi, navodi da tuženik ističe zakašnjele prigovore, prigovor zastare da nije osnovan jer se ovdje radi o poslovnom odnosu pravne osobe i vlasnika obrta i zastarnom roku od 3 godine od dospijeća svakog pojedinog računa, temeljem odredbe čl. 232. Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj da je tuženiku sve račune, pa i utužene, dostavljao na adresu iz Ugovora koji je između stranaka sklopljen 7. lipnja 2018. godine, a sam tuženik, da nije neki račun primio na vrijeme, mogao je od tužitelja tražiti dostavljanje prijepisa tog računa. Navodi da nije postojala obveza dodatnog opominjanja tuženika, međutim, da je tuženiku prije podnošenja prijedloga za ovrhu poslana opomena. Što se tiče iznosa od 2,08 kn, navodi da se radi o kamatama koje su u stvarnosti bile obračunate u još starijem računu koji i nije predmet ovog postupka, taj račun da tužitelj nije platio u punom iznosu pa da je nakon nepotpune uplate u iznosu od samo 1.868,40 kn bio opomenut za iznos od 2,08 kn i to u prvom slijedećem računu, u računu za ožujak 2019. godine. Kako tuženik ni prilikom plaćanja računa za ožujak 2019. godine nije platio ukupno dospjeli dug, da je tužitelj iz uplaćenog iznosa prvo zatvorio ranije nastalu tražbinu, tih 2,08 kn duga po računu za siječanj 2019. godine, zbog čega je dio računa za ožujak 2019. godine bio nepodmiren. Tužitelj povlači tužbu za iznos glavnice od 1.306,57 kn, ali i dalje potražuje zatezne kamate na plaćeni dio glavnice obračunate od dana dospijeća računa do uplate u fiksnom iznosu od 77,52 kn. Također, potražuje i ostale utužene iznose, iznos od 2,08 kn sa kamatama te iznos od 10,84 kn sa kamatama. Radi navedenog tužitelj uređuje svoj tužbeni zahtjev. Tuženik nije dostavio svoje očitovanje na ovaj podnesak tužitelja do zaključenja glavne rasprave, tuženik nije pristupio na pripremno ročište od 2. ožujka 2022. godine niti je opravdao svoj nedolazak. Tek nakon što je glavna rasprava zaključena zaprimljeni su podnesci tuženika sa priležećom dokumentacijom, isti kao nepravovremeni nisu uzeti u obzir i sud ih je zanemario i trebao zanemariti kod odlučivanja. Isto tako, nakon zaključenja glavne rasprave zaprimljen je zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka, ovaj zahtjev za naknadu troškova je nepravovremen i sud ga je rješenjem trebao odbaciti. Također, nakon zaključenja glavne rasprave tuženik obavještava sud o naknadno izvršenim uplatama, koje također nisu trebale biti sagledane niti uračunate kod presuđenja, odluka je donesena temeljem stanja u spisu i dokumentacije pristigle u spis do zaključenja glavne rasprave. Predmet daljnjih uplata izvršenih od strane tuženika nije predmet parničnog postupka nakon zaključenja, odluka se donosi temeljem stanja u spisu u trenutku zaključenja glavne rasprave, a naknadne uplate pitanje su uračunavanja obveza stranaka, koje nisu vezane sa ovim postupkom, nakon zaključenja raspravljanja.

U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom ispisa otvorenih stavki tužitelja na dan 15. listopada 2020. godine sa karticom analitičkog knjigovodstva tužitelja za razdoblje od 30. ožujka 2019. godine do 16. listopada 2020. godine; prijepisa računa tužitelja broj 0010222817-190320-8 od 31. ožujka 2019. godine, 0010222817- 191220-7 od 31. prosinca 2019. godine, 0010222817-200320-0 od 30. ožujka 2020. godine; pregleda opomena kupaca iz sustava tužitelja na ime tuženika; kartice analitičkog knjigovodstva tužitelja za razdoblje od 1. siječnja 2019. godine do 31. prosinca 2019. godine; Ugovora o opskrbi krajnjeg kupca broj 0-18-204647 zaključenog između tužitelja i tuženika dana 7. lipnja 2018. godine; izvatka iz obrtnog registra za obrt B. od 6. lipnja 2018. godine; računa tužitelja broj 0010222817- 201120-3 od 30. studenog 2020. godine; računa tužitelja broj 0010222817-190120-5 od 31. siječnja 2019. godine; kartice analitičkog knjigovodstva tužitelja za razdoblje od 1. siječnja 2020. godine do 31. prosinca 2020. godine; ispisa otvorenih stavki tužitelja na dan 18. svibnja 2021. godine; Općih uvjeta opskrbe tužitelja koji su u primjeni od 1. ožujka 2017. godine; Odluke tužitelja od 9. studenog 2015. godine.

Zahtjev tužitelja je osnovan.

Tužitelj je zatražio naknadu troškova postupka, tuženik je zatražio naknadu troškova postupka, ali nepravovremenim zahtjevom.

Među strankama nije sporna aktivna legitimacija tužitelja kao opskrbljivača električne energije niti tuženika kao vlasnika odjavljenog obrta za ugostiteljstvo B. S. kao kupca električne energije, iz priloženog Ugovora o opskrbi krajnjeg kupca broj O-18/204647 razvidno je da su stranke iste zaključile dana 7. lipnja 2018. godine, tužitelj je kao opskrbljivač vršio isporuku odnosno opskrbu električnom energijom za tuženika odnosno njegov obrt kao kupca električne energije, to nije sporno. Potraživanje tužitelja odnosi se na dugovanje tuženika po tri ispostavljena računa, kako je sporan način obračuna po tim računima i je li tužitelj ispunio obvezu dostavljanja računa tuženiku, sporna je sama visina tužbenog zahtjeva, sve vezano za prigovor tuženika i očitovanje tužitelja. Tužitelj je spisu priložio dokumentaciju iz koje proizlazi da je na obrt tuženika ispostavljao mjesečne račune, dakle, na adresu iz ugovora koji je priložen sudskom spisu i koji je zaključen između stranaka, adresu obrta. Prema stavu ovog suda nije relevantan navod tuženika odnosno prigovor istog da račune nije zaprimio, sud drži da su tuženiku računi uredno ispostavljani na adresu obrta i da je tuženik uredno zaprimio sve račune. Točan je navod tužitelja da je u slučaju propusta dostave odnosno zaprimanja računa tuženik, jer se radi o stalnoj i redovnoj obvezi plaćanja isporuke električne energije, trebao urgirati i tražiti od tužitelja dostavljanje ispisa računa, odnosno, obavijestiti tužitelja da neki od računa možebitno nije primio. To tuženik nije napravio. Nadalje, tužitelj je dokazao kako je opomenuo tuženika radi neplaćanja računa odnosno postojanje dugovanja, sve i da to tužitelj nije napravio, ne bi dovelo do prestanka obveze tuženika nego bi se to sagledalo kroz troškove postupka.

Iz dokumentacije koja je priložena sudskom spisu sud zaključuje da je postojalo dugovanje tuženika na ime manje plaćenog računa za isporuku električne energije u iznosu od 2,08 kn, dakle, po računu izdanom 31. ožujka 2019. godine, sa dospijećem na dan 24. travnja 2019. godine. Kao kupac električne energije tuženik je u obvezi, ugovornoj obvezi spram tužitelja koji je svoju obvezu isporuke energije izvršio spram tuženika, za potrebe njegovog obrta, pa tako i na plaćanje ovog iznosa, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama radi zakašnjenja u plaćanju istog, od 25. travnja 2019. godine, kako je to tužitelj pravilno zatražio i dokazao. Odluka o zakonskim zateznim kamatama koje radi zakašnjenja pripadaju tužitelju temelji se na odredbi čl.29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO); dakle, za iznos duga od 2,08 sa kamatama od 25. travnja 2019. godine do isplate valjalo je održati na snazi platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi javnog bilježnika, odlučiti kao u tč. I. izreke.

Nadalje, što se tiče zahtjeva tužitelja spram tuženika po računu od 31. prosinca 2019. godine u iznosu od 1.306,57 kn, sa dospijećem od 31. siječnja 2020. godine, tuženik je taj račun platio sa zakašnjenjem, ali ga je platio u cijelosti, što i nije sporno između stranaka. Dakle, tužitelj po pitanju plaćanja ovog računa sa zakašnjenjem ima pravo obračunati zakonske zatezne kamate i uglavničiti ih, postaviti ih kao zaseban zahtjev, pa je tako tužitelj i napravio, te kamate radi zakašnjenja u plaćanju ovog računa iznose traženih 77,52 kn. Zahtjev u ovom iznosu tužitelj je dokazao i po pitanju osnova i po pitanju visine, na ovaj iznos tužitelj ima pravo tražiti tzv. procesne kamate od dana postavljanja tog zahtjeva, podneskom tužitelja od 20.svibnja 2021.godine do isplate, ovaj zahtjev valjalo je prihvatiti i radi navedenog je tuženik obvezan iznos od 77,52 kn sa kamatama od 20. svibnja 2021. godine platiti tužitelju, odlučeno je kao u tč. II. izreke ove presude. Kako je tuženik platio iznos od 1.306,57 kn, to je valjalo ukinuti u ovom dijelu sa kamatama platni nalog sadržan u citiranom rješenju u ovrsi i utvrditi da je tužba u tom dijelu zahtjeva povučena.

Što se tiče zahtjeva tužitelja na plaćanje iznosa od 10,84 kn po računu od 13. ožujka 2020. godine (a svi računi su priloženi spisu, pa i ovaj), sa dospijećem na dan 30. ožujka 2020. godine radi se o uglavničenim kamatama radi zakašnjenja u plaćanju od strane tuženika, pa tužitelju pripada i ovaj iznos i to ponovno sa tzv. procesnim kamatama od podnošenja prijedloga za ovrhu 16. listopada 2020. godine kao dana zahtjeva. Radi navedenog je i u ovom dijelu valjalo održati na snazi platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi te naložiti tuženiku da tužitelju plati iznos od 10,84 kn sa kamatama od 16. listopada 2020. godine.

Što se tiče istaknutog prigovora zastare potraživanja od strane tuženika, ovaj prigovor zaista nije osnovan, u ovom slučaju radi se o isporuci el. energije za potrebe obrta, primjenjuje se odredba čl. 228. ZOO-a, zastarni rok je tri godine od dana dospijeća svakog računa tužitelja. Ne radi se o isporuci električne energije za potrebe kućanstva pa da bi zastarni rok bio jednu godinu. Za navesti je da je najraniji utuženi račun dospio na naplatu dana 24. travnja 2019. godine, a prijedlog za ovrhu predan je 16. listopada 2020. godine, dakle, prigovor zastare istaknut od strane tuženika nije osnovan.

Prema Zaključcima sa sastanka Vrhovnog suda R. H. s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. g. u Z. presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude. Odluka o troškovima cjelokupnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00,

88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), obistinjeni trošak tužitelju odnosi se na trošak javnobilježničke nagrade sa PDV-om u iznosu od 100,00 kn; trošak zastupanja na jednom ročištu održanom pred sudom u iznosu od 312,50 kn (sa PDV-om), te trošak sudske pristojbe presude u iznosu od 100,00 kn, što ukupno zbrojeno daje iznos od 512,50 kn, koliko je na ime naknade troškova cjelokupnog postupka tuženik obvezan isplatiti tužitelju, sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

U S., 14. travnja 2022. godine

S U D A C

Julijana Ponoš v.r.

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se odluka objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava odluke obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se odluka objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se odluka objavljuje smatra se da je dostava odluke obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Tuženiku