REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 7 Pž-5529/2020-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Tatjana Kujundžić Novak, u pravnoj stvari tužitelja Zavod, OIB ..., Regionalni ured u S., S., protiv 1. tuženika Ured, OIB ..., Z., i 2. tuženika W. O. V. I. G. d.d., OIB ..., Z., oboje zastupani po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu B. i partneri d.o.o. u S., radi isplate iznosa od 597,29 kn, odlučujući o žalbama tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-568/2020 od 12. listopada 2020., 14. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba prvotuženika Ureda kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-568/2020 od 12. listopada 2020. u dijelu kojim je prvotuženiku Uredu naloženo platiti tužitelju iznos od 298,64 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 159,25 kn od 7. rujna 2017. do isplate, na iznos od 23,90 kn od 7. rujna 2017. do isplate, na iznos od 26,77 kn od 17. listopada 2017. do isplate, na iznos od 23,90 kn od 8. prosinca 2017. do isplate, na iznos od 39,82 kn od 5. listopada 2017. do isplate, na iznos od 12,50 kn od 5. listopada 2017. do isplate i na iznos od 12,50 kn od 30. prosinca 2017. do isplate.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P- 568/2020 od 12. listopada 2020. u preostalom dijelu koji se odnosi na drugotuženika i sudi:

1. Odbija se kao neosnovan u preostalom dijelu tužbeni zahtjev koji glasi: „Nalaže se drugotuženiku W. O. V. I. G. d.d. platiti tužitelju iznos od 298,64 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 159,25 kn od 7. rujna 2017. do isplate, na iznos od 23,90 kn od 7. rujna 2017. do isplate, na iznos od 26,77 kn od 17. listopada 2017. do isplate, na iznos od 23,90 kn od 8. prosinca 2017. do isplate, na iznos od 39,82 kn od 5. listopada 2017. do isplate, na iznos od 12,50 kn od 5. listopada 2017. do isplate i na iznos od 12,50 kn od 30. prosinca 2017. do isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

2. Nalaže se tužitelju naknaditi drugotuženiku W. o. V. I. G. d.d. troškove parničnog postupka u iznosu od 650,00 kn (šestopedeset kuna), u roku od osam dana.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se kao nedopuštena žalba prvotuženika Ureda podnesena protiv dijela presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-568/2020 od 12. listopada 2020. kojim je drugotuženiku W. o. V. I. G. d.d. naloženo da tužitelju plati iznos od 298,64 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

II. Odbacuje se kao nedopuštena žalba drugotuženika W. o. V. I. G. d.d. podnesena protiv dijela presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P- 568/2020 od 12. listopada 2020. kojim je naloženo prvotuženiku Uredu da tužitelju plati iznos od 298,64 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je naloženo prvo i drugo tuženicima platiti tužitelju iznos od 597,29 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačno naznačene iznose od njihova dospijeća do isplate.

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je 2. rujna 2017. došlo do prometne nezgode na raskrižju prilaznog kolnika trgovačkog centra Lidl i državne ceste D409 tako što je inozemno motorno vozilo marke Toyota, kojim je upravljao V. O. iz R. Č., izlazilo s parkirališta trgovačkog centra Lidl i izvršilo radnju priključivanja na kolnik državne ceste D409 bez da je prethodno propustilo motocikl registarskih oznaka ST ... koji se kretao tom cestom i kojim je upravljao tužiteljev osiguranik I. M., a kojom radnjom je prouzročilo prometnu nezgodu u kojoj je tužiteljev osiguranik zadobio tjelesne ozljede. S obzirom na to da je zbog tako zadobivenih tjelesnih ozljeda tužitelj snosio troškove liječenja svog osiguranika u iznosu od 597,29 kn, prvostupanjski sud je na temelju odredbe čl. 27. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14; dalje: ZOOP) obvezao prvo i drugo tuženika na naknadu tih troškova. Pritom je prvostupanjski sud ocijenio neosnovanim prigovor drugotuženika o promašenoj pasivnoj legitimaciji, navodeći da njegova odgovornost proizlazi iz odredbe čl. 34. st. 4. ZOOP-a te je ocijenio da tuženici nisu dokazali da je tužiteljev osiguranik suodgovoran za prometnu nezgodu.

3. Žalbu kojom pobijaju prvostupanjsku presudu u cijelosti zbog pogrešne primjene materijalnog prava su podnijeli tuženici. Nalaze pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda o odgovornosti drugotuženika za štetu jer je u prometnoj nezgodi u kojoj je tužiteljev osiguranik zadobio tjelesne ozljede sudjelovalo vozilo inozemne registracije za koje postoji valjana međunarodna isprava iz čl. 33. ZOOP-a pa pasivno legitimiran može biti jedino prvotuženik sukladno odredbi čl. 34. ZOOP-a i čl. 141. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. U odnosu na odgovornost prvotuženika, navode da tužitelj na okolnost dinamike prometne nezgode nije predlagao provođenje prometnog vještačenja pa nije dokazao odgovornost tuženikovog osiguranika za štetu sukladno odredbi čl. 1072. Zakona o obveznim odnosima. Predlažu preinačiti, a podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba prvotuženika djelomično nije osnovana, a djelomično nije dopuštena.

6. Žalba drugotuženika je djelomično osnovana, a djelomično nije dopuštena.

7. Pobijanom presudom tuženicima je naloženo platiti tužitelju iznos od 597,29 kn. Radi se o djeljivoj obvezi kod koje ima više dužnika pa se sukladno odredbi čl. 41. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO) dug dijeli među njima na jednake dijelove i svaki od njih odgovara za svoj dio duga budući da tužitelj kod podnošenja tužbe nije odredio drugačije omjere. Kako svaki od tuženika odgovara za svoj dio duga koji iznosi 298,64 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a pri tome tuženici nisu jedinstveni niti nužni suparničari, to prvotuženik nema pravni interes pobijati žalbom prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odlučeno o odgovornosti drugotuženika za dio duga koji otpada na njega i obrnuto. Stoga su žalbe tuženika na temelju odredbe čl. 367. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), a u vezi s odredbom čl. 358. st. 1. i 2. ZPP-a, djelomično odbačene kao nedopuštene.

8. Ispitavši pobijanu presudu u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a, a u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i pravilnu primjenu materijalnog prava, kao i na razloge zbog kojih se može pobijati presuda u sporu male vrijednosti (čl. 467. st. 1. ZPP-a), ovaj sud je nalazi da je pobijana presuda pravilna i zakonita u odnosu na prvotuženika, dok je u odnosu na drugotuženika zahvaćena pogrešnom primjenom materijalnog prava.

9. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 597,29 kn koji tužitelj potražuje od tuženika na ime troškova liječenja svog osiguranika Ivana Marasovića pozivom na odredbe čl. 135. i čl. 141. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj 80/13 i 137/13; dalje: ZOZO) te čl. 34. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje: ZOOP).

10. U ovoj fazi postupka je ostalo sporno je li prvostupanjski sud pravilno zaključio da iz odredbe čl. 34. st. 4. ZOOP-a proizlazi da je drugotuženik pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, odnosno je li pravilno zaključio da postoji u smislu odredbe čl. 141. st. 1. ZOZO-a obveza prvotuženika na regresnu isplatu zahtijevanog dijela iznosa plaćenih troškova liječenja.

11. Iz činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, pravilnost kojih ovaj sud nije ovlašten ispitivati u sporu male vrijednosti (čl. 467. st. 1. ZPP-a), proizlazi da je u štetnom događaju od 2. rujna 2017. u kojoj je tužiteljev osiguranik zadobio tjelesne ozljede sudjelovalo motorno vozilo inozemne registracije za koje postoji valjana međunarodna isprava. Odredbom čl. 34. st. 1. ZOOP-a je propisano da oštećena osoba kojoj je u Republici Hrvatskoj nanesena šteta uporabom vozila inozemne registracije za koje postoji valjana međunarodna isprava može podnijeti odštetni zahtjev Uredu, dok je odredbom čl. 141. st. 1. ZOZO-a propisano da je Zavod obvezan zahtijevati naknadu štete prouzročenu na području Republike Hrvatske uporabom vozila registriranih u drugoj državi članici ili trećoj državi koje ima valjanu međunarodnu ispravu o osiguranju od automobilske odgovornosti izravno od Ureda. Dakle, zakon izričito propisuje tko je pasivno legitimiran za naknadu štete u situaciji kad je šteta nanesena uporabom vozila inozemnih registracija, a to je u konkretnom slučaju prvotuženik.

12. Pritom pogrešno prvostupanjski sud zaključuje da pored prvotuženikove odgovornosti postoji i odgovornost drugotuženika za štetu koja je nastala uporabom motornog vozila inozemnih registracija. Naime, odredbom čl. 34. st. 4. ZOOP-a na koju se prvostupanjski sud pozvao je propisana mogućnost da obradu i isplatu šteta Ured povjeri svojim članovima ili specijaliziranim organizacijama za obradu navedenih šteta, koji su dužni odštetni zahtjev obraditi i likvidirati sukladno međunarodnim sporazumima o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti. Iz takve odredbe ne proizlazi pasivna legitimacija drugotuženika, već samo ovlast da za račun Ureda član, odnosno specijalizirana organizacija ispuni njegovu obvezu sukladno međunarodnim sporazumima o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti. Stoga je u odnosu na drugotuženika pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo odbiti zahtjev za isplatu iznosa od 298,64 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

13. Prvotuženik osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o isključivoj odgovornosti vozača motornog vozila inozemnih registracija za štetni događaj od 2. rujna 2017., navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio pravila o teretu dokazivanja iz čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP-a jer u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao činjenice iz kojih bi proizlazila odgovornost vozača inozemnog vozila za štetni događaj. Žalbeni navodi prvotuženika u tom dijelu nisu osnovani, a zaključak prvostupanjskog suda je pravilan i zakonit.

14. Odredbom čl. 1072. ZOO-a, koja se ovdje primjenjuje jer je tužiteljev osiguranik zadobio tjelesne ozljede u prometnoj nezgodi sudjelujući kao vozač motocikla, je propisano da kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj (st. 1.). Ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje (st. 2.). Ako nema krivnje nijednog, vlasnici odgovaraju na jednake dijelove ako pravičnost ne zahtijeva što drugo (st. 3.). Krivnjom vlasnika smatra se i krivnja osobe kojom se on poslužio prilikom nastanka štetnog događaja ili kojoj je vozilo povjerio (st. 4.).

15. Iz činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je uzrok prometne nezgode radnja priključivanja u promet motornog vozila inozemnih registarskih oznaka koja je izvršena bez propuštanja vozila koja su se kretala tom cestom, a što je u suprotnosti s odredbom čl. 45. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 74/11, 80/13, 64/15 i 108/17; dalje: ZSPC) kojom je propisano da je vozač koji se vozilom uključuje u promet na cesti ili drugoj prometnoj površini (izlazak vozila iz garaže, dvorišta, parkirališta, stajališta, s površine na kojoj se ne obavlja promet vozila ili s drugih sličnih površina) dužan propustiti sva vozila i pješake koji se kreću cestom, odnosno prometnom površinom na koju se uključuje. Prema tome, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je za štetni događaj od 2. rujna 2017. isključivo odgovoran u smislu odredbe čl. 1072. st. 1. ZOO-a vozač motornog vozila inozemnih registracija s valjanom međunarodnom ispravom i slijedom toga pravilo obvezuje prvotuženika na regresnu isplatu iznosa od 298,64 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

16. S druge strane, prvotuženik nije dokazao svoje činjenične navode o suodgovornosti vozača motocikla za štetni događaj pa je pravilno prvostupanjski sud primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP-a ocijenio taj prigovor neosnovanim.

17. Drugotuženik je uspio u sporu jer je u odnosu na njega zahtjev odbijen, slijedom čega ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a u vezi s odredbom čl. 155. ZPP-a i odgovarajućom primjenom odredbe čl. 161. st. 2. ZPP-a.

18. Drugotuženiku su za zastupanje tijekom prvostupanjskog postupka opravdano nastali troškovi jednokratne nagrade za zastupanje tijekom cjelokupnog prvostupanjskog postupka u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 7.8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika „Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa) i naknada troškova za sastav žalbe u iznosu od 300,00 kn (Tbr. 10.3.), sve uvećano za 10% jer su oba tuženika bila zastupana po istom punomoćniku (Tbr. 36. 1.Tarife) i s uvećanjem od 25% na ime pripadajućeg PDV (Tbr. 42. Tarife), dakle, u ukupnom iznosu od 1.100,00 kn. S obzirom na to da je drugotuženikov udio u sporu bio 50%, to drugotuženik ima pravo na naknadu tih troškova u razmjernom dijelu koji iznosi 550,00 kn (čl. 161. st. 2. ZPP-a).

19. Pored tih troškova, drugotuženiku su opravdano nastali troškovi sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 100,00 kn odmjereni rješenjem prvostupanjskog suda od 23. studenog 2020. pa je tužitelja na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a trebalo obvezati na naknadu troškova drugotuženiku u iznosu od 650,00 kn.

20. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. t. 3. ZPP-a odlučio kao u izreci.

21. Odluka o troškovima žalbenog postupka se temelji na odredbi čl. 166. st.

2. ZPP-a.

Zagreb, 14. travnja 2022.

Sutkinja

Tatjana Kujundžić Novak