Broj: Ppž-9293/2021

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

ZAGREB

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Roberta Završkog kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. I.G., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19. i 84/21.), odlučujući o žalbi okr. I.G. podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 4. svibnja 2021., broj: 41. Pp J-3/2020-20, u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. I.G. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okr. I.G. obvezan je naknaditi paušalne troškove žalbenog postupka u iznosu 300,00 (tristo) kuna, u roku od 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 4. svibnja 2021., broj: 41. Pp J-3/2020-20 proglašen je krivim okr. I.G. da je, na način činjenično opisan u izreci presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena kazna zatvora od 15 dana, u koju je uračunato oduzimanje slobode okrivljenika 1. siječnja 2020. u 15,25 sati kao 1 dan kazne zatvora, tako da mu preostaje 14 dana zatvora te je primijenjena uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 1 godine ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom.

1.1. Istom presudom okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu 500,00 kuna.

2. Protiv te presude okr. I.G. po branitelju odvjetniku M.P. podnio je žalbu zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji i troškovima postupka, s prijedlogom da se žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. toga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nije tvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. U odnosu na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka žalbom se prepisuje zakonski tekst odredbe čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona, bez navođenja i jedne konkretne okolnosti u čemu bi se ta bitna povreda i sastojala. Međutim, ovaj drugostupanjski sud nalazi da nije počinjena naprijed navedena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, budući pobijana odluka ima, sukladno odredbi čl. 185. Prekršajnog zakona, sav potreban sadržaj, a njeno obrazloženje sadrži obrazloženu ocjenu sadržaja obrane okrivljenika i provedenih dokaza. Ista se temelji na zakonitim dokazima, sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, u presudi ne postoji proturječnost i nelogičnost između razloga presude i sadržaja optužnog prijedloga, a prvostupanjski je sud jasno i nedvosmisleno obrazložio svoj zaključak o krivnji.

6. Žalbom se prigovara da sud iz činjeničnog opisa prekršaja nije samostalno, bez izmjene činjeničnog opisa od strane tužitelja, smio izostaviti riječ „ponovio“. Iz ovakvog sadržaja žalbe proizlazi kako žalitelj smatra da je prvostupanjski sud prekoračio optužbu i počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6. Prekršajnog zakona. Nije u pravu žalitelj da je sud na opisani način prekoračio optužbu. Naime, okr. I.G. optužnim prijedlogom stavljeno je na teret da bi ponovio nasilje u obitelji, odnosno počinio prekršaj iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Međutim, sud je tijekom dokaznog postupka utvrdio da okrivljenik u posljednje tri godine nije pravomoćno kažnjavan zbog obiteljskog nasilja, te je u tom smislu iz činjeničnog opisa djela izostavio riječ „ponovio“ i u tom smislu izmijenio pravnu kvalifikaciju djela na lakši, osnovni prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Sud je uvijek ovlašten mijenjati optužbu u korist okrivljenika, dodajući činjenice koje njegovo djelo čine lakšim, odnosno izostavljajući činjenice koje ga terete, dakako, sve u skladu s rezultatima dokaznog postupka. Dakle, u ovom slučaju sud nije prekoračio optužbu, naprotiv, uskladio ju je sa utvrđenjem odlučnih činjenica, a djelo zbog kojeg je okrivljenika proglasio krivim, lakše je djelo od onog iz optužnog akta.

7. Žalbom zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja se ističe da je okrivljenik proglašen krivim temeljem iskaza svjedokinje – žrtve koji je proturječan i kontradiktoran, jer da je okrivljenik počinio prekršaj na načina kako mu se stavlja na teret i da je kod žrtve prouzročio povredu dostojanstva, uznemirenost i strah, kako to utvrđuje sud u obrazloženju presude, logično bi bilo da svjedokinja – žrtva odmah pozove policiju, a ne da ode spavati i da policiju nazove tek 7 sati nakon navodnog događaja. Nadalje, po mišljenju žalbe, da su istiniti navodi da je okrivljeni prema svjedokinji – žrtvi ranije bio nasilan to bi bilo i evidentirano, za što nije utvrđen ni jedan dokaz.

7.1. Nije u pravu podnositelj žalbe da je činjenično stanje u postupku pogrešno utvrđeno. Prema obrazloženju pobijane presude, prvostupanjski sud je svoju odluku o počinjenom prekršaju temeljio na obrani okrivljenika, iskazu svjedokinje ošt. R.G. i materijalnim dokazima izvedenim u postupku. Prvostupanjski je sud opravdano u cijelosti prihvatio iskaz svjedokinje R.G. i njezin je iskaz kao dokaz, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, a za svoju odluku je dao razloge koji su, po mišljenju ovog suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni, a navodi žalbe nisu doveli u sumnju činjenično stanje niti pravilnost provedenog prekršajnog postupka. Opravdano je prvostupanjski sud svjedočenje R.G. prihvatio vjerodostojnim, budući je svjedokinja pred sudom detaljno i okolnosno svjedočila o kritičnom događaju. Cijeneći sadržaj iskaza oštećenice, opravdano je na iskazu oštećenice, povezanim sa materijalnim dokazima izvedenim u postupku, prvostupanjski sud temeljio odluku o krivnji okr. Ivice Goleša za počinjeni prekršaj. Prvostupanjski je sud dao argumentirane razloge zašto je okrivljenika proglasio krivim, a okrivljenik, takvu odluku suda, svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju, kao što nije doveo u sumnju niti ocjenu dokaza prvostupanjskog suda. Svakako treba navesti da je okrivljenik u svojoj obrani poricao da bi na suprugu vikao, ali da joj je rekao :“ludo jedna, što mi ovo radiš……“, a i priznao je da je lutkom zamahnuo prema vratima njezine sobe, a ujutro je vidio da su na vratima nastala oštećenja (slijedom čega je nedvojbeno lutku i bacio u smjeru supruge.)

7.2. Činjenica da se oštećenica obratila policiji sedam sati nakon događaja (koji se odvijao oko 02,30 sati) ne utječe na vjerodostojnost iskaza ošt. R.G. i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a za napomenuti je da je svjedokinja zbog stanja u kojem se nalazio okrivljenik u strahu pobjegla u svoju sobu, pa nije ni za očekivati da bi, zbog straha, odmah zvala policiju. Bezuspješan je i pokušaj okrivljenika da obezvrijedi iskaz svjedokinje činjenicom da bi bilo evidentirano da je do sada bio nasilan prema supruzi, jer je evidentno da žrtva nasilja u obitelji ne prijavljuje počinitelja prvi puta nakon počinjenja i da u većini slučajeva treba protek vremena da se žrtva odluči na takav čin. Osim toga, svakako nije prihvatljiv stav izražen u žalbi, da se radi o razmirici bračnih drugova i da nije primjereno određivanje kazne zatvora za životnu situaciju koja se javlja u gotovo svim situacijama, a imajući u vidu da je spornu lutku okrivljenik bacio prema oštećenici takvim intenzitetom da je nastalo udubljenje na vratima koja je uspjela zatvoriti, a što su utvrdili službenici policije neposrednim opažanjem dolaskom na mjesto događaja. Takvo postupanje zasigurno izlazi iz okvira uobičajne „razmirice bračnih drugova“.

7. Prvostupanjski je sud na osnovu personalnih i materijalnih dokaza koji su izvedeni u postupku pravilno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo. Razloge prvostupanjske odluke u cijelosti prihvaća i ovaj sud, pa kako podnositelj žalbe nije naveo nikakve nove, niti uvjerljive razloge u smislu čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, kojima bi potkrijepio svoje osporavanje odgovornosti za prekršaj koji mu se pobijanom presudom stavlja na teret, nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda.

8. Okrivljenik smatra da je počinjena povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. Prekršajnog zakona obzirom da postoje okolnosti koje isključuju krivnju, bez navođenja koje su to okolnosti i razloga zbog kojih te okolnosti postoje, pa se ova žalbena tvrdnja niti nije mogla ispitati i ovaj sud je smatra paušalno iznesenom, a time i neosnovanom, a kako je već navedeno, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, nije utvrđeno da su presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava.

9. U odnosu na odluku o prekršajnopravnoj sankciji okrivljenik smatra da ga se oslobodi od kažnjavanja smatrajući da su se ispunili uvjeti iz odredbe čl. 38. Prekršajnog zakona.

9.1. Čl. 38. Prekršajnog zakona propisuje:

„1) Sud će osloboditi od kazne počinitelja prekršaja kad to zakon izričito propisuje. (2) Sud može osloboditi od kazne počinitelja:

1. kad ga posljedice prekršaja tako pogađaju da je njegovo kažnjavanje nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja

2. kad je otklonio ili umanjio posljedice prekršaja ili naknadio štetu koju je njime prouzročio, ili je platio ili je ispunio propisanu obvezu zbog čijeg neplaćanja odnosno neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak

3. kad se pomirio s oštećenikom.“

9.2. Kako u ovom konkretnom slučaju nije Zakonom izričito propisano da će sud počinitelja osloboditi od kazne, to je za primjenu odredbe o oslobođenju od kazne bilo nužno utvrditi postojanje okolnosti iz čl. 38. st. 2. Prekršajnog zakona za oslobođenja od kazne. Međutim, okolnosti iz čl. 38. st. 2. t. 1. i 3. Prekršajnog zakona nisu utvrđene u postupku, a uvjeti za oslobođenje od kazne iz čl. 38. st. 2. t. 2. u ovoj situaciji, po prirodi stvari, obzirom na vrstu prekršaja, ne mogu se primijeniti. Stoga, nije u pravu okrivljenik da su se ispunili uvjeti iz čl. 38. Prekršajnog zakona za oslobođenje od kazne.

10. Cijeneći sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, kao i cijeneći težinu i značaj prekršaja i stupanj odgovornosti okrivljenika, ovaj sud smatra da je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrečena primjerena prekršajnopravna sankcija, koja nije prestroga. Duljina trajanja izrečene kazne zatvora od 15 dana u okviru zakonom propisanog raspona od 3 dana do 90 dana, po ocjeni ovog suda, primjerena je primjerena stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Imajući u vidu vrijednost zaštićenog dobra i cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, a imajući u vidu da u ovom slučaju nisu utvrđene naročito olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne, otklonjena je mogućnost izricanja blaže kazne od propisane jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira žalbom. Međutim, sud je primijenio uvjetnu osudu, ocijenivši da se i bez izvršenja kazne može očekivati ostvarenje svrhe kažnjavanja, posebno imajući u vidu da do sada nije prekršajno kažnjavan zbog nasilja u obitelji. Napominje se okrivljeniku da je uvjetna osuda, kao mjera upozorenja, najblaža sankcija koja se uopće može primijeniti prema počinitelju nasilja u obitelji i po ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju, a cijeneći da okrivljenik do sada nije kažnjavan, postići će se svrha uvjetne osude kao mjere upozorenja, tako da se okrivljeniku uputi takva vrsta prijekora kojom se omogućava ostvarenje svrhe prekršajnopravnih sankcija izricanjem kazne bez njezina izvršenja.

11. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Prema podacima u spisu okrivljenik ostvaruje redovnu mirovinu, pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 300,00 kuna, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

12. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 14. travnja 2022.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Robert Završki, v. r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 6 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja, oštećenicu i tužitelja.